Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 20 Gž-1031/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz D., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku iz R., …, protiv tuženice A. B. d.d. Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. društva Š. i partneri iz Z., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-794/2019 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice A. B. d.d. Z. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-794/2019 od 28. siječnja 2022. i to:
- pod toč. I izreke,
- pod toč. II izreke do iznosa od 9.137,93 kn (1.212,81 eur), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
- na iznos od 19,42 kn (2,58 eur) od 19. listopada 2007. do isplate,
- na iznos od 19,53 kn (2,59 eur) od 1. studenoga 2007. do isplate,
- na iznos od 19,77 kn (2,62 eur) od 1. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 19,67 kn (2,61 eur) od 1. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 20,03 kn (2,66 eur) od 1. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 20,22 kn (2,68 eur) od 1. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 70,22 kn (9,32 eur) od 3. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 68,15 kn (9,05 eur) od 6. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 68,23 kn (9,06 eur) od 7. lipnja 2008. do isplate,
- na iznos od 68,34 kn (9,07 eur) od 10. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 67,62 kn(8,97 eur) od 15. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 67,73 kn (8,99 eur) od 23. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 71,20 kn (9,45 eur) od 18. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 70,56 kn (9,36 eur) od 25. studenoga 2008. do isplate,
- na iznos od 75,80 kn (10,06 eur) od 16. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 91,88 kn (12,19 eur) od 16. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 89,62 kn (11,89 eur) od 25. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 89,62 kn (11,89 eur) od 25. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 89,86 kn (11,93 eur) od 22. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 113,66 kn (15,09 eur) od 29. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 114,16 kn (15,15 eur) od 20. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 114,10 kn (15,14 eur) od 24. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 113,54 kn (15,07 eur) od 19. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 113,54 kn (15,07 eur) od 19. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 112,95 kn (14,99 eur) od 22. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 114,76 kn (15,23 eur) od 22. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 114,76 kn (15,23 eur) od 22. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 116,18 kn (15,42 eur) od 15. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 117,77 kn (15,63 eur) od 1. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 117,35 kn (15,58 eur) od 1. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 119,80 kn (15,90 eur) od 1. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 119,33 kn (15,84 eur) od 1. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 123,56 kn (16,40 eur) od 24. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 128,07 kn (17,00 eur) od 1. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 126,46 kn (16,78 eur) od 1. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 132,76 kn (17,62 eur) od 2. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 128,16 kn (17,00 eur) od 5. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 129,60 kn (17,20 eur) od 11. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 134,76 kn (17,88 eur) od 2. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 140,07 kn (18,59 eur) od 1. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,23 kn (17,95 eur) od 5. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 136,87 kn (18,17 eur) od 1. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 134,54 kn (17,86 eur) od 1. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 142,30 kn (18,89 eur) od 27. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 144,14 kn (19,13 eur) od 16. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 149,75 kn (19,88 eur) od 1. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 146,87 kn (19,49 eur) od 21. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 146,87 kn (19,49 eur) od 21. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 145,13 kn (19,26 eur) od 1. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 142,72 kn (18,94 eur) od 18. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 144,28 kn (19,15 eur) od 1. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 146,48 kn (19,44 eur) od 3. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 148,41 kn (19,70 eur) od 1. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 148,66 kn (19,73 eur) od 1. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 147,33 kn (19,55 eur) od 1. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 148,23 kn (19,67 eur) od 1. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 148,69 kn (19,73 eur) od 12. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 146,93 kn (19,50 eur) od 19. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 143,59 kn (19,06 eur) od 18. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 143,59 kn (19,06 eur) od 18. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 146,90 kn (19,50 eur) od 24. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 147,58 kn (19,59 eur) od 21. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 147,28 kn (19,55 eur) od 22. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 144,30 kn (19,15 eur) od 18. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 145,18 kn (19,27 eur) od 22. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 146,31 kn (19,42 eur) od 20. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 147,89 kn (19,63 eur) od 17. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 143,85 kn (19,09 eur) od 16. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 144,02 kn (19,11 eur) od 25. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 143,42 kn (19,04 eur) od 20. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 143,76 kn (19,08 eur) od 20. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 146,01 kn (19,38 eur) od 19. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 146,01 kn (19,38 eur) od 19. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 147,07 kn (19,52 eur) od 7. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 147,71 kn (19,60 eur) od 18. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 145,92 kn (19,37 eur) od 21. siječnja 2014. do isplate,
- do iznosa od 85,07 kn (11,29 eur) od 1. ožujka 2014. do isplate,
- do iznosa od 15,18 kn (2,01 eur) od 17. travnja 2014. do isplate,
- do iznosa od 10,06 kn (1,34 eur) od 17. travnja 2014. do isplate,
- do iznosa od 5,05 (0,67 eur) kn od 17. svibnja 2014. do isplate i
- na iznos od 145,94 kn (19,40 eur) od 19. lipnja 2014. do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje o godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišnja za 3% poena, sve u roku od 15 dana, te
- pod toč. III, IV i V izreke.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 794/2019 od 28. siječnja 2022. u dijelu pod toč. II izreke preko iznosa 9,137,93 kn (1.212,81 eur) do iznosa od 9.613,46 kn (1.275,93 eur) tj. za iznos od 475,53 kn (63,11 eur) sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
- preko iznosa od 85,07 kn (11,29 eur) do iznosa od 148,88 kn (19,76 eur) tj. za iznos od 63,81 kn (8,39 eur) od 1. ožujka 2014. do isplate,
- preko iznosa od 15,18 kn (2,01 eur) do iznosa od 147,81 kn (19,62 eur) tj. za iznos od 132,63 kn (17,60 eur) od 17. travnja 2014. do isplate,
- preko iznosa od 10,06 kn (1,34 eur) do iznosa od 147,81 kn (19,62 eur) tj. za iznos od 137,75 kn (18,28 eur) od 17. travnja 2014. do isplate i
- preko iznosa od 5,05 kn (0,67 eur) do iznosa od 146,39 kn (19,30 eur) tj. za iznos od 141,34 kn (18,76 eur) od 17. svibnja 2014. do isplate,
te sudi tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice S. S. odbija kao neosnovan. III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice S. S. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba čl.6. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope, Ugovora o kreditu broj 396-137/2007 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 27. travnja 2007.g. koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika R. M. posl.br.OV-3132/07 dana 04. svibnja 2007. godine, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od prve promjene kamatne stope pa nadalje.
II Nalaže se tuženiku A. B. d.d., …, Z., OIB … da isplati tužitelju S. S., iz D., …, OIB …, s osnove ništetne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, broj 396-137/2007, iznos od 9.613,46 kn (devettisućašestotrinaestkunaičetrdesetšestlipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
- na iznos od 19,42 kn od 19.10.2007. godine do isplate,
- na iznos od 19,53 kn od 01.11.2007. godine do isplate,
- na iznos od 19,77 kn od 01.12.2007. godine do isplate,
- na iznos od 19,67 kn od 01.01.2008. godine do isplate,
- na iznos od 20,03 kn od 01.02.2008. godine do isplate,
- na iznos od 20,22 kn od 01.03.2008. godine do isplate,
- na iznos od 70,22 kn od 03.04.2008. godine do isplate,
- na iznos od 68,15 kn od 06.05.2008. godine do isplate,
- na iznos od 68,23 kn od 07.06.2008. godine do isplate,
- na iznos od 68,34 kn od 10.07.2008. godine do isplate,
- na iznos od 67,62 kn od 15.08.2008. godine do isplate,
- na iznos od 67,73 kn od 23.09.2008. godine do isplate,
- na iznos od 71,20 kn od 18.10.2008. godine do isplate,
- na iznos od 70,56 kn od 25.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 75,80 kn od 16.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 91,88 kn od 16.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 89,62 kn od 25.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 89,62 kn od 25.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 89,86 kn od 22.04.2009. godine do isplate,
- na iznos od 113,66 kn od 29.05.2009. godine do isplate,
- na iznos od 114,16 kn od 20.06.2009. godine do isplate,
- na iznos od 114,10 kn od 24.07.2009. godine do isplate,
- na iznos od 113,54 kn od 19.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 113,54 kn od 19.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 112,95 kn od 22.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 114,76 kn od 22.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 114,76 kn od 22.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 116,18 kn od 15.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 117,77 kn od 01.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 117,35 kn od 01.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 119,80 kn od 01.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 119,33 kn od 01.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 123,56 kn od 24.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 128,07 kn od 01.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 126,46 kn od 01.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 132,76 kn od 02.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 128,16 kn od 05.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 129,60 kn od 11.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 134,76 kn od 02.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 140,07 kn od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 135,23 kn od 05.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 136,87 kn od 01.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 134,54 kn od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 142,30 kn od 27.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 144,14 kn od 16.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 149,75 kn od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 146,87 kn od 21.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 146,87 kn od 21.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 145,13 kn od 01.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 142,72 kn od 18.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 144,28 kn od 01.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 146,48 kn od 03.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 148,41 kn od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 148,66 kn od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 147,33 kn od 01.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 148,23 kn od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 148,69 kn od 12.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 146,93 kn od 19.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 143,59 kn od 18.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 143,59 kn od 18.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 146,90 kn od 24.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 147,58 kn od 21.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 147,28 kn od 22.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 144,30 kn od 18.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 145,18 kn od 22.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 146,31 kn od 20.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 147,89 kn od 17.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 143,85 kn od 16.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 144,02 kn od 25.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 143,42 kn od 20.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 143,76 kn od 20.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 146,01 kn od 19.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 146,01 kn od 19.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 147,07 kn od 07.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 147,71 kn od 18.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 145,92 kn od 21.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 148,88 kn od 01.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 147,81 kn od 17.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 147,81 kn od 17.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 146,39 kn od 17.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 145,94 kn od 19.06.2014. godine do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje o godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena u roku od 15 dana.
III Utvrđuju se ništetnim odredbe čl.2. i čl.3. Ugovora o kreditu broj 396- 137/2007 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 27. travnja 2007.g. koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika R. M. posl.br.OV-3132/07 dana 04. svibnja 2007. godine, kojima su glavnica i kamata vezani za valutu švicarski franak.
IV Nalaže se tuženiku A. B. d.d., …, Z., OIB: … da isplati tužitelju S. S., iz D., …, OIB: …, s osnove ništetnih odredbi čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu, broj 396- 137/2007, iznos od 34.595,05 kn (tridesetčetiritisućepetstodevedesetpetkunaipetlipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
- na iznos od 5,37 kn od 01.09.2007. godine do isplate,
- na iznos od 18,71 kn od 01.02.2008. godine do isplate,
- na iznos od 36,23 kn od 01.03.2008. godine do isplate,
- na iznos od 62,30 kn od 03.04.2008. godine do isplate,
- na iznos od 8,70 kn od 06.05.2008. godine do isplate,
- na iznos od 10,76 kn od 07.06.2008. godine do isplate,
- na iznos od 13,45 kn od 10.07.2008. godine do isplate,
- na iznos od 87,81 kn od 18.10.2008. godine do isplate,
- na iznos od 71,20 kn od 25.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 207,27 kn od 16.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 207,27 kn od 16.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 159,02 kn od 25.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 159,02 kn od 25.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 164,16 kn od 22.04.2009. godine do isplate,
- na iznos od 145,17 kn od 29.05.2009. godine do isplate,
- na iznos od 153,67 kn od 20.06.2009. godine do isplate,
- na iznos od 152,69 kn od 24.07.2009. godine do isplate,
- na iznos od 143,19 kn od 19.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 143,19 kn od 19.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 133,30 kn od 22.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 163,76 kn od 22.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 163,76 kn od 22.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 187,50 kn od 15.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 214,11 kn od 01.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 207,37 kn od 01.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 248,23 kn od 01.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 240,44 kn od 01.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 311,31 kn od 24.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 386,99 kn od 01.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 359,94 kn od 01.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 465,57 kn od 02.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 388,44 kn od 05.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 412,57 kn od 11.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 499,20 kn od 02.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 588,24 kn od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 507,11 kn od 05.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 534,55 kn od 01.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 495,57 kn od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 625,72 kn od 27.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 656,63 kn od 16.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 750,70 kn od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 702,34 kn od 21.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 702,34 kn od 21.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 673,20 kn od 01.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 632,72 kn od 18.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 658,92 kn od 01.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 695,88 kn od 03.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 728,11 kn od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 732,43 kn od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 710,13 kn od 01.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 725,18 kn od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 732,89 kn od 12.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 703,39 kn od 19.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 647,41 kn od 18.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 647,41 kn od 18.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 702,81 kn od 24.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 714,23 kn od 21.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 709,16 kn od 22.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 659,25 kn od 18.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 673,98 kn od 22.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 692,92 kn od 20.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 719,41 kn od 17.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 651,62 kn od 16.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 654,50 kn od 25.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 644,49 kn od 20.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 650,12 kn od 20.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 687,95 kn od 19.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 687,95 kn od 19.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 705,64 kn od 07.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 716,37 kn od 18.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 686,43 kn od 21.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 736,05 kn od 01.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 718,11 kn od 17.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 718,11 kn od 17.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 694,28 kn od 17.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 697,43 kn od 19.06.2014. godine do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje o godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 17.879,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. siječnja 2022.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija."
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
2.1. U žalbi ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva jer je sud utvrdio ništetnima cijele odredbe čl. 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu, a ne samo one dijelove koji se odnose na promjenjivost kamatne stope i vezivanje kredita uz tečaj za valutu CHF pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Time je došlo i do prekoračenja tužbenog zahtjeva jer nije sa strankama raspravio ništetnost nespornih dijelova predmetnih odredbi Ugovora o kreditu. Prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izbjegao pozivanjem na utvrđenja iz presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u parničnom postupku pokrenutom od udruge Potrošač. Bilo kakvo utvrđivanje navedenih činjenica i samostalno donošenje odluke u ovom predmetu sud je naprosto zaobišao navodom da je vezan za ta utvrđena odredbom čl. 502.c ZPP i odredbe čl 138.a ZZP iz 2009., kao i Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. Sud je u svakom slučaju bio dužan utvrditi sve činjenice i razmotriti sve tuženičine navode o pravnim pitanjima te izvesti sve dokaze koje je predložila tužena banka. Upravo odredba čl. 8. Zakona o parničnom postupku propisuje obvezu suda da se odluka o parničnom postupku donese na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pa je na taj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud prvog stupnja smatra da bi pravna osnova za dosudu utuženih iznosa bila stjecanje bez osnove iako se presude iz parnice Potrošač odnose samo na pojedinačne parnice na naknadu štete. Tuženica nije vezana za utvrđenja iz kolektivnog spora zato što je Ugovor o kreditu bio zaključen 27. travnja 2007., a valja imati na umu zabranu retroaktivnosti primjene propisa. Prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama zašto smatra da je tuženica u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima nepoštena. Naime, ništetnost određene odredbe ne podrazumijeva ujedno i nepoštenost na strani jednog ugovaratelja, a što proizlazi iz zaključka iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. Tuženica je bila pošten stjecatelj jer je ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bilo dopušteno i uobičajeno u bankarskoj praksi, kamatnu stopu tuženica je mijenjala sukladno uvjetima na tržištu, riziku posla i troškova poslovanja. Usporedbom podnesaka koji je tuženica dostavila tijekom prvostupanjskog postupka i obrazloženje pobijane prvostupanjske presude slijedi da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje, od strane suda prvog stupnja nije primijenjena odredba čl. 5. ZPP, a postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naglašava se da tužiteljica nije dostavila uplatnice i druge isprave o plaćanju anuiteta kojima bi dokazala da je ona osoba uplatila sve anuitete. Glede kolektivnog spora ističe se da se tužiteljica može pozivati na pravna utvrđenja, ali ne i na činjenice iz tog spora već sud treba u pojedinom individualnom postupku utvrđivati činjenice, jer u suprotnom ne može utvrditi radi li se o slučaju koji je istovjetan s kolektivnim sporom. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe da je odbijen njezin prigovor na nalaz i mišljenje vještaka D. P., a iz kojih proizlazi da primjenom navedene metode izračuna slijedi da je kamatna stopa bila fiksna te da su stranke ugovorile kunski kredit. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se u tome što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 26. Zakona o obveznim odnosima, čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2009. te je neosnovano proizveo učinak fiksne kamatne stope na Ugovor o kreditu iako je prilikom izračuna trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja pravnog posla vrijedila i za kunske kredite. U potpunosti je zanemarena prava volja ugovornih stranaka, a pogrešna primjena propisa o zaštiti potrošača nalazi se u tome što u konkretnom slučaju tužiteljica ničim nije dokazala ispunjenje zakonskih pretpostavki za ništetnost pojedinih odredbi. Sud prvog stupnja pogrešno je zaključio da tužiteljici od strane tuženice nisu bile pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom premda je tuženica dostavila dokumentaciju sastavljenu 2011. i 2013. iz kojih je vidljivo kako ni ona nije mogla predvidjeti kretanje tečaja što sve ukazuje da je bila u dobroj vjeri. Pogrešno se tumače i primjenjuju pravila o opsegu vraćanja stečenog bez osnova jer je tuženica bila pošteni stjecatelj, a ne nepošten. U pogledu prigovora zastare ističe da ovakve tražbine zastarijevaju za 3 godine, a glede primjene prava Europske unije ukazuje na odluke suda EU C-415/11 od 14. ožujka 2013., C-226/12 od 16. siječnja 2014. kao i tumačenje dijela odredbe čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ. U odnosu na odluku o troškovima postupka smatra da je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa time tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu parničnog troška Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženice tužiteljica ističe da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima u zastari. Ukazuje se na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH zauzetog na sjednici odjela 30. siječnja 2020. o tome kada počinje teći zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva. Tužiteljica niti ne ističe da je namjera stranaka bila sklapanje Ugovora s fiksnom kamatnom stopom niti je sama promjenjivost kamate ništetna već tvrdi da je nepošten način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice bez vidljivih, ugovorenih i razumljivijih parametara promjene. Predlaže da joj se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nije u pravu tuženica kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), stoga što iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je sud, između ostalog, u dokaznom postupku proveo sve dokaze predložene od strane stranaka pa kako je izvršen uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu predmeta, saslušana je tužiteljica, kao i svjedok I. U. (bivši djelatnik tuženice) te je provedeno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. te kraj činjenice da je prvostupanjski sud sve provedene dokaze ocijenio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka razvidno je da nije ostvarena prethodno navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
6. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer da joj je onemogućeno raspravljanje time što je sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud temeljio na utvrđenjima iz kolektivnog spora, međutim, taj žalbeni navod nije osnovan stoga što je prvostupanjski sud proveo sve dokaze te je izvršio uvid u sve isprave priložene spisu predmeta, saslušao je bivšeg djelatnika tuženice I. U. i tužiteljicu te proveo dokaz financijskim vještačenjem pa je na taj način prvostupanjski sud utvrđenja u ovom sporu temeljio, pored utvrđenja iz kolektivnog spora, i na provedenim dokazima u ovom konkretnom sporu.
7. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP stoga što iz toč. I i III izreke proizlazi da se zapravo radi o utvrđenju ništetnim dijela ugovornih odredbi koji se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, a ne, kao što tumači tuženica, da se traži ništetnost cijelih ugovornih odredbi.
8. Dakle, pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka iste razumljiva, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni što znači da ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa da slijedom toga nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona radi čega žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.
10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su u određenom dijelu ništetne odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu od 27. travnja 2007. te da joj tuženica isplati novčani iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po početno utvrđenoj kamatnoj stopi i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u utuženom razdoblju te isplata novčanih iznosa koje je tužiteljica po osnovi Ugovora o kreditu plaćala u trenutku zaključenja samog Ugovora i iznosa koje je plaćala u kasnijim razdobljima sukladno primjeni valute CHF, a u skladu s valutnom klauzulom za utuženo razdoblje, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.
11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovise isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju jer je sporni pravni posao zaključen 27. travnja 2007., slijedom čega su dijelovi prijepornih odredaba ništetni.
12. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO/05), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
13. Nadalje, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:
„4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite
5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
14. Stoga, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se u pogledu pitanja zastare primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. jer se u ovakvim situacijama primjenjuje pravno shvaćanje zauzeto na sjednici od 31. siječnja 2022.
15. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
16. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP/07) te odredbama ZOO/05, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
17. Dakle, u odnosu na preplaćenu kamatu zastara počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. tako da je petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO istekao 14. lipnja 2019.
18. Glede valutne klauzule presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te zastara nastupa 15. lipnja 2023.
19. U ovom konkretnom slučaju, stupnjevita tužba podnesena je 13. svibnja 2019.
20. S obzirom na činjenicu da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev istaknut u podnesku tužiteljice od 19. svibnja 2021. (list spisa 193 do 197) i kako u odnosu na isplatu iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope konačno zatraženi iznos od 9.613,46 kn predstavlja povećanje u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u ovom dijelu prema podnesku od 23. listopada 2019. (list spisa 103 do 107), to znači da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva glede isplate po osnovi promjenjive kamatne stope u visini od 475,53 kn (63,11 eur) nastupila zastara potraživanja radi čega je ovaj drugostupanjski sud odlučio kao u toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.
21. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.
22. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP/03 propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno.
23. Naime, svrha čl. 88. ZZP/03, odnosno čl. 138.a ZZP/07 te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19) je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).
24. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku. Da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisano da u slučaju da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozovu na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
25. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno i na uvjerljiv način otklonjeni prigovori tuženice, slijedom čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.
26. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su zbog primjene promijenjenih kamatnih stopa i valutne klauzule tijekom otplate kredita tužiteljica, u odnosu na kamatnu stopu i bez primjene valutne klauzule u trenutku ugovaranja, platila veći iznos od ukupno 43.732,98 kn, a koji se odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji nije zastario (odnosno bez iznosa iz toč . II izreke ove drugostupanjske odluke).
27. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO/05 propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
28. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO/05 kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
29. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO/05 kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
30. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO/05 dužna tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o.
31. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.
32. Međutim, imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev ovaj drugostupanjski sud nalazi da tužiteljica nije uspjela u samo neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi radi čega je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženicu da tužiteljici naknadi ukupni parnični trošak u visini od 17.879,50 kn.
33. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
34. Zahtjev tužiteljice da joj se naknadi parnični trošak na ime sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije riječ o trošku koji je u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP bio nužan za vođenje ovog postupka.
35. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).
Zadar, 3. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović, v.r.
