REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj 14 Kž-45/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Madunić, kao predsjednice vijeća, Predraga Dragičevića kao suca izvjestitelja i Nenada Vlašića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. N., zastupanog po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 dalje u tekstu KZ/11) , o dlučujući o žalbi privatnog tužitelja Z. L., podnesenoj po punomoćniku N. I., odvjetniku u O. društvu „I.&partneri“ iz S., protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 89 K-285/17 od 7. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba privatnog tužitelja Z. L. odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja citiranom u uvodu, optuženik A. N. temeljem članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08), oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetom, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

1.1.Temeljem članka 149. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 privatni tužitelj je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu od 800,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj je obvezan naknaditi nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem, podredno pobijanu presudu preinačiti i po pravilnoj primjeni zakona donijeti drugačiju presudu.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju M. P., odvjetniku iz Z. s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se poziva u svojoj žalbi jer je po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća izreka presude posve razumljiva i nema proturječnosti koje se u žalbi navode, a prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iscrpno naveo razloge oslobađajuće presude i brižljivo analizirao sve provedene dokaze da bi na kraju ispravno utvrdio da optuženik nije počinio kazneno djelo koje mu je predmetnom privatnom tužbom stavljeno na teret. Naime, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti i ovaj drugostupanjski sud je našao nesporno utvrđenim da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom iz članka 149. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

6. Okolnost da je prvostupanjski sud objavljenu presudu u pisanom otpravku izradio i otpremio nakon više mjeseci više nije posebna bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pa tu okolnost koja ukazuje na neažurnost suda nije moguće podvesti pod odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Očito je da se privatni tužitelj žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer osporava relevantne činjenične zaključke prvostupanjskog suda o dokazanosti krivnje, čime se ne opisuje postojanje ukazane bitne povrede, ali niti kakve druge bitne povrede, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Jednako tako netočni su i navodi privatnog tužitelja da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu – CD mediju, na kojem se nalazi snimka inkriminiranog događaja, koji žalbeni prigovor se pogrešno označava kao bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7. Nije u pravu žalitelj ni kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, te je pravilno zaključio, a kao što je već prije rečeno, da se u ponašanju optuženika ne stječu obilježja kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. stavljenog mu na teret. Sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik počinio gore navedeno kazneno djelo koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret, a za što je u obrazloženju svoje presude dao u svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Prvostupanjski sud pravilno je i u potpunosti obrazložio radi čega drži spomenuti CD medij kao valjani, zakoniti i vjerodostojni dokaz jer predstavlja novinarsku snimku cjelokupne tiskovne konferencije optuženika od 23. veljače 2017., koji medij je optuženik dostavio sudu kada je s njim raspolagao, a isti je bio u posjedu svjedoka I. N. koji je kao novinar pribavio originalnu snimku sporne tiskovne konferencije optuženika, posebice uvažavajući da nije bio uspješan zahtjev suda lokalnoj medijskoj kući, da se osigura isto, jer se takvi audio zapisi čuvaju svega 6 mjeseci. Pri tome je prvostupanjski sud cijenio da privatni tužitelj ne spori vjerodostojnost toga dokaza i da ne predlaže provjeru autentičnosti dodatnim saslušanjem svjedoka I. N., a posebice ne predlaže provjeru tehničke valjanosti u smislu autentičnosti, dok u žalbi dodatno osporava taj dokaz, nazivajući ga "kompilacijom" novinara I. N..

9. Dakle, u postupku nije bilo sporno da je zapis o tiskovnoj konferenciji autentičan, da je potekao iz autentičnog izvora i da predstavlja cjelokupni sadržaj tiskovne konferencije od 23. veljače 2017., koju je održao optuženik, a iz koje se privatnom tužbom inkriminira samo mali, završni dio njegovih navoda.

10. I ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju govorilo o temama od javnog interesa o kojima se i trebalo javno govoriti, a o kojim temama je na konferenciji javno govorio i sam optuženik tada kao gradski vijećnik političke stranke socijaldemokratske partije, te inače u to vrijeme i politički aktivna osoba. S pravom za prvostupanjski sud nije bilo uopće sporno da optuženik na toj tiskovnoj konferenciji niti jednog trenutka u kontekstu toga sumnjivog kriminalnog ponašanja vezanih uz sport i sportske klubove nije spomenuo privatnog tužitelja Z. L..

11. Prilikom ocjene da li je kod optuženika postojala klevetnička namjera i da li je određeni inkriminirani sadržaj klevetnički, prvostupanjski sud je opravdano cijenio pretežiti sadržaj i pretežiti značaj određenih informacija riječi.

12. Uspoređujući sadržaj onoga što je optuženik iznosio odgovarajući na pitanja novinara I. N. i uspoređujući sadržaj odgovora optuženika na novinarsko pitanje iz svog objavljenog teksta (novinara I. N.), uočljivo je da je novinar iz odgovora optuženika na pitanja o privatnom tužitelju izbacio riječi "rekla kazala, neprovjerena informacija, za to nemam dokaz" iz čega jasno proizlazi da se time u biti mijenja sadržaj i smisao odgovora na novinarsko pitanje, a po mišljenju i ovog drugostupanjskog suda za to ne može nitko iz medija kazneno odgovarati, pa tako ni optuženik A. N..

13. Kazneno djelo klevete je isključivo namjerno djelo usmjereno na čast i ugled privatnog tužitelja i to neistinitom tvrdnjom čija se istinitost može provjeriti i dokazati.

14. Ako novinar, u konkretnom slučaju novinar I. N., na tiskovnoj konferenciji na kojoj je optuženik prije toga nije spomenuo privatnog tužitelja, postavi profesionalno nekorektno pitanje upućeno optuženiku i po načelima prava sugestivno pitanje u smislu da li je on čuo za djelatnost privatnog tužitelja koja ne bi bila zakonita, a optuženik odgovara da je čuo, ali pri tom naglašava da je to neprovjerena informacija, da za to nema dokaza i da je to rekla kazala, onda i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda takve riječi izgovorene od strane optuženika na tiskovnoj konferenciji kao odgovor na nekorektno novinarsko pitanje ne sadrže objektivnu tvrdnju koja je neistinita, a niti se može zaključiti eventualno postojanje subjektivnog elementa namjere klevetanja.

15. Imajući u vidu navedeno, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona.

16. Slijedom svega navedenog, i ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik A. N. imao namjeru oklevetati privatnog tužitelja Z. L..

17. Kako je prvostupanjski sud izveo pravilne zaključke da u konkretnom slučaju nema dokazane namjere klevetanja privatnog tužitelja, s pravom je istog oslobodio od optužbe temeljem odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08.

18. Kako je prvostupanjski sud donio presudu kojom je optuženik oslobođen od optužbe, s pravom je odredio da se odluka o troškovima kaznenog postupka temelji na odredbi članka 149. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. ZKP/08, a visina paušalne svote troška je određena u skladu sa složenošću i trajanjem predmetnog kaznenog postupka.

19. Slijedom svega izloženog, kako žalba privatnog tužitelja nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 468. stavak 1. ZKP/08, to je temeljem članka 482. ZKP/08 sa žalbom valjalo postupiti kao u izreci ove presude.

Požega, 3. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mirjana Madunić