REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1015/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. Ž. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi obiteljske mirovine, 28. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22-01/03390480926, URBROJ: 341-99-05/3-22-4250, broj spisa: 429741 od 27. veljače 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-03/22-01/03390480926, URBROJ: 341-25-05/3-22-68270, broj: 553775 od 9. lipnja 2022. te priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-03/22-01/03390480926, URBROJ: 341-99-05/3-22-4250, broj spisa: 429741 od 27. veljače 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-03/22-01/03390480926, URBROJ: 341-25-05/3-22- 68270, broj: 553775 od 9. lipnja 2022., kojim je odbijen zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da joj je rješenjem od 28. ožujka 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed bolesti, u iznosu od 475,36 kuna, umjesto koje mirovine je određeno isplaćivanje najniže mirovine u svoti od 769,62 kune mjesečno. Tvrdi kako njeno pravo glasi na iznos invalidske mirovine od 475,36 kuna, a isplaćivanje najniže mirovine od 769,62 kune u trenutku stjecanja prava je socijalna mjera države koja ne bi smjela ići na štetu tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da je osoba koja je s pokojnim R. Ž. živjela na istoj adresi prebivališta te ju je pokojni korisnik mirovine uzdržavao do svoje smrti, a što bi se smatralo i prema članku 69. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, u vezi članka 23. stavka 1. točke 1. ZOMO-a, pa bi iznos invalidske mirovine tužiteljice bio niži od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža, čime ispunjava sve zakonske pretpostavke za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog R. Ž. Tvrdi kako niti jednu od navedenih činjenica tuženo tijelo nije uzelo u obzir prilikom donošenja pobijanog rješenja, niti je u obrazloženju rješenja vidljivo da su iste činjenice uopće utvrđivane, a što je bila dužnost tuženog tijela kako bi se ispravilo neutvrđivanje istog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog tijela, pa slijedom toga niti izreka pobijanog rješenja nije zakonito obrazložena, čime već postoji dovoljno činjenica kako bi se pobijano rješenje poništilo. Tvrdi kako je osporeno rješenje doneseno suprotno načelima utvrđivanja materijalne istine i samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, jer su pogrešna tumačenja Zakona o mirovinskom osiguranju i činjenica o postojećem pravu tužiteljice na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad dovele do pogrešnih zaključaka, pa je i materijalno pravo primijenjeno na pogrešan način. Predlaže sudu da poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te joj prizna pravo na obiteljsku mirovinu kao djetetu umrlog korisnika R. Ž., uz naknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pobijanim rješenjem pravilno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, budući da prihod tužiteljice prelazi cenzus utvrđen člankom 23. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje ZOMO). Vezano za tužbene navode kako joj se isplaćuje najniža mirovine te da je navedeno zapravo socijalna mjera, pa joj isto ne bi trebalo ići na štetu u ovoj upravnoj stvari, tuženik ističe da je pobijanim rješenjem pravilno obrazloženo da se sukladno članku 23. ZOMO mora utvrditi prihod, a što je u konkretnom slučaju svota mirovine koja se tužiteljici isplaćuje. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), jer među strankama nisu sporne činjenice, nego samo primjena prava, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 1. rujna 2016. podnijela zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca R. Ž., koji je umro 7. kolovoza 2016. Povodom podnesenog zahtjeva, tijelo prvog stupnja provelo je postupak u kojem je utvrđeno da je tužiteljica u trenutku smrti oca imala navršenih 45 godina života te da je korisnica invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 20. siječnja 2011., koja joj je priznata rješenjem Područne službe u Z., broj 581688 od 28. ožujka 2011. Nadalje je utvrđeno da je u sudskom postupku pred Upravnim sudom u Zagrebu, nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka od 19. svibnja 2021., utvrđeno da je kod tužiteljice postojao potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca.
7. Prema odredbi čl. 69. st. 3. ZOMO dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.
7.1. Prema odredbama čl. 23. ZOMO smatra se da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji:
1. ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje, jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu ili
2. ako član obitelji nije živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje prema točki 1. ovoga stavka, a umrli osiguranik odnosno korisnik mirovine redovito mu je osiguravao sredstva za uzdržavanje u prosječnoj svoti od najmanje 80% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu (st. 1.).
Pravo na obiteljsku mirovinu ostvarenu prema stavku 1. ovoga članka prestaje kada prihodi korisnika mirovine premaše svotu iz stavka 1. ovoga članka (st. 2.).
8. Svota najniže mirovine na dan smrti korisnika mirovine R. Ž. iznosi 895,65 kn, a 66% iznosi 591,13 kn mjesečno.
8.1. Svota mirovine tužiteljice na dan smrti oca, 7. kolovoza 2016., iznosi 812,08 kn mjesečno.
8.2. Dakle, stalni prihod tužiteljice u trenutku smrti oca bio je veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža.
9. Stoga je tuženik pravilno zaključio da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz čl. 23. st. 1. ZOMO, pa je pravilno odbijen zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Naime, tuženik pravilno navodi da je stalni prihod tužiteljice u trenutku smrti oca svota mirovina koja joj se isplaćuje.
10. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužiteljice nisu osnovani te osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na njenu štetu.
11. Stoga je sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Odluka o trošku temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a.
U Zagrebu 28. travnja 2023.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
