Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-155/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M., iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku iz P, protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, poslovni broj P- 1970/2019 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika A. B. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, od 21. prosinca 2022. poslovni broj P-1970/2019 u dijelu pod toč. I te u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tuženiku A. B. d.d. da tužitelju T. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, od 21. prosinca 2022. poslovni broj P-1970/2019 pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku A. B. d.d. da tužitelju T. M. naknadi parnični trošak preko iznosa od 398,17 EUR / 3.000,00 kn do iznosa od 1.115,20 EUR / 8.402,50 kn, tj. za iznos od 717,03 EUR / 5.402,50 kn i sudi tako da svaka stranka snosi svoje troškove.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. B. d.d za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB:… da isplati tužitelju T. M. iz K., OIB… novčani iznos od 84.892,82 kuna/11.267,21 eur1 zajedno sa zateznom kamatom kamatama računajući istu u periodu od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, u periodu od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, u periodu od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, a nadalje u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena i to:

-na iznos od 64,49 kn/8,56 € počevši od 09. kolovoza. 2009. godine do isplate

-na iznos od 180,30 kn/23,93€ počevši od 09. rujna 2009. godine do isplate

-na iznos od 178,30 kn/23,67€ počevši od 15. listopada 2009 godine do isplate -na iznos od 162,30kn/21,54€ počevši od 17. studenog 2009 godine do isplate

-na iznos od 200,30 kn/26,59€ počevši od 16. prosinca 2009 godine do isplate

- na iznos od 200,30 kn/26,59€ počevši od 6. siječnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 228,30 kn/30,30€ počevši od 12. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 222,30 kn/29,50€ počevši od 10. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 248,30 kn/32,95€ počevši od 9. travnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 250,30kn/33,22€ počevši od 14. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 260,30 kn/34,55€ počevši od 12. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 362,30 kn/48,08€ počevši od 16. srpnja 2010. godine do isplate -na iznos od 338,30kn/44,90€ počevši od 10. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 388,80 kn/51,61€ počevši od 9. rujna 2010. godine do isplate

-na iznos od 378,30kn/50,21€ počevši od 20. listopada 2010. godine do isplate -na iznos od 354,30kn/47,03€ počevši od 14. studenog 2010.godine do isplate -na iznos od 413,30kn/54,86€ počevši od 15. prosinca 2010. godine do isplate -na iznos od 493,30 kn/65,47€ počevši od 18. siječnja 2011. godine do isplate -na iznos od 418,30 kn/55,52€ počevši od 18. veljače 2011. godine do isplate -na iznos od 444,30 kn/58,97€ počevši od 19. ožujka 2011. godine do isplate

-na iznos od 403,30 kn/53,53€ počevši od 15. travnja 2011. godine do isplate -na iznos od 418,30 kn/55,52€ počevši od 10. svibnja 2011. godine do isplate -na iznos od 531,30 kn/70,51€ počevši od 28. lipnja 2011. godine do isplate

-na iznos od 562,30 kn/74,63€ počevši od 23. srpnja 2011. godine do isplate na iznos od 659,30 kn/87,50€ počevši od 9. kolovoza 2011. godine do isplate

-na iznos od 603,30 kn/80,07€ počevši od 17. rujna 2011. godine do isplate

-na iznos od 538,30 kn/71,44€ počevši od 7. listopada 2011. godine do isplate -na iznos od 500,50kn/66,42€ počevši od 15. studenog 2011.godine do isplate

-na iznos od 558,30kn/74,10€ počevši od 29. prosinca 2011. godine do isplate - na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 11. siječnja 2012. godine do isplate - na iznos od 599,42 kn/79,56€ počevši od 23. veljače 2012. godine do isplate - na iznos od 568,30 kn/75,43€ počevši od 21. ožujka 2012. godine do isplate

- na iznos od 613,30 kn/81,40€ počevši od 27. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 605,80 kn/80,40€ počevši od 23. svibnja 2012. godine do isplate

-na iznos od 523,20kn/69,44€ počevši od7.od31.kolovoza 2012.god do isplate

-na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 27. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 538,30kn/71,44€ počevši od 31. listopada 2012.godine do isplate

-na iznos od 560,30kn/74,36€ počevši od 22. studenog 2012.godine do isplate

-na iznos od 558,30kn/74,10€ počevši od 29. prosinca 2012. godine do isplate

-na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 29. siječnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 532,30 kn/70,65€ počevši od 28. veljače 2013. godine do isplate

-na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 26. ožujka 2013. godine do isplate

-na iznos od 538,30 kn/71,44€ počevši od 30. travnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 555,30 kn/73,70€ počevši od 25. svibnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 498,30 kn/66,13€ počevši od 3. srpnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 528,30 kn/70,12€ počevši od 25.srpnja 2013. godine do isplate

-na iznos od 458,30kn/60,83€ počevši od 31. kolovoza 2013. godine do isplate

- na iznos od 529,30 kn/70,25€ počevši od 5. listopada 2013. godine do isplate - na iznos od 305,50 kn/40,55€ počevši od 31. listopada 2013. godine do isplate - na iznos od 543,30 kn/72,11€ počevši od 13. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 63.082,21 kn/8.372,45€ počevši od 26. veljače 2014. godine do isplate sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB:…da tužitelju T. M. iz K., OIB … naknadi parnični trošak u iznosu od 8.402,50 kn/1.115,20€, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana“

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

»Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuju se ništetnim dijelovi ili odredbe Ugovora o kreditu zaključenog pod brojem 356-42/2004 od 29.06.2004 g. u Umagu, a koji je zaključen između tužitelja Tonia Marića iz Kaduma, Kadumi 27, OIB 67176860897 kao korisnika kredita I tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora, a koje glase:

1 )

Članak 6.

Promjenljivost kamatne stope

Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojimpotpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke okamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. u cijelosti

2)

Članak 3.

Ispunjenje Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće

I Na kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 44.000,-CHF (slovima: četrdesetčetiritisuće švicarskih franaka) zaračunavaju se kamate od 5,25 % (slovima: petcijelihdvadesetpet posto) dekurzivno godišnje.

II Korisniku kredita se odobrava rok korištenja kredita, uz plaćanje kamata, do 30.06.2004. (tridesetoglipnjadvijetisućečetvrte) godine. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnimanuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 263,67 CHF (slovima:dvjestošezdesettri švicarskih franaka i 67/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31.07.2004. (tridesetprvogsrpnjadvijetisuće - četvrte) godine. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. U razdoblju korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu Banka zaračunava interkalamu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope iz stavka I. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo AlpeAdria Bank d.d. na dan dospijeća. Interkalama kamata dospijeva na naplatu istekom roka korištenja kredita, a o njezinom iznosu će Banka pismeno obavijestiti Korisnika kredita. u dijelu:

A) Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 263,67 CHF (slovima: dvjestošezdesettri švicarskih franaka i 67/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31.07.2004. (trideset - prvogsrpnjadvijetisućečetvrte) godine.

B) Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan dospijeća.

C) Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo AlpeAdria Bank d.d. na dan dospijeća."«

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U odnosu na pravnu osnovnu tužbenog zahtjeva tuženik ističe da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka poslovni broj P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, bez razloga o odlučnim činjenicama. Pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazivati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Sud koji donosi odluku u pojedinačnim parnicama pokrenutim na temelju presude u kolektivnom sporu vezani su samo pravnim utvrđenjima u tom kolektivnom sporu, ali činjenično stanje dužni su utvrđivati od slučaja do slučaja. U ovom postupku sud nije obrazložio razloge i utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je sud vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora iz kojeg razloga se presuda u tom dijelu ne može ispitati što predstavlja povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Sud nije utvrđivao konkretne okolnosti sklapanja predmetnog ugovora pa tako ni pregovaranja, nije saslušao tužitelja te je propustio utvrditi je li tužitelj postupao s dužnom pažnjom i razboritošću. Sud se pogrešno poziva na iskaz svjedokinje S. P., djelatnice banke koja je u svom iskazu jasno navela kako se sjeća konkretnog ugovora o kreditu citirajući dio iskaza. Nadalje, pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi. Naime, sud nije istaknuo niti jedan razlog zbog kojeg je zauzeo stav kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valuti ništetne odredbe. Sud nije utvrđivao u čemu se sastoji takozvana značajna neravnoteža između tužitelja i tuženika nastala temeljem spornih ugovornih odredbi i u čemu se ogleda nesavjesnost banke prilikom ugovaranja predmetnih odredbi. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi se kako je primijenjena pogrešna metodologija pri izradi nalaza i mišljenja vještaka. Naime, stranke su sklopile ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i CHF valutom obveze. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao kolika bi prema njegovom stavu trebala biti predmetna promjenjiva kamatna stopa, a sud isto nije niti utvrđivao. Nije dokazao da bi i na koji način bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika. Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku bio obvezan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja i odbiti tužbeni zahtjev. Ovakvom se presudom ugovor s promjenjivom kamatnom stopom I valutnom klauzulom u CHF pretvara u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji ugovornih strana izraženoj u predmetnom ugovoru o kreditu. Ukazuje na povredu iz čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, tuženik je na nalaz istaknuo prigovore u odnosu na koje sud paušalno utvrđuje kako nisu osnovani. Tuženik je ukazao i na to da vještak u nalazu ukupne uplate tužitelja nije umanjio za naplaćene zatezne kamate i ostale troškove, a što je bio dužan budući da isto nije predmet vještačenja. Na ročištu 7. studenoga 2022. tuženik je pojasnio kako se ne misli na zatezne kamate, na preplaćene iznose na koje bi tužitelj eventualno imao pravo, već na zateznu kamatu koju je tuženik naplatio tužitelju za kašnjenja s plaćanjima. Vještak je morao uzeti u obzir stvarno knjižena stanja, a ne paušalno obračunavati razliku na cjelokupne plaćene iznose. Unatoč obrazloženim prigovorima tuženika sud vještaka nije pozvao da usmeno izloži svoj nalaz i mišljenje, čime je počinio povredu iz čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na tuženikov prigovor zastare jer je pobijanom presudom utvrdio da zastarni rok teče od pravomoćnosti presude radi zaštite kolektivnih interesa. Također da je pogrešan tijek zatezne kamate jer sud nije bio ovlašten naložiti tuženiku isplatu glavnice zajedno sa zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate: Poziva se na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima navodeći da tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. Pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ističući da tužitelj nije uspio u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti te osporava da bi se tu radilo o neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Na ročištu 7. rujna 2022. saslušana je djelatnica banke na okolnosti pregovaranja i da su tužitelju bila objašnjena prava i obveze, da je sud zaista utvrđivao samo visinu zahtjeva ne bi bilo potrebno saslušavati svjedokinju. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže naknaditi trošak postupka odnosno podredno vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika ukazuje na relativnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP/19) prema kojoj – ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja izveo sve predložene dolaze i formirao određeno uvjerenje i utvrdio odlučne činjenice tako da, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 221. a ZPP.

6.1. Propust suda da u skladu s odredbom čl. 260. st. 1. ZPP pozove vještaka da iznese svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi ima za posljedicu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, ali samo ako je to bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude što, po ocjeni ovog suda, nije u konkretnom slučaj budući da je tuženik iznio prigovore o kojima se vještak izjasnio i uspješno uklonio. Naime, vještak je uzeo u obzir upravo uplate tužitelja iz dokumentacije banke „Specifikacija uplata“ i tako utvrdio ukupnu preplatu po kreditu, pa ponovljeni prigovor iznesen na ročištu održanom 7. studenoga 2022. u pogledu zatezne kamate za kašnjenje plaćanja nije doveo u pitanje stručnost i vjerodostojnost obrazloženog pisanog mišljenja vještaka. Osim toga iz „Specifikacija uplata“ razvidi su anuteti i uplate ne i uplate na ime eventualnih troškova kako to prigovara, a ničim ne dokazuje, tuženik. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 260. st. 1. ZPP.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 84.892,82 kuna/11.267,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su isti navedeni u toč. I izreke pobijane presude.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor 29. lipnja 2004. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 44.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita, s rokom otplate 25 godina ili 300 mjeseci odnosno s ugovorenim trajanjem kredita do 30. lipnja 2029 (čl. 3 Ugovora ) uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,25% (čl. 3 i čl. 6. Ugovora) u svrhu kupnje stana i refinanciranja kredita te da je tužitelj 25. veljače 2014. izvršio konačnu prijevremenom otplatu kredita.

10.1. Nije sporno da je kreditor mijenjao početnu kamatnu stopu u više navrata od početne 5,25%, zatim od 31. kolovoza 2007. 5,50%, od 29. veljače 2008. 6,20%, od 30. rujna 2008. 6,75%, od 30. studenoga 2010. 6,50%, od 30. rujna 2011. 6,30% i od 31. prosinca 2013. 3,23%.

11. Međutim, i u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne, da li je tuženik temeljem ništetnih odredbi stekao nešto što mu ne pripada te da li je nastupila zastara i visina zahtjeva.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom dijelu pod toč. I izreke.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je da je, između ostalih, i prednik tuženika iz ovog spora u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.; dalje ZZP/07 ) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82.i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Dakle, u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno su utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako odluka Ustavnog suda broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

15. U predmetnom potrošačkom sporu izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje predložene od strane tuženika S. P. čije saznanje o predmetnom Ugovoru, suprotno žalbenim navodima, nije konkretno jer je iskazala da se ne sjeća da li ju je tužitelj pitao pojašnjenje što znači promjenjiva kamatna stopa i što je to CHF valuta. U to vrijeme obrasci za kredite da su bili svi isti i za CHF i za eure, ali u jednoj rubrici se upisivalo da li se kredit uzima u eurima ili u CHF. Banka da kredit prezentira i na klijentu je da li će ga uzeti ili ne, u smislu da ga može uzeti ili ne. Dakle, iako je svjedokinja iskazala da je objašnjavala onoliko koliko je raspolagala sa podacima u to vrijeme, o uvjetima koje je dala banka i svu prateću dokumentaciju koju je imala je prezentirala klijentu, suprotno navodima tuženika, iz iskaza svjedokinje, ne proizlazi zaključak da je tužitelj bio obaviješten o parametrima promjene kamatne stope u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu) odnosno da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja te okolnosti, dao odgovarajuće obavijesti tužitelju prije sklapanja ugovora, a što je za posljedicu imalo značajnu neravnotežu između tužitelja I tuženika nastalu temeljem spornih ugovornih odredbi slijedom čega suprotni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15.1. Tuženik kao financijska institucija bio je dužan u odobravanju kredita maksimalno odgovorno pristupiti i informirati tužitelja o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije na valjani način činila u konkretnom slučaju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužitelju ostala potpuno nerazumljiva u čemu se ogleda nesavjesnost banke prilikom ugovaranja predmetnih odredbi pa suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno se prvostupanjski sud u pogledu valutne klauzule pozvao na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženik u ovom postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) zbog čega je i naloženo tuženiku da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

17. Jasno je da potrošač snosi rizik promjene tečaja kada je ugovorna odredba u ugovoru o kreditu u stranoj valuti, međutim, ona mora biti sastavljena jasno i razumljivo što podrazumijeva da je potrošač u potpunosti obaviješten o potencijalno znatnim ekonomskim posljedicama takve odredbe za njegove financijske obveze odnosno o rizicima fluktuacije tečaja što u konkretnom iz spisa predmeta ne slijedi, pa utoliko žalbeni navodi izneseni u svezi s time nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

18. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 14/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to žalbeni navodi tuženika koji dovode u pitanje učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na konkretni slučaj ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

19. I u ovoj fazi postupka sporno je i to da li je nastupila zastara potraživanja te je u odnosu na žalbene navode u svezi prigovora zastare navesti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev - 2245/17 od 20. ožujka 2018., u smislu odredbe čl. 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. odnosno Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 i Revt 2221/2018 pravomoćno utvrđeno da ugovor o kreditu ništetan glede kamatnog i tečajnog rizika), a da je predmetna tužba podnesena 10. lipnja 2019.

20. Žalitelju je odgovoriti i to da je u odnosu na prigovor zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske u shvaćanju od 31. siječnja 2022. na pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ odgovorio: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“

21. Visina anuiteta utvrđena je sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno- financijskog vještačenja, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, pa kako stranke nisu osporile izračun vještaka D. B. to iste kao objektivne i dane u skladu s pravilima struke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što je žalitelju odgovoriti da se imenovani vještak očitovao na prigovore tuženika i iste otklonio (ovaj sud se već referirao pod toč.6.1. obrazloženja), a pravilnost čega tuženik niti nije u daljnjem tijeku prvostupanjskog postupka doveo u pitanje, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta u utuženom iznosu jer žalbeni navodi izneseni u svezi s time ne dovode u pitanje pravilnost pobijane presude.

22. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnim pristup prvostupanjskog suda prema kojem se razlika utvrđivala sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25% i stvarno plaćenog iznosa kamate te je neprihvatljivo utvrđivati visinu razlike iznosa kamate preplaćenog po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na način koji predlaže tuženik, jer je u presudi donesenoj u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava utvrđeno da su upravo uporabom parametara koje predlaže tuženik kamatne stope mijenjane na netransparentan i ništetan način, utoliko žalbeni navodi kako tužitelj nije dokazao kolika bi prema njegovom stavu trebala biti predmetna promjenjiva kamatna stopa nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

23. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika, sukladno čl. 1111. i čl. 29. ZOO, da isplati tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove dosuđeni iznos koji je platio tuženiku više nego što bi platio s početnom ugovorenom kamatnom stopom i početnim tečajem CHF pa ga je dužan vratiti tužitelju uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu shodno čl. 1115. ZOO koja teče od dana preplaćenog svakog specificiranog pojedinog anuiteta, a ne podnošenja tužbe kako to tvrdi tuženik, budući da je isti bio nepošten.

24. Slijedom svega iznesenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu, i potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod toč. I izreke kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. I.

25. Osnovano žalitelj ukazuje da je u pogledu odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZID ZPP pogrešno primijenio materijalno pravo budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. Naime, po ocjeni ovog suda, ima se poći od činjenice da je prvostupanjski sud rješenjem odbacio tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva (protiv kojeg tužitelj nije izjavio žalbu) i da je kod odlučivanja o troškovima postupka navedeno valjalo uzeti u obzir (pri čemu nije od utjecaja zašto je tužba dijelom odbačena) tako da je tužitelj u konačnici postigao uspjeh sa zahtjevom za isplatu pa se ocjenjuje da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

25.1. Međutim, budući da je tuženik u potpunosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva bilo je neophodno izvesti dokaz financijskim vještačenjem slijedom čega je tužitelju valjalo priznati takav trošak u cijelosti pa je u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP tuženik obvezan naknadi tužitelju samo pojedini trošak primjenom čl. 156. st. 1. ZPP tako da je tužitelju na ime parničnog troška priznat iznos od 3.000,00 kn, a za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen je kao neosnovan. 25.2. Slijedom izloženog valjalo je djelomično odbiti, a djelomično prihvatiti žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odnosno čl. 373. st. 3. ZPP tako da je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč I i II.

26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe jer nije uspio u odnosu na glavnicu, već samo za dio troškova postupka radi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP).

27. U preostalom, a nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka, odnosno rješenje kojom je odbačena tužba, ostaje neizmijenjena.

28. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

U Zadru 3. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica