Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-425/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja R.-S. d.o.o., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz R., protiv tuženika D. D., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-236/2019-15 od 30. rujna 2022., 3. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-236/2019-15 od 30. rujna 2022.
II. Rješenje kojim je platni nalog ukinut preko iznosa od 1.498,02 kn do iznosa od 1.795,14 kn te kojim je utvrđeno da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 287,12 kn nije ispitivano u drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika javnoga bilježnika V. P. iz R. poslovni broj Ovrv-663/19 od 1. veljače 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.498,02 kn/ 198,82 eur/sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,09% godišnje od 27. veljače 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 1. srpnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom na iznose od:
- 139,68 kn (18,54 eur) počam od 27. veljače 2018. pa do isplate
- 126,96 kn (16,85 eur) počam od 27. ožujka 2018. pa do isplate
- 125,69 kn (16,68 eur) počam od 26. travnja 2018. pa do isplate
- 126,96 kn (16,85 eur) počam od 26. svibnja 2018. pa do isplate
- 132,95 kn (17,65eur) počam od 27. lipnja 2018. pa do isplate - 124,30 kn (16,50 eur) počam od 26. srpnja 2018. pa do isplate
- 117,54 kn (15,60 eur) počam od 26. kolovoza 2018. pa do isplate
- 132,82 kn (17,63 eur) počam od 26. rujna 2018. pa do isplate
- 146,03 kn (19,38 eur) počam od 26. listopada 2018. pa do isplate
- 90,35 kn (11,99 eur) počam od 27. studenog 2018. pa do isplate
- 117,37 kn (15,58 eur) počam od 28. prosinca 2018. pa do isplate
- 117,37 kn (15,58 eur) počam od 26. siječnja 2019. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.231,38 kn (163,43 eur) kn sve u roku od 15 dana."
i rješenje čija izreka glasi:
"Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika javnoga bilježnika javnoga bilježnika V. P. iz R. poslovni broj Ovrv-663/2019 od 1. veljače 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos preko iznosa od 1.498,02 kn do zahtijevanog iznosa od 1.795,14 kn te se utvrđuje da je povučen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 287,12 kn (38,11 eur)."
2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv presude podnio je tuženik 11. listopada 2022. iz svih zakonom dopuštenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je plaćanje objedinjene naplate troškova stanovanja prema računima za razdoblje od siječnja do prosinca 2018. i to naknade za hladnu vodu te odvoz komunalnog otpada za stan broj … na adresi …, R.. Prema navodima tužitelja računi su izdavani na tuženikovo ime iz razloga što je tuženik inzistirao kod nadležnih službi grada R. da se računi nakon smrti njegovog djeda, pok. M. Č.1 , izdaju na njegovo ime te je dostavio potvrdu ovjerenu od ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade M. U.. Ostavinski postupak iza M. Č.1 godinama nije bio proveden pa se stan u zemljišnim knjigama vodio na pok. Č. M.1 i M. , a krajem lipnja 2018. proveden je upis prava vlasništva za korist D. A., o kojoj promjeni su nadležne službe grada R. obaviještene tek 15. ožujka 2019. te se od tada računi ispostavljaju na ime upisanog vlasnika. Visinu neplaćenih naknada za hladnu vodu i odvoz komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 1.498,02 kn prvostupanjski sud je utvrdio na temelju pregleda zaduženja te prijepisa računa dostavljenih u spis od strane tužitelja, čiju vjerodostojnost tuženik tijekom postupka nije doveo u sumnju niti ju je osporio. 5.1. Tuženik je isticao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da na predmetnom stanu nema stvarnopravnih ovlaštenja, već taj stan u ime i za račun vlasnika dva do tri puta mjesečno očisti i nad njime vrši nadzor radi sprječavanja eventualnih oštećenja, da nije korisnik stana niti korisnik usluga tužitelja te da ima prijavljeno prebivalište na adresi ….
5.2. Iz priložene dokumentacije prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nikada nije bio prijavljen na adresi u R., već je od 15. svibnja 2014. bio prijavljen na adresi …, a od 4. svibnja 2022. na adresi …, K.. Kao suvlasnici stana do 2019. bili su upisani tuženikovi djed i baka Č. M.1 i M. , a od 2019. kao vlasnik stana upisan je tuženikov otac D. A.. Tuženik je u svom iskazu naveo da nakon smrti bake i djeda nije provedena ostavinska rasprava dugi niz godina te da je unatrag 15-ak godina odlučio useliti u predmetni stan pa je zatražio od tužitelja da ispostavlja račune na njegovo ime. Nakon iseljenja iz stana 2001., 2002. ili 2004., ne sjeća se točno, nije prijavio tužitelju niti komunalnom društvu tu promjenu, tako da su računi i dalje ispostavljani na njegovo ime iako stan ne koristi za svoje potrebe. U prvostupanjskom postupku saslušani su kao svjedoci N. R., suvlasnik stana na adresi …, i V. B., predstavnik stanara zgrade u ulici …, a uz suglasnost stranaka korišteni su i iskazi svjedoka M. U. i V. B. dani u postupku koji se vodio između istih stranaka pod brojem Povrv- 937/17.
5.3. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je kao obveznik plaćanja spornih naknada u dokumentaciji tužitelja evidentiran upravo tuženik na čije ime su ispostavljani i računi pa te okolnosti podrazumijevanju postojanje ugovora o isporuci predmetnih usluga tuženiku s kojim je takav ugovor sklopljen, a samim time i plaćanje usluga od strane tuženika koji je preuzeo tu obvezu. Iz iskaza tuženika također je utvrđeno da je unazad 15-ak godina odlučio useliti u taj stan i zatražio od tužitelja da se računi ispostavljaju na njegovo ime, po kojem traženju je tužitelj i postupio. Tvrdnju tuženika da predmetni stan nije koristio za stanovanje u spornom periodu prvostupanjski sud je ocijenio neodlučnom u odnosu na postojanje obveze tuženika spram tužitelja jer ga po iseljenju iz stana nije obavijestio o promjeni korisnika. Činjenica da je tuženik prijavio prebivalište na adresi … još 2014. također je ocijenjena neodlučnom u ovom postupku jer je ta prijava izvršena MUP-u, a ne tužitelju prema kojemu je tuženik preuzeo obvezu plaćanja troškova stanovanja. Osim toga, tuženik je nesporno stanovao u …, a nikada nije imao prijavljeno prebivalište na toj adresi, pa je ocijenjeno da izvršene prijave prebivališta MUP-u nisu od značaja za odnos stranaka u ovom postupku. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je na temelju članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) održao na snazi platni nalog za iznos od 1.498,02 kn/198,82 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.
6. Tuženik se žalio iz svih zakonom dopuštenih razloga, dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali nije naveo u čemu se sastoji bitna povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u odnosu na one bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), te je zaključio da takvih bitnih povreda nema, odnosno da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.
6.1. U žalbi protiv presude navedeno je da je tuženik još 2014., dakle četiri godine prije nastanka predmetne tražbine, promijenio prebivalište i faktički napustio predmetnu nekretninu pa nije ni na koji način uživao usluge tužitelja. Takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost presude jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ta činjenica nije odlučna u odnosu na postojanje obveze tuženika spram tužitelja jer tuženik po iseljenju iz stana nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika.
6.2. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud se pozvao na materijalno pravo i to članak 9. ZOO-a koji propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, prethodno utvrđujući da je između stranaka ovog postupka zaključen ugovor o isporuci predmetnih usluga tuženiku, pri čemu je utvrđeno da tuženik tijekom postupka nije osporio vjerodostojnost dokumentacije koju je dostavio tužitelj.
6.3. Nejasno je tuženikovo pozivanje na Zakon o komunalnom gospodarstvu i plaćanje komunalne naknade budući da plaćanje komunalne naknade nije bilo predmet ovog postupka jer se tražbina tužitelja odnosi na isporučenu vodu i odvoz komunalnog otpada.
7. Slijedom navedenoga ovaj sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
8. Rješenje kojim je platni nalog ukinut preko iznosa od 1.498,02 kn do iznosa od 1.795,14 kn te kojim je utvrđeno da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 287,12 kn nije ispitivano u drugostupanjskom postupku, jer nije pobijano žalbom.
Koprivnica, 3. svibnja 2023.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
