REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1550/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz J., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice I.-I. n. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. G. D., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1214/2020-2 od 25. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4063/2018-32 od 30. lipnja 2020., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1214/2020-2 od 25. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4063/2018-32 od 30. lipnja 2020., pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. U odnosu na prva tri postavljena pitanja tuženica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-851/2013-2 od 15. travnja 2015. i Rev-2574/2000, a koje odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti. Ovo stoga jer konkretnoj pravnoj stvari, za razliku od odluka na koje se tuženica poziva, o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odlučili na temelju odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) i čl. 10. Ugovora o podkoncesiji, kojim je ugovoreno da će radnici s kojima će tuženica sklopiti ugovore o radu na neodređeno vrijeme ostvariti i pristup Kolektivnom ugovoru I. d.d., koji u čl. 79. propisuje da radnicima za 30 godina radnog staža pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade u iznosu od 4.500,00 kn.
6. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova neosnovano je pozivanje tuženice na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-26/2002 i Rev-36/2002 kao razloge važnosti za pitanja naznačena pod 4. i 5., jer je u ovoj pravnoj stvari predmet spora zahtjev za isplatu u kojem slučaju radnik, sukladno čl. 129. st. 3. ZR-a, nije dužan kod poslodavca tražiti zaštitu povrijeđenog prava.
7. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 3. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
