REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-3646/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. & A. d.o.o., OIB * * * , I. P. I. br.

, K. S., zastupan po punomoćniku M. V., odvjetniku u S.,

protiv tuženika I. U., OIB * * * * , I. , S., zastupan po

punomoćniku A. B., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 15.ožujka 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 2.svibnja 2023. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 6.423,89 EUR (48.400,79 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 4.396,59 EUR (33.126,13 kuna) od 1.siječnja 2016. do isplate,

-na iznos od 276,68 EUR (2.084,66 kuna) od 3.studenog 2015. do isplate,

-na iznos od 1.750,61 EUR (13.190,00 kuna) od 1.lipnja 2015. do isplate, s tim da zatezne kamate do 31.srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj od tuženika zahtijevao da mu u roku od 15 dana isplati:

a)iznos od 75.205,91 kuna (sad 9.981,54 EUR) sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 6.201,61 kuna od 11.lipnja 2015. do isplate,

-na iznos od 9.000,00 kuna od 11.kolovoza 2015. do isplate,

-na iznos od 9.314,30 kuna od 14.kolovoza 2015. do isplate,

-na iznos od 15.700,00 kuna od 16.rujna 2015. do isplate,

-na iznos od 34.990,00 kuna od 10.studenog 2015. do isplate,

b)zatezne kamate na dosuđeni iznos od 4.396,59 EUR (33.126,13 kuna) za razdoblje od 14.srpnja 2015. do 31.prosinca 2015.

III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 3.075,99 EUR (23.176,01 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2.svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 28.7.2016. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 123.606,70 kuna. Tužba se činjenično u bitnom temelji na tome: da je za utuženi iznos tuženik oštetio tužitelja tijekom radnog odnosa između tih stranaka.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva ne navodeći izričito neke protutvrdnje već se referirao na to da uz tužbu nije dostavljena nikakva pisana dokumentacija. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je osporavao tvrdnje tužitelja.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. K- 1203/2017, te saslušanjem stranaka i svjedoka I. M., D. T., I.

Ž., D. R., M. O., A. M. te financijskim

vještačenjem po A. B..

Od saslušanja svjedokinje I. U. ovaj sud je odustao budući da je dotična detaljno saslušana u kaznenom postupku (u kojemu su sudjelovale obje stranke ove parnice) pa je sud odlučio koristiti taj iskaz.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju mu je uzrokovao tuženik u vrijeme dok je bio u radnom odnosu s tužiteljem.

4.1.Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja.

4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) i Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje: ZR).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tužitelj tereti tuženika da mu je uzrokovao štetu time što je tijekom napravio ukupno 8 nezakonitih radnji i/ili propusta taksativno navedenih u tužbi, a u svezi kojih radnji je izvedenim dokazima utvrđeno kako slijedi.

5.1.Račun na iznos od 34.126,13 kuna izdan je tuženikovoj supruzi I. U. te se odnosi na motocikl koji je tuženik preuzeo za svoju suprugu te je, kako tvrdi z.z.tužitelja, između stranaka bilo dogovoreno da tuženik cijenu istoga plati na rate, ali je uplatio samo dva puta po 500,00 kuna, a ostatak cijene je ostao neplaćen. Glede istog računa i motocikla, tuženik tvrdi da je motocikl uzeo u dogovoru sa z.z. tužitelja budući da je tuženikovo ulaganje u tužitelja bilo veće nego li ono od z.z. tužitelja pa mu je bilo potrebno vratiti pretporez od oko 29.000,00 kuna. Kako je motocikl bio skuplji od tog iznosa poreza, on je trebao uplatiti oko 5.000,00 kuna na rate. Do raskida ugovora između stranaka je uplatio 1.000,00 kuna, nije stigao uplatiti ostatak, a potom je u raskidu ugovora dogovoreno da nema nikakvih dugovanja pa stoga nije naknadno plaćao tu razliku.

I. U. je u kaznenom postupku (list 246-247) izjavila u pogledu kupljenog motocikla da su se tuženik i z.z.tužitelja dogovarali oko kompenzacije vezano za plaćanje budući da z.z.tužitelja nije htio platiti ulaganje u poslovni prostor pa je tuženik uzeo motocikl kao kompenzaciju. Zbog proteka vremena se nije mogla sjetiti uplata po osnovi kupoprodaje ovog motocikla.

Ugovor o preuzimanju prava i obveza od 18.2.2016. (list 41) su sklopili tužitelj i tuženikova firma &. d.o.o. Sadržajno gledano, ugovor se odnosi na preuzimanje zastupništva za motorkotače marke P. te se, po ocjeni ovog suda, čl.4. tog ugovora ne može tumačiti tako da bi tuženik (kao fizička osoba) bio oslobođen obveze naknađivanja eventualno nastale štete tužitelju.

Vještakinja B. u pisanom nalazu pojašnjava da spisu prileži konto kartica konta 2141-obveze za pozajmicu I. U. s početnim saldom od 191.923,24 kune na dan 1.4.2015. te nakon toga povrat pozajmice u iznosu od 1.000,00 kuna dana 19.5.2015. što bi značilo da tužitelj I. U. s osnove pozajmice duguje 190.923,24 kune, ali da ona nije dobila zadatak i da utvrđuje stanje obveza tužitelja prema I. U..

S obzirom na to da je tuženik sam u iskazu priznao da je morao platiti 5.000,00 kuna za predmetni motorkotač, očito je da se pitanje potraživanja I. U. prema tužitelju s osnove pozajmice rješavalo na drugi način, a ne prebijanjem s cijenom motorkotača. Postojanje potraživanja prema tužitelju s osnove pretporeza u iznosu od 29.000,00 kuna tuženik nije ničim dokazao, a samo njegovom iskazu kao tvrdnji zainteresirane stranke se ne može pokloniti vjera da postoji njegovo takvo potraživanje.

Stoga, kako nema spora između stranaka da se tuženik obvezao platiti cijenu tog motorkotača koji je kupila njegova supruga, a platio je samo 1.000,00 kuna i nije dokazao potraživanje s osnove pretporeza, to bi on temeljem čl.9. i čl.101.ZOO trebao platiti tužitelju iznos od 33.126,13 kuna.

Na ovaj iznos bi temeljem čl.29.ZOO tekle zatezne kamate od 1.1.2016. do isplate, a odbijen je zahtjev za više traženo razdoblje zateznih kamata. Naime, nedvojbeno je među strankama dogovoreno plaćanje na rate, nijedna od stranaka nije precizirala dospijeće tih pojedinih rata, ali kako je 31.12.2015. prestao partnerski odnos tuženika i z.z.tužitelja u pogledu suvlasništva nad tužiteljem, to je po ocjeni ovog suda 1.1.2016. dospjelo plaćanje neplaćenog iznosa.

5.2.Račun na iznos od 2.084,66 kuna je, prema iskazu z.z.tužitelja, izdan tužitelju od strane A. H. d.o.o. te se odnosi na dijelove i očito troškove popravka vozila navedenog u tome računu, a koje je pripadalo tuženiku, nije bilo vlasništvo firme pa stoga nije bilo nikakve osnove da se trošak vezan uz to vozilo plaća sredstvima tužitelja.

Tuženik je iskazao da se taj račun odnosi na dijelove i popravak njegovog vozila koje je koristio za potrebe firme te koliko se sjeća misli da je između njega i z.z. tužitelja bilo dogovoreno da taj servis plati tužitelj te da takvo nešto ne bi radio na svoju ruku. Taj račun je plaćen 3.11.2015. što je vidljivo iz bankovnog izvoda (list 129).

S obzirom na to da stranke oprečno iskazuju po pitanju suglasnosti tužitelja da se taj račun plati iz tužiteljevih sredstava, a na tuženiku je teret dokaza postojanja suglasnosti tužitelja, koju suglasnost tuženik nije dokazao nijednim vjerodostojnim dokazom (a takvim se dokazom ne može smatrati iskaz tuženika kao zainteresirane stranke), to je ocjena ovog suda da je tuženik tom radnjom prouzročio štetu tužitelju u iznosu od 2.084,66 kuna što navodi i vještakinja u svom pisanom nalazu.

Stoga, temeljem čl.107.st.1.ZR i čl.1085.ZOO obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 2.084,66 kuna.

Na navedeni iznos su dosuđene zatezne kamate od 3.11.2015. do isplate temeljem čl.1086. u vezi s čl.29.ZOO.

5.3.U pogledu računa na iznos od 6.201,61 kuna izdanog tužitelju od strane K. H., z.z.tužitelja je izjavio da je taj račun došao tužitelju na naplatu nakon što su se on i tuženik razišli i odnosio se na distribuciju reklamnih letaka tužitelja skupa s katalogom K.. Po njegovoj procjeni K. vjerojatno jest obavio distribuciju letaka te je ukupan posao s K. iznosio negdje oko 20.000,00

kuna. Nadalje, glede računa na iznos od 6.201,61 kuna od 10.6.2015. koji se spominje i u tužbi, a tiče se i firme P. H. d.o.o., naveo je da mora provjeriti to s računovođom. Inače, prilikom davanja izjave policijskim službenicima (list 277) z.z.tužitelja je naveo da se P. H. d.o.o. obvezao snositi troškove reklamnih letaka u navedenom iznosu, a tuženik da je napravio storno tog računa i nikad ga nije poslao na plaćanje P. H. d.o.o.

Tuženik je u pogledu ovog računa naveo: da je izdan tužitelju od strane K. H. te se odnosio na distribuciju reklamnih letaka, da račun osobno nisam vidio, moguće je da on nije došao na vrijeme već malo kasnije, ali u svakom slučaju je K. H. svoj dio obveze ispunio; da za račun koji se tiče firme P.

H. d.o.o. pretpostavlja kako je ta firma snosila dio troškova za reklamne letke pa im je fakturirano da to plate te mu nije poznato zašto bi taj račun bio storniran. Vještakinja A. B. je u pogledu ovog računa navela kako je mišljenja da tuženik nije stornirao predmetni račun budući na računu te na storno računu nije upisano ime tuženika kao izdavatelja računa i kao operatera. Navedeni zaključak vještakinje je u suglasju sa sadržajem računa i storna.

Stoga, kako tužitelj nije dokazao da je baš tuženik osobno stornirao predmetni račun, to se može reći da tuženik nije prouzročio ovu štetu pa je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 6.201,61 kuna sa zateznim kamatama od 11.6.2015. do isplate.

5.4.Glede računa br. 112/06/1 koji je izdan M. O. na iznos od 15.700,00

kuna pa je naknadno bio storniran, z.z.tužitelja je naveo da mu zapravo nije jasno zbog čega je storniran i još pod njegovim imenom kao operaterom te da je tom kupcu prodan motocikl, a novac koji je trebao platiti nije nikad uplaćen na račun tužitelja. Tuženik je za ovaj račun naveo da se odnosio na novi skuter koji je taj kupac kupio, ali kako je nakon nekog vremena utvrđeno da skuter ima tehnički kvar P. H. d.o.o. je poslao novi skuter da ga predaju tom kupcu, a ovaj pokvareni recikliraju kod ovlaštene firme, što je tuženik osobno i napravio. M. O. je u iskazu naveo: da mu se kupljeni moped (dok je bio pod garancijom) pokvario na povratku s tehničkog pregleda pa je od tužitelja dobio novi zamjenski moped, a za neispravni je potpisao neku ispravu da nije za daljnju prodaju; da je vezano za kupnju, vraćanje i dobivanje novog mopeda komunicirao isključivo s tuženikom.

Vještačenjem po vještakinji A. B. utvrđeno je da u poslovnoj dokumentaciji koju je pregledala postoji dokaz da je predmetni račun br. 112/06/1 plaćen. Štoviše, navedeno je u suglasju s podatkom iz bankovnog izvoda (list 126) gdje se navodi da je 16.9.2015. (dan nakon izdavanja računa) na račun tužitelja položen utržak baš u iznosu od 15.700,00 kuna.

Stoga, kako tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u svezi ovog računa već je naprotiv primio na svoj račun kupoprodajnu cijenu, to je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 15.700,00 kuna sa zateznim kamatama od 16.9.2015. do isplate.

5.5.U pogledu računa na iznos od 13.190,00 kuna izdanog I. Ž.

z.z.tužitelja je iskazao da je neosnovano storniran budući da je on preuzeo motor i osobno mu potvrdio da je platio za isti, a novac nije uplaćen na račun. Tuženik je glede ovog računa naveo da se odnosio na motorkotač koji je kupac uredno preuzeo u subotu te je novac ostao u blagajni budući da ga nije mogao položiti na račun tužitelja jer banka nije radila, a inače je obavljao i poslove nošenja utrška na račun firme. Nije mu poznato što je bilo s tim novcem u ponedjeljak ujutro budući da je uvijek radio popodnevne smjene.

I. Ž. je u iskazu naveo: da je kupio i platio moped koji koristi; da o storniranju računa mu nije poznato već je za to doznao od policijske inspektorice; da je plaćanje obavio muškarcu starom oko 40 godina i misli da je to tuženik. Vještakinja B. je u pogledu ovog računa navela: da je tuženik 30.5.2015. izdao račun; da je tuženik 17.6.2015. obavio storno računa; da nije navedeno zašto se stornira; da prodavatelj nije uplatu u gotovini položio na transakcijski račun tužitelja; da nije evidentiran povrat uplaćene kupoprodajne cijene kupcu, a niti je vozilo vraćeno u skladište jer ako je vraćen moped bilo bi potrebno ponovno evidentirati kao stanje u skladištu tj. ulaz u skladište; da se sve naprijed navedeno može povezati sa aktivnostima tuženika.

Ovom sudu djeluje nelogično da bi tuženik (koji je de facto bio suvlasnik tužitelja za 50%) preko vikenda toliki velik iznos ostavio u blagajni u trgovini i na meti potencijalnih provalnika već je logičniji scenarij da je novac ponio sa sobom kući. S obzirom na gore navedeni nalaz vještaka i cjelokupnu aktivnost tuženika po pitanju neobrazloženog storniranja računa, ovaj sud zaključuje da tuženik nije primljeni iznos od 13.190,00 kuna uplatio na račun tužitelja već ga je zadržao za sebe čime je tužitelja oštetio za taj iznos.

Stoga, temeljem čl.107.st.1.ZR i čl.1085.ZOO obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 13.190,00 kuna.

Na navedeni iznos su dosuđene zatezne kamate od 1.6.2015. (dan nakon primanja iznosa) do isplate temeljem čl.1086. u vezi s čl.29.ZOO.

5.6.Vezano za povrat akontacije od 9.000,00 kuna I. Č., z.z.tužitelja je kazao: da njoj za nekakvu akontaciju nije nikad izdan račun pa nije bilo ni osnove za nekakav povrat akontacije; da ne zna uopće tko je ta osoba, a kako nisu nikad imali problema s isporukom skutera nije nikad ni postojala potreba za vraćanjem akontacija.

Tuženik je vezano za povrat ove akontacije kazao da je taj kupac dao akontaciju u visini od 25% cijene za leasing motora, ali kako je kasnije utvrđeno da je kreditno nesposoban, motor mu nikada nije isporučen pa je vraćena akontacija, a inače bi se akontacija držala u kasi i sutradan nosila položiti na banku.

I. Č. je policijskim službenicima izjavila (list 282): da je suprug A. Č. uplatio akontaciju za motor koji je htio kupiti preko svoje firme, ali kako nije uspio riješiti leasing, odustao je od kupnje pa je akontacija vraćena na njezin račun. U bitnome isto je rekao i A. Č. policijskim službenicima (list 286).

Svjedokinja A. M. (računovođa tužitelja) je iskazala da se za svaku primljenu akontaciju mora izdati račun.

Vještakinja B. je u mišljenju navela da tuženik nije dao nalog za povrat 9.000,00 kuna I. Č. već je predmetna transakcija izvršena pod korisničkim imenom koje pripada D. G.. Inače, u poslovnoj dokumentaciji nema dokaza da je I. Č. ranije uplatila predujam.

Stoga, kako je iskaz tuženika u suglasju s izjavama supružnika Č. čije izjave tužitelj nije nijednim vjerodostojnim dokazom doveo u pitanje pa se zbog toga poklanja vjera njihovim iskazima, odnosno izjavama danim policiji te kako povrh toga ni vještačenjem nije utvrđeno da je tuženik dao nalog za povrat akontacije, to se može reći kako tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u svezi ovog vraćanja akontacije pa je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 11.8.2015. do isplate.

5.7.Vezano za iznos od 9.314,30 kuna naveden u tužbi, z.z.tužitelja je kazao da napamet ne zna točno na što se odnosi, pretpostavlja da je riječ o dnevnom utršku te bi taj podatak morao provjeriti s knjigovođom.

Tuženik je u pogledu ovog iznosa kazao kako mu nije ništa poznato čak ni uz uzimanje u obzir datuma od 13.8.2015. koji se spominje.

Svjedokinja A. M. je iskazala: da je kao računovođa dokumentaciju tužitelja vezanu za poslovanje trgovine motorkotačima dobivala i od z.z.tužitelja i od tuženika; da jednom tjedno djelatnici tužitelja dostavljaju njoj izliste stanja blagajne pa je usporedbom tih izlista i bankovnih izvoda utvrđeno da nije položen utržak na račun tužitelja.

Vještakinja B. je navela da u dokumentaciji nije pronašla uplatu u iznosu od 9.314,30 kuna u svrhu pologa utrška za datum 13.8.2015., a također u spisu nema drugih dokaza o tome je li za dan 13.8.2015. dnevni utržak iznosio 9.314,30 kuna. Stoga, imajući u vidu navedeno, a posebno to da tužitelj nije dokazao da je baš tog dana ostvaren toliki utržak i da je tuženik radio tog dana te propustio uplatiti utržak na račun tužitelja, to se može reći da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u svezi ovog događaja u ovom iznosu pa je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 9.314,30 kuna sa zateznim kamatama od 14.8.2015. do isplate.

5.8.Glede računa na iznos od 34.990,00 kuna izdanog D. R., z.z.tužitelja

je naveo da se odnosi na prodaju motorkotača tom kupcu koji je zajedno sa nekim svojim prijateljem kupio dva identična vozila te su kako mu je dotični kazao u razgovoru obojica predali novac tuženiku s tim da novac koji se odnosio na motorkotač D. R. tuženik nikad nije uplatio na račun tužitelja već je stalno spominjao da će kupac doći naknadno i platiti karticom. U istražnom postupku 21.6.2017. (list 291) D. G. je izjavio da je vidio fakturu na ime D.

R. te da mu je tuženik stalno obećavao da će R. izvršiti uplatu cjelokupne cijene.

Tuženik je u pogledu ovog računa naveo: da se odnosio na prodaju motorkotača tom kupcu te je on dao akontaciju od par tisuća kuna i preuzeo motorkotač; da je nakon tuženikovog razlaza sa z.z.tužitelja dotični nakon njegovih pritisaka priznao da nije uplatio ostatak cijene pa je istu prema njegovoj uputi trebao uplatiti na račun tužitelja koji mu je dostavio, a nije mu poznato je li on doista izvršio uplatu te je inzistirao da novac uplati tuženiku, ali tuženik nije pristajao na to.

D. R. je u iskazu naveo: da je polovicu cijene kupljenog motocikla platio prilikom preuzimanja (i tad su bili prisutni z.z.tužitelja i tuženik), a ostalu polovicu cijene u par rata plaćanjem na ruke tuženiku (zadnju ratu par mjeseci ili godinu dana prije davanja iskaza 29.8.2017.); da mu je račun ispisao tuženik, a z.z.tužitelja je bio s njim skupa u uredu. U predistražnom kaznenom postupku (list 284) je ovaj svjedok tvrdio da je cijeli iznos platio u gotovini na ruke tuženika, a u porukama tuženiku (list 272-273) je 6.7.2017. priznao da je dužan još 13.300,00 kuna te da će do ročišta 29.8.2017. (održanog u ovom predmetu) uplatiti ostatak za što mu je tuženik tog jutra 29.8.2017. dao uputu i broj računa na koji treba uplatiti.

U izjavi danoj policiji 6.7.2017. (list 303) D. R. je od bitnog izjavio: da je 70% dogovorene cijene platio prilikom izdavanja računa, a preostali iznos u ratama prema dogovoru s I. U. (kojeg dobro zna od ranije) s tim da je zadnju ratu

platio početkom 2017.; da ga je D. G. zvao u svezi tog računa te mu je kazao da je sve novce za motor uplatio u gotovini tuženiku.

V. B. je u pogledu ovog računa navela: da je naveden način plaćanja na transakcijski račun zbog kojeg razloga račun ne mora imati zaštitni kod i oznaku JIR jer takve oznake trebaju imati samo računi koji se naplaćuju u gotovini ili karticama; da je račun izdao tuženik; da nije evidentirana uplata preko transakcijskih računa za navedeni račun; da u spisu također ne postoji neki drugi dokaz o uplati D. R. za navedeni račun.

S obzirom na to da u računu izdanom D. R. nije bilo navedeno da je plaćen gotovinom, a z.z.tužitelja je priznao da je znao za postojanje tog računa, to je ocjena ovog suda da je tužitelj mogao i trebao direktno od D. R. tražiti isplatu kupoprodajne cijene provođenjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave. Tužitelj nije tijekom postupka tvrdio da bi izdavanje računa kupcu s obvezom kupca da cijenu naknadno plati uplatom na transakcijski račun tužitelja bilo protivno nekakvim internim aktima tužitelja ili uobičajenom načinu poslovanja tužitelja pa se može reći da tuženik nije u pogledu ovog računa počinio nikakvu štetnu radnju. Ako je D. R. i dao neki iznos novca tuženiku s namjerom da se tim novcem podmiri njegovo dugovanje po osnovi kupoprodajne cijene, onda je time postupio protivno odredbi čl.164.st.1.ZOO, a odnos tuženika i D. R. u pogledu te predaje novca bi se mogao okarakterizirati samo kao odnos nalogodavca i nalogoprimca (čl.763.ZOO) s nalogom da tuženik izvrši plaćanje.

Stoga je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 34.990,00 kuna sa zateznim kamatama od 10.11.2015. do isplate.

5.9.Prema tuženiku je odbijena optužba u kaznenom postupku br. K-1203/2017 zbog toga jer je ODO S. odustalo od kaznenog progona. Međutim, ta odluka nije od utjecaja za ovu parnicu jer je građanska odgovornost šira od kaznene.

5.10.Iskazi svjedoka M. i T. nisu od značaja budući da nisu imali previše saznanja o događajima navedenim u tužbi, nisu se bavili polaganjem utrška, a iskaz vezan uz recikliranje mopeda M. O. je beznačajan s obzirom na utvrđenja vještaka u pogledu računa koji se odnosi na taj moped.

5.11.Posebno se napominje da ovaj sud poklanja vjeru nalazu i mišljenju vještakinje B. jer djeluje stručno i logično, a osim toga nijedna od stranaka nije iznijela konkretne prigovore na isto već su ga jedino različito interpretirali u kasnijim podnescima. Svakako treba naglasiti da je tužitelj u svom posljednjem podnesku iznio određene činjenice (u svezi korištenja usluge online bankarstva) koje je, po ocjeni ovog suda, mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka jer je riječ o događajima koji su prethodili podnošenju tužbe. Utoliko se ti navodi zanemaruju.

6.Stoga, imajući u vidu gore izneseno, ovaj sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev (toč.5.1., 5.2. i 5.5.) u pogledu ukupnog iznosa od 48.400,79 kuna (po konverziji 6.423,89 EUR), a neosnovan u pogledu preostalih 75.205,91 kuna (po konverziji 9.981,54 EUR) te je stoga odlučeno kao u izreci.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

Tužitelj je uspio u osnovi koja je bila sporna, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva je uspio 39% pa je ukupni uspjeh tužitelja 69,5%, a tuženika 30,5% te bi stoga tuženik trebao tužitelju naknaditi 39% nastalih troškova.

7.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 250 bodova za tužbu i podneske od 28.3.2022. i 9.3.2023. te ročišta od 21.12.2016., 24.5.2017., 29.8.2017., 6.11.2017., 23.3.2022., 27.4.2022., 15.3.2023., po 50 bodova za ročišta od 16.12.2021., 15.2.2022., što zbrojeno, pretvoreno u novčani iznos i uvećano za 25% PDV-a iznosi 48.750,00 kuna, a kad se doda po 1.586,00 kuna za pristojbu tužbe i presude, 1.093,40 kuna plaćenih za troškove svjedoka, dobije se 53.015,40 kuna, a 39% od tog iznosa je 20.676,01 kuna. Kad se doda i 2.500,00 kuna plaćenih za vještačenje, dobije se 23.176,01 kuna tj. nakon konverzije 3.075,99 EUR. Zatezne kamate na trošak su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 2.svibnja 2023.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika