Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 Gž R-60/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. B. C. Z., Z., OIB: ..., koju zastupa ravnatelj prof. dr. sc. A. Č., a ovoga punomoćnica M. Č. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1857/2019-80 od 2. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1857/2019-80 od 2. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je nezakonito Rješenje tuženika K. b.c. Z., Z., OIB ..., Klasa ..., Broj: ... (ŠA) od 01. rujna 2016. godine, kojim je utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada (dodatak) u iznosu od 16,00% na radnom mjestu Liječnik specijalist pneumoftiziolog, broj radnog mjesta 1802U, K. z.p.b. J..

II/ Utvrđuje se da tužiteljici D. P., Z., OIB ..., pripada pravo na 25% uvećanja osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada (dodatak) na radnom mjestu Liječnik specijalist pneumoftiziolog, broj radnog mjesta 1802U, K. z.p.b. J..

III/ Nalaže se tuženiku K. B. C. Z., Z., OIB ..., isplatiti tužiteljici D. P. D. 2, Z., OIB ..., iznos od 6.395,52 kn/ 848,83 eura bruto na ime razlike plaće za razdoblje od 01.09.2016. do 01.02.2017. zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kako slijedi:

- 1.241,13 kn od 16.10.2016. godine pa do isplate

21 Gž R-60/2023-2

- 1.182,03 kn od 16.11.2016. godine pa do isplate

- 1.241,13 kn od 16.12.2016. godine pa do isplate

- 902,64 kn od 16.01.2017. godine pa do isplate

- 1.828,59 kn od 16.02.2017. godine pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku K. z.p.b. J.. Z., OIB: ..., naknaditi tužiteljici D. P. D. 2, Z., OIB ..., trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“«

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, kao i trošak sastava žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP) propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5.1. U konkretnom slučaju, sud nije proveo sve predložene dokaze tuženika, dok se s druge strane u obrazloženju pobijane presude poziva na odredbu čl. 135. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14), smatrajući da je u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja na osobi koja drži da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a u konkretnom slučaju da je na tužiteljici teret dokazivanja činjenice da 2/3 radnog vremena provede na liječenju pacijenata oboljelih od aktivne TBC, a što da tužiteljica nije dokazala.

5.2. U situaciji kad prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka na okolnost obima izloženosti tužiteljice u liječenju pacijenata oboljelih od TBC-a, koje je ova predložila u tužbi i nije ih tijekom postupka povukla, nije se mogao u obrazloženju prvostupanjske presude pozvati na zaključak da tuženik nije dokazao odlučne činjenice u ovom sporu, čime je počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP, a na koju žalba sadržajno ukazuje.

21 Gž R-60/2023-2

6. Ovakvim postupanjem, sud je počinio i apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP na što se upire u žalbi, jer je time tužiteljica onemogućena u korištenju procesnih sredstava, koja odredba predstavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima kao jednog od bitnih elemenata na pravično suđenje, tim više što se radi o važnim dokazima.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski počinio i bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju utemeljeno ukazuje žalba, jer su razlozi iz presude nejasni i proturječni, budući o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisniku o iskazu svjedokinje S. P.-G., tužiteljice saslušane u svojstvu stranke te nalaza i mišljenja vještaka.

7. Naime, sud u obrazloženju pobijane presude citira iskaz saslušane svjedokinje S. P.-G., koja je iskazala da s tužiteljicom radi u K. z. p. b. J. da tužiteljica radi s pacijentima koji imaju plućne bolesti i dolazi u kontakt sa svim bolestima i bolesnicima od astme, kronično opstruktivne plućne bolesti, upale pluća, karcinoma i tuberkulozem, da u okviru dnevnog radnog vremena radi na odjelu, a dva puta tjedno u ambulanti, jednom tjedno u pulmološkoj, a jednom tjedno u konzilijarnoj, da je pri radu u pulmološkoj ambulanti tužiteljica direktno izložena bolestima koje pacijenti imaju, koji dolaze i kašlju, a često puta imaju neprepoznatu tuberkulozu, da se prema izvješću C. f. d. c. radi o velikoj stručnoj asocijaciji, bolnice koje imaju 200 kreveta i imaju 6 pacijenata s tuberkulozom, njihovi su djelatnici u visokom riziku od obolijevanja od te bolesti, na J. s 200 kreveta ima prosječno 60 pacijenata koji su oboljeli od te bolesti, odnosno imaju aktivan TBC, slijedom čega su 200 % izloženiji riziku od obolijevanja od te bolesti u okviru svog radnog vremena, da tužiteljica s pacijentima koji su oboljeli od aktivnog TBC-a radi više od 2/3 svog vremena, u listopadu i rujnu 2016. tužiteljica je radila na tom Odjelu na kojem su se liječili i bolesnici koji su oboljeli od aktivnog TBC i radila je više od 2/3 svoga radnog vremena s takvim bolesnicima, da za dijagnosticiranje bolesti u prosjeku treba 2-3 dana, a manji broj pacijenata se uspijeva dijagnosticirati u manjem vremenu u istom danu. Nakon dijagnoze aktivnog TBC-a pacijent mora ležati na odjelu najmanje 2-3 tjedna, a kako bi se kontroliralo uzimanje lijekova i utjecaj lijekova na druge organe bolničko liječenje može trajati do šest mjeseci. Svjedokinja je iskazala i da je prije godinu ili dvije (ročište održano 2. rujna 2019.) osnovan poseban odjel za liječenje i primanje pacijenata s aktivnim TBC-om, odnosno nakon siječnja 2017. na kojem tužiteljica nije zaposlena.

7.1. Dakle, iz iskaza ove svjedokinje jasno proizlazi kako je tužiteljica u utuženom razdoblju s pacijentima koji su oboljeli od aktivnog TBC-a radila više od 2/3 svog vremena, a što je u svom iskazu potvrdila i tužiteljica, čiji iskazi su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu i zaštite od požara dipl. ing. D. L. koji je jasno naveo da je tužiteljica u razdoblju od rujna do listopada 2016. na radnom mjestu broj 1802U cijelo svoje radno vrijeme 100 % izložena izvorima opasnosti.

8. Unatoč navedenom, sud neutemeljeno zaključuje kako iz iskaza saslušane svjedokinje i tužiteljice proizlazi da je sporno provede li tužiteljica 2/3 radnog vremena u liječenju takvih pacijenata, odnosno u obavljanju takvih poslova s posebnim uvjetima rada za koji je propisan dodatak od 25 %, jer kako je prethodno navedeno svjedokinja i tužiteljica su jasno u svojim iskazima navele kako je tužiteljica u 21 Gž R-60/2023-2

spornom razdoblju provela više od 2/3 radnog vremena u liječenju pacijenata koji su oboljeli od aktivnog TBC-a.

8.1. Pored toga, sud utvrđuje da iz nalaza i mišljenja navedenog stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica na radnom mjestu broj 1802U cijelo svoje radno vrijeme 100 % izložena izvorima opasnosti pa tako i u razdoblju od rujna do listopada 2016., kao i svi radnici tuženika prema Procjeni rizika, međutim dalje navodi kako se vještak nije očitovao kojim je konkretno izvorima opasnosti tužiteljica izložena, nije izvršio uvid u mjesto rada tužiteljice niti u broj pacijenata koje je eventualno liječila tužiteljica u utuženom razdoblju od aktivnog TBC-a.

9. Odredbom čl. 261. ZPP je propisano da će sud zatražiti mišljenje drugog vještaka, ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, a ti nedostaci se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka.

10. Po mišljenju ovog suda, ukoliko je sud smatrao da je nalaz i mišljenje ovog vještaka manjkav, utoliko je trebao naložiti istom da svoj nalaz upotpuni, tim više što je tuženik u svom podnesku od 23. studenoga 2020. (list spisa 215) predložio ukoliko vještak propusti dati objektivne i obrazložene odgovore na istaknute prigovore, utoliko se predlaže provesti vještačenje po drugom vještaku na okolnost da li je tužiteljica u utuženom razdoblju na razini mjeseca provela u obavljanju poslova 2/3 radnog vremena u liječenju pacijenata s aktivnim oblikom TBC-a.

10.1. Naprotiv, sud nije prihvatio navedeni nalaz i mišljenje iz razloga što je po njegovom mišljenju i dalje ostalo sporno koliko vremena tužiteljica provodi u liječenju pacijenata oboljelih od aktivnog TBC-a, a da ni prilikom saslušanja vještaka sud istome nije uputio ni jedno pitanje, kako bi se eventualni nedostaci uklonili.

11. Pored toga, kazati je da neutemeljeno žalba navodi kako predmet raspravljanja nisu zahtjevi pod toč. I/ i II/ izreke, budući iz spisa predmeta jasno proizlazi da je tužiteljica već u tužbi postavila tužbene zahtjeve na način da je pod toč. I/ i II/ tražila deklaraciju, tako da se tu ne može raditi o stupnjevitoj tužbi, dok je pod toč. III/ zahtjeva tražila isplatu te je nakon provedenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev. 11.1. Da je tome tako govori u prilog činjenica da je tužiteljica i nakon toga, u svom podnesku od 23. studenoga 2020., odredila svoje zahtjeve na način da je pod toč. I/ i II/ postavila deklaratorne zahtjeve, a pod toč. III/ i IV/ zahtjeve radi isplate, da bi podneskom od 16. studenoga 2022., između ostalog, navela kako uređuje tužbeni zahtjev radi isplate, međutim nije navela kako povlači svoje zahtjeve pod toč. I/ i II/ izreke, što znači da i dalje egzistiraju.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP.

13. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupka otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će ponovnom ocjenom do sada provedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u sporu stranaka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

14. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

U Zadru 3. svibnja 2023.

21 Gž R-60/2023-2

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.