REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 707/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č., OIB …, iz S., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženice H. g. k., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik Odvjetničkog društva O., P. & P. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-26/2022-2 od 22. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1198/2020-12 od 26. studenoga 2021., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženice temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj I-15-37/2 od 23. rujna 2014. i Aneksa broj I. Ugovora o radu od 1. lipnja 2018. za radno mjesto stručnog referenta nije prestao. U točki II. izreke je naloženo tuženici vratiti tužiteljicu na radno mjesto stručnog referenta sukladno spomenutom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 €) uvećan za zatezne kamate od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 391. stavka 2. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Neutemeljeno tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno revizijskim navodima, sudovi su dali jasne i neproturječne razloge za utvrđenje da, usprkos tome što je prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici tuženica provela savjetovanje u skladu s odredbom članka 127. ZR, tuženica nije dokazala dopuštenost odluke o otkazu tužiteljici primarno stoga što je zaključak tuženice da je za radom tužiteljice prestala potreba bio utemeljen na subjektivnim kriterijima koji nisu bili provjerljivi. Drugo je pitanje što tuženica ne prihvaća ovakve razloge, ali ta okolnost nema značaj ostvarenja predmetne bitne povrede.

7.1. Tuženica je u postupku istakle i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, ali nije određeno navela u čemu bi se sastojala ova bitna povreda, pa se takva paušalna tvrdnja i ne može ispitati kao revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer nije poznato na što se odnosi. U takvim okolnostima valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje da njezin radni odnos kod tuženice na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj I-15-37/2 od 23. rujna 2014. i Aneksa broj I. Ugovora o radu od 1. lipnja 2018. za radno mjesto stručnog referenta nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na radno mjesto stručnog referenta sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj I-15-37/2 od 23. rujna 2014.

9. Između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica zaposlenica kod tuženice kao poslodavca na temelju spomenutog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručne referentice u Županijskoj komori Split, kao ni da je tuženica kao poslodavac 17. kolovoza 2020. donijela Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice zbog toga što je za njenim radom prestala potreba zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga.

10. Pored nespornih činjenica, u postupku su utvrđene i ove pravno odlučne činjenice:

- da je tuženica izbor radnika za čijim je radom prestala potreba temeljila na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica o optimalnom broju i strukturi potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u vezi s reorganizacijom rada i poslova organizacijske jedinice vodeći računa i o kriterijima iz članka 115. stavka 2. Zakona o radu (″Narodne novine″ broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

- da je prevagu u odluci o tome kojem će radniku biti otkazan ugovor o radu tuženica prije svega temeljila na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica iz koje proizlazi da je voditelj pri davanju svoga mišljenja trebao uzeti u obzir optimalni broj i strukturu potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u vezi s reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice,

- da tuženica od voditelja J. T. prije davanja njegova mišljenja nije zatražila da u obzir uzme u obzir optimalni broj i strukturu potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u vezi s reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice, već da dostavi popis imena (bez detaljnog obrazloženja) radnika za koje smatra da su najbolji glede kvalitete rada, osobne motiviranosti za rad, osobne organiziranosti, uvažavajući promjene poslovnog procesa,

- da tablica popisa djelatnika tuženice - odnosno program zbrinjavanja iz srpnja 2020. koji je dostavljen kao prilog Sindikatu državnih službenika i namještenika sadrži popis usporednih radnika i dio kriterija o kojima se vodilo računa pri otkazivanju ugovora o radu, ali ne sadrži i kriterije po kojima je od voditelja zatraženo mišljenje o tome koje radnike bi on zadržao na radu, a što je bilo odlučno za odluku poslodavca o tome koga će zadržati na radu,

- da su se gospodarski i organizacijski razlozi koji su uvjetovali kolektivni višak zaposlenika odnosili na prestanak postojanja sektora, ukidanje pojedinih županijskih odsjeka, kao i radna mjesta županijskih odsjeka što je uređeno Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe tuženice koji je donesen 23. srpnja 2020. i stupio je na snagu 1. kolovoza 2020., dok je mišljenje voditelja T. dano 22. srpnja 2020.,

- da je tuženica u cijelosti provela postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika do 31. srpnja 2020. do kada su se očitovali sindikalni povjerenik, te je obaviješten i nadležni Zavod za zapošljavanje, što znači prije nego što je Pravilnik stupio na snagu,

- da u odluci o otkazu nije navedeno tko je činio usporednu grupu radnika s tužiteljicom ni po jednom kriteriju niti je obrazloženo na temelju čega je poslodavac uopće mogao ocijeniti da je voditelj poslovne jedinice u kojoj je radila tužiteljica uzeo u obzir potrebne elemente za procjenu.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ne dovodeći, u primjeni odredbe članka 115. ZR, pravo poslodavca da kod donošenja odluke o otkazu uzme u obzir mišljenje voditelja određene poslovnice koji prati rad pojedinih radnika. Međutim, sudovi su ocijenili da je ta ocjena morala biti dana po kriterijima koji su bili odlučni za tuženikovu reorganizaciju i ekonomičnost poslovanja jer je ona bila temelj za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. No cijeneći sadržaj razloga navedenih u Odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici, sudovi zaključuju da tuženica nije dokazala da je spomenutom J. T. bio dostavljen točan podatak o tome kolikom broju radnika u njegovoj organizacijskoj jedinci tuženica planira otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, nije mu dostavljen podatak o tome koju stručnu spremu, koja radna mjesta i kakvu kvalitetu radnika tuženica traži za ubuduće, a nije mu dostavljena nova organizacijska shema tuženice ustrojena na temelju spomenutog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe tuženice koji u vrijeme davanja njegove ocjene i nije bio stupio na snagu.

12. U takvim su okolnostima sudovi zaključili da voditelj J. T. kod sastavljanja popisa radnika koje predlaže zadržati na radu nije vodio računa o tome što za poslodavca znači optimalni broj i struktura potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u vezi s reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice, već je vodio računa o kvaliteti rada, osobnoj motiviranosti i osobnoj odgovornosti, ali bez detaljnijeg obrazlaganja kako je svaku od tih kvaliteta ocijenio u odnosu na svakog pojedinog usporednog radnika i zašto je u toj usporedbi tužiteljica bila ta koja se nije našla na popisu radnika koje treba zadržati na radu, unatoč tome što na rad tužiteljice, njezinu osobnu motiviranost i odgovornost nije imao primjedbi, koju su kvalitetu tužiteljice kao radnice potvrdili i u postupku saslušani svjedoci. Stoga su sudovi ocijenili da mišljenje voditelja koje je imalo prevagu kod otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije napravljeno na stručan i nepristran način uz uvažavanje za poslodavca bitnih elemenata za davanje mišljenja, pa su Odluku o otkazu ocijenili nedopuštenom te utvrdili da radni odnos tužiteljice nije prestao i naložili vraćanje tužiteljice na rad u skladu s odredbom članka 124. ZR. 13. Neutemeljeno tuženica prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

14. Naime, odredbom je članka 115. stavka 1. točka 1. ZR propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Stavkom 2. istog članka propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, osim uz ograničenje iz stavka 3. ako zapošljava manje od dvadeset radnika o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Uz te kriterije, poslodavac ima autonomiju u obzir uzeti i druge kriterije, kojima prilikom donošenja odluke o otkazu ima pravo dati prevagu u odnosu na one propisane zakonom.

15. Prema pravilnoj ocjeni nižestupanjskih sudova danoj u primjeni predmetne zakonske odredbe, navedeno znači da poslodavac kada otkazuje ugovore o radu više od dvadeset zaposlenih zbog poslovno uvjetovanih razloga mora utvrditi koji radnici, imenom i prezimenom i na kojim radnim mjestima, čine usporednu skupinu radnika i među njima treba izvršiti usporedbu, vodeći se zakonskim, kao i kriterijima koje je sam odredio pri čemu je njegovo autonomno pravo odrediti koji će od tih kriterija biti odlučan za prevagu u odluci tko će od radnika dobiti otkaz. Ali nižestupanjski sudovi također pravilno zaključuju da provedena usporedba mora biti izvršena na način da se njezina pravilnost može provjeriti u sudskom postupku kojeg radnik pokreće protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

16. Na temelju u postupku utvrđenih činjenica sudovi su pravilno zaključili da je tuženica kao poslodavac prevagu kod otkazivanja dala na temelju subjektivne i neprovjerljive ocjene voditelja poslovnice u kojoj je radila tužiteljica zato što se ta ocjena nije temeljila na egzaktnim kriterijima za ocjenu kvalitete rada, organiziranosti i motiviranosti svakog pojedinog radnika jer nije obrazloženo kako su kvalitete osobne motiviranosti i odgovornosti ocijenjene u odnosu na svakog pojedinog usporednog radnika i zašto je u toj usporedbi tužiteljica bila ta koja se nije našla na popisu radnika koje treba zadržati na radu, unatoč tome što na rad tužiteljice, njezinu osobnu motiviranost i odgovornost tuženica nije ranije imala primjedbi.

17. U takvim su okolnostima nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili nedopuštenom Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici i posljedično tome utvrdili da radni odnos tužiteljice nije prestao te u skladu s odredbom članka 124. stavka 1. ZR naložili vraćanje tužiteljice na rad. Suprotno revizijskim navodima, time sudovi nisu umanjili pravo tuženice kao poslodavca na autonomiju u svojoj unutarnjoj organizaciji radnih procesa, već su pravilno ukazali da, s obzirom na ozbiljnost posljedica do kojih dovodi odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, poslodavac mora postupati disciplinirano, savjesno, ozbiljno i odgovorno i upravo na taj način razmotriti sve kriterije, kako zakonske, tako i one koje je sam odredio, kako bi se izbjeglo da ta ocjena bude dana proizvoljno i arbitrarno, do čega je u konkretnom slučaju upravo došlo.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog koji je revizija podnesena, valjalo je reviziju tuženice obiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. stavka 2. ZPP.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.