Poslovni broj: 18 Us I-3042/21-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz S., U. S.

.., OIB: .., zastupan po opunomoćeniku I. P., odvjetniku u

S, V. . . , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike

Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, I. Lučića 6, Zagreb i pod 3) Grada Komiže, Hrvatskih mučenika 17, Komiža, zastupan po opunomoćenici V. K., odvjetnici u

S., G. . . ., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2023., u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja a u odsutnosti tuženika i zainteresiranih osoba, dana 28. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko trgovačko i upravno, Klasa: UP/II 942-01/18-01/388, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 25. lipnja 2021. te za poništenje rješenja Ureda državne u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Vis, Klasa: UP/I-943-05/97-01/139, Urbroj: 2181-05/10-18-1-AM od 15. svibnja 2018.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 942-01/18-01/388, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 25. lipnja 2021. poništeno je rješenje Ureda državne u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Vis Klasa: UP/I-943-05/97-01/139, Urbroj: 2181-05/10-18-1-AM, od 15. svibnja 2018. u dijelu točke III. i IV. izreke i u tom dijelu se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak., dok u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje iz točke I. izreke ostaje neizmijenjeno.

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I.Odbija se u cijelosti zahtjev za povrat u naravi ex.čest.zem. 675/2 ZU 108 K.O. Komiža, površine 1579m2, podnositelja zahtjeva pok. P. M. čiji je nasljednik I. M. iz S., zastupan po punomoćniku I. P. odvj. iz

S., V. . . , oduzete M. P. i M. A. Rješenjem

Kotarske eksproprijacione komisije u Visu Ex-3/50-5 od 16.11.1950.g.

II.Odbija se u cijelosti zahtjev za povrat u naravi čest.zem. 2499/2, 5499/2, 594/2, 2420/1, 2588/1, 3530, 3596, 3689/2, 3408, 2490/1, 2490/2, 3538/1, 3458/5, 3063/5, 4138/2, 3596, čest.zgr. 699,167, 161/1, 169, 1285, sve K.O. K.,

podnositelja zahtjeva pok. P. M. čiji je nasljednik I. M. iz S.,

zastupan po punomoćniku I. P. odvj. iz S., V. ...

III.Utvrđuje se pravo na naknadu, ovlašteniku naknade I. M. iz S. … u iznosu od 18.991,85kn plativo u obveznicama RH i to u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom 20 godina počevši od 01. siječnja 2000. godine

IV.Obvezuje se Ministarstvo financija RH, da ovlašteniku naknade iz čl. III ovog Rješenja, u roku od 60 dana, od dana pravomoćnosti ovog rješenja, preda obveznice RH u kunskoj protuvrijednosti navedenoj u t. III. ovog rješenja.

V.Ovo rješenje nakon pravomoćnosti ima snagu ovršne isprave.

VI.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

3.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj, osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika navodi da isto pobija iz svih zakonskih razloga. U tužbi se naime navodi da je rješenje tuženika nezakonito radi toga što da osim deskripcije o zakonskim odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske /NN 52/91/ tijelo drugog stupanja, ovdje tuženik, nije raspravio osnovne relevantne činjenice da nikakva vojarna ne postoji, niti je postojala od 1973.godine od kada je predmetno zemljište postalo društveno vlasništvo a ne općenarodna imovina. Predmet naknade - naturalne restitucije da nije „Vojarna" odnosno čest. zem. 685 k.o. K. čest.zem.675/2, 1579 m2, ZU 108 K.O. K.,

zv.R.", koje da je eksproprirano u korist Općenarodne imovine i dano na upotrebu i upravu Ministarstvu narodne obrane FNRJ, koja da je isto koristila za potrebe poligona ex. Vojarne, koja da je trajno napuštena davno prije 1991.godine. Pobijano rješenje kao i ono prvog stupnja da paušalno navodi sve moguće razloge kako bi opravdalo odluku ne vraćanja predmetnog zemljišta u vlasništvo podnositelju zahtjeva pozivajući se na odredbe članka 17. stavak 5. i članka 52. ZON-a koje da pogrešno tumači kad ih primjenjuje u konkretnom slučaju. Navedeno zemljište koje da je danas u prostornom planu utvrđeno kao građevinsko zemljište namjene ugostiteljstva i turizam u režimu društvenog vlasništva da nije nikako moglo prijeći u vlasništvo Republike Hrvatske po odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske /NN 52/91/. Nadalje se ističe da tijelo prvog stupnja nije izvelo nikakve dokaze koji bi ukazivali na nesposobnost za povrat predmetne čestice 675/2, 1579 m2, ZU 108 K.O. K. zv. R. koje da je prije eksproprirano a prije 1991.godine samo da je služilo kao poligon za potrebe JNA, ali da nikada nije bilo izgrađeno niti je ikada bilo pripremljeno za izgradnju. Okolnost da je čestica poništena i nema više istu oznaku, te prenesena iz ZU 108 u ZU 2963. pa tijekom ovog postupka 1998.godine darovana od strane Republike Hrvatske, Općini K., da govori o nezakonitom postupanju i nepoštivanju vlastitih Zakona od strane države i jedinica lokalne samouprave, a da ne daje za pravo tijelu prvog stupnja da ovo uzima kao jedan od razloga nesposobnosti zemljišta za povrat odnosno naturalnu restituciju. Već sam opis zemljišta izvršen očevidom na licu mjesta od 27. svibnja 2002. da govori u prilog tvrdnji tužitelja da zemljište 675/2 K.O. K., gotovo u cijelosti, nije bilo privedeno namjeni i svrsi (jer od 1991.godine nije bilo ni JNA a niti njezinih vojnika i Vojarne), a niti je ono bilo kada, bilo izgrađeno, ili pripremljeno za izgradnju, na dan stupanja na snagu ZON-a dana 01. siječnja 1997.

Ističe se naime da je veći dio zemljišta zapušten i pod rogačima, na manjem dijelu da je montirana od čelične žice montažna plinska stanica i kao takva da je opasna za okolinu, dok da je na dijelu neuređeni i neasfaltirani dio gdje se parkira ne baš previše vozila. Isto tako na predmetnom zemljištu i za njega, da nije izvršena nikakva priprema za izgradnju u smislu odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi, odnosno članka 11. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju (NN br.30/94, 68/98,35/99, 61/00, 32/02 i 100/04) niti je korisnik čestice izradio bivše i sadašnje dokumente prostornog uređenja, izvršio prijašnja i naknadna geodetska snimanja,

riješio imovinsko pravne odnose i ranijim vlasnicima, izgradio ceste i javno prometne površine, realizirao javnu rasvjetu, izgradio objekte i uređaje za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, postavio opremu za odlaganje komunalnog otpada i dr. Isto tako parcelacija zemljišta unutar građevinskog područja da nikada nije bila izvršena u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, detaljnim planom uređenja i dr., a sve u skladu s člankom 119. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN br.76/07, 38/09 i55/11) dok da je člankom 120. A regulirano da se odredba članka 119 stavak 1. i članka 120. Zakona ne odnose na parcelaciju neizgrađenih katastarskih čestica koja se provodi u svrhu povrata zemljišta u postupku koji se vodi na temelju Zakona o naknad za imovinu koja je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i dr. Nadalje se ističe da je potpuno promašeno tumačenje članka 52. ZON-a jer da se predmetno stjecanje odnosi samo na raspolaganje koje je učinjeno trećim pravnim osobama prije stupanja na snagu

Zakona o naknadi 01. siječnja 1997. godine a kao što je razvidno iz dokumentacije koja prileži spisu Odluka Vlade RH i Ugovor o darovanju nekretnina Gradu Komiži izvršen je nakon stupanja na snagu ZON-a, tijekom 1998.godine. Ističe se naime da je pravno upitno i samo stjecanje prava vlasništva Grada Komiže nad predmetnim zemljištem temeljem Ugovora o darovanju s Vladom Republike Hrvatske koji je sklopljen dana 05. svibnja 1998. na osnovu Odluke o darovanju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske Gradu Komiži od 17. ožujka1998.godine, koju je donijela Komisija za stambeni i poslovni prostor Vlade RH. No, predmetno darovanje kao i raniji upis prava vlasništva Republike Hrvatske od 20. travnja 1994. pod Z-70/94 da su potpuno nezakoniti i time da su apsolutno ništetni. Navodi se da se nije radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu da bi se stjecalo temeljem Zakona već da se radi o Općenarodnoj imovini koju RH od FNRJ i SFRJ stječe pravnim sljedništvom budući je Republika Hrvatska univerzalni sljednik (sukcesor) državne (vojne) imovine FNRJ, SFRJ a ne stjecatelj prava vlasništva ex po navedenom zakonu. Predmetna nekretnina od 1991/92 godine i iseljenja JNA da nije u funkciji te da više ne postoji Vojarna na predmetnom području već da se danas zemljište i dotrajale kuće koriste prema, izjavi gradonačelnika, kao parking prostor, skladišni prostor i neke druge gospodarske namjene. Prema stavu drugostupanjskog tijela kao i sudske prakse vezane za pretpostavke za donošenje rješenja o povratu građevinskog zemljišta,

navodi se da je odlučna činjenica tko koristi oduzeta građevinska zemljišta i u koju svrhu, te koja je namjena prostornim planovima određena za predmetna zemljišta. Naime, prema članku 17. Zakona o naknadi da bi se neka građevinska zemljišta oduzeta prijašnjim vlasnicima mogla naturalno vratiti jedan od osnovnih uvjeta jest da sad nije privedeno namjeni i svrsi što je ovdje slučaj. Odgovor na navedena pitanja iz navedene prakse da su iznesena od strane gradonačelnika Grada Komiže gospodina

V. M. u njegovom izlaganju na očevidu na licu mjesta: a1/ o korištenju

Grada Komiže za namjenu parkirališta i skladišta i dr. gospodarske svrhe a ne u vojne... a2/ da je u aktualnom i novom prostornom planu predmetno područje je predviđeno kao Zona za turističku izgradnju koju će graditi privatni investitori nakon što se pojave zainteresirani a nikako lokalna samouprava Grad, Općina koji nisu za ovo niti ovlašteni. Iz svega da je razvidno da su ispunjene sve pretpostavke za naturalni povrat predmetnog zemljišta I. M. kao ovlašteniku. Na ovakav

način tuženik da se stavlja iznad Zakona i da postaje sam sebi svrha a ne usluzi građana, čime da je tužitelju uskraćeno pravo na jednak pristup državnim tijelima što je povreda Ustavom zajamčenih prava i to: Pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29., stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (NN broj: 56/90..135/97, 113/00, 28/01.,76/10, i 15/14) (članak 6.Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). (NN- Međunarodni ugovori broj: 18/97.,6/99-pročišćeni tekst 8/99-ispravak 14/02 i 1/06 s člankom 1.Protokola 1 uz Konvenciju. Pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom 14., stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske (NN broj: 56/90..135/97, 113/00, 28/01.,76/10, i 15/14). Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi.

4.Tuženik se u odgovoru na tužbu, vezano za navode tužbe, poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenje, kod kojih da u cijelosti ostaje te predlaže tužbu odbiti.

5.Na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, 110/21 dalje: ZUS-a), ovaj sud je rješenjem od 12. siječnja 2022. pozvao zainteresirane osobe da sudjeluju u ovome sporu.

6.Zainteresirana osoba pod 1. u odgovoru na tužbu navodi kako je drugostupanjsko rješenje donijeto sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 92/99,43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19, dalje Zakon o naknadi) i baš odredbi članka 52. Zakona o naknadi, a koju odredbu i citira. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina da je eksproprirana prijašnjim vlasnicima u korist Općenarodne imovine, a za potrebe Ministarstva obrane FNRJ te da je istima navedenim rješenjem nekretnina oduzeta, a temeljem tog rješenja da je otpisana iz postojećeg zk.ul. i pripisana u novi zk.ul. te uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja Ministarstva narodne obrane FNRJ. Temeljem Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanje sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske da je uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini. Nadalje, i Uredbom Vlade Republike Hrvatske o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske (NN br. 52/91) i baš odredbom čl. 1. bilo je propisano da društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima kao sredstvima federacije upravljaju i raspolažu JNA i Savezni sekretarijat za narodnu obranu, postaju vlasništvo Republike Hrvatske, a prema stavku 2. pod društvenim sredstvima smatraju se, pored ostalog, i nekretnine. Nakon toga Republika Hrvatska da je dalje raspolagala navedenom nekretninom, a to da je zakonito raspolaganje, budući da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva prije donošenja Zakona o naknadi na temelju Uredbe i uknjižbe prava vlasništva pa da je pravilna primjena članka 52. Zakona o naknadi u odnosu na navedenu nekretninu budući da se radi o nekretnini koja je izuzeta od povrata u vlasništvo. Slijedom navedenog smatra da je osporavano rješenje tuženika pravilno i zakonito te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7.Zainteresirana osoba pod 2. u odgovoru na tužbu navodi da je suglasna s pravnim shvaćanjem tuženika izraženim u osporenom rješenju slijedom čega tužbu smatra neosnovanom te predlaže istu odbiti.

8.Zainteresirana osoba pod 3. u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje ističe da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika sadržanim u osporavanom rješenju u kojem da je tuženik jasno iznio te argumentirano obrazložio razloge zbog kojih se kako žalba, tako i ova tužbe, ukazuje potrebnim odbiti.

9.Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, te održavanjem rasprave strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.

10.Na raspravu održanu dana 20.travnja 2023. nisu pristupili tuženik i zainteresirane osobe te je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Tužitelj je po svom opunomoćeniku na toj raspravi, u bitnome, protiveći se navodima iz odgovora na tužbu zainteresiranih osoba, ostao kod navoda tužbe navodeći da se sve odnosi na nekretninu označenu kao čest. zem. 675/2 površine 1579 m2 k.o. K.

11.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava kao i cjelokupnog spisa predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

14.Tužitelj kako u tužbi tako i tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja u bitnome upire na to da bi mu ex.čest.zem. 675/2

ZU 108 K.O. K., površine 1579m2, k.o. K. trebalo vratiti odnosno da su ispunjeni uvjeti za naturalnu restituciju navedene nekretnine.

15.Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi) propisano je kako će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Stavkom 5. istog članka propisano je kako se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

16.Odredbom članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi propisuje da se prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

17.Stavkom 2. istog članka propisano je da se u slučajevima iz stavka 1. ovog članka prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovog Zakona.

18.Prema članku 57. Zakona o naknadi, za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

19.Polazeći od navoda tužbe te obrazloženja osporavanog rješenja odnosno sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je, vezano za spornu ex čest. zem. 675/2 k.o. K. (pripojena čest. zem. 685 k.o. K.), u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja,

nesporno utvrđeno, kako slijedi.

20.Rješenjem Kotarske eksproprijacione komisije u V., broj: eksp. 3/50 od

26. ožujka 1951. eksproprirana je u korist Općenarodne imovine, a za potrebe Ministarstva obrane FNRJ, čest. zem. 675/2 ZU 108 k.o. K., uknjižene suvlasnosti M. B. J. A. za 15/75 dijela, m. B.

J. V. i K. A. za po 20/75 dijela (točka 1. izreke). Točkom 3. izreke navedenog rješenja naloženo je Kotarskom sudu u V. izvršiti uknjižbu prava vlasništva za korist Općenarodne imovine pod upravom Ministarstva FNRJ. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da je aktom Ministarstva narodne obrane FNRJ od 11.srpnja 1950. dozvoljena eksproprijacija navedene nekretnine.

21.Iz povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige razvidno je da je na temelju navedenog rješenja izvršen otpis navedene nekretnine iz zk.ul. 108 i pripis u novi zk.ul. 2963 k.o. K. te da je uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja Ministarstva narodne obrane FNRJ.

22.Nadalje, proizlazi da je na temelju članka 9. i 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 29/1994, 35/1994) pod brojem uknjiženo pravo vlasništva predmetne nekretnine u korist Republike Hrvatske (Z-80/94).

23.Vlada Republike Hrvatske, je 17. ožujka 1998. donijela Odluku o darovanju nekretnina u vlasništvo Republike Hrvatske G. K. (ovdje zainteresirana osoba pod 3.), između ostalih, i predmetne nekretnine. Potom je dana 05. svibnja 1998. zaključen Ugovor o darovanju kojim se, između ostalih, i predmetna nekretnina bez naknade prenosi u vlasništvo G. K.. Člankom 4. Ovog

Ugovora Republika Hrvatska dozvoljava G. K. da na temelju ovog Ugovora i bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja izvrši uknjižbu prava vlasništva nad, između ostalih, i predmetnom nekretninom.

24.Prema članku 9. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94) pravne osobe nastale organiziranjem po odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 39/91. i 44/91.). Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 52/91. i 5/92.) i primjenom članka 2. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine "br. 52/91.) provode pretvorbu po odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" br. 19/91., 83/92., 94/93. i 2/94.). Stanovi kojima su kao sredstvima federacije upravljali i raspolagali JNA i SSNO ne ulaze u društveni kapital pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka. Ovi stanovi vlasništvo su Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske može i za druge nekretnine odlučiti da ne ulaze u društveni kapital pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka i da te nekretnine postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

25.Prema članku 10. istog Zakona sudovi po službenoj dužnosti provode uknjižbu nekretnina koje su postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 40/92.).

26.Kako je Republika Hrvatska na temelju navedenog Zakona izvršila pretvorbu bivšeg društvenog vlasništva tako što je titularom vlasništva označila Republiku Hrvatsku, to je za rješavanje ove upravne stvari, suprotno tvrdnjama tužitelja, mjerodavna citirana odredba članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2422/15-2 od 27. travnja 2016.

27.Stoga, obzirom da u konkretnom slučaju postoji navedena zakonom propisana zapreka za vraćanje predmetne nekretnine u vlasništvo to, suprotno tvrdnjama tužitelja, ovdje nema mjesta naturalnom povratu predmetne nekretnine već tužitelju pripada naknada u obveznicama Republike Hrvatske sukladno citiranoj odredbi članka 57. Zakona o naknadi.

28.Uzevši u obzir sve izloženo tvrdnje tužitelja o ne/izgrađenosti odnosno ne privedenosti namjeni predmetnog zemljišta nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.

29.Osporavanim rješenjem je pravilno poništena točka III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja budući je u točki III. izreke prvostupanjsko tijelo propustilo odlučiti u odnosu na koju nekretninu i u kojem suvlasničkom dijelu ili u cijelosti se naknada određuje.

30.Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Stoga je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

31.Obzirom da je zahtjev tužitelja odbijen to je sukladno odredbi članka 79.stavak 4. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. travnja 2023.

S U T K I NJ A

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-opunomoćeniku tužitelja,

-tuženiku,

-opunomoćeniku zainteresirane osobe pod 1.,

-zainteresiranoj osobi pod 2.,

-opunomoćenici zainteresirane osobe pod 3.

-u spis.