REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
Pn-472/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz S., S. 29 OIB:….,
zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika
G. S., OIB:…., zbog naknade štete,
nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. travnja 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te u izočnosti uredno pozvanog tuženika, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 02. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku G. S. O.:….. da u roku od
petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime imovinske štete isplatiti tužitelju M. C. O.:…. svotu od 503,56 € / 3.794,08 kn, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 30. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak u iznosu od 613,01 € / 4.618,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Pred ovim sudom tužitelj je ustao tužbom dana 5. listopada 2020., a u kojoj je naveo da je 30. rujna 2019. na križanju ulica, G. i P. M., pretrpio prometnu nesreću s materijalnom štetom jer je, ulazeći južnom stranom u M. tunel, uslijed odrona stijena na cestu, oštećen njegov osobni automobil marke P. 2008. Imovinska šteta nastala je u visini iznosa od 3.794,08 kuna. Uslijed svega navedenog, a jer je tuženik odgovoran za nastalu štetu, tužitelj je predložio da sud provede raspravu i nakon toga donese presudu kojom će se tuženika obvezati na naknadu imovinske štete kao i troškova postupka.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu navodeći da on ne bi bio odgovoran za nastalu štetu. Istakao je prigovor promašene pasivne legitimacije i to ponajprije iz razloga što on ima zaključen ugovor o održavanju sa poduzećem C. d.o.o. S.. Nadalje je tuženik naveo da ničim nije dokazana uzročna veza između štete, štetnika i oštećenog, odnosno postupanja ili nepostupanja tuženika i nastanka navodne štete. Tuženik se ujedno pozvao i na stav sudske prakse u predmetu Općinskog suda u Splitu Pn-193/19 smatrajući da postoji razdoblje u kojem je potpuno isključena odgovornost osobe koja gospodari cestama, a to bi bilo vrijeme od nastanka nezgode do trenutka kada je nadležna ophodarska služba, objektivno, mogla intervenirati. Tuženik nije osporio visinu štete, odnosno visinu tužiteljevog potraživanja.
3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom potvrdnice PPP S. od 28. listopada 2019., prometne dozvole tužitelja, računa broj 1493/1/67 A.-D.
d.o.o., izvatka iz G. portala kao i Z. o utvrđivanju P. nerazvrstanih cesta na području grada S. objavljenog u S. glasniku G. S. broj 8/13
gdje se pod rednim brojem 65 nalazi G. ulica, fotografija s mjesta događaja i preslike O. O. suda u S. P.-193/19. Također su saslušani svjedoci
K. P. i D. M. te tužitelj M. C..
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tužitelj je zatražio da mu tuženik plati i parnični trošak.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu na vozilu koja je nastala 30. rujna 2019. pred ulazom u M.
tunel uslijed odrona stijena na kolnik ….
7. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, sud je ocijenio da taj prigovor nije osnovan i to jer je odredbom čl.2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("NN" broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 i 178/04, nadalje u tekstu: ZKG) propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba te prema stavku 2. jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja i osigurati javnost rada. Prema odredbi čl.3.ZKG-a komunalnu djelatnost u smislu ovoga Zakona podrazumijeva i održavanje javnih površina, pod čime se naročito podrazumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina.
7.1. Prema odredbi čl.1063. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
7.2. Prema odredbi čl.1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredbom čl.1067.st.1. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je stavkom 2. određeno da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
7.3. Kad se prednjem pribroji i odredba st.1.čl.100 Zakona o cestama koja propisuje da nerazvrstanu cestu, između ostalog, čini i tunel kao i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, onda je posve jasno da u konkretnom slučaju tuženik štetu od sebe ne može otkloniti niti kada se poziva na to da postoji razdoblje kada je potpuno isključena odgovornost osobe koja gospodari cestama odnosno da bi to bilo vrijeme od nastanka nezgode do trenutka kada je nadležna ophodarska služba objektivno mogla intervenirati. Drugim riječima rečeno, sam događaj zbio se na kolniku G.
ulice, a koja svakako čini nerazvrstanu cestu na području G. S.. O. toga,
događaj se zbio ispred ulaza u M. tunel. Tuženik nije pružio dokaz da je zaštitio okolni zemljani pojas, a kada je na tu okolnost sud ispitao svjedoke i tužitelja onda je tužitelj u iskrenom, jasnom i logičnom opisivanju događanja nakon što se nepoznata "lavina" sručila na njegovo vozilo, kazao kako se popeo na svod iznad tunela te je tada uočio da na tome zemljanom-kamenom dijelu nema nikakve zaštitne mrežice već su tu samo položeni neki kabeli, djelomično i oštećeni. S. P. i
M., kao i tužitelj C., opisali su i vremenske okolnosti pred sam događaj na način da je bilo kasno ljeto, izrazito vruće, sredina dana s tim da toga dana, a ni prethodnih dana nije bilo nikakvih vremenskih nepogoda na području grada S.. I. ovako provedenog dokaznog postupka, jasno je da je tuženik napravio propust u zaštiti svoda iznad M. tunela te je upravo zbog toga došlo do odrona stijena i zemlje na kolnik G. ulice kojim prometuju vozila i gdje je potrebno posvetiti poseban obzir na sigurnost odvijanja prometa. T. se također ne može eskulpirati odgovornosti za ovu štetu prebacivanjem odgovornosti na poduzeće kojem je povjerilo održavanje nerazvrstanih cesta, baš C. d.o.o. S.. T. se može za isplatu ove štete regresirati od ovog poduzeća, ukoliko se pokaže da je do propusta došlo zbog greške poduzeća C. d.o.o. U svakom slučaju za štetu koju je tužitelj pretrpio to nije od odlučnog značaja. Isto tako pozivati se na stav sudske prakse, a da nije bilo mogućnosti objektivno intervenirati ophodarskoj službi na mjestu događaja, od trenutka štetnog događaja do prouzročenja štete, potpuno je izlišno u konkretnom slučaju jer, kao što je to već i rečeno, propust tuženika nastao je već samim time što na mjestu-svodu iznad M. tunela nije postavio zaštitnu mrežicu koja se u uobičajeno postavlja na ovakvim prostorima i nagibima gdje se nalazi zemljano-stjenovita podloga, i gdje je uvijek moguće da, uslijed "rada" zemlje, dođe do trusenja ovakve površine.
7.4. I. iskaza saslušanih svjedoka K. P. i D. M. za
izdvojiti je dio u kojem su opisali kako su bili doista iznenađeni događajem koji im se zbio pred ulazak u sami M. tunel, kada se iz čista mira na njihova vozila sručila lavina kamenja, a svjedok M. čak je kazao kako se na njegovom vozilu, među brisačima, zaglavio kamen duljine nekih 20-ak cm. Svjedokinja K. P. u svome je iskazu dodala da je zaposlenica tuženika i da joj je baš kao zaposlenici tuženika bilo poznato da njen poslodavac održava M. tunel, zbog čega je odmah, po doživljenoj nezgodi, nazvala pročelnika koji je zadužen za održavanje. Niti ona po fotografijama koje joj je pokazao policajac u postaji, kada je nezgodu prijavila nije primijetila zaštitnu mrežicu na zemljanim i kamenim dijelovima oko tunela. Iskaze svjedoka P. i M. potvrdio je u svome kazivanju i sam tužitelj koji je čak štoviše dokumentirao mjesto događaja fotografijama koje je priložio uz svoju tužbu. Zbog svega naprijed navedenog, sud je zauzeo motrište da tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, odnosno da je tuženik odgovoran za nastanak štete i štetnog događaja, uslijed neodržavanja svoda iznad M. tužena.
8. Nadalje, nakon što je zaključeno da bi za štetu na tužiteljevom vozilu odgovarao tuženik, trebalo je još odlučiti i o visini nastale štete, za koju je tuženik odmah istakao da visina tužiteljevog potraživanja ne bi bila sporna.
8.1. Odredbom čl.1085.st.1. ZOO-a propisano je kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala dok je st.3.istog članka propisano da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
8.2. Čl.1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
8.3. Tuženik se tijekom postupka očitovao o tome da mu visina štete koju je tužitelj pretrpio nije sporna no kako je tijekom postupka tužitelj predočio račun A. D. d.o.o. S., za navesti je da se iz tog računa vidi da je nastala šteta u visini od 3.794,08 kuna koja je plaćena, što znači da je tužitelj štetu popravio vlastitim sredstvima. Pozivom na navedene zakonske odredbe dosuđena je tužitelju ukupna zatražena šteta i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štetnog događaja, baš kako to i propisuje odredba čl. 1086 ZOO-a.
9. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr.7.toč.1. Tbr.8.toč.1 te Tbr.9.toč.1 i 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93,
16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12). Tužitelju je parnični trošak priznat za: sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 28. veljače 2023. te pristupe i zastupanja na ročištima na dane 15. ožujka i 27. travnja 2023. - svaka radnja po 50 bodova, te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke 2. svibnja 2023. – 25 bodova. Ukupan zbir od 225 bodova pomnožen je sa iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom su dobivenom iznosu od 3.375,00 kuna pribrojeni još i iznosi 25% PDV-a, odnosno iznos od 843,75 kuna, te iznosi pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu u visini od po 200,00 kuna ili ukupnih 400,00 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos prouzročenog parničnog troška tužitelju što će mu ga naknaditi tuženik, obzirom je on stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 4.618,75 kuna.
9.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl.30 st. 2. Ovršnog zakona ("nn" broj 112/12, 25/13,
93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
10. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u R. H. ("NN" broj 57/22 i
88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom i u eurskom iznosu.
11. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 02. svibnja 2023.
S U D A C
Dunja Ljubičić,v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave iste.
