REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 489/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.o.o. iz Zagreba, Magazinska cesta kbr. 69, OIB: 53056966535, ranije Raiffeisen factoring d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski iz Zagreba, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Josipa Marohnića kbr. 1, OIB: 70133616033, ranije Tele2 d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko&partneri d.o.o. iz Zagreba, Branimirova kbr. 29, radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Josipa Marohnića kbr. 1, OIB: 70133616033, ranije Tele2 d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko&partneri d.o.o. iz Zagreba, Branimirova kbr. 29, protiv protutuženika Raiffeisenbank Austria d.o.o. iz Zagreba, Magazinska cesta kbr. 69, OIB: 53056966535, ranije Raiffeisen factoring d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Zagreba, radi utvrđenja da ne postoji dužničko vjerovnički odnos, odlučujući o prijedlozima tužitelja i protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5860/2021-4 od 7. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021. ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

r i j e š i o j e :

I. Prijedlozi tužitelja i protutužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se temelje na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a odbijaju se.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbacuje se.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom (ispravljenom) presudom odlučeno je:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27.07.2017.god. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba održava se na snazi za iznos od 21.814.841,32 kn (...) sa zateznom kamatom na iznose:

- 2.392.348,42 kn od 27. ožujka 2017.g.,

- 18.050.000,00 kn od 11. travnja 2017.g.,

- 151.858,82 kn od 24. srpnja 2017.g.,

- 7.125.000,00 kn od 11. travnja 2017.g,

- 64.294,08 kn od 24. srpnja 2017.g.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 20.072.244,87 kn (...) te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27.07.2017.god. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba iz točke I. ukida kao i za iznos nastalog i predvidivog troška.

III. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji dužničko vjerovnički odnos između TELE2 d.o.o., (...) prema RAIFFEISEN FACTORING d.o.o., (...) s naslova Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16053 od 26.08.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16054 od 23.09.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16055 od 27.10.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16056 od 30.11.2016.godine.“

Te se odbijaju i supsidijarni protutužbeni zahtjevi koji glase:

1) „Utvrđuje se da je prestao regresni odnos TELE2 d.o.o., (...) prema RAIFFEISEN FACTORING d.o.o., (...) s naslova Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16053 od 26.08.2016., Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16054 od 23.09.2016., Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16055 od 27.10.2016., Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16056 od 30.11.2016.“

2) „Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN FACTORING d.o.o., (...) isplatiti tužitelju TELE2 d.o.o., (...) s naslova naknade štete iznos od 41.887.086,19 kn (...) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 51.272,75 kn od dana 01. srpnja 2017. godine,

- 15.119.719,54 kn od dana 27. ožujka 2017. godine,

- 19.151.858,82 kn od dana 11. travnja 2017. godine,

- 7.564.244,08 kn od dana 11. travnja 2017. godine,

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.“

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su djelomično tužiteljeva žalba i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u dijelu točke II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 18,791.000,00 kn - i u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27. srpnja 2017. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba, te u točki III. njezine izreke.

3. Drugostupanjskim rješenjem ukinute su „presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u točkama I., dijelu točke II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1,281.244,87 kn i u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27. srpnja 2017. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba i IV. njezine izreke, kao i dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 3899/2019 od 22. srpnja 2022. u točki II. njezine izreke“ te je predmet u tome dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Odbijen je kao neosnovan i tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu protiv presude i odgovora na žalbu protiv dopunske presude.

4. Prijedloge da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija podnijeli su:

4.1. Tužitelj, protiv njezina dijela u odluci kojom je odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021., ispravljena rješenjem posl. br. Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u dijelu točke II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 18,791.000,00 kn - i u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27. srpnja 2017. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba, i to, kako tvrdi, jer su mu prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje zbog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a sa pravom „na obrazloženu odluku“ iz članka 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“ i čl. 29. st. 1. Ustava, a u prijedlogu je postavio i pitanja:

„1. Predstavlja li zadužnica koju je izdao glavni dužnik zalog, odnosno drugo pravo kojim je osigurano ispunjenje tražbine u smislu čl. 119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)

2. Smatra li se zahtjev za vraćanjem zadužnice upućen Financijskoj agenciji napuštanjem drugog prava kojim je bilo osigurano ispunjenje tražbine u smislu čl. 119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?

3. U smislu čl. 8., 37. i 38. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ br. 32/17.) primjenjuje li se u postupku izvanredne uprave odredba čl. 199. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 71/15., 104/17., 36/22.)?“

4.2. protutužitelj, protiv njezina dijela u odluci kojom je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda, te je u njemu postavio pitanja:

„1. Je li vjerovnik dužan predati instrument osiguranja koji je dobio od dužnika jamcu, ukoliko ga poziva na plaćanje obveze dužnika, u smislu uređenja prava i obveza jamca prema čl. 119. ZOO?

2. Je li jamac dužan ispuniti obvezu dužnika ukoliko vjerovnik napusti jamstvo koji je bilo osigurano ispunjenjem njegova potraživanja, u smislu primjene čl. 119. ZPP?“.

5. Na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni odgovori.

6. Prijedlozi tužitelja i protutužitelja nisu dopušteni.

7. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 7. studenoga 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

8. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

- odredaba čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavka 2, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

9. Gledano u okvirima zahtjeva tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je tužitelj učinio vjerojatnim (na čemu temelji prijedlog kada govori da su mu prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje sa pravom na obrazloženu odluku) da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno, kako navodi - pravo na pravično suđenje (u suštini: jer da obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je predmetnim odlukama dana, a što da upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i materijalnom smislu).

9.1. Ovu (vjerojatnost) mu ne daje samo nezadovoljstvo tužitelja donesenom odlukom i shvaćanjem na kojemu je ova temeljena.

Pritom, povoljniju poziciju sa podnesenim prijedlogom tužitelj ne može ostvariti sugeriranjem da se prihvati pravilnim samo njegovo shvaćanje i da se odluka o predmetu spora donese i obrazloži na temelju toga shvaćanja: u konkretnom slučaju okolnosti na kojima temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti istinitosti njegove tvrdnje da je donesenom odlukom povrijeđen u nekom svom temeljnom ljudskom pravu - i da osporena presuda nije donesena u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“, odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“ (imajući na umu i da je osporena presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude, te da sa njom čini, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, određeno pravno jedinstvo - u dijelu u kojemu je temeljena na činjeničnom utvrđenju i shvaćanju prvostupanjskog suda, jasno izraženom u prvostupanjskoj presudi).

10. Sukladno tome, za prihvatiti je da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije pozivom na odredbu čl. 385.a stavka 2 ZPP-a: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost po toj osnovi.

11. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kada ga temelji na odredbi čl. 385.a stavka 2. ZPP-a, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja, u stavku II. (primjenom odredbe čl. 389.a stavak 4. ZPP-a).

12. Polazeći od toga da Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlozima tužitelja i protutužitelja postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - ili takva da bi ju trebalo mijenjati.

13. Time, iako su predlagatelji u svojim prijedlozima naznačili pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenih prijedloga uvažiti:

13.1. da prijedlozi u svezi u njima postavljenih pitanja ne sadrže i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: te razloge za potrebe dopuštenosti revizije ne mogu nadomjestiti:

- isticanja u svakome pojedinačnom prijedlogu činjeničnih i pravnih shvaćanja, primjenu kojih predlagatelji sugeriraju, uz navod da su sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo i počinili postupovne povrede,

- samo uopćene tvrdnje predlagatelja da o pitanjima iz njihovih prijedloga ne postoji već izraženo shvaćanje revizijskog suda koje bi bilo drugačije od shvaćanja na kojemu se temelji osporna presuda, ali i da su pitanja i pored toga važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,

13.2. da predlagatelji nisu ničime dokazali da bi u svezi postavljenih pitanja, u činjeničnoj situaciji kakva je utvrđena u ovome postupku, trebalo očekivati neku nejasnu ili neujednačenu sudsku praksu, toliko da bi revizijski sud imao ili mogao (trebao) ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu i ostvarivati svrhu prijedloga (osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni),

13.3. da predlagatelji postavljenim pitanjima (formulacijom kojih su ograničili svoje prijedloge i revizijski sud u ovlastima njihova ispitivanja) i razlozima kojima ih obrazlažu, u biti samo sugeriraju prihvatiti shvaćanja na kojima osporena odluka nije temeljena - jer sa ovima nisu zadovoljni, konkretno - samo njihova shvaćanja kako bi trebalo razriješiti ovdje sporan odnos,

13.4. da se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, približiti ili pretvoriti, kako bi to predlagatelji htijeli (navodom o važnosti pitanja), oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi (jer je to samo njemu svojstveno) Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje predlagatelji ne ukazuju) nesigurna i neujednačena sudska praksa.

14. Sukladno izloženom, zaključiti je da ne postoje pretpostavke za dopuštenje revizije niti u dijelu u kojem se prijedlozi predlagatelja (tužitelja i protutužitelja) temelje na odredbi čl. 385.a stavka 1. ZPP-a: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost po toj odredbi (u bitnome: ovdje nije riječ o važnim pravnim pitanjima iz smisla članka 385.a stavka 1. ZPP-a).

15. Stoga je prijedloge tužitelja i protutužitelja za dopuštenje revizije u tome dijelu valjalo odbiti odlukom iz izreke ovoga rješenja, iz stavka I. (primjenom odredaba čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a).

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30859-f4816

Kontrolni broj: 0ad77-6c918-8b84f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.