Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod
Trg pobjede 13
Poslovni broj: 7/Povrv-85/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TRGOCENTAR d.o.o. Zabok, 103. Brigade 8, OIB 84210581427, kojeg zastupa punomoćnik Nedjeljko Dujmović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dujmović i partneri j.t.d. Zagreb protiv tuženika- protutužitelja KALA d.o.o. Cernik, Frankopanska 97/a, OIB 94389348128, sada na adresi Zagreb, Ede Peročevića 6, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 26.691,29 eura / 201.105,52 Kn po zahtjevu tužbe, odnosno iznosa od 12.489,06 eura / 94.098,86 Kn po zahtjevu protutužbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2023. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika parničnih stranaka, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 28. travnja 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške posl. br. Ovrv-318/2018 od 10. prosinca 2018. godine kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju platiti tužitelju- protutuženiku novčanu tražbinu u iznosu od 26.691,26 eura / 201.105,52 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. prosinca 2022. godine teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koje teku na iznose kako slijedi:
- na iznos od 759,97 eura / 5.726,00 Kn od 04. prosinca 2017. godine do isplate,
- na iznos od 403,48 eura / 3.040,00 Kn od 29. siječnja 2018. godine do isplate,
- na iznos od 2.480,06 eura / 18.686,00 Kn od 01. ožujka 2018. godine do isplate,
- na iznos od 2.325,81 eura / 17.523,84 Kn od 22. travnja 2018. godine do isplate,
- na iznos od 11.582,03 eura / 87.264,80 Kn od 22. lipnja 2018. godine do isplate,
- na iznos od 9.139,94 eura / 68.864,88 Kn od 11. studenoga 2018. godine do isplate,
kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju- protutuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 810,79 eura / 6.108,93 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 10. prosinca 2018. godine do 31. siječnja 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve to u roku od osam dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške, posl. br. Ovrv-318/2018 od 10. prosinca 2018. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 6,42 eura / 48,38 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 10. prosinca 2018. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 253,83 eura / 1.912,50 Kn te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj potražuje od tužitelja-protutuženika isplatu iznosa od 12.489,06 eura / 94.098,86 Kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena koje teku na iznose kako slijedi:
- na iznos od 331,81 eura / 2.500,00 Kn od dana 25. svibnja 2018.g. do isplate,
- na iznos od 152,63 eura / 1.150,00 Kn od dana 17. listopada 2018.g. do isplate,
- na iznos od 462,89 eura / 3.487,68 Kn od dana 17. listopada 2018.g. do isplate,
- na iznos od 247,02 eura / 1.861,20 Kn od dana 17. listopada 2018.g. do isplate,
- na iznos od 35,04 eura / 264,00 Kn od dana 17. listopada 2018.g. do isplate,
- na iznos od 913,99 eura / 6.886,49 Kn od dana 17. listopada 2018.g. do isplate,
- na iznos od 10.345,68 eura / 77.949,49 Kn od dana 21. prosinca 2018.g. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.012,95 eura / 143.253,07 Kn, a to u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja-protutuženika javni bilježnik Dražen Orešković iz Nove Gradiške je dana 10. prosinca 2018. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj poslovni broj Ovrv-318/2018 kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju namiriti tužitelju-protuženiku novčanu tražbinu u iznosu od 201.105,52 Kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnog duga teku od datuma naznačenih u rješenju do isplate, kao i naknaditi tužitelju-protuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.157,32 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 10. prosinca 2018. godine do isplate, kao i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 1.912,50 Kn, a koje je u povodu prigovora tuženika-protutužitelja stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U prigovoru tuženik-protutužitelj navodi da osporava osnovanost i visinu tražbine, da nema dugovanja prema tužitelju-protutuženiku te da radi nepravovremenog izvođenja radova i neispunjenja ugovornih obveza sukladno sklopljenih ugovora ima tražbinu prema tužitelju-protutuženiku po osnovi ugovorne kazne i uzrokovane štete po tim ugovorima te prigovara troškovima ovršnog postupka.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj-protutuženik se očitovao da su stranke stajale u poslovnom odnosu u kojem je tuženik-protutužitelj bio naručitelj, a tužitelj- protutuženik izvoditelj stolarskih radova, da predmet spora čine naknade za obavljene poslove na pet gradilišta, da je tuženik-protutužitelj zaprimio radove i nije pravovremeno obavijestio tužitelja-protutuženika o eventualnim nedostacima radova, a niti da pridržava pravo na naplatu ugovorne kazne radi navodnog kašnjenja u izvođenju radova. Navodi da potražuje iznos od 5.726,00 Kn temeljem računa br. 2175-V000-1 od 03. studenoga 2017. godine za obavljene radove adaptacije kuhinje sa restoranom u Vojarni Croatia koji je djelomično podmiren nespornim prijebojem između stranaka. Navodi da je dao tuženiku-protutužitelju 10. listopada 2017. godine ponudu za ove radove te je nakon prihvaćanja ponude putem svog podizvođača LOKI–DEL j.d.o.o. Zagreb izveo radove sa danom 20. listopada 2017. godine, što dokazuje otpremnica br. 52 potpisana po Igoru Zubčiću, voditelju gradilišta, a konačni račun je manji od ponude jer je tuženik-protutužitelj krivo izračunao količinu ugrađenih klupčica pa je ugrađeno 47 metara, a ne 55 metara, objekt je pušten u rad u prosincu 2017. godine i svi su radovi dovršeni prije toga, a od dana preuzimanja radova 20. listopada 2017. godine do 17. rujna 2018. godine tuženik-protutužitelj nije prigovorio izvedenim radovima ili u primjerenom roku izjavio da pridržava pravo na ugovornu kaznu pa je izgubio pravo na naplatu ugovorne kazne. Očitovao se da po osnovi računa br. 2571-V00-1 od 29. prosinca 2017. godine potražuje iznos od 3.040,00 Kn i iznos od 17.523,84 Kn temeljem računa br. 487-V000-1 od 28. ožujka 2018. godine za stolarske radove obavljene na dječjem vrtiću Matija Gubec u Zagrebu, da su radovi naručeni po tuženiku-protutužitelju narudžbenicom br. 77/17 od 01. prosinca 2017. godine po kojoj su radovi trebali biti dovršeni do 15. siječnja 2018. godine, ali prema dinamici gradilišta, da je tužitelj-protutuženik izradio i montirao šest fiksnih prozora do 21. prosinca 2017. godine što dokazuje otpremnica br. 15 i račun podizvođača, nakon čega je izdao navedeni račun. Tijekom izvođenja radova usmenim putem naručivani su i naknadni radovi, što dokazuje e-pošta Ivane Pišonić, radnice tuženika-protutužitelja od 05. ožujka 2018. godine, kao i daljnja e- pošta pa je izdan račun br. 487-V000-1 od 28. ožujka 2018. godine. Dokaz o izvedenim radovima je popis za izvršenih radova potpisan po Igoru Zubčiću, šefu gradilišta, ali tužitelj-protutuženik nije izveo sve radove iz razloga što nije mogao udovoljiti zahtjevu naručitelja jer su na predmetnom objektu neka vrata mijenjana zajedno sa dovratnicima pa su nova vrata i dovratnici imali industrijski nanesenu boju i nije bilo moguće postići identičnu boju sa ručno bojanim dovratnicima, što je tužitelju-protutuženiku uzrokovalo dodatne troškove i odustao je od daljnjih poslova na ovom gradilištu, a obavljene radove dovršio je u veljači 2018. godine i tuženik- protutužitelj mu do 17. rujna 2018. godine nije izjavio da zadržava pravo na ugovornu kaznu pa je izgubio to pravo. Očitovao se da potražuje iznos od 18.686,00 Kn po osnovi računa br. 50-V000-1 od 29. siječnja 2018. godine za radove obavljene u mrtvačnici Beli Manastir, da je dao tuženiku-protutužitelju ponudu koja je prihvaćena od strane tuženika narudžbenicom br. 67/17 od 10. studenoga 2017. godine, ali je račun izdan na temelju stvarno izvedenih radova pa se ponuda razlikuje od računa, da je dana 27. studenoga 2017. godine zatražio potvrdu izmjere i dobio odgovor da će mu naknadno biti dostavljene informacije o mjerama nakon što je postavljena keramika, a radovi su dovršeni 07. siječnja 2018. godine o čemu je obavijestio tuženika-protutužitelja 08. siječnja 2018. godine te je gđa Mihaela Perić Radman obavijestila tužitelja-protutuženika da će taj dan ići na predmetnu lokaciju i pregledati radove nakon čega je e-poštom 26. siječnja 2018. obavijestila tužitelja-protutuženika da može ispostaviti račun. Očitovao se da potražuje iznos od 87.264,80 Kn po osnovi računa br. 935-V000-1 od 22. svibnja 2018. godine i Okončane situacije od 02. svibnja 2018. godine ovjerene po strankama za obavljene radove na društvenom domu Strmec, da je ovaj posao ugovoren temeljem ponude tužitelja-protutuženika i narudžbenice tuženika-protutužitelja br. 75/17, 04/18 i 10/18, da broj narudžbenica prikazuje dinamiku gradilišta jer je tuženik-protutužitelj naručivao dodatne radove pa se produživao rok izvođenja radova, da je izradio stolariju prema projektu, ali se nakon ugradnje pokazalo da nije moguće sve izvesti prema projektu jer su raniji radovi izvođeni uz nedostatke uslijed čega je dolazilo do mijenjanja projekta pa je tek 26. veljače 2018. godine potvrđena boja vrata, a 27. veljače 2018. godine glavni projektant Tomislav Čop dao nalog tužitelju-protutuženiku na koji način rezati letvice kako bi se udovoljilo zahtjevima projekta, a 15. ožujka 2018. godine poslao je poruku radnici tuženika-protutužitelja da se ponovno izmijene već postavljene letvice pa do kašnjenja u radovima nije došlo krivnjom tužitelja-protutuženika, odnosno iz razloga za koje tužitelj-protutuženik kao izvođač odgovara. Navodi da je radove dovršio u ožujku 2018. godine, a tuženika-protutužitelja je 13. travnja 2018. godine obavijestio o nedostacima koje je potrebno otkloniti, što je tužitelj-protutuženik učinio i primopredaja je izvršena u travnju 2018. godine pa je poslao okončanu situaciju na iznos od 87.264,80 Kn koju je tuženik-protutužitelj priznao, a tuženik-protutužitelj prilikom preuzimanja radova niti nakon zaprimanja okončane situacije nije izjavio pravo da zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne pa je izgubio to pravo a predmetni dom svečano je otvoren 29. svibnja 2018. godine. Navodi da po osnovi računa br. 2130-V000-1 od 11. listopada 2018. godine za radove na spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani potražuje iznos od 68.864,88 Kn, da su stranke sklopile Ugovor o građenju br. 005/17 ŠFL, da je predmetni ugovor potpisan po direktoru tuženika-protutužitelja dostavljen tužitelju-protutuženiku 11. rujna 2017. godine, iako je u istom kao početak radova naveden 28. kolovoza 2017. godine, a kao dan dovršetka 30. rujna 2017. godine, a sve prema dinamici gradilišta, da ugovorom nije isključena primjena Posebnih uzanci u građenju, a tužitelju- protutuženiku nije dostavljen Operativni plan iako je isti sastavni dio ugovora. Na gradilištu je dolazilo do povremenih obustava radova, tužitelj-protutuženik je uočio pogrešku na dijelu projekta pa je na sastanku s projektanticom Marijanom Bojčić Kasun 25. siječnja 2018. godine dogovorena izmjena projekta koju je i potpisala. Navodi da je radove dovršio u ožujku 2018. godine te 04. travnja 2018. godine e- poštom poslao tuženiku-protutužitelju Okončani obračun radova i dodatak ugovora kojim su obuhvaćeni naknadni radovi pa je održan sastanak u prostorijama tužitelja- protutuženika kojem je bio nazočan i direktor tuženika-protutužitelja i dogovoreno da će on dogovoriti sastanak s krajnjim naručiteljem radi dogovora o otklanjanju nedostataka, da je u više navrata nakon toga tražio tuženika-protutužitelja da mu odredi termin radi otklanjanja nedostataka, ali se na poziv tuženik-protutužitelj oglušio pa nije došlo do primopredaje radova. Očitovao se da je tuženik-protutužitelj 25. travnja 2018. godine dopisom dostavio tužitelju-protutuženiku račun za popravak oštećenja pri izvođenju radova što dokazuje da je tužitelj-protutuženik izveo radove u ožujku 2018. godine a tuženik-protutužitelj nije raskinuo ugovor niti pravovremeno obavijestio tužitelja-protutuženika da pridržava pravo na naplatu ugovorne kazne. Navodi da je dana 14. rujna 2018. godine poslao tuženiku-protutužitelju dopis kojim ga poziva na plaćanje tražbine u iznosu od 132.260,64 Kn koji predstavlja naknadu za izvedene stolarske radove na svim gradilištima osim na spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani te je dana 28. rujna 2018. godine zaprimio dopis tuženikovog-protutužiteljevog punomoćnika u kojem navodi da je neosnovan zahtjev za isplatu jer tuženik-protutužitelj od tužitelja-protutuženika potražuje ugovorne kazne za sva gradilišta i dostavio tužitelju-protutuženiku račun br. 119 1-1-2018 za ugovornu kaznu za stolarske radove na spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani u iznosu od 6.886,49 Kn, račun br. 120 1-1-2018 za ugovornu kaznu za radove u vojarni Croatia na iznos od 1.500,00 Kn, račun br. 121 1-1-2018 na iznos od 3.487,68 Kn za ugovornu kaznu za dječji vrtić Matija Gubec, račun br. 122 1-1- 2018 za ugovornu kaznu za radove u društvenom domu Strmec na iznos od 1.861,20 Kn, račun br. 123 1-1-2018 za ugovornu kaznu za društveni dom Strmec u iznosu od 264,00 Kn te izjave o prijeboju tužiteljevih-protutuženikovih računa sa računima za ugovorne kazne za ukupan iznos od 13.649,37 Kn, da svi tuženikovi-protutužiteljevi računi za ugovorne kazne imaju datum 17. rujna 2017. godine kao izjava o prijeboju te je tada prvi puta spomenuo ugovorne kazne zbog zakašnjenja. Navodi da je osporio tuženikov-protutužiteljev dopis i izdao račun br. 2130-V000-1 za radove na spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani nakon čega mu je tuženik- protutužitelj vratio račun s napomenom da će moći ispostaviti račun nakon što se napravi "uspješna primopredaja radova", a dana 26. studenoga 2018. godine zaprimio je dopis tuženika-protutužitelja na kojem se navodi da je krajnji naručitelj Šumarski fakultet u Zagrebu tuženiku-protutužitelju zaračunao maksimalnu ugovornu kaznu u iznosu od 84.836,18 Kn i da je tuženik-protutužitelj prisiljen zaračunati tužitelju-protutuženiku "prouzročenu štetu" u iznosu od 77.949,49 Kn prema računu br. 191 1-1-2018, a priložen je i dopis Šumarskog fakultete u kojem se navodi da se tuženiku-protutužitelju zaračunava ugovorna kazna u iznosu od 5% ugovorenih radova pa kako je vrijednost tužiteljevih-protutuženikovih radova iznosila 4% ukupne vrijednosti radova nije životno ni logično da su zbog tužiteljevog-protutuženikovog izvođenja stolarskih radova kasnili svi drugi radovi te izričito osporava svoju odgovornost za štetu. Smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o ugovorima o djelu jer se radi o izvođenju stolarskih radova koji ne ulaze pod pojam građenja te je samo za stolarske radove na spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani sklopljen ugovor o građenju, da je tuženik-protutužitelj primio ispunjenja obveze i nije bez odgađanja priopćio da zadržava pravo na ugovornu kaznu pa je izgubio pravo na ugovornu kaznu zbog proteka prekluzivnog roka, te da tuženik-protutužitelj treba dokazati sve pretpostavke za naknadu štete, a osporava i izjave o prijeboju tuženika- protutužitelja jer njegove tražbine nisu nastale niti dospjele pa nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj.
4. Podneskom od 23. rujna 2022. godine uredio je tužbu i tužbeni zahtjev na način da je iskazao spornu tražbinu u eurima sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22). Tijekom postupka očitovao se i da tuženik-protutužitelj nije omogućio tužitelju-protutuženiku da otkloni nedostatke na spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani i da je pristao na umanjenje vrijednosti radova radi nedostataka. Naveo je da je tuženik trebao i da je mogao dopustiti tužitelju-protutuženiku da nedostatke otkloni i potom naplati ukupan iznos od krajnjih investitora te da je dogovorio s krajnjim investitorom da se nedostaci u krajnje izvedenim radovima ne otklanjaju čime je pristao na štetnu radnju tužitelja-protutuženika, a sukladno čl. 1054. st. 1. ZOO-a nema pravo na naknadu štete, a sve i kad bi se ispunile pretpostavke odgovornosti za štetu morao bi se uračunati tuženikov-protutužiteljev doprinos nastanku štete. Očitovao se da je utužio manji iznos iz razloga što je prethodno kompenzirao dva računa jer je tuženik- protutužitelj teretio tužitelja- protutuženika sa Obavijesti o knjiženju br. 1/01/185 od 30. ožujka 2018. godine za „nekvalitetu izvedenih radova“ na objektu Dječji vrtić Matija Gubec u iznosu od 5.000,00 Kn te računom br. 40 1-1-2018 od 24. travnja 2018. „za popravke oštećenja na gradilištu“ Spremište poljoprivrednih strojeva u Lipovljanima u iznosu od 2.500,00 Kn te je tražbina iz Obavijesti o knjiženju br. 1/01/185 kompenzirana s tražbinom po računu tužitelja-protutuženika br. 2175-V000- 1 (Vojarna Croatia) kompenzacijom br. 1985 u lipnju 2018., a račun tuženika- protutužitelja br. 40 1-1-2018 od 24. travnja 2018. kompenziran s računom tužitelja- protutuženika br. 2571-V000-1 (Dječji vrtić Matija Gubec).
5. Tuženik-protutužitelj je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je tijekom postupka došlo do promjene sjedišta društva tuženika-protutužitelja na način da je sada sjedište tuženika-protutužitelja u Zagrebu, Ulica Ede Peročevića 6. Očitovao se da je nesporno da su stranke stajale u poslovnom odnosu na pet gradilišta na kojima je tužitelj-protutuženik kao podizvođač izvodio stolarske radove, a na kojima je tuženik-protutužitelj bio glavni izvođač po osnovi ugovora sklopljenih sa Šumarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Gradom Zagrebom, Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, Gradom Belim Manastirom i Gradom Sveta Nedelja, da tuženik-protutužitelj nije uredno i pravovremeno izveo sve ugovorne radove te da utuženi iznosi nisu točni i da osporava njihovu visinu. U odnosu na radove na gradilištu Vojarna Croatia naveo je da nisu izvedeni u skladu s pravilima struke, da je tužitelj-protutuženik kasnio u izvođenju radova pa mu je sukladno narudžbenici br. 53/17 obračunata ugovorna kazna računom br. 120 1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 1.150,00 Kn, da su nedostaci i kašnjenja utvrđeni u dogovoru s glavnim nadzornim inženjerom, da je tuženik-protutužitelj otklonio nedostatke o svom trošku i da stranke nisu napravile Okončani obračun radova i primopredajni zapisnik. Očitovao se i da radovi koje je tužitelj-protutuženik izveo u Dječjem vrtiću Matije Gupca u Zagrebu nisu izvedeni u skladu s pravilima struke, da je tužitelj-protutuženik kasnio u izvođenju radova pa je sukladno narudžbenici br. 77/17 obračunata ugovorna kazna računom br. 121 1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 3.487,68 Kn, da tužitelju-protutuženiku nisu priznati svi radovi u količinama u kojima je zatražio jer su izvedeni nekvalitetno, da naknadne radove tuženik-protutužitelj nije naručio, da nije sačinjen Okončani obračun i primopredajni zapisnik i tuženik- protutužitelj osnovano potražuje ugovornu kaznu. U odnosu na radove na Mrtvačnici Beli Manastir očitovao se da još uvijek nije izvedena primopredaja radova s naručiteljem i nije moguće priznati radove dok ih naručitelj ne pregleda. Navodi da niti radovi na Društvenom domu Strmec nisu izvedeni sukladno pravilima struke, da je tužitelj-protutuženik kasnio u izvođenju radova pa mu je sukladno narudžbenici br. 79/17 i 10/18 obračunata ugovorna kazna računom br. 122 1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 1.861,20 Kn i računom br. 123 1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 264,00 Kn, da tužitelj-protutuženik neutemeljeno prebacuje odgovornost na treće osobe te da niti za ovo gradilište nije napravljen Okončani obračun radova, sastavljen primopredajni zapisnik niti je tužitelj-protutuženik predao sredstvo osiguranja za garantni rok. U odnosu na radove koje je tužitelj-protutuženik izveo u Spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani navodi da tužitelj- protutuženik nije poštovao odredbe ugovora o građenju i nije vodio građevinsku knjigu i dnevnik, nije dostavio sredstva osiguranja, nije izvršen zajednički obračun stvarno izvedenih radova niti sastavljen zapisnik o primopredaji, radovi su nekvalitetno izvedeni i tužitelj-protutuženik dodatno potražuje naknadne radove koji nisu ugovoreni te ih osporava u pogledu osnove i visine, da je naručitelj tuženiku- protutužitelju obračunao ugovornu kaznu u odnosu na koju je tuženik-protutužitelj tužitelju-protutuženiku obračunao razmjerni dio prouzročene štete sukladno odredbi čl. 7 i 13 ugovora koji su sklopile stranke i izdao tužitelju-protutuženiku račun br. 40 1-1-2018 od 24. travnja 2018. godine na iznos od 2.500,00 Kn, račun br. 119 1-1- 2018 od 17. rujna 2018. godine na iznos od 6.886,49 Kn i račun br. 191 1-1-2018 od 21. studenoga 2018. godine na iznos od 77.949,49 Kn. Podigao je protutužbu kojom potražuje od protutuženika isplatu iznosa od 94.098,86 Kn sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi ugovorne kazne i prouzročene štete. Naveo je i da tužitelj- protutuženik niti na jednom od pet gradilišta nije izravno predao tuženiku- protutužitelju radove u skladu s Posebnim uzancama o građenju.
6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u sve isprave priložene spisu, službenim putem od Grada Beli Manastir zatražena je preslika građevinske knjige i građevinskog dnevnika za objekt Mrtvačnice u Belom Manastiru i podatak o tome je li potpisana Okončana situacija za izvedene radove (a nakon što se tuženik očitovao da istima ne raspolaže), saslušan je zakonski zastupnik tužitelja Darko Bratković i zakonski zastupnik tuženika Goran Miškulin te svjedoci Mladen Kušan, Dubravko Lovrek, Igor Zubčić, Mihaela Perić Radman, Gordana Braje, Milan Oršanić, Marijana Bojčić-Kasun, Zofi Jerič Bilogrević, provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Goranu Imroviću, dipl. ing. iz Slavonskog Broda te financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Dajani Hart, mag. oec. iz Požege. Nije proveden očevid pregledom svih pet gradilišta u cilju ekonomičnosti postupka jer se zbog proteka vremena stanje objekata promijenjeno i očevidom se ne bi utvrdile činjenice bitne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Stranke nisu predlagale provođenje novog građevinskog vještačenja odnosno vještačenje po drugoj osobi vještaka.
7. Po tužbenom zahtjevu sporno je između parničnih stranaka je li tuženik- protutužitelj u obvezi platiti tužitelju-protutuženiku novčanu tražbinu u iznosu od 26.691,29 eura / 201.105,52 Kn po osnovi naknade za izvedene stolarske radove na objektu Vojarne Croatia u Zagrebu, Dječjeg vrtića Matija Gubec u Zagrebu, Društvenom domu Strmec Sveta Nedelja, Mrtvačnici Beli Manastir te Spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani, a po zahtjevu protutužbe sporno je li tužitelj-protutuženik u obvezi platiti tuženiku-protutužitelju iznos od 12.489,06 eura / 94.098,86 Kn po osnovi ugovorne kazne zbog zakašnjenja u izvođenju radova na gradilištima Vojarne Croatia, Dječji vrtić Matija Gubec, Društveni dom Strmec, Spremištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani, kao i naknadu štete zbog nekvalitetno izvedenih radova na gradilištu poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani.
8. Nije osnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti iz razloga što je tuženik-protutužitelj tijekom ovog parničnog postupka promijenio mjesto sjedišta s obzirom da je u trenutku pravomoćnosti rješenja kojim se Općinski sud u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradišci oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu kao stvarno nadležnom, tj. dana 24. travnja 2019. godine tuženik- protutužitelj imao sjedište na području nadležnosti ovog suda i ovaj sud bio stvarno i mjesno nadležan, pa je došlo do ustaljivanja nadležnosti sukladno odredbi čl. 15. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) jer je sjedište tuženika-protutužitelja promijenjeno nakon toga tj. 15. listopada 2019. godine.
9. Vezano uz stolarske radove na objektu Vojarne Croatia u Zagrebu utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik izdao tuženiku-protutužitelju račun br. 2175-V000-1 od 03. studenog 2017. godine na iznos od 10.726,00 Kn. Tuženik-protutužitelj ne spori da je ove radove naručio narudžbenicom br. 53/17 od 12. listopada 2017. godine, a uvidom u istu utvrđeno je da se navodi da je rok izvođenja radova prema dinamici gradilišta do 16. listopada 2017. godine i dogovoru s poslovođom te da ukoliko tužitelj ugovornu obvezu ne izvrši u ugovorenom roku, zaračunat će se penali u iznosu od dva promila dnevno od ukupno ugovorene vrijednosti radova. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Gorana Miškulina proizlazi da su stolarski radovi na ovom objektu izvedeni, ali sa zakašnjenjem. Iz iskaza svjedoka Mladena Kušana proizlazi da su stolarski radovi na ovom objektu izvedeni u roku od deset dana od ugovaranja,a da je račun za ugovornu kaznu ispostavljen godinu dana nakon završetka radova, a svjedok Igor Zubčić očitovao se da je potpisao otpremnicu br. 52 od 20. listopada 2017. godine i da to znači da je materijal dovezen na gradilište i ugrađen. Nadalje iz iskaza svjedokinje Zofi Jerič Bilogrević, koja je radila kao glavni nadzorni inženjer na ovom gradilištu, proizlazi da su svi radovi na tom objektu pa tako i stolarski izvedeni u roku, objekt pušten u funkciju, a manji nedostaci otklonjeni u roku. Iz iskaza svjedoka Dubravka Lovreka proizlazi da su radovi izvedeni u roku od dva-tri dana nakon što ih je pozvao Igor Zubčić, koji je bio poslovođa na tom gradilištu i da su izvedeni prije nego što je bio postavljen pod, odnosno stvoreni uvjeti za montažu. Iskazima svjedoka priklonjena je vjera kao logičnim i uvjerljivim jer su suglasni u bitnim činjenicama, dok nije priklonjena vjera zakonskom zastupniku tuženika da su radovi izvedeni sa zakašnjenjem. Na temelju provedenog građevinskog vještačenja po vještaku Goranu Imroviću, dipl. ing. utvrđeno je da su na tom objektu izvedeni radovi ugradnje trojih vrata i 47,26 metara klupčica, a po osnovi narudžbenice br. 53/17, da su radovi izvedeni do 20. listopada 2017. godine, da vještak na temelju građevinske knjige koju mu je dostavio tuženik nije mogao utvrditi kada je tužitelj-protutuženik uveden u posao i stoga da li je i kasnio u izvođenju radova, odnosno da li u prekoračenju roka od četiri dana postoji krivnja tužitelja-protutuženika te da je povjerenstvo investitora i tuženika zaključilo da nema osnove zaračunati ugovornu kaznu tuženiku-protutužitelju. Utvrđeno je, nadalje, da stolarski radovi na ovom objektu iznose 10.726,00 Kn, a na bazi jedinične cijene radova iz ponude 53/17. Građevinskom vještačenju je priklonjena vjera kao stručnom i nepristranom. Nadalje, iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje Dajane Hart, mag. oec. proizlazi da račun za izvedene radove br. 2175 V000-1 od 03. studenoga 2017. godine nije plaćen. Međutim, kako tužitelj tijekom postupka tvrdi da je tražbinu po ovom računu umanjio zbog provedene kompenzacija, a iz isprava koje je dostavi u spis proizlazi da je tražbinu tuženika temeljem Obavijest o knjiženju br. 1/01/185 kojom je tuženik teretio tužitelja za nekvalitetno izvedene radove na Dječjem vrtiću Matija Gubec po računu br. 487-V000-1 od 28. ožujka 2018.g. u iznosu od 5.000,00 Kn temeljem Izjave o prijeboju br. 1985 od 11. lipnja 2018. godine prebio s protutražbinom tuženika upravo po dijelu spornog računa za radove na objektu Vojarne Croatia u Zagrebu br. 2175 V000-1, pa je preostao iznos od 5.726,00 Kn, a financijska vještakinja utvrđuje da je ovaj prijeboj tužitelj proveo s danom 11. lipnja 2018., a tuženik s danom 27. travnja 2018., ali propušta utvrditi koje su tražbine točno prebijene.
10. Tako je utvrđeno da je između stranaka sklopljen ugovor o djelu kojim se tužitelj-protutuženik obvezao za tuženika-protutužitelja kao njegov podizvođač izvesti stolarske radove ugradnje vrata i klupčica na objektu Vojarne Croatia u Zagrebu, da je radove izveo u cijelosti u vrijednosti od 10.726,00 Kn, da nije utvrđeno da se prekoračenje roka od četiri dana može pripisati krivnji tužitelja-protutuženika, da je tužitelj-protutuženik djelomično prebio ovaj račun s protutražbinom tuženika kojom tuženik tereti tužitelja za nekvalitetno izvedene radove na objektu Dječjeg vrtića Matija Gubec u iznosu od 5.000,00 Kn te da mu je tuženik-protutužitelj tako u obvezi platiti spornu neplaćenu naknadu za ovaj rad u iznosu od 5.726,00 Kn, a sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
11. Kako je ovaj rad izveden 20. listopada 2017. godine, krajnji investitor je primio rad i utvrdio da nema osnove za zaračunavanje ugovorne kazne tuženiku, a i tuženik-protutužitelj nije prilikom ispunjenja bez odlaganja priopćio tužitelju- protutuženiku da zadržava pravo na ugovornu kaznu, već je to učinio dopisom od 24. rujna 2018. godine, to tuženiku-protutužitelju ne pripada pravo potraživati ugovornu kaznu od tužitelja-protutuženika po osnovi računa 120 1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 1.150,00 Kn jer je to učinio izvan prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a.
12. U odnosu na stolarske radove koji se odnose na objekt Dječjeg vrtića Matija Gubec u Zagrebu tuženik-protutužitelj ne spori da je radove naručio narudžbenicom 77/17 od 01. prosinca 2017. godine. Iz predmetne narudžbenice vidljivo je da je tuženik-protutužitelj prihvatio tužiteljevu-protutuženikovu ponudu za ove radove te da je rok izvođenja radova od 15. prosinca 2017. do 15. siječnja 2018. godine prema dinamici gradilišta i da su ugovoreni penali zbog zakašnjenja u izvođenju radova u vrijednosti od deset posto vrijednosti ugovorenih radova. Uvidom u račun 2571-V000-1 od 29. prosinca 2017. godine vidljivo je da se odnosi na izradu i montažu prozora i da glasi na iznos od 5.540,00 Kn, a uvidom u račun br. 487-V000- 1 od 28. ožujka 2018. godine da se odnosi na pripremu i lakiranje dovratnika te montažu i demontažu vrata te da glasi na iznos od 17.523,84 Kn. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja Gorana Miškulina proizlazi da je tužitelj- protutuženik izvodio stolarske radove ugradnje vrata s nadprozorima i da ih nije dovršio i izveo nekvalitetno, a da je investitor umanjio vrijednost izvedenih radova tuženiku-protutužitelju, što je vidljivo iz građevinskog dnevnika i građevinske knjige i da je tuženik-protutužitelj zaračunao tužitelju-protutuženiku deset posto ugovorne kazne. Iz iskaza svjedoka Mladena Kušana proizlazi da je tužitelj-protutuženik izvodio i stolarske radove na ovom objektu koji su uključivali proizvodnju i ugradnju vrata, da su trebali biti izvedeni u dvije faze i da se prva faza odnosila na ugradnju vrata i popravke na postojećoj stolariji koji su uključivali stolarske popravke i ličilačke radove te da drugu fazu radova tužitelj-protutuženik nije odradio, a da je do kašnjenja došlo jer građevinski otvori za ugradnju nisu bili pripremljeni te da tuženik-protutužitelj prilikom izvođenja prve faze radova nije prihvatio radove koji su se odnosili na popravak stolarije i odredio kaznu od 5.000,00 Kn pa stoga nisu izvedeni radovi druge faze te da je tužitelj dobio račun za ugovornu kaznu i za ove radove šest do sedam mjeseci nakon izvođenja. Iz iskaza svjedoka Dubravka Lovreka proizlazi da su radovi ugradnje novih vrata i popravka postojećih starih vrata te lajsni na ovom objektu izvedeni te da su se nedostaci odnosili na bojanje dovratnika i ispadanje guma a zahtjev za otklanjanje nedostataka postavio je nadzorni organ te da su radovi izvedeni na vrijeme. Iz iskaza svjedokinje Gordane Braje koja je radila u svojstvu nadzornog organa na ovom gradilištu proizlazi da je imala primjedbe na stolarske radove koji su se odnosili na bojanje vrata te je najprije tražila popravak, a kako popravak nije izveden, sniženje cijena te da je dinamika gradilišta bila takva da je bilo kašnjenja iz raznoraznih razloga pa se reflektiralo i na stolarske radove, kao i da Grad Zagreb nije zaračunao ugovornu kaznu zbog kašnjenja u izvođenju radova na ovom gradilištu tuženiku-protutužitelju jer je tuženik-protutužitelj tražio produljenje roka, kao i da se produljeni rok nije odnosio na stolarske radove već na radove ravnog krova i fasade. Iskazima je priklonjena vjera kao logičnim i uvjerljivim. Na temelju provedenog vještačenja po vještaku Goranu Imroviću, dipl. ing. utvrđeno je da su na ovom objektu izvedeni radovi koje je tuženik-protutužitelj naručio od tužitelja-protutuženika narudžbenicom 77/17 od 01. prosinca 2017. godine, ali ne i svi usmeno ugovoreni ličilački radovi, da za usmeno dogovorene radove nema definiranog roka završetka radova, da je rok izvođenja radova po narudžbenici bio 15. siječnja 2018. godine prema dinamici gradilišta, ali je tuženik-protutužitelj tražio dodatne radove za koje je tužitelj-protutuženik poslao ponudu 28. veljače 2018. godine i ti su radovi usmeno dogovoreni pa je rok od 15. siječnja 2018. godine irelevantan, te da je sve radove na predmetnom objektu tužitelj-protutuženik završio u ožujku 2018. godine. Nadalje je utvrđeno da je na ličilačke radove nadzorni inženjer imao primjedbe i da je umanjio količine radova jer navedeni nedostaci nisu uklonjeni, te da se u Zapisniku povjerenstva za primopredaju radova i okončani obračun od 08. veljače 2019. godine navodi da su radovi izvedenu unutar ugovorenog roka zaključno sa 25. rujna 2018. godine i da investitor nije zaračunao tuženiku ugovornu kaznu zbog zakašnjenja. Nadalje je utvrđeno da radovi navedeni u računu br. 2571-V000-1 od 29. prosinca 2017. godine nisu sporni i da tuženik- protutužitelj i nadzorni inženjer nisu imali primjedbe na ove radove, ali da ličilački radovi po računu br. 487-V000-1 od 28. ožujka 2018. godine nisu izvedeni zadovoljavajuće kvalitete. Utvrđeno je da vrijednost radova koje je izveo tužitelj- protutuženik na ovom objektu iznosi 23.063,32 Kn te da je tužitelj-protutuženik ukupno izveo 30,51 m2 ličilačkih radova, od čega je nadzorni inženjer zbog loše kvalitete odbila 10,18 m2 i šteta koju trpi tuženik-protutužitelj kad se uzme razlika između jedinične cijene koju su ugovorile stranke i tuženik-protutužitelj s investitorom te količina radova dobije se iznos od 1.450,04 Kn koji predstavlja štetu za tuženika te da tuženik nije mogao samovoljno u Obavijesti o knjiženju 1/01/185 samo paušalno navesti iznos 5.000,00 Kn već točno navesti koje radove i kojim količinama ne priznaje. Tužitelj tvrdi, a i proizlazi iz dostavljenih isprava – Izjave o prijeboju od 24. travnja 2018. godine, da je tražbinu po računu br. 2571 –V000-1 za radove na ovom objektu djelomično kompenzirao s protutražbinom tuženika za popravke oštećenja na gradilištu Spremište Lipovljani po računu 40-1-1-2018 u iznosu od 2.500,00 Kn te da potražuje prestali iznos od 3.040,00 Kn. Stoga, iako financijska vještakinja utvrđuje i provedbu kompenzacije između stranaka temeljem računa tuženika br. 40- 1-1-2018 od 28.ožuka 2018. propušta utvrditi koje su tražbine točno međusobne prebijene.
13. Nastavno tome, kako je između stranaka sklopljen ugovor od djelu i tužitelj-protutuženik izveo radove izrade i montaže prozora te i radove pripreme demontaže i montaže vrata, kao i ličilačke radove u ukupnom iznosu od 23.063,32 Kn u obvezi je platiti tužitelju i neplaćenu naknadu za rad po dijelu računa br. 2571- V000-1 od 29. prosinca 2017. godine i po računu br. 487-V000-1 od 28. ožujka 2018.godine (pri odlučivanju se vodilo računa da je s protutražbinom tuženika u iznosu od 5.000,00 Kn kompenzirana tražbina tužitelja-protutuženika po računu za radove Vojarna Croatia). Da bi tuženiku-protužitelju pripadalo pravo na naknadu štete u iznosu od 1.450,04 Kn zbog nedostataka u izvedenim ličilačkim radovima, koji su po ocjeni suda manji nedostaci, a kako je to utvrdio građevinski vještak, tuženik- protutužitelj je trebao dokazati da je pozvao tužitelja-protutuženika kao izvođača otkloniti ove nedostatke i ostaviti mu primjereni rok za otklanjanje te da tužitelj u ostavljenom roku iste nije otklonio, što nije dokazao i o toj činjenici je odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa da bi mu pripadalo prava iz odredbe čl. 610. ZOO-a te tako i na naknadu štete.
14. Kako je stolarske radove na ovom objektu tužitelj-protutuženik izveo u ožujku 2018. godine, tuženiku-protutužitelju ne pripada potraživati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja u iznosu od 3.487,68 Kn po računu br. 121-1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine jer nije prilikom ispunjenja bez odgode obavijestio tužitelja- protutuženika da zadržava pravo na ugovornu kaznu, već je to učinio izvan roka propisanog odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a dopisom od 24. rujna 2018. godine kojeg je tužitelj-protutuženik zaprimio 28. rujna 2018. godine.
15. U odnosu na radove na objektu mrtvačnice u Belom Manastiru tužitelj je izdao tuženiku-protutužitelju račun br. 50-V000-1 od 29. siječnja 2018. godine na iznos od 18.686,00 Kn, a tuženik-protutužitelj je radove na ovom objektu prihvatio narudžbenicom 67/17 od 10. studenoga 2017. godine u kojoj je odredio da je rok izvođenja radova prema dinamici određenoj gradilištem. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Gorana Miškulina proizlazi da je tužitelj-protutuženik izvodio radove ugradnje vrata na ovom objektu, da se ne može očitovati u pogledu trenutka uvođenja tužitelja-protutuženika u gradilište i broja dana zakašnjenja, da vrata koja je ugradio tužitelj-protutuženik nisu bila predviđena projektom i da objekt još nije predan u funkciju. Iz iskaza svjedoka Mladena Kušana proizlazi da je na ovom objektu tužitelj-protutuženik izvodio radove ugradnje deset unutarnjih vrata, da je posao odradio u roku od pet dana kako je dogovoreno s voditeljem gradilišta Mihaelom Perić, da nije bilo kašnjenja u izvođenju radova od strane tužitelja, već tuženika- protutužitelja jer nije priredio građevinske otvore za ugradnju vrata i da je tužitelj- protutuženik dobio račun za ugovornu kaznu nakon nekih šest mjeseci. Iz iskaza svjedoka Dubravka Lovreka proizlazi da je tužitelj-protutuženik na ovom objektu izvodio radove ugradnje vrata, da su radovi započeli 06. siječnja 2018. godine kada ih je pozvao tuženik-protutužitelj jer su priredili otvore za ugradnju, da nije bilo kašnjenja te da su na licu mjesta utvrdili da svi otvori nisu bili priređeni za ugradnju pa su vrata ugradili "na zrak", što znači da su ostale rupe sa strane, a vrata su ugrađena prema projektu, odnosno dimenzijama koje je dao tuženik. Iz iskaza svjedokinje Mihaele Perić Radman proizlazi da je tužitelj-protutuženik izveo radove ugradnje vrata na ovom objektu te za ovaj objekt nije sačinjen obračun radova i primopredaja investitoru. Iskazima svjedoka priklonjena je vjera kao logičnim i uvjerljivim. Na temelju provedenog građevinskog vještačenja po vještaku Goranu Imroviću, dipl. ing. građ. utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik na ovom objektu ugradio osam jednokrilnih zaokretnih punih vrata, da je te radove završio 07. siječnja 2018. godine, da je u građevinskoj knjizi i Okončanoj situaciji 09/20 investitor priznao izvedene radove tužitelja-protutuženika te da su Zapisnikom o okončanom obračunu radova za radove na izgradnji mrtvačnice na gradskom groblju u Belom Manastiru navedeni radovi kojima je umanjena cijena zbog nedostataka, ali se u tim radovima ne navode stolarski radovi koje je izveo tuženik-protutužitelj te da tužitelj-protutuženik nije odgovoran za kašnjenje u izvođenju radova na ovom gradilištu. Utvrđeno je i da vrijednost ovih radova iznosi 18.686,00 Kn te da u vratima koje je ugradio tužitelj- protutuženik nema nedostataka. Provedenom građevinskom vještačenju priklonjena je vjera kao stručnom i nepristranom i sačinjenom u skladu s pravilima struke. Uvidom u nalaz i mišljenje financijske vještakinje Dajane Hart utvrđeno je da račun za ove radove nije plaćen, a vještačenju je priklonjena vjera kao stručnom i nepristranom.
16. Kako su i za ovaj posao stranke sklopile ugovor o djelu i tužitelj izvršio posao u opsegu odnosno vrijednosti koju je utvrdio vještak, tj. u iznosu od 18.686,00 Kn, to je tuženik-protutužitelj u obvezi platiti tužitelju-protutuženiku i naknadu za ovaj rad prema odredbi čl. 590. ZOO-a.
17. Uvidom u račun br. 935-V000-1 od 22. svibnja 2018. godine i Okončanu situaciju za travanj 2018. godine od 02. svibnja 2018. godine utvrđeno je da tužitelj- protutuženik potražuje od tuženika-protutužitelja za stolarske radove na objektu Društvenog doma Strmec u Svetoj Nedelji iznos od 87.264,80 Kn. Utvrđeno je da je Okončana situacija za travanj 2018. godine potpisana po tužitelju-protutuženiku i tuženiku-protutužitelju. Iz narudžbenice 75/17 od 23. studenoga 2017. proizlazi da je tuženik-protutužitelj prihvatio ponudu tužitelja-protutuženika za stolarske radove na ovom objektu, da je rok za izvođenje radova određen do 23. prosinca 2017. godine, a sve prema dogovoru s voditeljicom radova, i ugovoreni penali zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze. Iz narudžbenice 04/18 proizlazi da je tuženik-protutužitelj prihvatio ponudu od 23. studenog 2017. za stolarske radove dobave i ugradnje pregrada i drvenih letvica, da je rok izvođenja radova određen do 19. veljače 2018. godine, a sve prema dogovoru s voditeljicom radova i ugovoreni penali, a i iz narudžbenice br. 10/18 proizlazi da je tuženik-protutužitelj prihvatio ponudu tužitelja-protutuženika od 31. siječnja 2018. godine za dobavu i ugradnju rukohvata bez nosača, da je rok izvođenja radova određen do 12. ožujka 2018. godine, a sve prema dogovoru s voditeljicom radova, i ugovoreni penali zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze. Iz svih narudžbenica proizlazi da će se obračun vršiti prema stvarno izvedenim količinama. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja Gorana Miškulina proizlazi da je tužitelj-protutuženik na ovom objektu izvodio radove ugradnje stolarije i dekorativnih elemenata od drveta, da se o točnim datumima kada je tužitelj- protutuženik uveden u radove i koliko je kasnio ne može očitovati, da je posao na tom objektu završen te je tužitelju-protutuženiku tuženik-protutužitelj zaračunao ugovornu kaznu zbog zakašnjenja. Iz iskaza svjedoka Mladena Kušana proizlazi da je tužitelj-protutuženik na ovom objektu izvodio radove ugradnje vrata i uređenja kongresne dvorane – postavljanja zidne obloge od hrastovih letvica na bravarsku konstrukciju, da je nastao problem jer su postojale neravnine na podu i stropu pa je nadzor tražio da se letvice postave rebrasto, a projektom je bilo predviđeno da se postave ravno, da su u trećem mjesecu dobili tehničko rješenje kako ugraditi ukrasne letvice i da je do kašnjenja došlo samo zbog montaže letvica, da je rad izveden i sačinjena situacija na iznos od oko 80.000,00 Kn, sačinjen tehnički pregled i da je i za ovaj objekt tuženik-protutužitelj nakon pet mjeseci zaračunao ugovornu kaznu zbirnim računom bez najave. Iz iskaza svjedoka Dubravka Lovreka proizlazi da je tužitelj-protutuženik na ovom objektu obavljao stolarske radove ugradnje vrata i postavljanje zidnih obloga od hrastovih letvica te lajsni oko prozora, da je nastao problem u postavljanju hrastovih letvica jer je projektom bilo predviđeno da se postavljaju na zidove do stropa te je projektant prihvatio rješenje po kojem se letvice trebaju izraditi u valovitom obliku i radovi su izvedeni te da su po zahtjevu nadzornog organa otklonjena i oštećenja na letvicama. Iz iskaza svjedokinje Mihaele Perić Radman proizlazi da je na tom objektu tužitelj-protutuženik trebao izvesti radove dobave i ugradnje unutarnjih vrata i oblaganje zidova, da je bilo izmjena u načinu postavljanja letvica u odnosu na projekt, ali i zbog nekvalitetno ugrađenog materijala te da je glavni projektant Tomislav Čop dao rješenje kako letvice treba postaviti. Iz e- mail dopisa Tomislava Čopa od 26. veljače 2019. godine proizlazi da je obavijestio Mihaelu Perić Radman o načinu postavljanja letvica iz čega proizlazi da rok određen narudžbenicom 04/18 nije bilo moguće podržati i izvesti radove u tom roku. Na temelju provedenog vještačenja građevinskog vještačenja kojemu je priklonjena vjera utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik radove na ovom objektu dovršio 31. ožujka 2018. godine i sačinio Okončanu situaciju od 02. svibnja 2018. godine koju je ovjerila voditeljica radova i direktor tuženika te da je tuženik-protutužitelj investitoru 27.lipnja 2018. godine ispostavio Okončanu situaciju 09/2018 koju su ovjerili glavni i nadzorni inženjer i investitor, a radovi koje je tužitelj-protutuženik izveo priznati su bez umanjenja, što znači da je investitor bio zadovoljan kvalitetom izvedenih radova, kao i da se u Zapisniku o okončanom obračunu između investitora i tuženika-protutužitelja od 15. svibnja 2018. godine ne navodi da je investitor obračunao tuženiku- protutužitelju ugovornu kaznu zbog zakašnjenja. Utvrđeno je, tako nadalje, da vrijednost radova koje je izveo tužitelj-protutuženik na ovom objektu iznosi 87.264,80 Kn.
18. S obzirom da su i za ovaj posao stranke sklopile ugovor o djelu i tužitelj izvršio posao u opsegu odnosno vrijednosti koju je utvrdio vještak, tj. u iznosu od 87.264,80 Kn, to je tuženik-protutužitelj u obvezi platiti tužitelju-protutuženiku i naknadu za ovaj rad prema odredbi čl. 590. ZOO-a.
19. Kako je stolarske radove na ovom objektu tužitelj-protutuženik izveo 31. ožujka 2018. godine odnosno u roku, to tuženiku-protutužitelju ne pripada potraživati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja u iznosu od 1.861,20 Kn po računu br. 122-1-1- 2018 od 17. rujna 2018. godine te računu br. 123-1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 264,00 Kn, a niti je tuženik prilikom ispunjenja bez odgode obavijestio tužitelja-protutuženika da zadržava pravo na ugovornu kaznu, već je to učinio izvan roka propisanog odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a dopisom od 24. rujna 2018. godine.
20. Pri odlučivanju vezano uz stolarske radove na ova četiri objekta vodilo se računa da se građevinski vještak očitovao da tužitelj nije imao obvezu vođenja građevinskog dnevnika jer se radi o radovima manjeg opsega, te da je imao na uvid građevinske knjige i građevinske dnevnike koje su vođeni za ova radilišta.
21. Za radove na objektu spremišta poljoprivrednih strojeva NPŠO Lipovljani parnične stranke sklopile su Ugovor o građenju br. 005/17 ŠFL od 24. kolovoza 2017. godine. Iz sadržaja ugovora proizlazi da je tužitelj-protutuženik preuzeo izvođenje radova prema ponudi od 18. kolovoza 2017. godine i ugovornom troškovniku od 24. kolovoza 2017. godine koji su sastavni dio ugovora, da je ukupna vrijednost radova utvrđena na temelju jediničnih cijena iz ponude i ugovornog troškovnika u iznosu od 68.864,88 Kn bez PDV-a, da je ugovoreno da će se obračun izvedenih radova vršiti prema stvarno izvedenim količinama sukladno projektnoj dokumentaciji i ugovorenom troškovniku, a cijena obuhvaća i rad i materijal te da se tužitelj obvezao radove započeti 28. kolovoza 2017. i završiti do 30. rujna 2017. godine, a sve prema dinamici gradilišta. Uvidom u račun br. 2130-V000-1 od 11. listopada 2018. godine utvrđeno je da se odnosi na izvođenje radova na ovom objektu i glasi na iznos od 68.864,88 Kn. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika- protutužitelja Gorana Miškulina proizlazi da je tužitelj-protutuženik izvodio stolarske radove i na ovom objektu, da je o tome sklopljen ugovor o građenju, da je kasnio u izvođenju radova i završio ih deset mjeseci kasnije te da je investitor – Šumarski fakultet u Zagrebu zaračunao tuženiku-protutužitelju maksimalnu ugovornu kaznu od 10% prema ugovoru koji je tuženik-protutužitelj imao s ovim investitorom, a tuženik- protutužitelj zaračunao tužitelju-protutuženiku ugovornu kaznu i štetu koja čini razliku između penala koje je tuženik-protutužitelj platio investitoru i zaračunate ugovorne kazne prema tužitelju-protutuženiku, a vrijednost radova tužitelju-protutuženiku je priznata prema vrijednosti koju je tuženiku-protutužitelju priznao investitor. Iz iskaza svjedoka Mladena Kušana proizlazi da je tuženik-protutužitelj na ovom objektu imao obvezu montaže drvenih dasaka na bravarsku konstrukciju, ugradnje prozora i nešto vrata, da je tek krajem drugog mjeseca 2018. godine, nakon određenog broja koordinacija s projektantom i voditeljem gradilišta, dobio rješenje kako ugraditi daske na bravarskoj konstrukciji, da je u trećem mjesecu bilo snijega pa nisu mogli izvoditi radove, da je investitor Šumarski fakultet pregledao gradilište i poslao zapisnik s nedostacima iz kojeg je proizlazilo da je sva stolarija ugrađena, ali je imala nedostatke koji su se odnosili na kvalitetu drveta te da je tužitelj-protutuženik na temelju tog zapisnika tražio od tuženika-protutužitelja da mu omogući popravak, ali to nije učinio jer tuženik-protutužitelj nije odgovorio na mail dopise niti telefonske pozive, a niti nakon sastanka u svibnju te da je tužitelj-protutuženik i za ovaj račun dobio ugovornu kaznu zbirnim računom kao i za ranija gradilišta. Iz ovog iskaza proizlazi da su radovi u Lipovljanima fakturirani prema stvarno izvedenoj količini radova. I iz iskaza svjedoka Dubravka Lovreka proizlazi da je na ovom objektu nastao problem u montaži obloga, da su stavljeni prigovori na način izvedbe i kvalitetu drveta te da je projektantica tek 25. siječnja 2018. godine dala potpis na neke dijelove koji se mogu ugraditi. Iz iskaza svjedoka Milana Oršanića proizlazi da je tuženik-protutužitelj imao sklopljen ugovor sa Šumarskim fakultetom za izgradnju spremišta za poljoprivredne strojeve u Kraljevoj Velikoj kod Lipovljana, da je posao ugovoren uz naknadu od oko 1.700.000,00 Kn, da je tuženik-protutužitelj kasnio u izvođenju radova pa mu je investitor zaračunao maksimalnu ugovornu kaznu u iznosu od 86.000,00 Kn za sve izvedene radove, da je od nadzornog inženjera na ovom gradilištu Marijane Bojčić Kasun doznao da vrata odnosno drvena obloga koja su se trebala ugraditi nisu izrađena u skladu s projektom iz razloga kvalitete drveta te da je zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja prihvatio da ostane postojeće stanje i da se naknada za izvedeni rad umanji za 50%. Iz ovog iskaza nadalje proizlazi da stolarski radovi nisu bili ključni za dovršetak objekta. Svjedokinja Marijana Bojčić Kasun koja je na ovom objektu radila kao glavni nadzorni inženjer očitovala se da stolarski radovi nisu pravovremeno započeli, a iz razloga što je investitor produživao rokove tuženiku- protutužitelju i to po prvom ugovoru je rok bio tri mjeseca u 2017. godini, a potom je produžen do Nove godine 2018. godine, da je dio stolarskih radova pratio dinamiku gradilišta, a dio nije, da su uočeni nedostaci koji su se sastojali u tome da je drvna građa bila nekvalitetna i izvan klase, te kako je investitor želio završiti objekt taj rad je prihvaćen i umanjen za iznos kvalitete izrade od 50%, a primljen je u rujnu 2018. godine. Na temelju provedenog vještačenja po vještaku Goranu Imroviću, dipl. ing. i njegovim saslušanjem utvrđeno je da tužitelj-protutuženik nije mogao završiti ugovorene radove u ugovorenom roku do 30. rujna 2017. godine jer se prema projektnoj dokumentaciji radovi nisu mogli izvesti i čekalo se da projektantica izradi potrebna rješenja koja je dala u dogovoru s tužiteljem-protutuženikom tek 25. siječnja 2018. godine za fiksne grilje na južnom pročelju i drvenu četverokrilnu stijenu za sjevernom pročelju, da je izvedbena projektna dokumentacija nedovoljno detaljno obrađena i manjkava, da tuženik-protutužitelj nije uveden u radove sukladno ugovoru koji je imao sklopljen s investitorom Šumarskim fakultetom, tj. 25. veljače 2017. godine jer je prema građevinskom dnevniku uveden u posao 10. travnja 2017. godine i nije mogao utvrditi koji je krajnji rok završetka svih radova jer nema saznanja da li su tuženik-protutužitelj i investitor sklopili dodatak osnovnom ugovoru kojim je produljen rok za izvođenje radova, da je tužitelj-protutuženik stolarske radove završio u ožujku 2018. godine i da nije odgovoran za kašnjenje, već projektantica, te da tuženik-protutužitelj nije otklonio nedostatke niti uveo novog izvođača, nego s investitorom dogovorio da se vrijednost radova umanji za 50%. Utvrđeno je da vrijednost radova koje je izveo tužitelj-protutuženik na ovom objektu iznosi 97.524,39 Kn i da je vještak prikazao vrijednost izvedenih radova na bazi jediničnih cijena iz ugovora i troškovnika, te da je u stavci 2.4 i 2.5 bravarski radovi ustvari prikazao stolarske radove koji se odnose na ispunu vrata sa stolarijom, a ne bravarske radove, te da je tuženik-protutužitelj investitoru situirao stolarske radove u vrijednosti 78.450,00 Kn.
22. Građevinski vještak se u pogledu visine štete zbog nedostatka ovog stolarskog rada pri saslušanju konačno očitovao da se šteta sastoji u tome što su četiri stavke stolarskih radova i jedna stavka bravarskih radova umanjene za 50 %, da je nadzorni inženjer Marijana Bojčić Kasun svih ovih pet stavki umanjila za 50 % ne gledajući pri tome što su stolarski, a što bravarski radovi i da nije imala primjedbe na bravarske radove, pa je za kompletno umanjenje tih pet stavki krivnja tužitelja- protutuženika koji je loše izveo stolarske radove, da je te iste stavke, sada njih sedam, (dvije bravarske i pet stolarskih) tužitelj-protutuženik ugovorio sa krajnjim investitorom u iznosu od 149.500,00 Kn, a vrijednost tih istih stavki tužitelj- protutuženik je ugovorio s tuženikom u vrijednosti od 97.524,39 Kn, pa bi tuženik- protutužitelj da je tužitelj-protutuženik izveo rad od kvalitetnih materijala ostvario dobit koja čini razliku između iznosa od 149.500,00 Kn i iznosa od 97.524,39 Kn tj. u iznosu od 51.975,61 Kn, pa kako je nadzorni organ umanjio za pet izvedenih stavki radove za 50 % odnosno ukupno za iznos od 71.050,00 Kn, tuženik-protutužitelj je situirao krajnjem investitoru za tih sedam stavki 78.450,00 Kn pa štetu čini iznos od 71.050,00 Kn, a sastoji se od umanjenja stavki koje tužitelj-protutuženik treba situirati tuženiku-protutužitelju za 50 % i iznos izmakle dobiti od 24.312,81 Kn.
23. Nastavno tome,utvrđeno je da je tužitelj stolarske radove na ovom objektu izvodio po osnovi Ugovora o građenju sklopljenog s tuženikom, da je izveo radove u vrijednosti od 97.524,39 Kn, da nije odgovoran za kašnjenje u radovima već projektant, da su radovi imali nedostatke zbog kvalitete materijala, da je tužitelj tražio da mu tuženik omogući otklanjanje nedostataka i da mu tuženik to nije omogućio, da tuženik nije otklonio nedostatke te je tuženik dogovorio s krajnjim investitorom umanjenje vrijednosti ovih radova za 50 %. Stoga se na ovaj odnos između stranka primjenjuje odredba čl. 620. ZOO-a koje uređuje ugovor o građenju, ali i Posebne uzance o građenju (dalje: Posebne uzance, NN 53/91, Službeni list SFRJ 18/77 i 29/78) jer njihovu primjenu stranke nisu isključile. Kako je tužitelj izvršio rad i krajnji investitor, a tako i tuženik primio ovaj rad, tuženik je u obvezi platiti i naknadu za ovaj rad tužitelju po računu 2130-V000-1 od 11.listopada 2018. godine, a sukladno odredbi čl. 620. ZOO-te čl. 4. Posebnih uzanci.
24. Izračun visine štete građevinskog vještaka u iznosu od 71.050,00 Kn, nije odlučan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer po ocjeni suda, tuženiku ne pripada pravo na naknadu štete. Naime, da bi tuženiku-protutužitelju pripadalo pravo na naknadu štete zbog ovih radova, tuženik-protutužitelj je trebao tražiti od tužitelja- protutuženika obustavu radova ili promjenu materijala odnosno izvođenje radova na način kako je to ugovoreno i ostaviti mu za to primjerni rok prema čl. 79. i 82. Posebnih uzanci, pa kako to nije učinio, iako je tužitelj-protutuženik tražio da mu se to omogući, što dokazuje iskaz svjedoka Mladena Kušan, a niti je nedostatke otklonio sam ili putem trećega, već je s investitorom dogovorio da se ovi nedostaci ne otklanjaju i pristao je na umanjenje cijene čime je sam doprinio šteti, to nema pravo na naknadu štete po ovoj osnovi i tako tužitelj-protutuženik nije u obvezi platiti tuženikov račun za štetu 191 1-1-2018 od 17.rujna 2018. g., a sukladno odredbi čl. 82. Posebnih uzanci.
25. Kako je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da tužitelj- protutuženik nije odgovoran za nastalo zakašnjenje u ispunjenju obveze, a niti je tuženik -protutužitelj postupio po odredbi čl. 7. Ugovora o građenju koji su sklopile stranke i raskinuo ugovor i ustupio radove drugom izvođaču niti omogućio tužitelju- protutuženiku uklanjanje nedostataka u primjernom roku, to tuženiku-protutužitelju ne pripada pravo na ugovornu kaznu koju je fakturirao tužitelju-protutuženiku računom br. 119 1-1-2018 od 17. rujna 2018. godine jer nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje ugovorne kazne propisane odredbom čl. 350. ZOO-a.
26. U pogledu visine tražbine sud je vodio računa o činjenici da je i financijska vještakinja utvrdila visinu tražbine tužitelja-protutuženika prema tuženiku- protutužitelju u iznosu od 26.691,29 eura / 201.105,52 Kn te da je utvrdila da se stanje u poslovnim knjigama stranaka razlikuje jer je tuženik–protutužitelj u poslovnim knjigama jednostrano provodio prijeboj svojih obveza na temelju računa za izdane ugovorne kazne koji nisu osnovani te da nije knjižio račun 2130-V00-1 za radove na objektu u Lipovljanima, ali okolnost da račun nije knjižio, ne oslobađa ga obveze plaćanja.
27. Iz tih razloga je valjalo platni nalog održati na snazi na temelju citiranih zakonskih odredbi i odredbe čl. 451. st.3. ZPP-a. Platni nalog održan je na snazi i u pogledu sporednog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata koje teku od prvog dana poslije dospijeća obveze do isplate, a na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a. Platni nalog održan je i za troškove ovrhe koji su bili nužni i potrebni za vođenje ovršnog postupka, a involviraju trošak sastava ovršnog prijedloga (2.500,00 Kn) te PDV (625,00 Kn) prema Tbr. 11.1. i Tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) te trošak javnobilježničke nagrade (2.361,05 Kn) te PDV (590,26 Kn) i troškove dostave javnog bilježnika (32,62 Kn) prema čl. 3. i 6. i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11 i 114/12) i čl. 14. OZ-a.
28. Platni nalog ukinut je u dijelu u kojem tužitelj-protutuženik potražuje plaćanje troškova ovrhe koji nisu bili nužni i potrebni za vođenje ovršnog postupka, a involviraju PDV na trošak dostave javnog bilježnika (10,88 Kn) koji ne podliježe obvezi plaćanja PDV-a, materijalni trošak u iznosu od 37,50 Kn visina koja nije dokazno, kao i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 1.912,50 Kn koji nisu nastali, a na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i 451. st. 3. ZPP-a.
29. O protutužbenom zahtjevu odlučeno je na temelju odredbe čl. 350., odredbe čl. 353. ZOO-a.
30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a prema vrijednosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva koja ukupno iznosi 39.180,35 eura / 295.204,38 Kn. Nastavno tome tužitelju- protutuženiku je priznat trošak koji je bio potreban i nužan za vođenje postupka i to: trošak sastava podnesaka od 30. listopada 2019. godine, 02. prosinca 2019. godine, 12. veljače 2021. godine i 23. rujna 2022. godine (4 x 995,42 eura / 4 x 7.500,00 Kn), sastav podneska od 16. studenoga 2020. godine (95,54 eura / 750,00 Kn), pristup ročištima 03. prosinca 2019. godine, 06. ožujka 2020. godine, 13. listopada 2020. godine, 10. studenoga 2020. godine, 18. ožujka 2021. godine, 09. rujna 2021. godine, 27. rujna 2022. godine, 25. listopada 2022. godine te 23. ožujka 2023. godine (9 x 995,42 eura / 9 x 7.500,00 Kn), trošak sastava žalbe (1.244,27 eura / 9.375,00 Kn) te PDV (3.571,07 eura / 26.906,23 Kn) prema Tbr. 8.1. i 3., Tbr. 9.1. i Tbr. 42. i Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju- protutuženiku je priznat i materijalni trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 Kn te 199,08 eura / 1,500,00 Kn. Tužitelju-protutuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 313,36 eura / 2.361,00 kn te trošak sudske pristojbe na žalbu 313,36 eura / 2.361,00 kn. Tužitelju-protutuženiku nije priznat putni trošak za pristup ročištima jer je prema stavu sudske prakse za pristup ročištima mogao angažirati odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu ovoga suda, odnosno Stalne službe.
U Slavonskom Brodu 28. travnja 2023. godine
Sutkinja
Mirna Vujčić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu u roku od petnaest dana u tri primjerka putem ovoga suda.Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude. Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.
Broj zapisa: 9-30858-2e23e
Kontrolni broj: 0d8ca-b9dae-57ea9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRNA VUJČIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
