REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-764/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika JADRANKA TURIZAM d.o.o. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB 25295166877, kao pravni slijednik JADRANKA HOTELI d.o.o. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB 25295166877, kojeg zastupaju punomoćnici Branimir Kojić i Maša Milardović Jakovljević, odvjetnici iz Malog Lošinja, Lošinjskih brodograditelja 23, radi utvrđenja i činidbe, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-229/2021-43 od 23. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-229/2021-43 od 23. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-229/2021-43 od 23. travnja 2022. utvrđeno je da je tužitelj tužitelj vlasnik nekretnina k.č. br. 7279/2 šuma površine 1747 m2, k.č. 7279/3 plinska stanica površine 16 m2 i šuma površine 758 m2, k.č. 7279/4 šuma površine 162 m2, k.č. 7279/5 šuma površine 1141 m2, k.č. 7279/6 šuma površine 226 m2, k.č. 7279/11 šuma površine 795 m2, k.č. 7279/12 šuma površine 35 m 2 upisanih u zk.ul. 5926 k.o. Mali Lošinj u 3539/21705 dijela (točka I. izreke), određeno je da je tuženik dužan temeljem ove presude trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na 3539/21705 idealnog dijela nekretnina k.č. br. 7279/2 šuma površine 1747 m2, k.č. 7279/3 plinska stanica površine 16 m2 i šuma površine 758 m2, k.č. 7279/4 šuma površine 162 m2, k.č. 7279/5 šuma površine 1141 m2, k.č. 7279/6 šuma površine 226 m2, k.č. 7279/11 šuma površine 795 m2, k.č. 7279/12 šuma površine 35 m 2 upisanih u zk.ul. 5926 k.o. Mali Lošinj (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 33.550,00 kn / 4.452,85 EUR u roku od 8 dana.

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je stupanjem na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, kao lex specialis, pitanje vlasništva turističkog zemljišta stavljeno u nadležnost upravnog tijela, a Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije je prestao važiti, te se po pitanju vlasništva turističkog zemljišta imaju primjenjivati samo i isključivo odredbe novog, važećeg zakona, među kojima je i odredba čl. 8. o nadležnosti upravnog tijela za odlučivanje o vlasništvu turističkog zemljišta. Stoga smatra da u konkretnom slučaju sud nije bio nadležan donijeti meritornu odluku. Tvrdi da pobijana presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude proturječi samo sebi, odnosno presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Osporava primjenu odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o privatizaciji, pozivajući se na okolnost da je 2010. godine donesen Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, a potom 2020. godine važeći Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, kao poseban zakon (lex specialis). Kako sporne nekretnine predstavljaju turističko zemljište, u odnosu na koje je donesen poseban zakon koji regulira pitanje vlasništva tog zemljišta, to u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o privatizaciji, već se sukladno načelu „lex speciali derogat legi generali“ imaju primjenjivati odredbe posebnog zakona, i to važećeg Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20). Navodi da utužene nekretnine sukladno čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1. i 2. važećeg Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu predstavljaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a ne vlasništvo tuženika, stoga pobijana presuda pati od pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i odbaci tužbu, oglasi se nenadležnim i ukine provedene radnje, a podredno da preinači presudu, odbije tužbu i obveže tužitelja na naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška, ili da ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te valja ocijeniti neosnovanim žalbeni navod da je ta povreda počinjena. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao jasne i razumljive razloge, zasnovane na činjenicama utvrđenim nakon provedenog dokaznog postupka koje prihvaća i ovaj sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina, a koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da pravni prednik tuženika (Jadranka d.d. Mali Lošinja, Čikat 13), predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu nije procijenio u temeljni kapital prilikom pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenog poduzeća (nekretnine se nalaze na području hotela Aurora u Malom Lošinju), pa je njihov vlasnik postao tužitelj na temelju odredbe čl. 23. st. 1., 28. st. 3. i 28. st. 4. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, neprocijenjenom u postupku pretvorbe („Narodne novine“ broj 92/10).

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Naime, odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20) usmjerene su u prvom redu na razvrgnuće suvlasničke zajednice na kampu, odnosno turističkom zemljištu, u situaciji kada su suvlasnički udjeli i njihovi titulari nesporni, te se odredbama čl. 16., 18., 17. i 20. toga Zakona, kao i ostalim tehničkim odredbama, razvrgava suvlasnička zajednica, što je inače predmet izvanparničnog postupka. U slučaju spora o vlasništvu, ne može se strankama odreći pravo na kontradiktorni sudski postupak. Pored toga, valja dodati da je riječ o Zakonu koji je stupio na snagu nakon pokretanja ovoga postupka (postupak je započeo 15. rujna 2016.) i ne može se retroaktivno primjenjivati. Pogrešno žalitelj smatra da se taj zakon treba primijeniti zato što u prijelaznim i završnim odredbama nije navedeno da se ne primjenjuje i na započete postupke. Povratno djelovanje samo pojedinih odredaba zakona i drugih propisa državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti je iznimka i vrijedi samo ako je izričito propisana (čl. 90. st. 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske). Pravilno je prvostupanjski sud odbio i prigovor stvarne nenadležnosti. Nadležnost trgovačkih sudova za rješavanje tih sporova propisana je odredbom čl. 34.b t. 1. ZPP-a. Stoga, odlučivanjem o prigovoru nenadležnosti, prvostupanjski sud nije učinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 3. i 11. ZPP-a.

9. Neosnovan je žalbeni navod da je nejasno na kojem zakonu je sud utemeljio svoju odluku budući da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je tužitelj vlasništvo na temelju zakona stekao propisima o pretvorbi društvenog vlasništva.

10. Naime, odredbom čl. 129. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) propisano je: (1) Kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

11. Odredbom čl. 390.a ZVDSP-a je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnine koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

12. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da predmetne nekretnine nisu procijenjene u kapital društva niti su po nadležnom tijelu iskazane u kapital društva prilikom pretvorbe hotelskog poduzeća Jadranka Mali Lošinj kao tuženikovog pravnog prednika, a navedeno proizlazi iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. prosinca 1997. na listu 6. do 33. spisa.

13. Nadalje, u postupku je utvrđeno da društvo Jadranka d.d. nije moglo valjano steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama budući da se pretvorba društvenog vlasništva za nekretnine koje nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe provodila prema posebnim propisima o pretvorbi. Takva je neprocijenjena imovina na temelju odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 71/97 i 73/00) prenijeta Hrvatskom fondu za privatizaciju (kasnije: Agencija za upravljanje državnom imovinom) i to po sili zakona nakon čega je na dan 31. ožujka 2011. na temelju odredbe čl. 58. st. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10) postala vlasništvo Republike Hrvatske. Naknadnim donošenjem Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13) i to po čl. 65. st. 1. i 3. tog Zakona ta je imovina po sili zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske te ima status državne imovine pozivom na odredbu čl. 4. toga zakona. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio i Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10; dalje: ZTGZ) koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2010.

14. Odredbom čl. 20. ZTGZ propisano je da je preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište. Međutim, prema odredbi čl. 28. st. 3 ZTGZ pravo vlasništva turističkog zemljišta na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja stječe Republika Hrvatska ukoliko za iste u zakonskom roku osoba koja za to ima pravni interes nije pokrenula postupak po čl. 27. st. 1. ZTGZ radi utvrđivanja oblika i veličine čestica na kojem su isti izgrađeni ili je taj zahtjev odbijen ili odbačen. Vezano za ostalo građevinsko zemljište, odredba čl. 23. ZTGZ propisuje da građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske (stavak 1). Građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost je u dijelu procijenjena i unesena u društveni kapital u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine (stavak 2).

15. Iz dopisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava u Malom Lošinju od 22. siječnja 2020. (list 114. spisa) proizlazi da za nekretnine koje su predmet ovog spora nije vođen niti se vodi postupak po čl. 27 ZTGZ po zahtjevu Grada Malog Lošinja ili Jadranke Hotela d.o.o. ili Jadranke d.d., odnosno osobe koja ima pravni interes. Nadalje, proizlazi da je Grad Mali Lošinj 2. siječnja 2011. podnio zahtjev za određivanje oblika i veličine z.k. čestica sukladno toj zakonskoj odredbi te da je 22. svibnja 2017. zahtjev Grada Malog Lošinja za donošenje rješenja o utvrđivanju zemljišta nužnog za redovnu uporabu zgrade prema Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, odnosno za određivanje oblika i veličine z.k. čestica koje nisu u cijelosti procijenjene u temeljni kapital društva Jadranka d.d. Mali Lošinj, pravomoćno odbijen. Naime, protiv toga rješenja podnesena je žalba koja je odbijena rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 29. studenog 2017.

16. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je, u trenutku stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije vlasnik cjelokupnog turističkog zemljišta koje nije procijenjeno u postupku privatizacije, uključivši i ono koje služi za redovnu uporabu turističkih objekata, bila Republika Hrvatska (31. ožujka 2011.).

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Geox d.o.o. dipl. ing. geod. Tatjane Radetić proizlazi da su sve nekretnine koje su predmet spora u funkciji Hotela Aurora, a u naravi da su dio šume koja okružuje Hotel, puta koji je komunikacija između plaže, restorana, Hotela i sportskih sadržaja odnosno parkiralište u funkciji Hotela te dio šumskog zelenila, dio ceste (ulice) odnosno uređeno zelenilo i dio parkirališta uz ulicu u funkciji Hotela.

18. Vezano za žalbeni navod da je vlasnik predmetnih nekretnina jedinica lokalne samouprave, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da navedeno nije od utjecaja na ovaj postupak, jer odnos između tužitelja i jedinice lokalne samouprave u eventualnom slučaju pokretanja postupka iz čl. 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu predstavlja odnos tužitelja i treće osobe o kojem će se, u slučaju spora, rješavati u drugom postupku pa su u tom smislu neosnovan žalbeni navod da je vlasnik predmetnih nekretnina jedinica lokalne samouprave.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovani i pobijanu presudu potvrditi.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: 9-30858-514c4

Kontrolni broj: 0b31c-b5494-7cc52

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.