REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 5 UsI-31/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja P. R. iz R., R. 14, kojeg zastupa opunomoćenik T. I., odvjetnik u O. dr. J., L., M., Z., S. c. 20, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 28. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22- 01/175, URBROJ: 513-04-22-2 od 7. studenog 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/22-01/23, URBROJ: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/22-01/23, URBROJ: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. kojim je tužitelju je utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak i prireza porez na dohodak za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. po čl. 63. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15; dalje: ZPD/04) te čl. 88. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20; dalje: ZPD/16).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi izlaže kao i u tijeku upravnog postupka (Prigovor, Žalba) te navodi kako slijedi. Prije svega navodi da porezna tijela pogrešno interpretiraju odredbu čl. 92. st. 4. Općeg poreznog zakona a koja odredba određuje kako će porezno tijelo pozvati poreznog obveznika na dostavu dokaza. Nastavno na prethodno, ističe da je u tijeku postupka poreznom tijelu dostavio sve dokaze koje je imao na raspolaganju, a u odnosu na dokaze koje ne posjeduje učinio je vjerojatnim kojim bi dokazima porezno tijelo koristeći svoje javnopravne ovlasti (koje on kao fizička osoba nema) utvrdilo potpuno činjenično stanje svoje javnopravne ovlasti(koje porezni obveznik kao fizička osoba nema) utvrdilo potpuno činjenično stanje. Smatra kako je porezno tijelo izjave svjedoka bilo dužno razmotriti i eventualno navedene osobe ispitati kako bi se utvrdilo potpuno činjenično stanje, a sve u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Ističe kako mu je njegov pokojni djed I. R., temeljem punomoći ovjerene kod Javnog bilježnika A. P., dao ovlaštenje da podiže novce s njegovog računa u banci, u neograničenim iznosima a što dokazuje potvrdom banke (HPB). Nadalje, navodi da kao fizička osoba nema obvezu čuvanja podatka o rashodima i prihodima, kao da je privredna osoba, već je ovlašten u okviru upravnog poreznog postupka dostavljati i druge dokaze, odnosno predlagati njihovo izvođenje u smislu članka 62. Zakona o općem upravnom postupku te dodaje da je u upravnom postupku dostavio izjavu S. B., P. V., K. R.u kojim izjavama se detaljno opisuje uplate na njegov račun tužitelja kao i podrijetlo novaca. Napominje da je predložio poreznom tijelu da se prethodno spomenute osobe ispitaju kao svjedoci. Prigovora izračunu troškova kućanstva. Zaključno smatra da postupak nije proveden sukladno odredbama čl. 4. i 6. Općeg poreznog zakona te čl. 58. Zakona o općem upravnom postupku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

4. U ovom sporu provedena je rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. – 31. prosinca 2020., te je sukladno odredbi čl. 88. i 89. ZPD-a/16 proveden postupak prikupljanja i usporedbe podataka bitnih za oporezivanje i utvrđivanje obveze poreza na dohodak. O provedenom nadzoru prvostupanjsko tijelo je sastavilo Zapisnik, KLASA: 471- 02/21-01/591, URBROJ: 513-07-18-21-19 od 28. prosinca 2021. (dalje: Zapisnik) i Dopunski zapisnik, KLASA: 471-02/21-01/591, URBROJ: 513-07-18-22-22 od 4. ožujka 2022. (dalje: Dopunski zapisnik).

8. Iz Zapisnika i Dopunskog zapisnika proizlazi da je u postupku nadzora izvršena usporedbu imovine i izdataka za njeno stjecanje s primitcima tužitelja te je tako izvršenom usporedbom utvrđen njihov nesrazmjer, odnosno utvrđeno je postojanje razlike između primitaka i izdataka koju tužitelj nije mogao opravdati vjerodostojnim dokazima i to: u 2016. u iznosu 284.430,26 kn, u 2017. u iznosu 192.377,65 kn, u 2018. u iznosu 439.357,98 kn, u 2019. u iznosu 339.706,94 kn te u 2020. u iznosu 62.109,95 kn.

9. Prema odredbi čl. 88. ZPD-a/16 radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje (st.1.). Usporedbu podataka iz st. 1. ovog čl. Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz čl. 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz čl. 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (st. 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz st. 1. i 2. ovoga čl. utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s čl. 76. ovoga Zakona (st. 3.).

10. Sukladno čl. 89. ZPD-a/16 podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati (st. 1.). Radi usporedbe podataka iz st. 1. ovoga čl. Porezna uprava dužna je prikupiti javno dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustave za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave (st. 2.) Ako usporedba podataka iz st. 1. i 2. ovoga čl. pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa (st. 3). U provedbi postupka provjere podataka Porezna uprava je ovlaštena tražiti i razmjenjivati podatke s drugim javno pravnim tijelima te tražiti podatke od drugih osoba sukladno odredbama posebnog propisa (st. 4.) Ako u postupku provjere podataka porezni obveznik dostavi vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje izvore sredstava, Porezna uprava će navedene podatke pridružiti već poznatim podacima za poreznog obveznika (st. 5.). Iznimno od st. 5. ovoga čl., ako se porezni obveznik ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, Porezna uprava će u roku od 60 dana putem ovlaštenih osoba pokrenuti postupak utvrđivanja drugog dohotka iz čl. 76. ovoga Zakona (st. 6.) Na temelju okončanih postupaka pokrenutih na temelju st. 5. i 6. ovoga čl., Porezna uprava će ustrojiti stanje imovine za tog poreznog obveznika na određeni dan (st. 7.). Postupak pokrenut na temelju st. 5. i 6. ovoga čl. provodi se za imovinu stečenu u rokovima zastare propisane zakonom kojim je uređen opći porezni postupak (st. 8.). Izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost (st. 9.).

11. Sukladno čl. 94. ZPD-a/16 dohodak ostvaren do dana stupanja na snagu ovoga Zakona oporezivat će se po propisima kojima je uređeno oporezivanje dohotka, a koji su tada bili na snazi.

12. Odredbom čl. 63. st. 1. ZPD-a/04 propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje. St. 2. istog članka propisano je da je Porezna uprava dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Prema st. 3. istog članka ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz st. 1. i 2. toga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s odredbom čl. 33.a ZPD-a/04.

13. Čl. 33.a st. 1. ZPD-a/04 propisano je da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.

14. Čl. 76. st. 1. ZPD-a/16 propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane.

15. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice na kojima utemeljuje porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

16. Odredbom čl. 92. st. 4. OPZ-a, propisano je da ako Porezna uprava na temelju prikupljenih podataka utvrdi da fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, Porezna uprava pozvat će fizičku osobu da dostavi dokaze o izvorima stjecanja imovine. Ako se fizička osoba ne odazove pozivu Porezne uprave ili ne dostavi vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine, Porezna uprava procjenom će utvrditi osnovicu poreza na dohodak fizičke osobe.

17. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih uvidom u spisu priležeću dokumentaciju ocjena je ovog Suda da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno postajanje razlike između vrijednosti stečene imovine i visine dokazanih sredstava za njezino stjecanje (u razdoblju 1. siječnja 2016. – 31. prosinca 2020.) u ukupnom iznosu 1.317.982,78 kn, slijedom čega je pravilno porezno tijelo navedeni iznos utvrdilo kao nedokazani izvor sredstava koji je oporeziv kao drugi dohodak (po čl. 33.a. ZPD-a/04 i čl. 76. st. 1. ZPD-a/16). Način utvrđivanja primitaka detaljno je opisan (i tablično prikazan) u obrazloženju prvostupanjskog rješenja tu u Zapisniku i Dopunskom zapisniku a iz istog slijedi da su tužitelju u izvore imovine uračunati svi primici koji su potkrijepljeni odgovarajućim materijalnim dokazima.

Navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojim se temelji obračunata porezna obveza, pri čemu valja istaknuti da se radi o istim prigovorima koje su isticani i tijekom upravnog postupka i na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženju pobijanih odluka iznoseći pritom jasne, precizne te činjenično i pravno utemeljene razloge zbog kojih se isti ne prihvaćaju, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

18. Dodatno, a vezano za navode tužitelja o izvorima imovine iznijete tijekom postupka nadzora (dar od djeda, uplate trećih osoba), ovaj Sud ističe da je porezni postupak posebna vrsta upravnog postupka u kojem se bitne činjenice, primarno, utvrđuju na temelju vjerodostojne dokumentacije, a što jasno proizlazi kako iz odredbe čl. 89. st. 9. OPZ-a („Izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim“) tako i iz ranije citiranog čl. 92. st. 4. OPZ (…ili ne dostavi vjerodostojne dokaze…). Sukladno prethodnom, tužitelj je svoje navode o porijeklu svoje imovine bio dužan potkrijepiti odgovarajućim ispravama, a što nije učinio budući da isprave koje je dostavio, samo po sebi, ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o porijeklu imovine. Ističe se da je na tužitelju bio teret dokazivanja ovih činjenica, u smislu odredbe čl. 88. tč. 2. OPZ-a, se radi o činjenicama koje umanjuju poreznu obvezu. Osim toga, kao što je to ovaj Sud isticao u svojim brojnim prethodnim odlukama, izjave stranke ili drugih poreznih obveznika u ovoj vrsti postupka mogu biti samo pomoćno dokazno sredstvo, ali bez druge dokumentacije kojom bi se potkrijepili navodi iz istih, ne mogu predstavljati vjerodostojan dokaz o izvorima stjecanja imovine.

19. Nadalje, iz postupanja poreznog tijela pri utvrđivanju činjenica relevantnih za oporezivanje, odnosno pristupa poreznog tijela kod analize primitaka i izdataka za predmetno porezno razdoblje, razvidno je da su tužitelju priznati i u dokazane izvore imovine uračunati svi primici koji su potkrijepljeni odgovarajućim materijalnim dokazima. Također, za naglasiti je i to da porezno tijelo nije nekritički osporilo primitke tužitelja, kako to tvrdi tužitelj u tužbi, već se upustilo u ispitivanje vjerodostojnosti dokumentacije koju je tužitelj dostavio. U sastavljenim zapisnicima kao i u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, porezno tijelo izložilo je detaljan prikaz dokazanih primitaka i izdataka tužitelja u promatranom razdoblju na osnovu kojeg je utvrdilo postajanje razlike između vrijednosti stečene imovine i visine dokazanih sredstava za njezino stjecanje kao i razloge (na str. 4 - 8 prvostupanjskog rješenja) zbog kojih se ne prihvaćaju navodi tužitelja o izvorima stjecanja imovine, odnosno razloge zašto dostavljena dokumentacije ne predstavlja vjerodostojan dokaz o toj činjenici, a koje je razloge, kako je to već spomenuto ranije u obrazloženju ove odluke (tč. 17.), ovaj Sud ocijenio činjenično i pravno utemeljenima.

20. Uzevši u obzir navedeno, osporavane odluka tuženika i prvostupanjskog tijela ocjenjuju se zakonitima. Trebalo je stoga, na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Rijeci 28. travnja 2023.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v.

r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).