Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-265/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz K., K. .., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. S. odvjetniku iz O., protiv tuženika S. N. iz K., A. S. .., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. F. odvjetniku iz O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Psp-22/2022-8 od 10. ožujka 2023., 3. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

I.Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Psp-22/2022-8 od 10. ožujka 2023. i rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik S. N. OIB … iz K., A. S. .., smetao tužitelja S. T. OIB … iz K., K. .., u posljednjem i mirnom posjedu nekretnina u k.o. K., oranica H. kč.br. .., oranica B., kč.br. .., oranica D. kč.br. .., oranica G. P. kč.br. ..

II. Zabranjuje se tuženiku S. N. OIB … iz K., A. S. .., takvo i slično postupanje ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne."

II. Nalaže se tužitelju S. T. naknaditi tuženiku S. N. parnične troškove u svoti od 647,02 eura/4.874,97 kuna[1] u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik S. N. OIB … iz K., A. S. .., smetao tužitelja S. T. OIB … iz K., K. ., u posljednjem i mirnom posjedu nekretnina u k.o. K., oranica H. kč.br. .., oranica B., kč.br. .., oranica D. kč.br. .., oranica G. P. kč.br. ..

II. Zabranjuje se tuženiku S. N. OIB … iz K., A. S. .., takvo i slično postupanje ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne.

3. Nalaže se tuženiku S. N. da tužitelju S. T. naknadni prouzročeni parnični trošak u iznosu 550,80 eur/4.150,00 kn u roku 15 dana."

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik, kako izrijekom navodi, zbog pogrešne primjene materijalnog prava što je žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti i tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove postupka, prema već predanom troškovniku uvećano za troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za zaštitom od smetanja posjeda.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj uzeo u zakup predmetno zemljište ugovorom s E. L. od 13. listopada 2022. godine,

- da ga je u posjed zemljišta uvela kćerka zakupodavateljice, teško pokretne osobe, tako što mu je pokazala točno o kojem je zemljištu riječ,

- da je tom prilikom na zemljištu bio samo korov, a ekonomska godina za 2022. je bila završena,

- da je tuženikova supruga imala s E. L. zaključen ugovor o zakupu istog zemljišta i to od 5. svibnja 2021.,

- da je E. L. raskinula ugovor o zakupu s M. N., tuženikovom suprugom, poslavši joj obavijest koju je tuženikova supruga zaprimila 14. listopada 2022.,

- da je tužitelj poorao i potanjurao zemljište, a potom po njemu pobacao gnojivo,

- da je tuženik 14.11.2022. po zemljištu posijao pšenicu,

pa je zaključio da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik i da ga je tuženik u posjedu smetao, radi čega je prihvatio zahtjev za utvrđenjem čina smetanja i zbranom takvog ili sličnog postupanja ubuduće, pod prijetnjom novčanom kaznom.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka niti žalitelj ne ukazuje.

8. Osnovano žalitelj ukazuje da je pogrešno primjenjujući materijalno pravo prvostupanjski sud, na temelju utvrđenih činjenica, zaključio da je tužitelj postao posjednik predmetne nekretnine time što mu je kćerka zakupodavateljice, E. L., pokazala nekretninu u pogledu koje je zaključio ugovor o zakupu 13. listopada 2022. godine.

8.1. Naime, iz navedenih činjenica proizlazi da je zakupodavateljica bila samo posredna posjednica predmetne nekretnine, a neposredni posjednik bila je M. N. s kojom je E. L. imala zaključen ugovor o zakupu u odnosu na kojeg je tek dala izjavu o raskidu. Samo davanje izjave o raskidu ugovora ne može dovesti do prestanka (u ovom slučaju neposrednog) posjeda, barem ne prije nego je izjava o raskidu ugovora priopćena drugoj ugovornoj strani, što se svakako nije dogodilo tog dana kada tužitelj tvrdi da je pokazivanjem nekretnine uveden u posjed (13. listopada 2022.)

8.2. Da bi tužitelj bio uveden u posjed potrebno je da mu posjed preda osoba koja posjed ima, a u času sklapanja ugovora o zakupu s E. L. ona je bila samo posredni posjednik i stoga se ne može smatrati da je tužitelj tada stekao ono što ni E. L. nije imala.

8.3. Niti činjenica da je na predmetnoj nekretnini u času pokazivanja bio samo korov, te da je ekonomska godina 2022. bila završena, ne znači da je dotadašnji neposredni posjednik posjed napustio i da je posredni posjednik (E. L.) postao jedini posjednik, odnosno prestao biti samo posredni posjednik.

9. Kako tužitelj ne navodi datum kada je preorao, potanjurao i pognojio predmetno zemljište, posebno nije tvrdio da je obradi zemljišta, dakle radnjama kojima je faktički vršio vlast na stvari i koje su u odnosu na neposrednog posjednika tada mogle predstavljati čin smetanja posjeda, pristupio onog dana kada mu je zemljište pokazano, to se ne može utvrditi da je do 14. studenog 2022. stekao posjed predmetnog zemljišta, umirivši ga, pa mu ne pripada pravo na zaštitu posjeda, sve u smislu odredbe članka 21. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV) kojom je propisano: „I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.“

9.1. Činjenica da iz raspravne građe proizlazi da je tuženikova supruga, a ne tuženik, bila ugovorna strana u ugovoru o zakupu s E. L., dakle neposredni posjednik, ne čini tuženika „trećim“ dakle onim kojem posjed ne bi bio oduzet, jer iz raspravne građe proizlazi da je upravo tuženik (i sin) bio taj koji je i do tada faktički obrađivao predmetnu nekretninu, odnosno bio u neposrednom posjedu temeljem ugovora o zakupu.

10. Stoga se pravilnom primjenom materijalnog prava nije moglo zaključiti da je tužitelj bio posjednik predmetne nekretnine u času kada je tuženik posijao pšenicu, radi čega je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Ovdje valja svakako prvostupanjskom sudu ukazati da u svakom slučaju nije bilo mjesta izricanju prijetnje novčanom kaznom, jer takvo što ZV ne predviđa.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a.

12. O troškovima je odlučeno kao u točki II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi se odnose na zastupanje po odvjetniku i to za prvostupanjski postupak u iznosu od 497,71 euro i za sastav žalbe u iznosu od 149,71 euro.

Dubrovnik, 3. svibnja 2023.

Sutkinja:

Josita Begović v.r.