REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 1 Us I-391/2022-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja P. I., iz N. G., kojeg zastupa opunomoćenik I. J., odvjetnik u O. j.t.d., N. G., Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, A. Z., 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/21-01/14, URBROJ: 513-02-8988-22-3 od 19. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/21-01/8, URBROJ: 513-02-8989-21-15 od 26. listopada 2021., kojim je tužitelj oglašen odgovornim zato što je u svojstvu ovlaštenog carinskog službenika obavljajući na cestovnom graničnom prijelazu Stara Gradiška (R. S. G nezakonito radio odnosno propustio poduzeti mjere i radnje koje je bio dužan poduzeti radi sprječavanja nezakonitosti i nije postupio po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe na način detaljno opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, te je time postupio suprotno odredbama Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'', broj 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15., 61/17. i 70/19.) i Zakona o carinskoj službi (''Narodne novine'', broj 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), a u vezi s odredbama iz članka 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19,) te odredbama članaka 110. do 115. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19. i 1/20.), kao i u suprotnosti s pojašnjenjima iz Upute broj 94/2013 o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat poreza na dodanu vrijednost (KLASA: 01-1-02113-03/94, URBROJ: 513-02-1210/1-13-1 od 16. listopada 2013.) te tri naknadne izmjene iste Upute od 28. travnja 2018., od 5. listopada 2018. i od 11. rujna 2019., a koju uputu je donio Središnji ured Carinske uprave. Tužitelj je, dakle, počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisane kao ''nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi opisane kao ''nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe", pa mu je temeljem članka 110. stavka 2.c Zakona o državnim službenicima izrečena kazne prestanka službe.

2. Tužitelj osporava pobijano rješenje navodeći da je prvostupanjski disciplinski sud u provedbi disciplinskog postupka počinio čitav niz bitnih povreda. Tako tužitelj navodi da tijekom postupka nije točno utvrđeno vrijeme unošenja u aplikaciju, no ako je kašnjenje aplikacije 8 minuta, jasno je da je tužitelj unio povrat PDV-a u aplikaciju neposredno prije izlaska iz kućice i odlaska s obrascem u ured voditeljice smjene. Pri tome nije sporno da su jedini kontakt tužitelj i putnik imali kada je putnik oko 20:06 prišao srednjoj carinskoj kućici, zaustavio se te se nagnuo i kroz klizni stakleni otvor nešto kratko komunicirao sa tužiteljem pa je tada putnik zatražio da mu se izda povrat PDV-a, što je tužitelj i učinio te mu, s obzirom na to da mu je bilo poznato da se putnik trenutno nalazi u uredu voditeljice smjene, istom tamo i uručio predmetni obrazac. Vjerojatno je u uredu voditeljice smjene izvršen i pregled predmetne robe. Zbog proteka vremena, tužitelj je pogrešno naveo da je pregled izvršio u kućici, no uistinu pregled je mogao biti izvršen samo u uredu voditeljice smjene. Nadalje, iako iz dokaza proizlazi da se unos podataka u aplikaciju CICS razlikuje od stvarnog vremena, očito zbog potreba opravdanja odluke, disciplinski sud utvrđuje u izreci i obrazloženju rješenja da je carinski službenik unio podatke u aplikaciju u približno 20:03 sata iako u to vrijeme putnik nije još ni stigao na carinski prilaz i iako je nedvojbeno utvrđeno da se na službenom računalu koje se nalazi u srednjoj carinskoj kućici na kolničkim trakama za putnički promet vrijeme u aplikaciji CICS razlikuje od stvarnog vremena. S druge strane jasno je da je po dolasku putnik zatražio povrat od službenika, da se zaustavio kod kućice, da su jedino tada carinski službenik i putnik komunicirali, kao i da je vrlo brzo nakon toga carinski službenik postupio po zahtjevu i nakon toga odnio obrazac putniku u uredu voditeljice smjene gdje je izvršio i pregled robe koja se iznosila iz RH odnosno EU. Disciplinski sud u pobijanom rješenju objašnjava kako je carinski službenik bio dužan uočiti putnika prilikom njegovog ulaska u RH. No, kako to proizlazi iz video snimke, putnik je zatražio povrat PDV-a ne prilikom ulaska već prilikom izlaska iz RH nakon čega se u približno 20:15 sati udaljava u pravcu rijeke Save i granice s BIH. Pri tome je važno napomenuti da je putnik ovlašten zatražiti povrat PDV-a u roku od 90 dana od dana izdavanja računa za koji traži povrat PDV-a, naravno ako su ispunjeni i drugi uvjeti. Iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da je putnik povrat PDV-a zatražio, ne kako to disciplinski sud pogrešno navodi, prilikom ulaska u RH, već kako je temeljem video snimke utvrđeno, prilikom izlaska iz RH. Bitna povreda postupka je počinjena i time što je disciplinski sud koristio izjave drugih službenika protiv kojih se također vodi disciplinski postupak, ali to je mogao učiniti jedino tako da ih je saslušao kao svjedoke, pri čemu ih je bio dužan upozoriti na dužnost istinitog iskazivanja. Nadalje, nije jasan kriterij po kojem bi se u ovom slučaju radilo o "iznimno velikoj vrijednosti predmetne robe". Naime vrijednost robe je 7.640,00 eura (pdv 1.528,00 eura). Prema praksi kaznenih sudova izraz velika vrijednost koristi se za iznose veće od 30.000,00 kn, a što iznos od 1.528,00 eura nije. Tužitelj napominje da je predmetnu robu pregledao te da se ista nalazila u vrećicama koje je putnik držao u poslovnoj torbi. Riječ je o stvarima koje ne zauzimaju puno prostora pa ih je putnik nosio u torbi koja mu je bila obješena preko ramena. Istina, na snimkama koje su tijekom postupka pregledane nije vidljiv sam čin pregleda, no vidljivo je da je u 20:10 sati tužitelj napustio kućicu u kojoj je do tada bio i sa obrascem PDV-a se uputio u zgradu u kojoj se nalazi ured voditeljice smjene. U uredu se već nalazio putnik sa stvarima koje su bile u vrećicama u putnoj torbi. Tužitelj je u nekoliko navrata bio decidiran da je robu pregledao i da se sam pregled, po svemu sudeći, dogodio u uredu voditeljice smjene. Imajući u vidu obranu carinskog službenika te činjenicu da su se u jednom trenutku putnik i carinski službenik nalazili zajedno na istom mjestu koje nije pokriveno nadzornim kamerama, disciplinski sud je na okolnosti događanja u uredu voditeljice smjene kao svjedoke trebao saslušati ostale carinske službenike koji su se tamo nalazili. Isto tako nije jasno zbog čega je disciplinski sud odbio saslušati Z. S., a naročito da je tužitelj otac troje djece i da ranije nije bio kažnjavan. Zbog navedenih razloga predlaže sudu poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda i razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Pri tome ističe da prema podacima iz NBMIS sustava proizlazi da je putnik/kupac prelazio državnu granicu na GP S. G. dakle putnik se kretao iz Bosne i Hercegovine prema RH. Uvidom u nadzorne kamere od 15. srpnja 2020. razvidno je da oko 19,22 sati do srednje carinske kućice, krećući se iz smjera BIH prema RH, pristiglo vozilo sa putnikom/vozačem R. Š., kao i službenik S. a nakon toga isti službenik mu pokretom ruke i kažiprsta pokazuje smjer gdje je malo prije prošla voditeljica smjene. Nadalje, nakon što je stranka/kupac izašla iz carinskog objekta koji je smješten u uredu voditelja smjene, razvidno je da isti otključava vozilo, te odlazi sa vozilom prema unutrašnjosti RH. Samim time tužitelj, koji se u to vrijeme nalazio na graničnom prijelazu (u srednjoj kućici na kolničkim trakama za putnički promet) isto je mogao i trebao vidjeti, s obzirom da je vozilo bilo u neposrednoj blizini. Tuženik ističe da je tijekom postupka valjano utvrđeno da tužitelj nije izvršio pregled predmetne robe, s obzirom da je iz priloga 25 C koji se nalazi u priloženoj dokumentaciji, a koji sadrži 17 fotografija, razvidno da niti tužitelj a niti bilo tko drugi od carinskih službenika nije dolazio do osobnog vozila stranke/kupca, a niti vršio pregled. Naime, člankom 113. stavkom 1. Pravilnika o PDV-u propisao je da roba mora biti pregledana kako bi carinski službenik utvrdio da li navedena roba odgovara robi navedenoj u obrascu PDV-P, pa je u ovom slučaju ta obveza postojala upravo na carinskom službeniku koji je bio u obvezi utvrditi ne samo podatke iz putovnice, iznos na obrascu, već da li roba dana na uvid carinarnici odgovara robi navedenoj u obrascu PDV-P. Ova obveza je bila upravo na strani predmetnog službenika.

4. Radi raspravljanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga suda održana je rasprava 27. travnja 2023. u skladu s člankom 7. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja je na održanoj raspravi ostao pri svim dotadašnjim navodima te je predložio sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora. Opunomoćenik tuženika je ostao pri odgovoru na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 6. Iz podataka spisa, kao i iz obrazloženja rješenja disciplinskih sudova, proizlazi da je tužitelj utvrđen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima, opisanu kao "nezakonit rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada Carinske službe". Suprotno tužbenim navodima, navedena izreka i utvrđenja disciplinskih sudova nisu nejasni, iz njih je moguće zaključiti zašto je i na temelju kojih propisa tužitelj oglašen odgovornim. Ni obrazloženje prvostupanjskog rješenja, premda preopširno, nije nerazumljivo.

7. Naime, tužitelj je dana 15. srpnja 2020. na RGP S. G. što se koristio za poslove nadzora robe u putničkom prometu, kupcu R. Š. premda za to nije bilo uvjeta. Naime, tužitelj je predmetni obrazac za povrat PDV-a ovjerio imenovanom kupcu koji je tom prilikom s osobnim vozilom prometovao preko graničnog prijelaza u smjeru ulaza u RH iz BiH, a ne u smjeru izlaza iz RH kako bi se morao kretati putnik koji robu prevozi izvan carinskog područja Unije i koji u svezi s takvom robom carinskoj službi radi ovjere podnosi obrazac za povrat PDV. Stoga je tužitelj morao uskratiti ovjeru podnesenog obrasca, ujedno pri svemu tome tužitelj u svezi s predmetnim obrascem za povrat PDV-a, prethodno njegovoj ovjeri, nije obavio pregled robe obuhvaćene tim obrascem, s time da je ukupna vrijednost robe s uključenim PDV-om 7.640,00 eura.

8. Prema članku 113. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, carinarnica je obvezna prije ovjere popunjenog Obrasca PDV-P utvrditi: 1. odgovaraju li podaci iz putovnice ili osobne iskaznice podacima iz Obrasca PDV-P, 2. odgovaraju li dobra dana na uvid carinarnici dobrima navedenim u Obrascu PDV-P, 3. je li iznos u Obrascu PDV-P veći od 740,00 kuna uključujući PDV, 4. jesu li dobra iznesena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka, 5. je li Obrazac PDV-P ovjerio i potpisao prodavatelj. Stavkom 2. istog članka navedenog Pravilnika propisano je ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica ovjerava Obrazac PDV-P potpisom i faksimilom ovlaštenog carinskog službenika te otiskom pečata i unosi datum prelaska dobara preko carinske crte odnosno datum izvoznog carinjenja.

9. Sukladno točki 4. Upute broj 94/2013 određeno je da ako putnik preko izlaznog carinskog ureda u Republici Hrvatskoj iznosi iz Europske unije robu kupljenju u nekoj drugoj članici Europske unije, izlazni carinski ured dužan je na njegov zahtjev potvrditi podneseni obrazac za povrat PDV-a. Prije ovjere obrasca carinski ured dužan je provjeriti, između ostalog, odgovara li roba dana na uvid carinskom uredu robi navedenoj u obrascu za povrat PDV-a.

10. Dakle, u skladu s mjerodavnim propisima tužitelj je prije ovjere obrasca za povrat PDV-a morao postupiti sukladno članku 113. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost i Uputi broj 94/2013 te poduzeti sve propisane radnje prilikom ovjere, odnosno prije ovjere pregledati robu. Prema shvaćanju disciplinskih sudova riječ je o temeljnim zadaćama i dužnostima tužitelja, kao carinskog službenika, budući da je kao službenik koji je radio na graničnom prijelazu morao znati sadržaj prava i obveza osoba koje u okviru prometa putnika i roba prelaze carinsku crtu, a koje se odnose na povrat PDV-a, te posljedica službenih radnji kojima sukladno jasno propisanom zakonskom okviru putnici ostvaruju pravo na povrat PDV-a. Obvezu pregleda robe prije ovjere obrasca za povrat PDV-a ne može derogirati čak ni nalog voditelja smjene, jer je takav nalog očito protupravan.

11. Analizirajući podatke spisa i razloge na kojima se temelje odluke disciplinskih sudova ovaj sud ne nalazi očite povrede materijalnog prava ni pogreške pri utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja, koje tužitelj navodi u tužbi. Stoga sud prihvaća odluku disciplinskih sudova Carinske uprave da je tužitelj počinio predmetnu tešku povredu službene dužnosti na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja. Sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje od strane tužitelja predloženog dokaznog prijedloga (saslušanje tužitelja, svjedoka Z. S. S. L. M. I. imajući na umu opseg i kvalitetu dokaznog postupka provedenog u upravnom postupku.

12. Što se tiče odluke o kazni, budući da je odluka o kazni izrečena primjenom slobodne ocjene, a u tom slučaju sud u smislu članka 4. stavka 2. ZUS-a ne ulazi u pravilnost te odluke, već samo ocjenjuje zakonitost iste, odnosno da li je odluka donesena u granicama danih ovlasti i svrsi radi koje je ta ovlast dana te da li su prilikom izbora vrste i visine sankcije uzete u obzir sve okolnosti koje utječu na to da sankcija bude teža ili blaža, to se i sud prilikom ocjene zakonitosti odluke o sankciji dužan pridržavati navedenih ograničenja. Polazeći od navedenog te činjenice da se tuženik kretao u granicama dane ovlasti i svrhe radi koje je ta ovlast dana, to sud odluku o sankciji ocjenjuje zakonitom.

13. Kako se, dakle, ne nalaze povrede zakona tužitelju na štetu te kako su i osporeno i prvostupanjsko rješenje valjano obrazloženi, to je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju članka 79. stavka 4. istog Zakona, kao pod točkom II. izreke.

U Osijeku 3. svibnja 2023.

Sudac:

Tomislav Artuković, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.