Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 16 Gž-4412/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Ines Kovačević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz Z.1 ., OIB: …, zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tužene P. b. Z. d.d., Z.2 . OIB: …, zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. u S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-888/2019-31 od 5. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-888/2019-31 od 5. listopada 2022. u točki I izreke u cijelosti i u točki II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-888/2019-31 od 5. listopada 2022. u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova postupka.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-888/2019-31 od 5. listopada 2022. u točki II izreke. II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-888/2019-31 od 5. listopada 2022. u točki I izreke.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška sastava žalbi te zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora … zaključen između tužiteljice i tuženika dana 12. veljače 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 1.036.015,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: − iznos od 139,13 kuna sa kamatom od 06.03.2007. godine − iznos od 2.300,00 kuna sa kamatom od 10.04.2007.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 12.04.2007.godine − iznos od 2.807,00 kuna sa kamatom od 15.05.2007.godine − iznos od 4.000,00 kuna sa kamatom od 03.07.2007.godine − iznos od 4.600,00 kuna sa kamatom od 02.08.2007.godine − iznos od 1.500,00 kuna sa kamatom od 30.08.2007. godine − iznos od 1.400,00 kuna sa kamatom od 29.09.2007.godine − iznos od 3.000,00 kuna sa kamatom od 29.10.2007.godine − iznos od 2.700,00 kuna sa kamatom od 19.11.2007.godine 2 21 P-888/2019-31 − iznos od 1.900,00 kuna sa kamatom od 08.01.2008.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 16.01.2008.godine − iznos od 79,31 kuna sa kamatom od 18.01.2008. godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 28.01.2008.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 29.01.2008. godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 31.01.2008.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 31.01.2008.godine − iznos od 300,00 kuna sa kamatom od 08.02.2008.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 12.02.2008.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 12.02.2008.godine − iznos od 1.400,00 kuna sa kamatom od 22.02.2008.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 22.03.2008.godine − iznos od 1.500,00 kuna sa kamatom od 09.04.2008.godine − iznos od 719,00 kuna sa kamatom od 14.04.2008. godine − iznos od 500,00 kuna sa kamatom od 22.04.2008.godine − iznos od 1.200,00 kuna sa kamatom od 23.04.2008. godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 29.04.2008.godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 02.05.2008.godine − iznos od 1.800,00 kuna sa kamatom od 19.05.2008.godine − iznos od 600,00 kuna sa kamatom od 23.05.2008.godine − iznos od 300,00 kuna sa kamatom od 28.05.2008.godine − iznos od 200,00 kuna sa kamatom od 30.05.2008.godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 06.06.2008 godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 13.06.2008.godine − iznos od 600,00 kuna sa kamatom od 18.06.2008.godine − iznos od 187,00 kuna sa kamatom od 27.06.2008. godine − iznos od 3.400,00 kuna sa kamatom od 24.07.2008.godine − iznos od 1.774,21 kuna sa kamatom od 28.07.2008. godine − iznos od 3.162,98 kuna sa kamatom od 21.08.2008.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 11.09.2008.godine − iznos od 298,44 kuna sa kamatom od 24.09.2008.godine − iznos od 1.950,00 kuna sa kamatom od 18.10.2008.godine − iznos od 900,00 kuna sa kamatom od 30.10.2008.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 12.11.2008.godine − iznos od 1.500,00 kuna sa kamatom od 17.11.2008.godine − iznos od 3.153,20 kuna sa kamatom od 20.11.2008.godine − iznos od 1.600,00 kuna sa kamatom od 27.11.2008. godine − iznos od 500,00 kuna sa kamatom od 08.12.2008.godine − iznos od 796,36 kuna sa kamatom od 19.12.2008. godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 02.01.2009.godine − iznos od 1.200,00 kuna sa kamatom od 05.01.2009.godine − iznos od 682,00 kuna sa kamatom od 08.01.2009.godine − iznos od 3.000,00 kuna sa kamatom od 09.02.2009.godine − iznos od 600,00kuna sa kamatom od 13.02.2009.godine − iznos od 3.700,000 kuna sa kamatom od 04.03.2009.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 26.03.2009.godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 07.04.2009.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 15.04.2009.godine − iznos od 4.000,00 kuna sa kamatom od 13.05.2009.godine − iznos od 1.690,00 kuna sa kamatom od 26.06.2009.godine 3 21 P-888/2019-31 − iznos od 900,00 kuna sa kamatom od 16.07.2009.godine − iznos od 3.000,00 kuna sa kamatom od 27.07.2009.godine − iznos od 3.000,00 kuna sa kamatom od 02.09.2009. godine − iznos od 2.500,00 kuna sa kamatom od 04.09.2009.godine − iznos od 4.000,00 kuna sa kamatom od 12.09.2009.godine − iznos od 700,00 kuna sa kamatom od 12.09.2009.godine − iznos od 2.800,00 kuna sa kamatom od 05.10.2009.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 19.11.2009.godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 26.11.2009.godine − iznos od 1.500,00 kuna sa kamatom od 11.12.2009.godine − iznos od 11.850,00 kuna sa kamatom od 08.01.2010.godine − iznos od 3.828,00 kuna sa kamatom od 25.02.2010.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 02.04.2010.godine − iznos od 800,00 kuna sa kamatom od 10.04.2010. godine − iznos od 600,00 kuna sa kamatom od 27.04.2010. godine − iznos od 900,00 kuna sa kamatom od 10.06.2010. godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 20.07.2010.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 10.08.2010.godine − iznos od 4.000,00 kuna sa kamatom od 17.11.2010.godine − iznos od 4.000,00 kuna sa kamatom od 01.04.2011. godine − iznos od 1.190,94 kuna sa kamatom od 17.05.2011.godine − iznos od 3.401,09 kuna sa kamatom od 27.05.2011.godine − iznos od 24.000,00 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine − iznos od 5.000,00 kuna sa kamatom od 20.08.2011.godine − iznos od 4.387,00 kuna sa kamatom od 16.09.2011.godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 20.10.2011. godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 16.11.2011.godine − iznos od 1.000,00 kuna sa kamatom od 21.11.2011.godine − iznos od 2.500,00 kuna sa kamatom od 21.12.2011.godine − iznos od 6.000,00 kuna sa kamatom od 28.01.2012.godine − iznos od 2.500,00 kuna sa kamatom od 24.02.2012.godine − iznos od 20.000,00 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine − iznos od 4.300,00 kuna sa kamatom od 15.06.2012.godine − iznos od 9.500,00 kuna sa kamatom od 17.07.2012.godine − iznos od 8.500,00 kuna sa kamatom od 18.07.2012.godine − iznos od 20.000,00 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine − iznos od 5.000,00 kuna sa kamatom od 18.09.2012.godine − iznos od 5.000,00 kuna sa kamatom od 18.10.2012.godine − iznos od 4.000,00 kuna sa kamatom od 27.12.2012.godine − iznos od 2.000,00 kuna sa kamatom od 30.01.2013.godine − iznos od 93.521,96 kuna sa kamatom od 12.03.2013.godine − iznos od 3.000,00 kuna sa kamatom od 18.03.2013.godine − iznos od 1.600,00 kuna sa kamatom od 20.05.2013.godine − iznos od 308,37 kuna sa kamatom od 20.05.2013.godine − iznos od 1.183,87 kuna sa kamatom od 31.07.2013.godine − iznos od 850,00 kuna sa kamatom od 23.05.2014.godine − iznos od 850,00 kuna sa kamatom od 24.06.2014.godine − iznos od 850,32 kuna sa kamatom od 18.07.2014.godine − iznos od 850,32 kuna sa kamatom od 19.08.2014.godine − iznos od 850,32 kuna sa kamatom od 19.09.2014.godine 4 21 P-888/2019-31 − iznos od 139,30 kuna sa kamatom od 21.11.2014.godine − iznos od 658.912,63 kuna sa kamatom od 25.11.2014.godine

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 06. ožujka 2007. godine pa do 31.prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30.lipnja 2011.godine, po stopi od 15% za vrijeme od 01. srpnja 2011.godine pa do isplate , a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora o kreditu broj ugovora … zaključen između tužiteljice i tuženika dana 12. veljače 2007. godine (ispravno: 15. veljače 2007.), te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF.

I. Dužan je tuženik isplatiti - vratiti tužiteljici, na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF, iznos od 302.816,32 kuna, što odgovara iznosu od 40.190,63 EUR i to: − iznos od 6,43 kuna sa kamatom od 10.04.2007.godine (isto što i 0,853 EUR)

− iznos od 308,28 kuna sa kamatom od 29.09.2007.godine (isto što i 40,92 EUR) − iznos od 243,14 kuna sa kamatom od 29.10.2007.godine (isto što i 32,27 EUR) − iznos od 17,03 kuna sa kamatom od 19.11.2007.godine (isto što i 2,26 EUR) − iznos od 340,12 kuna sa kamatom od 08.01.2008.godine (isto što i 45,14 EUR) − iznos od 2,02 kuna sa kamatom od 16.01.2008.godine (isto što i 0,27 EUR) − iznos od 0,63 kuna sa kamatom od 18.01.2008. godine (isto što i 0,08 EUR) − iznos od 344,72 kuna sa kamatom od 28.01.2008.godine (isto što i 45,75 EUR) − iznos od 0,02 kuna sa kamatom od 28.01.2008.godine (isto što i 0,002 EUR) − iznos od 0,92 kuna sa kamatom od 29.01.2008. godine (isto što i 0,12 EUR) − iznos od 174,93 kuna sa kamatom od 31.01.2008.godine (isto što i 23,22 EUR) − iznos od 160,62 kuna sa kamatom od 08.02.2008.godine (isto što i 21,32 EUR) − iznos od 1,02 kuna sa kamatom od 08.02.2008.godine (isto što i 0,13 EUR) − iznos od 20,35 kuna sa kamatom od 12.02.2008.godine (isto što i 2,70 EUR) − iznos od 337,82 kuna sa kamatom od 22.02.2008.godine (isto što i 44,84 EUR) 5 21 P-888/2019-31 − iznos od 2,72 kuna sa kamatom od 29.02.2008.godine (isto što i 0,36 EUR) − iznos od 24,46 kuna sa kamatom od 22.03.2008.godine (isto što i 3,25 EUR) − iznos od 19,46 kuna sa kamatom od 09.04.2008.godine (isto što i 2,58 EUR) − iznos od 416,19 kuna sa kamatom od 14.04.2008. godine (isto što i 55,24 EUR) − iznos od 206,72 kuna sa kamatom od 22.04.2008.godine (isto što i 27,44 EUR) − iznos od 0,72 kuna sa kamatom od 22.04.2008.godine (isto što i 0,095 EUR) − iznos od 0,35 kuna sa kamatom od 23.04.2008. godine (isto što i 0,046 EUR) − iznos od 608,72 kuna sa kamatom od 02.05.2008.godine (isto što i 80,79 EUR) − iznos od 530,51 kuna sa kamatom od 23.05.2008.godine (isto što i 70,41 EUR) − iznos od 74,66 kuna sa kamatom od 28.05.2008.godine (isto što i 9,91 EUR) − iznos od 607,93 kuna sa kamatom od 13.06.2008.godine (isto što i 80,69 EUR) − iznos od 0,16 kuna sa kamatom od 30.06.2008.godine (isto što i 0,02 EUR) − iznos od 0,10 kuna sa kamatom od 30.06.2008.godine (isto što i 0,01 EUR) − iznos od 579,49 kuna sa kamatom od 24.07.2008.godine (isto što i 76,91 EUR) − iznos od 579,72 kuna sa kamatom od 31.07.2008. godine (isto što i 76,94 EUR) − iznos od 381,00 kuna sa kamatom od 31.08.2008.godine (isto što i 50,57 EUR) − iznos od 172,80 kuna sa kamatom od 11.09.2008.godine (isto što i 22,93 EUR) − iznos od 231,01 kuna sa kamatom od 18.10.2008.godine (isto što i 30,66 EUR) − iznos od 494,48 kuna sa kamatom od 30.10.2008.godine (isto što i 65,63 EUR) − iznos od 32,03 kuna sa kamatom od 31.10.2008.godine (isto što i 4,25 EUR) − iznos od 42,19 kuna sa kamatom od 12.11.2008.godine (isto što i 5,60 EUR) − iznos od 64,02 kuna sa kamatom od 17.11.2008.godine (isto što i 8,50 EUR) − iznos od 643,74 kuna sa kamatom od 20.11.2008. godine (isto što i 85,44 EUR) − iznos od 50,28 kuna sa kamatom od 30.11.2008.godine (isto što i 6,67 EUR) − iznos od 642,87 kuna sa kamatom od 30.11.2008. godine (isto što i 85,32 EUR) − iznos od 20,65 kuna sa kamatom od 31.12.2008.godine (isto što i 2,74 EUR) − iznos od 42,74 kuna sa kamatom od 31.12.2008.godine (isto što i 5,67 EUR) − iznos od 68,65 kuna sa kamatom od 31.12.2008.godine (isto što i 9,11 EUR) − iznos od 88,70 kuna sa kamatom od 02.01.2009.godine (isto što i 11,77 EUR) − iznos od 720,87 kuna sa kamatom od 05.01.2009.godine (isto što i 95,67 EUR) − iznos od 63,05 kuna sa kamatom od 31.01.2009.godine (isto što i 8,37 EUR) − iznos od 772,81 kuna sa kamatom od 09.02.2009.godine (isto što i 102,6 EUR) − iznos od 104,18 kuna sa kamatom od 13.02.2009.godine (isto što i 13,83 EUR) − iznos od 47,05 kuna sa kamatom od 28.02.2009.godine (isto što i 6,24 EUR) 6 21 P-888/2019-31 − iznos od 926,80 kuna sa kamatom od 04.03.2009.godine (isto što i 123,01 EUR) − iznos od 29,55 kuna sa kamatom od 31.03.2009.godine (isto što i 3,92 EUR) − iznos od 66,70 kuna sa kamatom od 31.03.2009.godine (isto što i 8,85 EUR) − iznos od 198,20 kuna sa kamatom od 07.04.2009.godine (isto što i 26,31 EUR) − iznos od 603,07 kuna sa kamatom od 15.04.2009.godine (isto što i 80,04 EUR) − iznos od 34,08 kuna sa kamatom od 30.04.2009.godine (isto što i 4,52 EUR) − iznos od 861,02 kuna sa kamatom od 13.05.2009.godine (isto što i 114,27 EUR) − iznos od 44,08 kuna sa kamatom od 31.05.2009.godine (isto što i 5,85 EUR) − iznos od 113,26 kuna sa kamatom od 26.06.2009.godine (isto što i 15,03 EUR) − iznos od 185,17 kuna sa kamatom od 16.07.2009.godine (isto što i 24,58 EUR) − iznos od 514,46 kuna sa kamatom od 27.07.2009.godine (isto što i 68,28 EUR) − iznos od 153,39 kuna sa kamatom od 27.07.2009.godine (isto što i 20,36 EUR) − iznos od 694,55 kuna sa kamatom od 02.09.2009. godine (isto što i 92,18 EUR) − iznos od 119,49 kuna sa kamatom od 02.09.2009.godine (isto što i 15,86 EUR) − iznos od 748,08 kuna sa kamatom od 04.09.2009.godine (isto što i 99,29 EUR) − iznos od 36,74 kuna sa kamatom od 04.09.2009.godine (isto što i 4,88 EUR) − iznos od 826,59 kuna sa kamatom od 12.09.2009.godine (isto što i 109,71 EUR) − iznos od 98,87 kuna sa kamatom od 30.09.2009.godine (isto što i 13,12 EUR) − iznos od 746,11 kuna sa kamatom od 05.10.2009.godine (isto što i 99,03 EUR) − iznos od 34,01 kuna sa kamatom od 31.10.2009.godine (isto što i 4,51 EUR) − iznos od 52,57 kuna sa kamatom od 19.11.2009.godine (isto što i 6,98 EUR) − iznos od 431,15 kuna sa kamatom od 26.11.2009.godine (isto što i 57,22 EUR) − iznos od 338,34 kuna sa kamatom od 11.12.2009.godine (isto što i 44,91 EUR) − iznos od 69,68 kuna sa kamatom od 11.12.2009.godine (isto što i 9,25 EUR) − iznos od 824,52 kuna sa kamatom od 08.01.2010.godine (isto što i 109,43 EUR) 7 21 P-888/2019-31 − iznos od 920,28 kuna sa kamatom od 08.01.2010.godine (isto što i 122,14 EUR) − iznos od 986,49 kuna sa kamatom od 31.01.2010.godine (isto što i 130,93 EUR) − iznos od 156,48 kuna sa kamatom od 28.02.2010.godine (isto što i 20,77 EUR) − iznos od 813,09 kuna sa kamatom od 28.02.2010.godine (isto što i 107,92 EUR) − iznos od 193,18 kuna sa kamatom od 31.03.2010.godine (isto što i 25,64 EUR) − iznos od 117,26 kuna sa kamatom od 02.04.2010. godine (isto što i 15,56 EUR) − iznos od 335,31 kuna sa kamatom od 10.04.2010. godine (isto što i 44,50 EUR) − iznos od 407,22 kuna sa kamatom od 27.04.2010. godine (isto što i 54,05 EUR) − iznos od 21,00 kuna sa kamatom od 30.04.2010. godine (isto što i 2,79 EUR) − iznos od 122,54 kuna sa kamatom od 10.06.2010. godine (isto što i 16,26 EUR) − iznos od 290,21 kuna sa kamatom od 20.07.2010.godine (isto što i 38,52 EUR) − iznos od 728,55 kuna sa kamatom od 10.08.2010.godine (isto što i 96,70 EUR) − iznos od 25,49 kuna sa kamatom od 17.11.2010.godine (isto što i 3,38 EUR) − iznos od 918,01 kuna sa kamatom od 17.11.2010.godine (isto što i 121,84 EUR) − iznos od 477,40 kuna sa kamatom od 01.04.2011. godine (isto što i 63,36 EUR) − iznos od 519,63kuna sa kamatom od 01.04.2011. godine (isto što i 68,97 EUR) − iznos od 243,73 kuna sa kamatom od 17.05.2011.godine (isto što i 32,35 EUR) − iznos od 831,03 kuna sa kamatom od 27.05.2011.godine (isto što i 110,30 EUR) − iznos od 635,08 kuna sa kamatom od 27.05.2011.godine (isto što i 84,29 EUR) 8 21 P- 888/2019-31 − iznos od 1.164,41 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine (isto što i 154,54 EUR) − iznos od 1.827,59 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine (isto što i 242,56 EUR) − iznos od 1.827,59 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine (isto što i 242,56 EUR) − iznos od 1.827,59 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine (isto što i 242,56 EUR) − iznos od 1.668,35 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine (isto što i 221,43 EUR) − iznos od 852,26 kuna sa kamatom od 30.05.2011. godine (isto što i 113,11 EUR) − iznos od 916,23 kuna sa kamatom od 20.08.2011.godine (isto što i 121,60 EUR) − iznos od 978,66 kuna sa kamatom od 20.08.2011.godine (isto što i 129,90 EUR) − iznos od 951,80 kuna sa kamatom od 16.09.2011. godine (isto što i 126,33 EUR) − iznos od 689,94 kuna sa kamatom od 16.09.2011.godine (isto što i 91.60 EUR) − iznos od 801,72 kuna sa kamatom od 20.10.2011.godine (isto što i 106,41 EUR) − iznos od 191,39 kuna sa kamatom od 16.11.2011.godine (isto što i 25,40 EUR) − iznos od 404,45 kuna sa kamatom od 16.11.2011.godine (isto što i 53,70 EUR) − iznos od 254,48 kuna sa kamatom od 21.11.2011.godine (isto što i 33,78 EUR) − iznos od 1.005,54 kuna sa kamatom od 21.12.2011.godine (isto što i 133,46 EUR) − iznos od 102,69 kuna sa kamatom od 21.12.2011.godine (isto što i 13,63 EUR) − iznos od 1.680,87 kuna sa kamatom od 28.01.2012.godine (isto što i 223,09 EUR) − iznos od 291,58 kuna sa kamatom od 28.01.2012.godine (isto što i 38,70 EUR) − iznos od 638,10 kuna sa kamatom od 24.02.2012.godine (isto što i 84,70 EUR) − iznos od 757,55 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine (isto što i 100,54 EUR) − iznos od 1.682,47 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine (isto što i 223,30 EUR) − iznos od 1.682,47 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine (isto što i 223,30 EUR) − iznos od 1.570,89 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine (isto što i 208,50 EUR) − iznos od 1.570,89 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine (isto što i 208,50 EUR) − iznos od 156,53 kuna sa kamatom od 25.04.2012.godine (isto što i 20,78 EUR) 9 21 P-888/2019-31 − iznos od 1.287,62 kuna sa kamatom od 15.06.2012.godine (isto što i 170,90 EUR) − iznos od 135,19 kuna sa kamatom od 17.07.2012.godine (isto što i 17,94 EUR) − iznos od 1.545,63 kuna sa kamatom od 17.07.2012.godine (isto što i 205,14 EUR) − iznos od 1.545,63 kuna sa kamatom od 17.07.2012.godine (isto što i 205,14 EUR) − iznos od 73,74 kuna sa kamatom od 17.07.2012.godine (isto što i 9,79 EUR) − iznos od 1.465,92 kuna sa kamatom od 18.07.2012.godine (isto što i 194,56 EUR) − iznos od 1.510,71 kuna sa kamatom od 18.07.2012.godine (isto što i 200,51 EUR) − iznos od 28,60 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine (isto što i 3,80 EUR) − iznos od 1.544,82 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine (isto što i 205,03 EUR) − iznos od 1.544,82 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine (isto što i 205,03 EUR) − iznos od 1.544,82 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine (isto što i 205,03 EUR) − iznos od 1.544,82 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine (isto što i 205,03 EUR) − iznos od 511,52 kuna sa kamatom od 31.08.2012.godine (isto što i 67,90 EUR) − iznos od 972,64 kuna sa kamatom od 18.09.2012.godine (isto što i 129,09 EUR) − iznos od 627,06 kuna sa kamatom od 18.09.2012.godine (isto što i 83,23 EUR) − iznos od 853,85 kuna sa kamatom od 18.10.2012.godine (isto što i 113,33 EUR) 10 21 P-888/2019-31 − iznos od 829,71 kuna sa kamatom od 18.10.2012.godine (isto što i 110,12 EUR) − iznos od 710,24 kuna sa kamatom od 27.12.2012.godine (isto što i 94,27 EUR) − iznos od 711,32 kuna sa kamatom od 27.12.2012.godine (isto što i 94,41 EUR) − iznos od 802,40 kuna sa kamatom od 30.01.2013.godine (isto što i 106,50 EUR) − iznos od 1.479,67 kuna sa kamatom od 12.03.2013.godine (isto što i 196,39 EUR) − iznos od 1.479,67 kuna sa kamatom od 12.03.2013.godine (isto što i 196,39 EUR) − iznos od 1.479,67 kuna sa kamatom od 12.03.2013.godine (isto što i 196,39 EUR) − iznos od 1.479,67 kuna sa kamatom od 12.03.2013.godine (isto što i 196,39 EUR) − iznos od 20.114,81 kuna sa kamatom od 12.03.2013.godine (isto što i 2.669,69 EUR) − iznos od 203.710,14 kuna sa kamatom od 25.11.2014.godine (isto što i 27.036,98 EUR) po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 10. travnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine,

po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 15% za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

“I. Dopušta se preinaka tužbe u pogledu toč. I. tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužiteljice od 25. svibnja 2022.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 36.939,52 kn (slovima:tridesetšesttisućadevestotridesetdevetkunapedesetdvijelipe) što odgovara iznosu od 4.902,72 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude (5. listopada 2022.), pa do isplate u roku od 15 11 21 P-888/2019-31 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.”

2. Protiv prvostupanjskog rješenja i presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženik "zbog svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu, a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

Tužiteljica se žali protiv rješenja i presude u dijelu kojim ona nije uspjela u sporu i traži naknadu troška sastava žalbe.

Tužena je podnijela i dogovor na tužiteljičinu žalbu u kojem predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Posebno treba istaknuti da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Posebno treba istaknuti da neosnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja trebao odbaciti tužbu jer je tužiteljica upodnesku pogrešno naznačila broj ugovora o kreditu. Riječ je o grešci koju je tužiteljica ispravila tijekom postupka, a ne predstavlja takav procesni nedostatak zbog kojega bi tužba trebala biti odbačena.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu, a podredno određenih odredbi ugovora o kreditu, kao i zahtjev za isplatu.

6.1. Tužiteljica u tužbi, u bitnom, navodi da je s tuženom dana 12. veljače 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj: … kojim joj je tužena odobrila kreditni iznos od 127.200,00 CHF kojim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,35 % (čl. 4). Nadalje navodi da ju je tužena jednom obavijestila o promjeni kamatne stope na što joj je ona usmeno prigovorila dok je kasnije promijene vršila bez da o tomu obavijesti nju kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da nije ni imala mogućnosti za prigovor, te se ona niti s jednom promjenom nije usuglasila. Promjene tužene u pogledu kamatne stope tužiteljica smatra nezakonitima što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Takvo postupanje tužene strane, dakle, ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli ugovor tužiteljica smatra ništetnim.

6.2. Tužiteljica je u podnesku od 25. svibnja 2022. konačno uredila tužbu i tužbeni zahtjev postavila sukladno provedenom financijskom vještačenju na način da traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, tako da umjesto ranije zatraženih 449.000,00 kn s ove osnove (l.s.15), konačno traži isplatu iznosa od 1.036.015,75 kn.

7. Sud prvog stupnja je podredni tužbeni zahtjev prihvatio, a prvi zahtjev je odbio kao neosnovan, i to iz sljedećih razloga.

7.1. Prethodno opisanu preinaku sud prvog stupnja smatra dopuštenom i svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, nalazeći da tužiteljica koja je predložila izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se utvrdila visina tražbine, nije mogla bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja.

7.2. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

-da su tužiteljica i tužena 15. veljače 2007. sklopile ugovor o kreditu broj … s namjenom kupnje stambenog objekta (čl. 2.), kojim ugovorom je tužena kao kreditor odobrila i stavila na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 127.200,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

-da je kredit odobren s rokom otplate od 360 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 633,22 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

-da je u čl. 4.1. ugovora ugovorena kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35%, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke,

-da je prema nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke tužena tužiteljici na temelju predmetnog ugovora o kreditu dana 26. veljače 2007. uplatila iznos od 574.216,92 kn,

-da iznos potraživanja tužiteljice prema tuženoj na osnovi razlike preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope i tečaja za CHF iznosi ukupno 302.816,32 kn, a da je za cijelo vrijeme otplate kredita korisnik kredita uplatio ukupan iznos od 1.036.012,75 kn, nakon čega je na dan 25. studenog 2014. (konačna otplata kredita) korisnik kredita u odnosu na isplaćene glavnice pretplatio ukupan iznos od 461.795,83 kn,

-da je na dan isplate kredita 26. veljače 2007. tečaj iznosio 1 CHF = 4,514284 HRK. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

7.3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

7.4. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7.5. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.6. Naime, prema odredbi čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.7. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP. Stoga neosnovanima smatra sud prvog stupnja navode tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

7.8. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti previdjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

7.9. Kako sud prvog stupnja smatra da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, to u konkretnom slučaju zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i tužiteljica kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorne kamate, a što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužiteljice.

7.10. Da je tome tako jasno slijedi iz iskaza tužiteljice koji sud prvog stpnja nalazi uvjerljivim, istinitim, te u suglasju sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

Naime, iz iskaza tužiteljice, u bitnom, slijedi da je predmetni kredit dignula radi kupnje stana u kojem živi, da joj je kredit u CHF preporučio osobni bankar navodeći da je najpovoljniji, i da je to stabilna valuta te da je na osnovi toga donijela odluku o podizanju kredita u CHF. Također, da nikakve pisane obavijesti prilikom sklapanja kredita nije dobila, niti je na ikakav način sudjelovala u pripremanju ugovora ni glede sadržaja njegovih odredbi, niti je mogla pregovarati o sadržaju istih. Glede kamatne stope tužiteljica je navela da iako je u ugovoru bilo navedeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi da ona i dalje ne zna na osnovi čega se ista mijenja.

7.11. Iz navedenih dokaza, po ocjeni prvostupanjskog suda, proizlazi zaključak da tužiteljica nije bila obaviještena o parametrima promjene kamatne stope ni o rizicima fluktuacije tečaja, odnosno da ista nije dobila odgovarajuće obavijesti da bi se njezin pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati „informiranim“, niti da je tužiteljica mogla u postupku pregovaranja utjecati na uvjete ugovora.

To dalje znači da se u konkretnom slučaju radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovo time više što je tužena ta koja je u pojedinom potrošačkom sporu bila ovlaštena tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima fluktuacije tečaja CHF i parametrima promjene kamatnih stopa prije sklapanja ovdje spornog ugovora o kreditu, dakle, o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Dakle, teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača, je na banci, koja tu tezu nije dokazala, a ocjenom izvedenih dokaza proizlazi upravo suprotno, tj. proizlazi nedvojbeno utvrđenim da tužena banka nije dala obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama.

Sud prvog stupnja navodi da je tužena na ove okolnosti predlagala saslušanje javnog bilježnika, koji dokazni prijedlog je sud prvog stupnja odbio jer ga smatra nepotrebnim, budući da su sporne odredbe ugovora ništetne iz ranije iznesenih razloga i to od početka, dakle, od samog zaključenja predmetnog ugovora, pa je u potpunosti irelevantno postupanje javnog bilježnika prilikom solemnizacije navedenog ugovora o kreditu. 1

Drugih pak dokaznih prijedloga, koji bi bili predloženi do zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. ZPP, na ove okolnosti, tužena nije imala.

7.12. Međutim, sud prvog stupnja zaključuje da ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost.

Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

7.13. Iz navedenih razloga sud prvog supnja odbio je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se cijeli ugovor utvrdi ništetnim, a ujedno prihvatiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještakinje M. K., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, kojeg j sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim.

7.14. Od strane tuženika istaknuti prigovor zastare sud prvog stupnja smatra neosnovanim. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, to je tužba od 11. travnja 2019. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO-a.

Pritom sud prvog stupnja ukazuje da podnesak tužiteljice od 28. listopada 2019. kojim je ista sukladno nalogu suda uredila tužbu nema značaj preinake, već uređenja tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. ZPP-a, dok je konačno postavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, koji je preciziran u pogledu tijeka kamate sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica zapravo smanjila tužbeni zahtjev, tako da umjesto ranijih 370.000,00 kn sada traži 302.816,32 kn.

7.15. Također, sud prvog stupnja smatra da se neosnovano tužena poziva na prigovor prekluzije isticanja ništetnosti iz odredbe čl. 326. ZOO-a, budući da se u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, ne radi o zabrani odnosno uzroku manjeg značenja, već upravo o takvoj povredi pravnog poretka i kršenju propisa koja je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i stoga tužiteljica ima pravo na isticanje ništetnosti unatoč tome što je predmetni ugovor nedvojbeno ispunjen.

7.16. Na koncu, po ocjeni suda prvog stupnja, neosnovano tužena ukazuje na Odluku suda Europske unije u predmetu broj C-567/20, budući da iz iste ne proizlazi zaključak da nacionalni sudovi ne bi bili ovlašteni provoditi test nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi, već upravo suprotno, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno, te utvrđeno kako je to prethodno obrazloženo.

7.17. Slijedom svega navedenog, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen je na temelju odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznose koji predstavljaju razliku u iznosu anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF/KN na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF/KN na dan isplate kredita (toč. II. izreke presude), sve izraženo i u EUR prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7.53450 kn.

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je iz izloženih razloga prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev. Naime, pravilno je sud temeljem svega prethodno navedenoga zaključio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi I valutnoj klauzuli ništetni iz razloga koje je izložio sud prvog stupnja.

8.1. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio ništetnost (samo) spornih članaka ugovora o kreditu u dijelu kojem je ugovorena valuta vezana za švicarski franak, dok ništenost spornih odredbi ugovora o kreditu ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

Zbog navedenoga je neosnovana žalba tužiteljice koja smatra da je cijeli ugovor o kreditu ništetan i da svaka stranka treba vratiti što je po ugovoru primila. Ugovor o kreditu u preostalom dijelu može opstati bez ništetnih odredbi tog ugovora.

8.2. Nadalje, prije ovog postupka vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojim je utvrđeno ono što je naveo sud prvog stupnja, a pravilno sud prvog stupnja navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Neosnovano tuženik tvrdi da se odredbe čl. 502. c. ZPP-a ne primjenjuju na ovaj postupak jer je pokrenut nakon 1. rujna 2019. Naime, čl. 502. c. ZPP-a sadržan je u ZPPu od 2013., a 2019. je samo dopunjen. No, ta dopuna nije od utjecaja na ishod ovog postupka, a o čemu će naknadno biti govora (vidi točku 8.7. ove presude).

8.3. Ovdje svakako treba istaknuti da je sud prvog stupnja dužan provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u ovom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača.

8.4. Predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu.

U postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

Stoga je tuženik mogao tvrditi, te da mu je sud morao omogućiti dokazivanje, da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja u ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

8.5. Međutim, u ovom postupku, tuženik nije predlagao odgovarajuće dokaze na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi, dok saslušanje javnog bilježnika nije dokaz kojim bi se sporna činjenica mogla dokazati. Naime, javni bilježnik koji solemnizira ugovor o kreditu nije osoba koja bi s obzirom na svoju funkciju, zakonske dužnosti i profesionalna znanja mogla ili bila dužna dati takve obavijesti. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja nije mogao izvesti druge dokaze koji nisu predloženi tako da je u tom dijelu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno jer nisu predloženi odlučni dokaze koji bi utjecali na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Naime, načelo procesne ravnopravnosti podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, a isto u ovom slučaju nije povrijeđeno.

8.6. Dakle, kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ništave sporne odredbe predmetnog Ugovora u kojim člancima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti dijelova Ugovora o namjenskom kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula.

8.7. Nadalje, u odnosu na žalbene navode treba istaknuti da u smislu članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po članku 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeno ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a pod pojmom „naknade štete“ treba podrazumijevati i zahtjev za isplatu „preplaćenih„ iznosa koji su plaćeni po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi za koje je utvrđeno da su ništetne jer se njime uklanjaju posljedica povrede i vraća stečeno zbog takve povrede.

8.8. U odnosu na prigovor tuženika da je kredit zatvoren s danom 21. travnja 2016. treba istaknuti da navedeno pravno nije odlučno. Pravno je odlučno jesu li sporne odredbe ništetne, a ne i je li ugovor još na snazi odnosno je li zatvoren.

8.9. Nadalje, neosnovano tuženik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu prigovora zastare.

Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su- IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Osim toga, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Vrhovni sud RH dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je pravomoćna 13. lipnja 2014., a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je pravomoćna 14. lipnja 2018.

S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesna dana 7. lipnja 2019., to do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu u odnosu na iznose iz točke I izreke prvostupanjske presude nije istekao opći zastarni rok od 5 godina niti spram presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Naime, zastara zahtjeva za isplatom preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok u pogledu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika zastara teče od 14. lipnja 2018. kada je ta presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

8.10. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužiteljice jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužiteljici, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate. I o tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kad je u presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., naveo kako su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, a na to ih nisu upozorile. Drugim riječima, i u ovom slučaju je banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak.

9. Iako tuženik sadržajno posebno ne osporava odluku suda prvog stupnja o preinaci tužbe treba navesti da je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku jer je svrsishodana za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužiteljica koja je predložila izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se utvrdila visina tražbine nije mogla bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

Stoga je, sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a pravilno odlučio odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja.

10. I žalbeni navodi tuženika vezani uz omjer uspjeha u sporu su neosnovani jer je sud prvog stupnja omjer uspjeha u sporu pravilno odredio ne uzimajući u obzir prvopostavljeni tužbeni zahtjev. Određivanje omjera uspjeha usporu kako predlaže tuženik u svojoj žalbi obeshrabrilo bi potrošače da traže sudsku zaštitu svojih prava, a što sukladno praksi Suda Europske unije i načelu djelotvornosti sud treba sprječavati (predmet C-224/2019).

11. Žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije u vrijeme kada je ugovor o kreditu sklopljen, neosnovani su jer nacionalno sudovi imaju ovlaštenje „uzimati u obzir“ pravo Europske unije pri interpretaciji nacionalnog zakonodavstva (načelo usklađenog tumačenja) i spram pravnih odnosa nastalih prije pristupanja Eurospkoj uniji.

12. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i č. 380. t. 2. ZPP-a odbijene su i žalba tužiteljice i žalba tuženika kao neosnovane te su obje prvostupanjske odluke potvrđene.

13. Kako niti tužiteljica niti tuženik nisu uspjeli sa žalbom odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen primjenom čl. 155. ZPPa jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog spora.

U Zagrebu 2. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević, v.r.