REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Px 66/12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja P. J., OIB: … , iz S., zastupanog po pun. V.

D., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) A. D., OIB: …, iz

S., pod 2) A. R., OIB:…, iz S., pod 3) M. T., OIB:…, iz S., pod 4) Z.

V., OIB:…, iz S., tuženici od 1) do 4) zastupani po

pun. D. M., odvj. u S. i pod 5) G. S., OIB:…, radi nepačanja, i u pravnoj stvari tužiteljice A. R., OIB:…, iz S., zastupane po pun. D. M., odvj.

u S. protiv tuženika P. J., OIB: … iz S., zastupanog po pun. V. D., odvj. u S., radi utvrđenja, ispravke uknjižbe, predaje i prestanka uznemiravanja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 13. ožujka 2023. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja-protutuženika, pun.tuženika pod 1), 3) i 4) iz osnovnog predmeta i tužene-protutužiteljice pod 2) i pun.tuženika pod 5) iz osnovnog predmeta, dana 27. travnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužni su tuženici u roku od 15 dana prestati s bilo kakvim uznemiravanjem na čest. zem. 9161 k.o. S. te se i ubuduće suzdržati od bilo kakvog uznemiravanja na ovoj nekretnini.''.

II.Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

''1.Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica pod 2) suvlasnica 162/209 dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S., u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. i dopune iz 2010. g., koji predstavljaju sastavni dio presude, označenog slovima A, B, R, S, E, D, X, Č, Y, J, K i A, dok je tužitelj-protutuženik suvlasnik za 47/209 dijela cjeline iste, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka označene slovima Y, Č, X, D, E, G, H i Y, pa je tužena-protutužiteljica pod 2) ovlaštena temeljem presude zatražiti i postići ispravak pogrešne uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to za 162/209 dijela cjeline uz istovremeno brisanje tog prava s imena P. J. za isti suvlasnički dio.

2.Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana predati na slobodno raspolaganje tuženoj-protutužiteljici pod 2) dio nekretnine označene kao čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S., u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31.

svibnja 2005. g. i dopune iz 2010. g. označenog slovima A, B, R, S, E, D, X, Č, Y, J, K i A, ukupne površine 162 m², te prestati s bilo kakvim uznemiravanjem tužene- protutužiteljice pod 2) u vlasništvu i korištenju tog dijela predmetne nekretnine.

3.Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica pod 2) vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. 1132, 1. z.k. tijelo (zemljište bez zgrade sagrađeno na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132) z.u. 1676 k.o. S., što u naravi predstavlja zemljište bez zgrade prizemnice bruto površine od 32 m² s dvorišnim prostorom, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. označeno slovima D, J, Z, V i Š, kao i prava prolaza ispod zgrade oznake čest. zgr. 1132, 2. z.k. tijelo koji predstavlja prilazni put do čest. zem. 9161 k.o. S. pa je tužena-protutužiteljica pod 2) ovlaštena temeljem presude zatražiti i postići brisanje društvenog vlasništva s čest. zgr. 1132, 1. z.k. tijelo te sjedinjenje 1. z.k. tijela (zemljište bez zgrade) i 3. z.k. tijela (zgrada-prizemnica bez zemljišta sagrađena na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132, tijelo 1. -… 2 odnosno

sada …u jedinstveno z.k. tijelo z.u. 1676 k.o. S..''.

III.Tužitelj-protutuženik i tuženici pod 1), 3) i 4) i tužena-protutužiteljica pod 2) snose svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1) A. J. i pod 2) P. J. ustali su tužbom pred ovim sudom dana 23. studenog 1988. g. protiv tuženika pod 1) A. D., pod 2) A. Š.,

pod 3) M. T. i pod 4) Z. V., koja je evidentirana pod brojem I P 1950/88, u kojoj su naveli da su suvlasnici obiteljske stambene zgrade sagrađene na čest. zem. 9161 k.o. S., upisane kao 2. z.k. tijelo z.u. 14335, a kao 1. z.k. tijelo da je upisano zemljište bez zgrade iste zemljišnoknjižne oznake. 1. z.k. tijelo da predstavlja društveno vlasništvo s upisanim pravom korištenja u korist vlasnika zgrade upisane kao 2. z.k. tijelo, pa tužitelji imaju pravo korištenja čest. zem. 9161 k.o. S.. Tuženici da stanuju u zgradi označenoj kao čest. zgr. 1132 k.o. S. koja se nalazi u susjedstvu kuće tužitelja i svojataju pravo korištenja čest. zem. 9161 k.o. S. na način da na toj nekretnini pokušavaju sušiti rublje i slično. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženicima naložiti prestati s bilo kakvim pačanjem u čest. zem. 9161 k.o. S. te se i u buduće suzdržati od bilo kakvog pačanja u navedenu nekretninu.

Na ročištu od 23. lipnja 1989. g. tuženik pod 2) usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je, vezano uz sporno korištenje prostora radi sušenja rublja, vođena parnica koja je pravomoćno okončana te da svi tuženici imaju pravo korištenja sporne nekretnine što se čini već trideset (30) godina.

Na ročište od 26. srpnja 1989. g. pristupio je za sve tuženike pun. B. V. i dostavio u spis pun. za zastupanje.

Na ročištu od 2. ožujka 1990. g. pun. tuženika od 1) do 4) naveo je da je V. B., kao vlasnik čitavog kompleksa kuća … prodala tužiteljima staru kuću

koju su kasnije obnovili i dio vrta u dužini kuće i u širini od 2 m računajući od južne fasade kuće. S obzirom na navedeno i s obzirom na naknadno cijepanje parcela dio vrta da ni u kojem slučaju nije mogao biti pripadnost stare kuće koja je prodana tužiteljima, već je vrt postao vlasništvo odnosno korištenje ranijeg suvlasnika i pripada ostalim kućama. Dio vrta da se nesporno koristi za sušenje rublja daleko prije nego su tužitelji kupili i doselili u kupljenu kuću. Stoga je istaknut protutužbeni zahtjev i predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužitelji postali korisnici čest. zem. 9161 k.o. S., u naravi vrt i baš u dužini čitave kuće, a širine od 2 m računajući od južnog zida kuće tužitelja označene kao čest. zgr. 1132/1 k.o. S., a sve to kako je navedeno u točki VI. Kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 1968. g. te da tužiteljima ne pripada nikakvo pravo na preostali dio vrta već isti služi kompleksu zgrada bivše vlasništvo V. B., ud. A..

Tužitelji su se usprotivili protutužbenom zahtjevu navodeći da se radi o pravu korištenja temeljem Zakona i da stranke nisu mogle ugovorom otuđivati ili prenositi pravo korištenja zemljišta neovisno o kući.

Tuženici od 1) do 4) su u podnesku od 5. ožujka 1990. g. dodatno naveli da su tužitelji kupili staru kućicu od V. B., koju su kasnije obnovili, kao i dio vrta u dužini njihove kuće, a u širini od 2 m računajući od južne fasade kuće izgrađene i označene kao čest. zgr. 1132/1 k.o. S.. Za vrijeme života V. B. tužitelji da nisu svojatali njen vrt i dvorište, koje su nekretnine kasnije naslijedili bračni par Š. A. i A..

Nakon smrti V. B. tužitelji da su počeli u ljeto 1988. g. svojatati dio dvorišta i vrt koje nisu kupili Ugovorom o kupoprodaji jer je u točki VI. tog Ugovora navedeno što su tužitelji kupili. I pored toga da je ovaj sud na tužitelje uknjižio cijeli vrt mada to osnovom Ugovora nije mogao, a posebno jer vrt i dvorište služi svim stanarima. Dio kuće da je nacionaliziran pa i tom dijelu kuće da pripada na korištenje i dvorište i vrt. Radi smetanja tužitelja da se vodio spor pred ovim sudom pod brojem I P 1211/88 koji su tužitelji izgubili. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. da proizlazi da je 1984. g. vršen premjer radi usklađenja suda i katastra i da je tada uplanjena kuća izgrađena na čest. zem. 9161 k.o. S. površine 53 m² i to baš ona koju je V. B. prodala tužiteljima. Ostali kompleks zemljišta bivše vlasništvo V. B. da se vodi pod brojem čest. zgr. 1132/1 k.o. S.. Toj zgradi da je pripadalo dvorište oduvijek jer je faktički to i bila stojna kuća dok je kuća tužitelja koju su oni obnovili i koja je izgrađena na čest. zem. 9161 k.o. S. nekad bila gospodarska kućica-štala. Sad je, pak, sud čitavo dvorište uknjižio kao sastavni dio kuće tužitelja koja je uplanjena 1984. g., a do tada uopće nije bila uplanjena, pa je očito došlo do omaške kad je dvorište knjiženo kao sastavni dio kuće tužitelja. Kako tužiteljima ne pripada više prava nego što su kupili od V. B., odnosno kako im ne pripada dvorište i vrt koji pripada stojnoj kući označenoj kao čest. zgr. 1132/1 k.o. S. uređen je protutužbeni zahtjev na način da je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužitelji postali korisnici dijela čest. zem. 9161 k.o. S. u dužini njihove kuće izgrađene na toj čestici i u širini od 2 m računajući od južne fasade spomenute kuće, a sve kako je to navedeno u točki VI. Kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 1968. g. sastavljenog između V. B. i tužitelja, dok preostali dio vrta i dvorište služi zgradi označenoj kao čest. zgr. 1132/1 k.o. S. i stanarima u toj zgadi kao i da je pogrešno izvršena uknjižba prava korištenja čest. zem. 9161 1. z.k. tijelo k.o. S. i označeno kao pripadnost zgradi izgrađenoj na čest. zem. 9161 vlasništvo tužitelja, te tuženike ovlastiti temeljem presude zatražiti ispravak uknjižbe prava korištenja čest. zem. 9161 1. z.k. tijelo k.o. S. i to onog dijela koji je položen južno od postojeće kuće tužitelja na udaljenosti od 2 m gledajući od južnog zida kuće, time da se navedeni dio vrta uknjiži kao sastavni dio kuće označena kao čest. zgr. 1132/1 k.o. S..

U podnesku od 5. ožujka 1990. g. tuženici od 1) do 4) kao protustranku označili su pod 3) O. S..

U podnesku od 15. lipnja 1990. g. tužitelji pod 1) i 2) izjavili su da tužbu proširuju i na O. S., a s obzirom na činjenicu da se radi o nacionaliziranom zemljištu, što je sud prihvatio, jer tako proizlazi iz rješenja od 20. lipnja 1990. g. o zakazivanju ročišta kojim je pozvan i tuženik pod 5) O. S. uz dostavu tužbe i podnesaka od 5. ožujka i 15. lipnja 1990. g.

Na ročištu od 5. rujna 1990. g. pristupio je pun. SIZ-a u oblasti stanovanja te naveo da taj SIZ ima pravni interes umiješati se u parnicu kao umješač na strani tuženika od 1) do 4) te da prijavljuje miješanje.

Na ročištu od 19. prosinca 1990. g. pun. tuženika pod 5) izjavila je da u pogledu tužbe radi nepačanja odluku prepušta sudu, dok je, u odnosu na protutužbu u kojoj je tuženik pod 5) označen kao tuženik pod 3), navela da se najvjerojatnije radi o omašci jer taj tuženik nije pokrenuo nikakav postupak.

Na ovom ročištu sud je donio rješenje kojim se SIZ-u u oblasti stanovanja dozvoljava sudjelovanje kao umješaču na strani tužitelja odnosno tuženika.

Ujedno je pun. tuženika od 1) do 4) na ovom ročištu ispravio uvodni dio svog podneska od 5. ožujka 1990. g. tako da O. S. treba brisati kao označenog tužitelja pod 3). Očito se mislilo: kao označenog tuženika pod 3) iz protutužbe, jer pravni prednik G. S. nije postavio bilo kakav tužbeni zahtjev.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 14335 k.o. S. i Kupoprodajnog ugovora od 12. aprila 1968. g. i predmeta ovog suda broj I P 1211/88, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. Z.

koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 7. studenog 1989. g., saslušanjem svjedokinje A. Š., tužene-protutužiteljice pod 1) A. D., tužene-protutužiteljice pod 4)

Z. V. i tužitelja-protutuženika pod 2) P. J..

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda broj I P 1950/88 od 6. veljače 1991. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev te djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika pod 1) i 2) drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-1578/91 od 13. rujna 1991. g. ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj I P 1430/91.

U podnesku tuženika-protutužitelja od 1) do 4) od 4. siječnja 1994. g. sud je obaviješten da su tuženika-protutužitelja pod 2) A. Š. naslijedili K.

Š. i A. Š..

U podnesku od 19. veljače 2003. g. tužitelj-protutuženik P. J. izjavio je da je tužiteljica-protutužena A. J. preminula i da je on njen jedini nasljednik. U odnosu na tuženu-protutužiteljicu pod 2) da se označava njen nasljednik K. Š..

Nadalje, u spis je zaprimljen podnesak A. i J. R. od 24. ožujka 2003. g. koji su naveli ''da pristupaju parnici kao tuženi-protutužitelji pod 2) i 3)''. U ovom je podnesku navedeno da je kao tuženik-protutužitelj pod 2) označen A. Š., koji je, temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-283/81 od 9. travnja 1981. g., zajedno s A. Š., naslijedio pok. V. B., da je A. Š. preminuo

dana… g., da ga je, temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj

O-1943/90 od 14. prosinca 1990. g. naslijedila A. Š. koja je umrla …

g. te je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O-1007/02 od 10. svibnja 2002.

g. njenim nasljednikom proglašen njen unuk K. Š. za cijelo. Nadalje, da su

Ugovorom o prodaji od 13. lipnja 2002. g. A. i J. R. kupili nekretninu označenu kao čest. zgr. 1132, 3. z.k. tijelo, z.u. 1676 k.o. S. koja u naravi predstavlja zgradu- prizemnicu neto površine 23,76 m² zajedno s pripadajućim zemljištem i svim pripadnostima i služnostima. Slijedom navedenog, da se umjesto do tada označenog tuženika-protutužitelja pod 2) A. Š. prijavljuju pod 2) A. R. i pod 3)

J. R., kao tuženici-protutužitelji.

Zakazujući ročište za glavnu raspravu za 22. svibnja 2003. g. tadašnja sutkinja pozvala je dokaznim rješenjem od 12. svibnja 2003. g. i ''pun. obitelji R. te je na ročištu od 5. studenog 2003. g. njihova pun. V. Ć., odvj. u S. označena kao pun. tuženika pod 2) i 3), pa je očito da je sud prihvatio subjektivnu preinaku protutužbe iz podneska od 24. ožujka 2003. g.

U podnesku od 22. ožujka 2004. g. tuženici-protutužitelji A. i J. R. uredili su protutužbeni zahtjev na način da su zatražili utvrđenje da je pogrešna uknjižba prava vlasništva tužitelja-protutuženika P. J. za ¾ te tužitelja-protutuženika I. J. (iako ova osoba nije uz P. J. imala status tužitelja) za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. 9161 (zgrada, dvor) z.u. 14335 k.o. S. te se ima izvršiti ispravak pogrešne uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini na način da se dio čest. zem. 9161, ranije označen kao čest. zgr. 1132, 3. z.k. tijelo z.u. 1676 k.o. S. (istočna zgrada) ponovno uknjiži kao sastavni dio te nekretnine, a čest. zem. 9161 ponovno vrati u raniji z.u. 1676 k.o. S. kao sastavni dio te nekretnine, a tuženici- protutužitelji pod 2) i 3) istovremeno upišu kao suvlasnici za po ½ dijela cjeline na nekretnini oznake čest. zem. 9161 (dvorište) z.u. 1676 k.o. S..

Na ročištu od 12. srpnja 2004. g. tuženici-protutužitelji A. i J. R. obavijestili su sud da su protiv tuženika I. J. pred ovim sudom podnijeli tužbu radi utvrđenja i ispravke uknjižbe iz iste činjenične i pravne osnove te su predložili pripajanje tog predmeta ovom predmetu. Ujedno su uredili protutužbeni zahtjev na način da su izostavili riječi: ''a tužitelja-protutuženika I. J. za ¼''.

Sud je odlučio pribaviti predmet ovog suda broj I P 1482/04 te je, nakon toga, izvanraspravnim rješenjem od 1. listopada 2004. g. (iza lista 73 spisa) sud odlučio pribavljeni predmet pripojiti ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

Na ovom ročištu pun. tuženika-protutužitelja pod 1), 4) i 5) izjavio je da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika-protutužitelja pod 2) i 3).

Novooznačeni tuženik I. J. je u podnesku od 27. listopada 2004. g. odgovorio na protutužbu, usprotivio se postavljenom zahtjevu te naveo da tuženici- protutužitelji A. i J. R. svojataju nekretninu označenu kao čest. zem. 9161 k.o. S., a tuženik da, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik za ¾ idealnog dijela, nije prodao tu nekretninu niti su je prodali njegovi pravni prednici. Osporio je navod da su A. i J. R. predmetnu nekretninu kupili od K. Š. koji da je stekao od

pok. V. B., a ako su je i kupili od K. Š. da su je kupili od

nevlasnika pa jedino od te osobe mogu tražiti odštetu ukoliko su bili prevareni.

Tuženici-protutužitelji A. i J. R. uredili su svoj protutužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. te su u podnesku od predanom u spis na ročištu od 14. studenog 2006. g. zatražili utvrđenje da je pogrešna uknjižba prava vlasništva tužitelja-protutuženika P. J. za ¾ te tužitelja-protutuženika I. J. za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. 9161 (zgrada, dvor) z.u. 14335 k.o. S. te da se ima izvršiti ispravak pogrešne uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini na način da se dio čest. zem. 9161, ranije označen kao čest. zgr. 1132, 3. z.k. tijelo z.u. 1676 k.o. S. (istočna zgrada) ponovno uknjiži kao sastavni dio te nekretnine u površini od 30 m², a čest. zem. 9161 u površini od 64 m² nakon usklađenja putem parcelacijskog elaborata dobiti jedinstvenu z.k. oznaku ukupne površine od 226 m² te izvršiti upis prava vlasništva te nekretnine na ime tuženika-protutužitelja A. i J. R., svakog za po ½ od dijela cjeline iste.

U podnesku predanom u spis na ročištu od 20. prosinca 2006. g. tuženici- protutužitelji A. i J. R. zatražili su utvrđenje da je pogrešna uknjižba prava vlasništva tužitelja-protutuženika P. J. za ¾ te tužitelja-protutuženika I. J. za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. 9161 (zgrada 53 m², dvor 156 m²) z.u. 14335 k.o. S. i ovlaštenje tražiti ispravak pogrešne uknjižbe prava vlasništva na čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. na način da se u cijelosti poništi novi z.u. 14335 za čest. zem. 9161 (zgrada 53 m², dvor 156 m²) i ista vrati u raniji z.u. 1676 k.o. S., a tuženi-protutužitelji A. i J. R. upišu kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki za po ½ od 226/243 dijela cjeline iste, a tužitelj-protutuženik P. J. za ¾ dijela od 17/243 dijela te I. J. za ¼ od 17/243 dijela cjeline iste, s tim da će se novim prijavnim listom izvršiti usklađenje te povećati ukupna površina čest. zem. 9161 k.o. S. (zapadni dio) sve u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. koje predstavlja sastavni dio presude, dok će se čest. zgr. 1132, 3. z.k. tijelo, zgrada bez zemljišta sagrađena na istočnom dijelu čest. zgr. 1132 tijelo 1. z.u. 1676 k.o. S. formirati kao 4. z.k. tijelo i izvršiti upis prava vlasništva istog na tužitelja-protutuženika pod 1) P. J. za ¾, a I. J. za ¼

dijela cjeline, dok će tuženici-protutužitelji A. i J. R. ostati upisani kao suvlasnici čest. zgr. 1132, 3. z.k. tijelo sagrađena na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132 tijelo 1. z.u. 1676 k.o. S., svaki za po ½ dijela cjeline iste.

U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je pregledao rješenje ovog suda broj Z-2369/91 od 17. ožujka 1992. g. i Z-1218/84 od 13. ožujka 1984. g., Ugovor o prodaji ''U S., 13. lipnja 2002. g.'', rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O- 1007/02 od 10. svibnja 2002. g., broj O-1943/90 od 14. prosinca 1990. g., broj O-283/81 od 9. travnja 1981. g., rješenje o naknadno pronađenoj imovini ovog suda broj O-283/81 od 26. svibnja 1982. g., rješenje Narodnog odbora O. S., Sekretarijata za financije, Imovinsko-pravnog odsjeka broj NZ 917/3-59 od 25. studenog 1959. g., rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru O. S. broj N-6060/4-59

od 7. srpnja 1960. g., dopis Područnog ureda za katastar S. od 29. listopada 2002. g. i 13. veljače 2003. g., prijavni list za katastar od 16. travnja 1984. g., dopis Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u S.

od 7. ožujka 2002. g. s prerisom katastarskog plana od 28. veljače 2002. g., dopis od 1. kolovoza 2001. g., smrtni list iza smrti V. B. i rješenje od 23. rujna 1966. g. i obavijest od 7. lipnja 2002. g. Sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta od 10. rujna 2004. g. uz sudjelovanje vještaka mjernika A. Z. koji je izradio pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2005. g.

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda broj I P 1430/91 od 16. ožujka 2007. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 1) A. D., pod 4) M. T. i pod 5) Z. V. te u cijelosti prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 2) A. R. i pod 3) J. R.. Odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika pod 1) P. J.,

tuženika I. J. drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-857/08 od 10. lipnja 2008. g. ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kojim je pod točkom I. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika P. J. i kojim je pod točkom III. izreke prekoračen tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 2) i 3) i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. Predmet je dobio novi poslovni broj I P 1911/08.

U podnesku predanom u spis na ročištu od 27. svibnja 2010. g. tuženici- protutužitelji pod 2) i 3) uredili su protutužbeni zahtjev na način da su zatražili utvrđenje da su tuženici-protutužitelji pod 2) i 3) suvlasnici, svaki za po ½ od 162/209 dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S., u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. i dopune iz 2010. g., koji predstavljaju sastavni dio presude označeno slovima A, B, R, S, E, D, X, Č, Y, J, K i A, dok je tužitelj-protutuženik P. J. suvlasnik za ¾ od 47/209, a tuženik I. J. za ¼ od 47/209 dijela cjeline iste, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka označene slovima Y, Č, X, D, E, G, H i Y, te ovlaštenje temeljem presude zatražiti i postići ispravak pogrešne uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to svaki za po ½ od 162/209 dijela cjeline uz istovremeno brisanje tog prava s imena P. i I. J. za isti suvlasnički dio. Ujedno je zatražena od tužitelja-protutuženika P. J. i tuženika I. J. predaja na slobodno raspolaganje tuženicima-protutužiteljima pod 2) i 3) dijela nekretnine označene kao čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S., u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. i dopune iz 2010. g. označenog slovima A, B, R, S, E, D, X, Č, Y, J, K i A, ukupne površine 162 m², te prestati s bilo kakvim uznemiravanjem tuženika-protutužitelja pod 2) i 3) u vlasništvu i korištenju tog dijela predmetne nekretnine. Zatraženo je i utvrđenje da su tuženici- protutužitelji pod 2) i 3) suvlasnici, svaki po ½ dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zgr. 1132, 1. z.k. tijelo (zemljište bez zgrade sagrađeno na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132) z.u. 1676 k.o. S., što u naravi predstavlja zemljište bez zgrade prizemnice bruto površine od 32 m² s dvorišnim prostorom, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. od 31. svibnja 2005. g. označeno slovima D, J, Z, V i Š, kao i prava prolaza ispod zgrade oznake čest. zgr. 1132, 2. z.k. tijelo koji predstavlja prilazni put do čest. zem. 9161 k.o. S. te ovlaštenje temeljem presude zatražiti i postići brisanje društvenog vlasništva s čest. zgr. 1132, 1. z.k. tijelo te sjedinjenje 1. z.k. tijela (zemljište bez zgrade) i 3. z.k. tijela (zgrada-prizemnica bez zemljišta sagrađena na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132, tijelo 1.-… odnosno sada…) u jedinstveno

z.k. tijelo z.u. 1676 k.o. S..

U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je pregledao Aneks od 4. ožujka 2009. g. Ugovora o prodaji ''U S., 13. lipnja 2002. g.'', izvadak iz katastra zemljišta za kat. čest. 10560/1 i 10560/2, PL 394 k.o. S. od 26. veljače 2009. g., rješenje Područnog ureda za katastar S. od 27. prosinca 2006. g., izvadak iz zemljišne knjige za z.u. 1676 i za z.u. 14335 k.o. S. od 10. siječnja 2009. g., povijesni z.k. izvadak za z.u. 14335 k.o. S., ''službeni dokument o nacionalizaciji'' stambene zgrade …Ureda državne uprave S. od 6. prosinca 1963. g. predan u spis

na ročištu od 9. prosinca 2010. g., skicu i rješenje koje prileže spisu N-620/59 koji se odnosi na nacionalizaciju zgrade u S., dostavljene uz dopis Ureda

državne uprave u SDŽ od 23. prosinca 2010. g. i uvjerenje

Područnog ureda za katastar S. od 30. prosinca 2010. g. s prilozima. Sud je proveo dokaz pisanom dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. Z. od 18. ožujka 2010. g. i usmenom dopunom na ročištu od 3. rujna 2010. g. i pisanim i usmenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka geodeta P. V. s ročišta od 3.

studenog 2010. g.

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda broj I P 1911/08 od 16. ožujka 2007. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev i u cijelosti prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 2) i 3). Odlučujući o žalbama tužitelja- protutuženika pod 1) i tuženika pod 2) iz protutužbe drugostupanjski sud je rješenjem broj Gžp-2101/11 od 15. listopada 2012. g. ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. Predmet je dobio novi poslovni broj Px 66/12.

Rješenjem broj Px 66/12 od 22. kolovoza 2013. g. utvrđen je prekid postupka jer je tuženik-protutužitelj pod 3) J. R. preminuo. Postupak je nastavljen rješenjem broj Px 66/12 od 26. kolovoza 2015. g. te je kao nasljednica označena A. R., već označena kao tužena-protutužiteljica pod 2).

Rješenjem broj Px 66/12 od 21. kolovoza 2019. g. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika pod 2) iz protutužbe I. J., jer je sud utvrdio da je ova osoba preminula. Postupak je nastavljen rješenjem broj Px 66/12 od 17. prosinca 2019. g. te je kao nasljednik označen P. J., već označen kao, sada jedini, tužitelj-protutuženik. U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je pregledao rješenje ovog suda broj I 828/89 od 22. svibnja 1989. g., rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O- 1466/82 od 9. prosinca 1982. g. i O-3302/19 od 11. studenog 2019. g., zemljišnoknjižne izvatke za z.u. 14335 i 1676 k.o. S. od 4. travnja i 15. i 16. prosinca 2022. g., Ugovor o kupoprodaji od 1. rujna 2015. g., Ugovor broj 31 o kupoprodaji stana ''U S., 19. listopada 1992. g.'' i izvadak iz zemljišne knjige za z.u. 1676 k.o. S. od 12. prosinca 2022. g. Sud je proveo i dokaz uviđajem na licu mjesta od 16. listopada 2020. g. uz sudjelovanje vještaka mjernika A. B. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 19. siječnja 2022. g. i usmenu dopunu na ročištu od 17. siječnja 2023. g.,

Tužitelj-protutuženik i tuženici pod 1), 3) i 4) i tužena-protutužiteljica pod 2) popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

-u odnosu na tužbeni zahtjev

Tužitelj-protutuženik ustao je negatornom tužbom jer je zatražio da sud naloži tuženicima pod 1), 3), 4) i tuženoj-protutužiteljici pod 2), kao suvlasnicima stambene zgrade označene kao čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. i tuženiku pod 5) G. S.,

u odnosu na kojeg je tužba proširena u podnesku od 15. lipnja 1990. g. i nije nikad povučena, a radi toga što se radilo o nacionaliziranom zemljištu, prestati s bilo kakvim uznemiravanjem na čest. zem. 9161 k.o. S..

S obzirom da je tužba podnesena 1988. g. primijeniti je trebalo odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80 i 36/90, preuzet kao propis RH u Narodnim novinama broj 53/91 i 91/96, dalje ZOVO), a prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Radi se o negatornoj tužbi iz odredbe čl. 42. st. 1. ZOVO-a prema kojoj ako treća osoba neosnovano uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik odnosno pretpostavljeni vlasnik može tužbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Tužitelj-protutuženik i njegova pravna prednica A. J. naveli su u tužbi da su, kao suvlasnici obiteljske stambene zgrade izgrađene na čest. zem 9161 k.o. S.,

upisane kao 2. z.k. tijelo u z.u. 14335, ovlaštenici prava korištenja 1. z.k. tijela upisanog kao zemljište bez zgrade, a tuženici da ih u tom pravu uznemiravaju na način da svojataju pravo korištenja tog zemljišta na kojem da pokušavaju sušiti robu.

U dosadašnjem tijeku postupka ovako postavljen tužbeni zahtjev, koji tužitelj- protutuženik i njegovi pravni prednici nisu mijenjali, odbijan je kao neosnovan jer je prvostupanjski sud u tri ukinute presude, u bitnom, smatrao da je upis prava korištenja zemljišta bez zgrade isključivo na ime tužitelja-protutuženika i njegovih pravnih prednika pogrešan (I P 1950/88 od 6. veljače 1991. g.), odnosno da je pogrešna uknjižba tužitelja-protutuženika i njegovog pravnog prednika (I. J.) kao jedinih vlasnika čest. zem. 9161 k.o. S. (I P 1430/91 od 16. ožujka 2007. g. i I P 1911/08 od 1. travnja 2011. g.). U tri ukidna rješenja viši sud nije prihvatio odluke suda s gotovo istim obrazloženjem: da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer je smatrao da tužitelj- protutuženik pod 1) i njegova pravna prednica nisu za cijelo sukorisnici sporne nekretnine već samo dijela u širini od 2 m računajući od južne fasade zgrade, a kako je navedeno u t. VI. Kupoprodajnog ugovora sastavljenog između V. B. i tužitelja od

12. travnja 1968. g., u kojem slučaju prvostupanjski sud nije mogao u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kad proizlazi da su tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici makar i za dio sukorisnici nekretnine označene kao čest. zem. 9161 k.o. S. (Gž-1578/91 od 13. rujna 1991. g) odnosno da bi iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazilo da su tuženik-protutužitelj i njegovi pravni prednici odnosno prednik vlasnici dijela predmetne nekretnine i to zemljišta oko kuće u širini od 2 m računajući od južne fasade kuće izgrađene na tom zemljištu, a kako je to navedeno u Kupoprodajnom ugovoru od 12. travnja 1988. g. koji je bio zaključen između prodavateljice V. B. i obitelji J.,

radi čega da prvostupanjski sud nije mogao odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti (Gž-857/08 od 10. lipnja 2008. g. i Gžp-910/11 od 3. srpnja 2012. g.).

Ovaj sud smatra da je potrebno prvo sagledati od koje su osnovne čest. zem. i na koji način nastale: čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. i čest. zem. 9161 z.u. 14335

k.o. S. i što ove čest. u naravi predstavljaju i što su predstavljale u vrijeme podnošenja tužbe.

U tu svrhu sud je prvenstveno koristio utvrđenja prilikom prvog uviđaja na licu mjesta i pisane nalaze i mišljenja sudskog vještaka A. Z. od 7. studenog 1989. g.,

31. svibnja 2005. g. i 12. ožujka 2010. g. kao i usmenu dopunu s ročišta od 3. rujna 2010. g.

U prvom pisanom nalazu i mišljenju vještak Z. objasnio je sudu da predmet spora predstavlja čest. zem. 9161 k.o. S. koja odgovara katastarskoj oznaci kat. čest. 10560/2 k.o. S. te da su katastarskom izmjerom 1955. g. kuća označena kao čest. zgr. 1132 i dvor s kućama označen kao čest. zem. 9161 k.o. S. imale jednu katastarsku oznaku: kat. čest. 10560 k.o. S.. Spomenuo je, nadalje, prvi položajni nacrt koji je 1967. g. izradio geodet A. B. i kojim je kat. čest. zem. 10560 k.o. S. cijepana u podčestice 10560/1/2/3 koji, međutim, nije proveden ni u sudu ni u katastru, te drugi položajni nacrt iz 1984. g. broj K.R. 19/84, koji je rađen radi usklađenja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja i kojim su stvorene: kat. čest. 10560/1 koja odgovara čest. zgr. 1132 i kat. čest. 10560/2 koja odgovara čest. zem. 9161, sve k.o. S., s tim da je u ovom nacrtu u čest. zem. 9161 uplanjena i zgrada u dvoru od 53 m² jer je postojala prije 1968. g.

Nadalje:

-iz rješenja Narodnog odbora O. S., Sekretarijata za financije, Imovinsko-

pravnog odsjeka broj NZ-917/3-59 od 25. studenog 1959. g. proizlazi da je bivšoj vlasnici V. B., rođ. P. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo čest. zem. 9161 z.u. 1676 k.o. S. kao građevno zemljište, dok je

-rješenjem broj N 620/4-59 od 7. srpnja 1960. g., koje je donijela Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru O. S., rješavajući o zahtjevu za utvrđenje predmeta nacionalizacije podnesenom od Sekretarijata za financije NO O. S. i o zahtjevu V. B. za izuzimanje od nacionalizacije dijelova nacionalizirane stambene zgrade, utvrđeno da je nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u S., … . koja je sagrađena na južnom dijelu čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. ranijeg vlasništva V. B., rođ. P. za cijelo, te je odbijen zahtjev Sekretarijata za financije u dijelu kojim je bilo zatraženo utvrđenje nacionalizacije prizemnih zgrada u S., koje su izgrađene na istočnom i

sjevernom dijelu čest zgr. 1123 z.u 1676 k.o. S. koje se ostavljaju u vlasništvu dotadašnje vlasnice V. B.-P. te je određeno da se u stambenoj zgradi nacionaliziranoj tim rješenjem izuzimaju od nacionalizacije i ostavljaju u vlasništvo V. B.-P. kao posebni dijelovi zgrade jedan stan na cijelom drugom katu i jedan stan na sjevernom krilu II. kata. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da su od strane angažiranog građevnog stručnjaka pregledani stambeni objekti te je utvrđeno da se nalaze na čest. zgr. 1123 z.u. 1676 k.o. S. i to baš tri zgrade od kojih nacionalizirana zgrada iz točke I. tog rješenja, s obzirom da ima pet malih stanova, predstavlja najamnu stambenu zgradu, te dvije prizemnice na istočnom i sjevernom dijelu nacionalizirane zgrade privremeno adaptirane za stanovanje koje u stvari predstavljaju gospodarske zgrade odnosno male magazine i koje nisu od značaja privredne djelatnosti kao i da je vlasnica svih objekata upisana u zemljišnoj knjizi Kotarskog suda Split V. B., rođ. P. za cijelo.

Iz pregledanog Kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 1968. g., koji su zaključili A. J., A. J., I. J. (pravni prednici tužitelja-protutuženika) i tužitelj-

protutuženik P. J., s jedne strane, i V. B., s druge strane, proizlazi da je predmet tog Ugovora bilo pravo vlasnosti i korištenja sa svim pripadcima i služnostima cjeline podčest. zem. 9161/1 k.o. S. odnosno cjelina stare i trošne prizemne zgrade od jednog dvosobnog stana u S.-… /dvorište i cjelina dvorišta-vrta južno od ove zgrade. Nadalje je u točki 4. Ugovora navedeno da u korist kupljene zgrade i dvorišta-vrta postoji pravo služnosti prolaza i prenošenja stvari do kupljenog objekta uzduž južne strane dvorišta prolazom iz … . kroz prolaz ispod svoda na

južnoj strani stambene zgrade … . , dok je u točki 6. ovog Ugovora precizno navedeno da međa između prodanog dvorišta-vrta i prodavateljičinog dvorišta-vrta ide pravcem istok-zapad na udaljenosti dva metra od fasade kupoprodajne zgrade, time da jugozapadni ugao dijela zemljišta 9161 koji pripada na korištenje kupcima dopire do sjevernog ruba kamenih stepenica za ulaz u dvorište-vrt.

Prema utvrđenjima s prvog uviđaja na licu mjesta od 27. listopada 1989. g. sud je na licu mjesta zatekao i opisao stanje spornog dijela čest. zem. 9161 k.o. S. na slijedeći način:

-navedeno je da zgrada tužitelja-protutuženika predstavlja prizemnu zgradu s visokim potkrovljem do koje se pristupa kroz prolaz zgrade … . te nakon toga kamenim stepeništem. U odnosu na tu prizemnicu da je stambena zgrada sa stanovima tadašnjih tuženika postavljena na samoj ulici … . te da se istočno nalaze zgrada tužitelja-protutuženika i zemljani prostor koji da je dijelom popločan kamenim pločama i koji sa zapadne strane graniči s pločnikom oko zgrade … . i kamenim zidom koji s tom zgradom formira prolaz širine oko 2 m, sa sjeverne strane s objektom tužitelja-protutuženika, s istočne strane zidom od opeke visine 3 do 4 m i zidom O.Š. N. R. te s južne strane dijelom sjevernom stranom zgrade …,

a dijelom kamenim zidom visine oko 1 m,

-opisano je da je sporni zemljano-popločani prostor ograđen žičanom mrežastom ogradom te da se na krajnjem zapadom dijelu te ograde nalaze željezna vrata s postavljenim lokotom, a ključ lokota da ima majka tadašnjeg tuženika pod 2) A. Š.. Taj prostor u južnom dijelu da predstavlja obrađenu površinu sa zatečenim sadnicama sezonskog povrća, nešto cvijeća i stablima smokve, šljive, nešpule i šipka, jednom česmom i odloženim građevinskim materijalom. Sjeverni, uglavnom zemljani dio prostora da je ograđen niskim kamenim zidićem s tim da je uz južnu fasadu kuće tužitelja-protutuženika betonski pločnik. I tu su zatečena posađena stabla nešpule i šljive, odrina, nešto cvijeća, grm ružmarina, građevinski materijal i stari stroj za pranje rublja,

-zatečena su i tri sušila za robu: najsjevernije koje koriste samo tužitelj- protutuženik i njegovi pravni prednici, srednje, postavljeno prije par mjeseci, koje koriste samo stanari zgrade … . te najjužnije koje od davnina koriste samo stanari zgrade….,

-u pripadajućoj skici označena je slovom J krajnja granica o kojoj u Kupoprodajnom ugovoru od 12. travnja 1968. g. govori točka 6. kao granici između kupljenog vrta-dvorišta i ostatka dvorišta: sjeverni rub kamenih stepenica na ulazu u dvorište-vrt te je točkama J, N i D razgraničen dio koji južno od ove crte koriste stanari zgrade ….a sjeverno tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici.

U podnesku od 22. ožujka 2004. g. tužena-protutužiteljica pod 2) i njen pravni prednik ukazali su sudu upravo ono što proizlazi iz pregledanih rješenja Narodnog odbora O. S., Sekretarijata za financije, Imovinsko-pravnog odsjeka broj NZ-

917/3-59 od 25. studenog 1959. g. i rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Split broj N 620/4-59 od 7. srpnja 1960. g.: da je u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 1968. g. u zemljišnoj knjizi ovog suda prodani objekt-istočna zgrada anagrafske oznake … bio upisan kao 3. z.k. tijelo čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. dok je dvorišni prostor bio označen također u 3. z.k. tijelu z.u. 1676 kao čest. zem. 9161 jer je u rješenju o nacionalizaciji od 25. studenog 1959. g. čest. zem. 9161 k.o. S. označena kao građevno zemljište, a objekt koji su kupili tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici Ugovorom iz 1968. g. jasno je označen kao prizemnica položena na istočnom dijelu koja je u detaljnom listu broj 49 Geodetske uprave RH, Zavoda za katastar S., tahimetrijska izmjera 1955. g. označen žutom bojom. U tom je, naime, detaljnom listu (koji se nalazi na listu 69 I spisa) južna zgrada- glavna zgrada sa stanovima označena crvenom (u stvari žarko roza) bojom, a dvije prizemnice položene na istočnom i sjevernom dijelu čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. žutom bojom dok zelena boja u jednom dijelu označava i sporni dvorišni prostor oznake 9161 z.u. 1676 k.o. S..

Takvo stanje u zemljišnim knjigama u vrijeme zaključenja Kupoprodajnog ugovora u skladu je sa stanjem u katastru jer je već navedeno da se radilo o jednoj kat. čest. zem. 10560 k.o. S. ukupne površine od 425 m².

Iz opisanog stanja nekretnine upisane u jedinstveni z.u. 1676 k.o. S., iz koje ni jedna čest. zem. do 1984. g. nije prešla u drugi z.u. i koja je odgovarala tada jedinstvenoj kat. čest. zem. 10560 k.o. S., proizlazi da se radilo o stojnoj kući- stambenoj zgradi sa stanovima i više stanara (tuženika iz tužbe iz 1988. g.) i pomoćnim objektima označenim žutom bojom od kojih se onom koji je prodan tužitelju- protutuženiku i njegovim pravnim prednicima pristupalo prolazom koji vodi ispod svoda stojne zgrade, kamenim stepenicama i preko spornog zemljišta (dvorišta-vrta). Stoga je ovaj sud zaključio da se radilo o zemljištu povezanom s glavnom stambenom zgradom koje je služilo redovnoj upotrebi te glavne zgrade-stojne kuće, a služili su joj i pomoćni objekti kasnije pretvoreni u stambene objekte.

Stoga je Kupoprodajnim ugovorom od 12. travnja 1968. g. prijašnja vlasnica svih nekretnina upisanih u z.u. 1676 k.o. S. V. B. tužitelju-protutuženiku i njegovim pravnim prednicima prodala žutom bojom označeni pomoćni objekt na istočnom dijelu čest. zgr. 1132 iz tog z.u. i, protivno tadašnjim propisima, pravo korištenja dijela zemljišta koje je služilo za redovnu upotrebu glavne stojne zgrade s više od pet stanova, i to u površini od 2 m gledajući od južne fasade prodanog objekta.

Stupanjem na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je objavljen u Narodnim novinama broj 92/96, međutim, taj je Ugovor, temeljem odredbe čl. 18. st. 1. tog Zakona, u dijelu kojim je prodano pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu konvalidirao. Prema ovoj odredbi pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim.

To, nadalje, znači da je, kao što su to u svim dosadašnjim ukinutim presudama primjećivali suci, rješenjem ovog suda, Odjela za zemljišne knjige broj Z-1218/84 od 13. ožujka 1985. g.,

osim što je u točki 1. evidentiran upis novonastale stambene zgrade sagrađene na čest. zem. 9161 z.u. 1676 k.o. S., izvršen otpis te čest. zem. iz z.u. 1676 u novi z.u. 14335 k.o. S. (točka 2.), u točki 3. izvršena uknjižba društvenog vlasništva čest. zem. 9161 ''zemljište bez zgrade'', tijelo 1. z.u. 14335 te uknjižba prava vlasništva zgrade bez zemljišta kao tijela 2. z.u. 14335 na ime tužitelja-protutuženika i njegovih pravnih prednika uz prethodno brisanje tog prava s imena V. B., ud. A.,

nepripadno u točki 5. odlučeno da se uknjižuje i pravo korištenja na zemljištu upisanom u tijelu 1. na korist vlasnika zgrade upisane u tijelu 2. dok na tom zemljištu postoji zgrada, jer je time, osim zemljišta koje su kao građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu kupili Ugovorom iz 1968. g. i koje služi redovnoj upotrebi pomoćnog objekta koji su kupili istim Ugovorom, tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici stupanjem na snagu ZV-a dana 1. siječnja 1997. g. i primjenom odredbe čl. 361. st. 1. tog Zakona postali vlasnici čitave čest. zem. 9161 z.u. k.o. S., pa tako i dijela tog zemljišta koje služi redovitoj upotrebi glavne stojne zgrade, sada označene kao čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S..

Radi takve pogrešne uknjižbe prava korištenja temeljem rješenja Z-1218/84 i upisa prava vlasništva i na dijelu čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. koje služi redovitoj upotrebi zgrade sada označene kao čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S., tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici počeli su još 1988. g. svojatati dio čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. koji su koristili tadašnji stanari stambene zgrade izgrađene na čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S., braniti im pristup na taj dio zemljišta i braniti im sušiti robu na sušilima koje je sud prilikom prvog uviđaja zatekao na licu mjesta što je rezultiralo podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda u predmetu ovog suda I P 1211/88 koju su podnijeli tadašnji stanari: A. D., A. Š., M.

T. i Z. V. protiv A. i P. J., u kojem su tužitelji u cijelosti uspjeli s postavljenim tužbenim zahtjevom.

Ovakav zaključak suda o pogrešnoj uknjižbi potvrđuje prvi iskaz koji je na ročištu od 19. prosinca 1990. g. u ovom postupku iznio tužitelj-protutuženik koji je kazao da su njegovi pravni prednici i on 1968. g. kupili kućicu koja se nalazi istočno od zgrade …., da je u to vrijeme zemljište bilo nacionalizirano i nije bilo predmet kupoprodaje, da su se s pok. V. B. dogovorili da zemljište oko kuće koju kupuju u širini od 2 m čini sastavni dio te kuće odnosno služi njenom redovitom korištenju, a ostali dio zemljišta, onaj položen južnije, da nije bio obuhvaćen Ugovorom. Nadalje, da je pok. V. B., osim što je tražila da se za njena života ne poduzimaju bilo kakvi radovi u smislu proširenja kupljene kućice, tražila i da ne koriste sporni vrt odnosno da ga ne obrađuju. Potvrdio je navode stanara zgrade da su se u tom južnom dijelu nalazila njihova sušila za robu te je izjavio da se do smrti V. B. taj dio vrta nije obrađivao, a da ga je nakon njene smrti (oko…. g.) počela obrađivati A.

Š.. Zatim da je 1985. g. od z.k. odjela ovog suda primio rješenje o uknjižbi iz kojeg je saznao da je čitava čest. zem. 9161 pripala njegovoj kući nakon čega da je obavijestio tadašnje tuženike-stanare zgrade … .da više ne mogu obrađivati vrt i da ga prestanu koristiti te je stanarima počeo braniti upotrebu sušila.

Pogrešna uknjižba rezultirala je i podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari jer su tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici radi korištenja dijela čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. od strane stanara zgrade izgrađene na čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. na način da pristupaju na južni dio tog zemljišta i stavljaju sušiti rublje ustali negatornom tužbom radi zabrane uznemiravanja. S obzirom da stanari nisu nikada ometali tužitelja-protutuženika i njegove pravne prednike u pravu vlasništva dijela čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. koje služi redovnoj upotrebi njihovog objekta u širini od 2 m od južne fasade tog objekta na način da su pristupali na taj dio dvorišta-vrta i tu pokušavali sušiti rublje odnosno obrađivati zemljište, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti neosnovan, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

S obzirom da je sud negatorni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ocijenio u cijelosti neosnovanim, nije se bavio ocjenjivanjem tko je od konačno označenih tuženika uopće više suvlasnik zgrade označene kao čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S. odnosno vlasnik posebnih dijelova te zgrade, s tim da je u odnosu na tuženika pod 5), koji nije suvlasnik zgade već je bio tuženik radi činjenice nacionalizacije zemljišta, tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan.

-u odnosu na protutužbeni zahtjev

Odlučiti je trebalo o protutužbenom zahtjevu koji su podnijeli tužena- protutužiteljica pod 2) i njen pravni prednik J. R., a kao kupci drugog pomoćnog objekta označenog žutom bojom na već spomenutom detaljnom listu broj 49 Geodetske uprave RH, Zavoda za katastar S., tahimetrijska izmjera 1955. g. koji je položen na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S., koji su kupili od prodavatelja K. Š., pravnog slijednika prijašnje vlasnice V. B., Ugovorom o kupoprodaji od 13. lipnja 2002. g.

U čl. 2. ovog Ugovora navedeno je da je predmet kupoprodaje čest. zgr. 1132, 3. z.k. tijelo z.u. 1676 k.o. S. koja u naravi predstavlja zgradu-prizemnicu neto površine 23,76 m² zajedno s pripadajućim zemljištem i svim pripadnostima i služnostima (prilaznog puta i slično).

Radi pogrešnog stava da je pravnim slijednicima ranije vlasnice cijele nekretnine upisane u z.u. 1676 k.o. S. koja je imala jedinstvenu katastarsku oznaku kat. čest. zem. 10560 k.o. S. V. B. u vlasništvo, osim dva stana izuzeta od nacionalizacije i jednog neprodanog pomoćnog objekta, prešao i dio čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. koji nije prodan tužitelju-protutuženiku i njegovim pravnim prednicima, a kako je to sud već objasnio, Ugovorom iz 1968. g. koji je u dijelu prodaje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu konvalidirao, tužena-protutužiteljica pod 2) pokušala je protumačiti da je već Ugovorom iz 2002. g. pravni slijednik ranije vlasnice (K. Š.) tuženoj-protutužiteljici pod 2) i njenom pravnom predniku prodao i dio čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S., iako to u tom Ugovoru nije navedeno, a nastojeći prikazati da je ova čest. zem. prodana jer je napisano da je prodano pripadajuće zemljište i sve pripadnosti i služnosti (prilazni put i slično).

Smatrajući da je tužitelj-protutuženik (i njegovi pravni prednici) od ukupne površine čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. kupio površinu od ukupno 47 m², računajući površinu pomoćnog objekta i zemljišta koje služi redovitoj upotrebi tog objekta, tužena-protutužiteljica pod 2) je u konačno uređenom protutužbenom zahtjevu postavila zahtjev za utvrđenje da je vlasnica preostalog dijela ove čest. zem. u idealnom dijelu od 162/209 i to baš dijela koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z.

iz 2005. i 2010. g. označen slovima A, B, R, S, E, D, X, Č, Y, J, K i A.

Suprotno navodima tužene-protutužiteljice pod 2) preostali dio čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. nije mogao biti predmet kupoprodaje ni 2002. g. ni naknadno Aneksa iz 2009. g. jer se radi o zemljištu koje služi redovitoj upotrebi stambene zgrade označene kao čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S., a kako je to sud već objasnio. Ujedno,

a po ocjeni ovog suda, Aneks koji je sastavljen nakon podnošenja protutužbe u podnesku od 22. ožujka 2004. g. zaključen je radi potrebe dokazivanja u ovom predmetu. Stoga je sud ocijenio da je zahtjev tužene-protutužiteljice pod 2) za utvrđenje njenog prava vlasništva dijela nekretnine označene kao čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. u cijelosti neosnovan jer tužena-protutužiteljica pod 2) nije dokazala da je valjanim pravnim poslom stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela ove nekretnine koji je opisala u tužbenom zahtjevu konačno uređenom u točki 1. podneska predanog u spis na ročištu od 27. svibnja 2010. g. Usput treba napomenuti da se u istom zahtjevu ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva idealnog dijela nekretnine koji predstavlja fizički odvojeni (slovima i površinom) odnosno realni dio nekretnine.

Na ovom mjestu sud smatra potrebnim ukazati na navode iz odgovora na tužbu pravnog prednika tužene-protutužiteljice pod 2) A. Š. koji je, zajedno s ostalim tuženicima koji su bili obuhvaćeni tužbom iz 1988. g., naveo da V. B., kao vlasnica čitavog kompleksa kuća …nije mogla prodati tužiteljima dio vrta koji služi kompleksu zgrada odnosno dvorište i vrt koji pripada stojnoj kući označenoj kao čest. zgr. 1132/1 k.o. S..

Iz istog razloga ni njegov nasljednik K. Š. nije mogao prodati taj isti dio vrta zajedno s prodajom drugog pomoćnog objekta na sjevernoj strani čest. zgr. 1132 z.u. 1676 k.o. S..

Što se tiče protutužbenog zahtjeva postavljenog pod točkom 2. treba navesti da je tužena-protutužiteljica pod 2) ovaj zahjev postavila u dva potpuno kontradiktorna dijela: iz prvog bi se moglo zaključiti da tužena-protutužiteljica pod 2) nije u posjedu dijela nekretnine označene kao čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. i to baš dijela označenog slovima A, B, R, S, E, D, X, Č, Y, J, K i A, ukupne površine 162 m² u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. Z. iz 2005. g. i 2010. g. jer je od tužitelja-

protutuženika zatražena predaja tog dijela na slobodno raspolaganje tuženoj- protutužiteljici pod 2), dok iz drugog dijela zahtjeva postavljenog u istoj točki petita protutužbe proizlazi, potpuno suprotno, da tužena-protutužiteljica pod 2) kao vlasnica i posjednica opisanog dijela nekretnine traži zaštitu od uznemiravanja jer se radi o negatornoj tužbi.

Sud je već obrazložio da tužena-protutužiteljica pod 2) nije mogla steći ni Ugovorom iz 2002. g. ni Aneksom (sačinjenim za potrebe ovog postupka) iz 2009. g. pravo vlasništva preostalog dijela čest. zem. 9161 z.u. 14335 k.o. S. odnosno onog dijela koji tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici nisu kupili Kupoprodajnim ugovorom iz 1968. g. koji je konvalidirao, pa tako ne može tražiti nikakvu vlasničkopravnu zaštitu: ni kao vlasnik-neposjednik (prava vlasnička tužba) ni kao vlasnik-posjednik (zaštitu od uznemiravanja). Stoga je protutužbeni zahjev i u ovom dijelu u cijelosti neosnovan.

U odnosu na treći zahtjev iz protutužbe koji se tiče čest. zgr. 1132, 1. z.k. tijelo (zemljište bez zgrade sagrađeno na sjevernom dijelu čest. zgr. 1132) z.u. 1676 k.o. S., tužitelj-protutuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na ovaj zahtjev jer on nema nikakvih upisanih ni izvanknjižnih prava na ovoj čest. zem. pa je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, odnosno ovako postavljen tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja-protutuženika u cijelosti neosnovan.

Odluka o troškovima postupka u odnosu na tužitelja-protutuženika i tuženike pod 1), 3) i 4) i tuženu-protutužiteljicu pod 2) temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), budući da je sud ocijenio da su ove stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da ima osnova za donošenje odluke o tome da svaka od navedenih stranka snosi svoj trošak postupka. Pri tome je sud vodio računa da je u presudi ovog suda broj I P 1430/91 od 16. ožujka 2007. g. pravomoćno odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika pod 1), 3) i 4).

U odnosu na tuženika pod 5), koji je u cijelosti uspio u sporu, odluka o trošku nije donesena jer ovaj tuženik nije popisao trošak kojem je bio izložen sudjelujući u parnici.

U Splitu, 27. travnja 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTAOPRAVNOMLIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).