REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1103/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. T. iz F., 2. S. G. iz V. G., M. 3. V. B. iz T., OIB: …, 4. D. U. iz A., 5. N. U. iz A., 6. J. C. U. iz A., 7. L. B. L. iz A., 8. G. M. L. iz A., 9. V. H. U. iz A., i 10. O. A. U. iz A., zastupanih po punomoćnicima iz ZOU I. Z. i I. Z. B., odvjetnicima iz L., protiv tuženika M. d.d. R., OIB: …, zastupane po članu uprave K. Š., a on zastupan po punomoćnici S. Š., dipl. pravnici, radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-399/16-11 od 9. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno broj P-1739/15-57 od 26. studenoga 2015. u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija i dopuna revizije tuženika odbijaju se kao neosnovane u odnosu na 1. i 2. tužitelja.

r i j e š i o j e:

Revizija i dopuna revizije tuženika odbacuju se kao nedopuštene u odnosu na 3.-10. tužitelje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 1. tužitelju J. T. iznos 354.909,60 kuna (tristoppedesetčetiritisućedevetstodevetkunaišezdesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 39.434,40 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 157.763,60 kuna sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 2. tužiteljici S. G. iznos 236.606,40 (dvjestotridesetšesttisućašestošestkunaičetrdesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 26.289,60 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 105.132,40 kuna sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 3. tužiteljici V. B. iznos 59.151,60 kuna (pedesetdevettisućastopedesetjednukunuišezdesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 6.572,40 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 26.289,60 kuna sa zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 4. tužiteljici D. U. iznos 47.321,28 kuna (čettrdesetsedamtisućatristodvadesetjednukunuidvadesetosamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 21.031,68 kuna sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 5. tužiteljici N. U. iznos 47.321,28 kuna (čettrdesetsedamtisućatristodvadesetjednukunuidvadesetosamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 21.031,68 kuna sa zateznim kamatama.

VI. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …., da isplati 6. tužitelju J. C. U. iznos 47.321,28 kuna (čettrdesetsedamtisućatristodvadesetjednukunuidvadesetosamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 5.257,92 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 21.031,68 kuna sa zateznim kamatama.

VII. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 7. tužiteljici L. B. L. iznos 23.660,64 kuna (dvadesetritisućešestošezdesetkunaišezdesetčetirilipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 10.515,84 kuna sa zateznim kamatama.

VIII. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 8. tužiteljici G. M. L. iznos 23.660,64 kuna (dvadesetritisućešestošezdesetkunaišezdesetčetirilipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u iznosu 10.515,84 kuna sa zateznim kamatama.

IX. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …., d. isplati 9. tužitelju V. H. U. iznos 23.660,64 kuna (dvadesetritisućešestošezdesetkunaišezdesetčetirilipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 10.515,84 kuna sa zateznim kamatama.

X. Nalaže se tuženoj M. d.d. R., OIB: …, da isplati 10. tužitelju O. A. U. iznos 23.660,64 kuna (dvadesetritisućešestošezdesetkunaišezdesetčetirilipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2007. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2008. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos 2.628,96 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate, a koje zatezne kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje HNB, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 10.515,84 kuna sa zateznim kamatama.

XI. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 207.159,76 kuna (dvijestosedamtisućastopedesetdevet kuna i sedamsdesetšest lipa) u roku 15 dana, a odbija se zahtjev za naknadom troškova postupka tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 134.090,24 kune.

XII. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova postupka.“

2. Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska odluka.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), ističući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana u odnosu na 1. i 2. tužitelje, te nije dopuštena u odnosu na 3.- 10. tužitelje.

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1.ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2.ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3.ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

7. U konkretnom slučaju u odnosu na 1. i 2. tužitelja dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dok je u odnosu na ostale tužitelje dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika nekretnine označene kao k.č.br. 8130/4 k.o. R. da im tuženik s osnove koristi koju je ostvario uporabom te nekretnine za potrebe autokampa P., a koju je u cijelosti koristio bez pravne osnove, naknadi tu korist, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, utemeljen na odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

-da su tužitelji i tuženik u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda upisani kao suvlasnici nekretnine označenoj kao k.č.br. 8130/4 oranica upisanoj u zk.ul. 4357 k.o. R. i to tužitelji: 1. J. T. u 30/80 dijela, 2. S. G. u 20/80 dijela, 3. V. B. u 5/80 dijela, 4. D. U. u 4/80 dijela, 5. N. U. u 4/80 dijela, 6. J. C. U. u 4/80 dijela, 7. L. B. L. u 2/80 dijela, 8. G. M. L. u 2/80 dijela, 9. V. H. U. u 2/80 dijela i 10. O. A. U. u 2/80 dijela, a tuženica u 5/80 dijela, a koja je nekretnina upisana u kat. operatu kao oranica sa 5954 m4 i pašnjak 5000 m2, odnosno ukupne površine od 10954 m2, a u naravi da je jednim dijelom zarasla, a da je u preostalom dijelu unutar poligona B1-E-D-C održavana i pokošena s dijelom asfaltirane površine, sve to unutar autokampa P.,

- da se navedena nekretnina nalazi u cijelosti unutar granica autokampa P. u vlasništvu tuženika i da stranke u postupku od 1999. pokušavaju razriješiti imovinskopravne odnose u vezi predmetne nekretnine, a nije sporno ni da predmetnu nekretninu za svoje potrebe koristi tuženik bez suglasnosti ostalih suvlasnika.

- da je tuženik u utuženom razdoblju za potrebe autokampa AC P. koristio u cijelosti k.č. 8130/4 k.o. R. bez da je za to imao potrebnu suglasnost ostalih suvlasnika.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka S. Z., dipl. ing. građ., kao djelomično osnovane prihvatili zahtjeve tužitelja te naložili tuženiku da tužiteljima i to: 1. J. T. isplati iznos od 354.909,60 kn, 2. S. G. iznos od 236.606,46 kn, 3. V. B. iznos od 59.151,60 kn, 4. D. U. iznos od 47.321,28, kn, 5. N. U. iznos od 47.321,28 kn, 6. J. C. U. iznos od 47.321,28 kn, 7. L. B. L. iznos od 23.660,64 kn, 8. G. M. L. iznos od 23.660,64 kn, 9.

V. H. U. iznos od 23.660,64 kn i 10. O. A. U. iznos od 23.660,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok su u preostalom dijelu zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani.

13.1. Odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok je stavkom 3. propisano da svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi.

13.2. Odredbom čl. 37. st. 6 ZVDSP propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

13.3. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

13.4. Prema čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Članak 165. st. 1. ZV-a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

14. Kod utvrđenog činjeničnog stanja da je pred Općinskim sudom u R. pod poslovnim brojem R1-73/03 vođen postupak uređenja međa predmetne nekretnine, da su stranke bile u pregovorima oko prodaje svojih suvlasničkih dijelova tuženiku obzirom da je tuženik na predmetnoj nekretnini imao autokamp P., tuženik je kao nepošteni posjednik cjelokupne nekretnine stjecao korist od korištenja nekretnine u svrhu autokampa, te je stoga na temelju gore navedenih odredbi u obvezi isplatiti tužiteljima naknadu za to što je koristio predmetnu nekretninu u visini kako je to utvrđeno pred nižestupanjskim sudovima.

15. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika u odnosu na 1. i 2. tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16. U odnosu na 3.-10. tužitelje tuženik je podnio izvanrednu reviziju te postavio tri pitanja:

„1. Da li je pošten posjednik (suvlasnik) nekretnine, dužan predati ostvarene koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja ako ga drugi suvlasnici nekretnine nisu pozvali na predaju u posjed u utuženom razdoblju?

2. Može li fizička osoba dobiti veću naknadu za korištenje turističkog zemljišta u kampu, od one koju ostvaruje Republika Hrvatska temeljem odredbi Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10) i pripadajuće Uredbe o postupku, načinu i uvjetima za dobivanje koncesija na turističkom zemljištu u kampovima u suvlasništvu Republike Hrvatske (NN 12/2011, 27/2012)?

3. Da li fizička osoba može biti vlasnik nekretnine u kampu, ukoliko je društveno poduzeće imalo izvanknjižno pravo korištenja primjenom odredbe čl. 268. (ranije čl. 226.) Zakona o udruženom radu u vezi s odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10)?''.

17.1. Kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja tuženik navodi odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1860/15-2 od 30. svibnja 2016. koja se međutim temelji na drugačijoj činjeničnoj osnovi od predmetnog postupka. U navedenom je predmetu utvrđeno da je tuženik bio pošteni posjednik sporne nekretnine dok to nije slučaj u predmetnoj pravnoj stvari.

17.2. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje tuženik nije naveo zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih drugostupanjskih sudova niti revizijskog suda.

18. Radi navedenog predmetna revizija ne sadrži sve ono što je u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a tuženik bio dužan navesti u reviziji, pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.