REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 951/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., I., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. iz S., protiv tuženika H. - H. p. d.d. Z., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-143/2020-2 od 29. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2651/2019-41 od 17. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-143/2020-2 od 29. travnja 2021. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... od 14. ožujka 2014. koju je za tuženika donijela M. M. M." (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... od 14. ožujka 2014. koju je za tuženika donijela M. M. M., da radni odnos tužiteljice nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta operater II, divizija mreža, ... županija, u roku od 8 dana, da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu za neisplaćene plaće sa zateznom kamatom koja teče na mjesečne bruto iznose od dospijeća pa do isplate kao i da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade bruto plaće iznos od 233.909,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II.5. izreke prvostupanjske presude (točka II. izreke), a odbijen je i tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... od 14. ožujka 2014., kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 3. rujna 2009. zbog poslovno uvjetovanih razloga, da radni odnos tužiteljice nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta operater II, divizija mreža, ... županija, u roku od 8 dana, da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu za neisplaćene plaće sa zateznom kamatom koja teče na mjesečne bruto iznose od dospijeća pa do isplate kao i da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je uvažena te je prvostupanjska presuda preinačena tako da je utvrđena ništetnom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... od 14. ožujka 2014. koju je za tuženika donijela M. M. M." (točka I. izreke), utvrđena je ništetnom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ... od 14. ožujka 2014. koju je za tuženika donijela M. M. M. (točka II. izreke), utvrđeno je da radni odnos tužiteljice nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta operater II, divizija mreža, ... županija, u roku od osam dana (točka 1. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade bruto plaće iznos od 233.909,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki 2. izreke drugostupanjske presude (točka 2. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 39.895,31 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 29. travnja 2021. do isplate (točka 3. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 14. ožujka 2014., da radni odnos tužiteljice nije prestao kao i da se tužiteljica vrati na rad kod tuženika te joj se isplati naknada plaće.
9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, je li prilikom otkazivanja poštivao sve kriterije propisane čl. 107. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 82/11 - dalje: ZR) kao i je li postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s odredbom čl. 149. st. 1. ZR.
10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme radila kod tuženika na radnom mjestu operater II, Divizija mreža na području ... županije,
- da je tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. tuženik otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,
- da je tužiteljica 3. travnja 2014. protiv Odluke o otkazu podnijela Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tuženik 31. prosinca 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika kojeg je tuženik 3. siječnja 2014. dostavio Hrvatskom Zavodu za zapošljavanje,
- da je tuženik odredio kriterije za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba, a to su zakonski kriterij te dodatni kriterij (učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada te status branitelja Domovinskog rata),
- da su radnicu u pogledu učinkovitosti, stručnosti i kvalitete obavljenog rada ocjenjivale njoj nadređena A. T. te A. K.,
- da tuženik nije tužiteljici ponudio ni izmijenjeni ugovor o radu za neko drugo radno mjesto niti je pokušao tužiteljicu obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZR te se prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu savjetovao s Radničkim vijećem koje se protivilo pobijanoj odluci. Nadalje, zaključio je da je nastala potreba za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, a da je u Programu zbrinjavanja tuženik točno utvrdio koji su zakonski, a koji posebni kriteriji te da ih je primijenio na zaposlenike i da je proveo bodovanje radnika.
12. Odlučujući o žalbi tužiteljice, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je odluka o otkazu nedopuštena. Drugostupanjski sud svoju odluku o nedopuštenosti otkaza temelji na utvrđenju da iz Programa zbrinjavanja viška radnika nije vidljivo na koji način je tuženik vršio reorganizaciju rada za radna mjesta "operater II" u poštanskom prometu na području ... županije u odnosu na ostale Sektore Divizije mreža u toj organizacijskoj jedinici kao i da se tuženik nije na pravilan način savjetovao s radničkim vijećem o programu zbrinjavanja viška radnika osobito u dijelu koji se odnosi na ocjenjivanje radnika. To stoga jer tuženik nije radničkom vijeću, koje je to zatražilo, pojasnio ocjene za svakog radnika koji je uvršten u program kao i za onog koji nije uvršten, a koji se odnose na dodatne kriterije: učinkovitost, stručnost i kvalitetu obavljenog rada pa sud zaključuje da radničkom vijeću nisu prezentirani jasni kriteriji temeljem kojih je izvršen odabir radnika, da kao kriterij za bodovanje nije uzeto u obzir godišnje ocjenjivanje radnika, a u Program nisu bili uvršteni dodatni kriteriji, prilikom bodovanja svih radnika. Stoga taj sud zaključuje da je tuženik svojim postupanjem stavio tužiteljicu u nepovoljan položaj i time postupio protivno čl. 107. st. 2. ZR, a ne proizlazi niti da je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu za neko drugo radno mjesto niti da je tužiteljicu pokušao obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
14. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZR poslodavac koji utvrdi višak od najmanje 20 radnika i kojima će neovisno o načinu prestanka ugovora o radu, u razdoblju od 90 dana prestati ugovori o radu, dužan je na način i pod uvjetima propisanim tim zakonom, ako će poslovno uvjetovanim otkazom otkazati ugovore o radu najmanje petorici radnika, savjetovati se s radničkim vijećem u cilju otklanjanja potrebe za otkazivanjem.
15. U skladu s odredbom st. 2. tog članka poslodavac je dužan, u cilju provođenja obveze savjetovanja iz st. 1. tog članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima za namjeravane otkaze, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, dobi, spolu, zvanju i radnom mjestu radnika koji bi mogli biti višak, odnosno koji će biti obuhvaćeni otkazivanjem u roku u kojem namjerava otkazati ugovor o radu, dodatnim kriterijima, uz one iz čl. 107. st. 3. tog Zakona, o kojima će poslodavac voditi računa pri odlučivanju o otkazivanju, te iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja uz onu iz čl. 119. tog Zakona.
16. Kod činjenice da tuženik, unatoč zahtjevu radničkog vijeća, nije pružio zatraženo objašnjenje i potpune podatke glede načina primjene kriterija kojima se rukovodio pri ocjenjivanju radnika, onda je nužno zaključiti kako je postupak savjetovanja s radničkim vijećem glede Programa proveden suprotan odredbi čl. 120. ZR.
17. Nameće se zaključak kako se na temelju Programa tuženika ne može ispitati pravilnost primjene zakonskih kriterija iz čl. 109. st. 2. ZR te dodatnih kriterija, kojima se tuženik rukovodio prilikom određivanja za radom kojih radnika prestaje potreba, a o čemu i zavisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici osporenom odlukom (tako i u odluci ovoga suda broj Revr 749/17-2 od 20. veljače 2018., Revr-219/17 od 6. veljače 2019.).
18. U situaciji kada savjetovanje s radničkim vijećem nije provedeno u skladu s odredbom čl. 120. ZR pa je već iz tog razloga otkaz ugovora o radu nedopušten, nije odlučna činjenica je li tužiteljica i stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, pa revizijski navodi da je nejasno kako je tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike nije od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u ovom konkretnom slučaju.
19. U skladu s iznesenim, kada tuženik, na kome je u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, to nije uspio učiniti u ovom postupku, valjalo je ocijeniti da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice materijalno pravo pravilno primijenjeno.
20. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza kada navodi da su kriteriji u Programu zbrinjavanja viška zaposlenih jasno precizirani i u pogledu utvrđenja da je radničkom vijeću dostavio sve potrebne podatke, valja reći da prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
21. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
