REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 3 Pž-317/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja INVITO d.o.o., Zagreb, Mramorni prilaz 5b, OIB 88996113319, kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika SUPERA MOĆ d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 9, OIB 82436563174, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3290/19-35 od 12. studenog 2021., 2. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3290/19-35 od 12. studenog 2021. u točkama I. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3290/19-35 od 12. studenog 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli, Zagreb, Nehajska 22, poslovni broj Ovrv-6/2019 od 30. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 40.734,51 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.946,69 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2019. do isplate (točka I. izreke); ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli, Zagreb, Nehajska 22, poslovni broj Ovrv-6/2019 od 30. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 24.518,26 kn od 11. rujna 2018. do 15. rujna 2018., kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2019. do isplate i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke); naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, dok tuženik, s druge strane, nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji. Stoga je na temelju odredaba čl. 221.b i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, te odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) odlučio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok je odluku o troškovima postupka u točki III. izreke prvostupanjske presude sud donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv presude u točkama I. i III. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se ona u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.922,00 kn. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije imao primjedbi na kvalitetu i rad tužitelja, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužiteljev angažman na terenskom unapređenju prodaje nije rezultirao povećanom količinom prodanih proizvoda. Dalje ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije izveo dokaz financijskim vještačenjem, a koji dokaz je tuženik pravovremeno predložio izvesti, kao niti dokaz saslušanjem dva ključna svjedoka Marka Gregovića i Vedrana Gojića koji imaju neposrednih saznanja o predmetu spora.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) je ispitana na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 50.000,00 kn, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. U sporovima male vrijednosti presuda se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona. Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).
7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da njezina izreka nije nerazumljiva, niti proturječi razlozima pobijane presude, pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, kao što to neosnovano ističe tuženik.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 40.734,51 kn, koji tužitelj potražuje na temelju sklopljenog ugovora o djelu kojim je tuženik kao naručitelj angažirao tužitelja kao izvođača za promociju i unaprjeđenje prodaje energetskog pića Higher.
9. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. U konkretnom slučaju je sporna tražbina utužena na temelju vjerodostojne isprave (računa broj 97-01-11/2018 od 27. kolovoza 2018. i 132-01-11/2018 od 31. listopada 2018.), dok iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, od 23. listopada 2020., proizlazi da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza. Posljedično navedenom, u skladu s odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a, smatra se da utužena tražbina postoji, a na tuženiku je teret dokaza da dokaže protivno. Navedeno je tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti.
10. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prema kojem je tužitelj obavio uslugu promocije i unaprjeđenje prodaje energetskog pića Highe po narudžbi tuženika, a koje žalbom nije dopušteno osporavati u ovom sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), pri čemu ovaj sud utvrđuje da razlozi o navedenim odlučnim činjenicama nisu u suprotnosti s ispravama u spisu i iskazima saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) kojom je propisana obveza naručitelja platiti izvođaču naknadu za obavljeni posao.
11. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud nije ispitivao žalbene navode tuženika da je imao primjedbe na kvalitetu i rad tužitelja, jer su ti žalbeni navodi po svojoj naravi činjenične naravi.
12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno nije izveo dokaz financijskim vještačenjem, niti saslušanjem svjedoka Marka Gregovića i Vedrana Gojića, budući da je izvođenje navedenih dokaza predložio tužitelj, a ne tuženik, koji je tijekom prvostupanjskog postupka odustao od svog prijedloga za izvođenjem navedenih dokaza. Zbog toga prvostupanjski sud nije niti mogao izvesti dokaz financijskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
14. Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.
Zagreb, 2. svibnja 2023.
Sudac
Branka Šabarić Zovko
Broj zapisa: 9-30858-1dfeb
Kontrolni broj: 09366-03f49-400e2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
