Posl.br. 31 Povrv-61/2022-35

(Povrv-1065/2019)

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Vjekoslava Gregurovića, OIB: 19206302589 iz Funtane, Istarska 31, zastupan po punomoćniku Tihomiru Pančiću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 15. ožujka 2023. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. travnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku Miodragu Ivkoviću iz Buzeta, posl.br. Ovrv-1763/2018-3 od dana 19. prosinca 2018. godine kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana, tužitelju isplati:

- iznos od 13.575,83 EUR[1] / 102.287,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.602,07 EUR / 79.881,26 kn od 05. prosinca 2018. godine sve po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

- kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 361,47 EUR / 2.723,52 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od donošenja ove presude pa do isplate sve u roku od 8 dana.

II Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.645,57 EUR / 12.398,55 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prethodno kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga od dana 05. prosinca 2018. godine, protiv tuženika, prethodno kao ovršenika, radi isplate iznosa od 79.881,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknade troškova ovršnog postupka, te predvidivih troškova postupka. Javni je bilježnik po navedenom prijedlogu, donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv- 1763/2018 dana 19. prosinca 2018. godine kojim je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s nastalim troškovima postupka u iznosu od 2.723,51 kn i predvidivim troškovima postupka u iznosu od 700,00 kn, te je naloženo tuženiku, kao ovršeniku, da namiri tražbinu tužitelja, prethodno ovrhovoditelja.

2. Tuženik je, prethodno kao ovršenik, dana 07. siječnja 2019. godine podnio prigovor na Rješenje o ovrsi. Tuženik prije svega osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, prethodno ovrhovoditelja, tvrdeći da da je tuženik 2008. godine podigao kredit u Privrednoj banci Zagreb d.d. u iznosu od 17.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti od 117.000,00 kn na rok od deset godina, te da ga nitko nije prethodno obavijestio usmenim niti pisanim putem o promjeni vjerovnika, posebice jer je sve uplate punih osam godina uplaćivao Privrednoj banci Zagreb d.d., poslovnica Vrsar. Tuženik da je prve godine dospijeća kredita plaćao mjesečnu ratu u iznosu od 1.500,00 kn, slijedom čega da je uplatio iznos od 18.000,00 kn. Narednih godina da je plaćao ratu u iznosu od 1.800,00 kn čime da je uplatio iznos od 151.200,00 kn, te da je još naknadno uplatio iznos od 18.000,00 kn, a da u cijelom navedenom periodu nije uplaćivao otprilike jednu godinu rate zbog gubitka posla. Obzirom da se tuženik selio, da je izgubio kompletnu dokumentaciju koja se ticala podignutog kredita i dokaza o uplaćenim ratama Privrednoj banci Zagreb d.d., poslovnica Vrsar. Uz ovršni prijedlog da je dostavljen izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, koji da ne prati nikakav obračun kamata, slijedom čega nije moguće provjeriti temeljem kojih kamatnih stopa i u kojem periodu je došlo do iznosa koji tužitelj potražuje, zbog čega tuženik osporava vjerodostojnost izvatka jer da ne sadrži niti jedan element koji bi se mogao provjeriti, te da je osnovano očekivati da je i ukupan dug, uzimajući u obzir i izvršena plaćanja tuženika punih osam godina, u cijelosti otplaćen. Poziva se na pravomoćnu presudu i rješenje Vrhovnog suda RH br. Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, kojom je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 01. studenog 2004. godine pa do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u zaključenim ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica euro, na način da banka, prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, nije kao trgovac u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, 96/03, 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13,41/14, 110/15, 14/19, 19/22) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Temeljem svega navedenog, da je razvidno da je tuženik u cijelosti otplatio, čak i pretplatio svoj dug, čime osporava i smatra nezakonitim izdano Rješenje o ovrsi kao i traženi trošak ovrhe koje smatra nezakonitima, te predlaže stavljanje izvan snage Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr- 1763/2018 od dana 19. prosinca 2018. godine kao i naknadu troškova u iznosu od 3.125,00 kn.

3. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 282. Ovršnog zakona (Narodne novine, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), predmet je proslijeđen ovom sudu koji je dana 14. siječnja 2019. godine donio Rješenje posl.br. 31 Povrv-1065/2019-2 kojim je stavljeno izvan snage Rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku Miodragu Ivkoviću iz Buzeta, posl.br. Ovrv- 1763/2018 od dana 19. prosinca 2018. godine, te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od dana 22. ožujka 2019. godine očitovao na prigovor tuženika u kojem ističe da je prigovor u cijelosti paušalan i neosnovan. Tužitelj ističe da su raniji vjerovnik, Privredna banka Zagreb d.d., i tuženik dana 19. kolovoza 2008. godine sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: 9014030192. Zbog neispunjavanja ugovornih odnosa, raniji vjerovnik da je dana 18. ožujka 2014. godine otkazao predmetni Ugovor uz otkazni rok od petnaest dana, a slijedom čega da je cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu dana 03. travnja 2014. godine. Raniji vjerovnik i tužitelj da su dana 08. lipnja 2015. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015 ovjeren po javnom bilježniku Zorki Čavajdi iz Zagreba, temeljem kojeg je predmetno potraživanje preneseno na tužitelja, te da je tuženik dana 09. srpnja 2015. o izvršenom prijenosu kao i o novom vjerovniku, bio uredno obaviješten. Na prigovor nevjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga, tužitelj se poziva na čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) kojim je propisano da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava, te se poziva i na st. 2. istog članka ukazujući da predmetni izvadak iz poslovnih knjiga od 05. prosinca 2018. godine sadrži ime vjerovnika i dužnika, broj partije Ugovora o kreditu, ukupni iznos duga koji je raščlanjen na glavnicu, redovne kamate, zatezne kamate i ostala potraživanja, te ukupan iznos duga na točno određen dan, slijedom čega da izvadak iz poslovnih knjiga ispunjava sve uvjete propisane Ovršnim zakonom za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, ističe da je pozivanje tuženika na citiranu presudu neosnovano, budući da se ista odnosi isključivo na kredite u valuti CHF, a predmetni Ugovor je sklopljen u valuti EUR. Tužitelj ukazuje da je Ugovorom o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015 od 08. lipnja 2015. godine, stekao potraživanje koje proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu, a ne prava i obveze predmetnog Ugovora, jer da bi se tada radilo o prijenosu ugovora, a ne o cesiji, te da tužitelj nije aktivno legitimiran za takav prigovor. Tužitelj predlaže sudu, obzirom da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, da se ista utvrdi provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, pregledom otplatnog plana i pregledom prometa po računu. Na navode tuženika da je dug po predmetnom Ugovoru o kreditu isplatio i preplatio, tužitelj ističe da je uz prijedlog za prekid postupka, kao prilog dostavljena tužba od 04. veljače 2019. godine tužitelja Vjekoslava Gregurovića i tuženika PBZ d.d. u kojoj na drugoj stranici teksta jasno stoji da je tužitelj, ovdje tuženik, plaćao rate kredita dok je bio u radnom odnosu, no kako je ostao bez posla i ima dvoje malodobne djece i nezaposlenu suprugu, u posljednjem periodu da nije bio u mogućnosti plaćati rate kredita. Iz svega navedenog da je razvidno da tužiteljevo potraživanje nije podmireno, te osporava tvrdnje tuženika da je uplatio navedene iznose jer da je iz prometa po računu vidljivo da iste nije uplatio, slijedom čega predlaže da se održi na snazi platni nalog u cijelosti sadržan u Rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-1763/2018. od dana 19. prosinca 2018. godine kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak.

5. Tuženik je podneskom od dana 04. veljače 2019. godine, podnio prijedlog za prekidom postupka, tvrdeći da je pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Puli – Pola, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 9014030192, od dana 19. kolovoza 2008. godine, i povrata pretplaćenih kamata protiv pravnog prednika tužitelja, Privredne banke Zagreb d.d., Podružnica Pula. Obzirom da je postojanje i visina duga tuženika prema tužitelju iz predmetnog Ugovora o kreditu prethodno pitanje, predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli- Pola posl.br.

5.1. Sud je odredio prekid ovog postupka Rješenjem posl.br. 31 Povrv- 1065/2019-12 od dana 12. lipnja 2019. godine. Tuženik je podnio pravodobno žalbu na navedeno Rješenje, te je Županijski sud u Zadru Rješenjem posl.br. 5 Gž- 1136/2019-2 od dana 04. rujna 2019. godine, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio ovosudno Rješenje od 12. lipnja 2019.

5.2.Tužitelj je podneskom zaprimljenim kod ovog suda 26. travnja 2022. godine obavijestio sud da je postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. P-80/2019 pravomoćno okončan, te je sud Rješenjem posl.br. 31 Povrv- 1065/19-21 od dana 10. svibnja 2022. godine nastavio ovaj postupak.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz poslovnih knjiga (4), potvrdu (6), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (7), Ugovor o nenamjenskom kreditu (28-32), otkaz Ugovora o kreditu broj: 9014030192 (33-34), Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015 (35-44), dopis od dana 09. srpnja 2015. godine (46), otplatnu tablicu s prilogom efektivne kamatne stope (47-49), knjigovodstveno stanje na dan 31. svibnja 2015. godine (50-56), preslik tužbe s prilozima i odgovora na tužbu iz spisa posl.br. Pu P-80/2019 (63-79), Presudu Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. 7 Pu P-80/2019-34 od dana 24. lipnja 2021. godine (97-104), Presudu Županijskog suda u Varaždinu posl.br. 24 Gž-1683/2021-2 od dana 02. veljače 2022. godine (105-107), nalaz i mišljenje vještaka (112-118).

6.1. Drugi dokazi nisu provedeni, budući da je na temelju provedenih dokaza ova pravna stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tuženik (kao korisnik kredita) sa Privrednom bankom Zagreb d.d. (kao kreditorom) dana 19. kolovoza 2008. godine sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu kojim je banka stavila na raspolaganje tuženiku iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.000,00 eura po srednjem tečaju za eur tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, i to kao nenamjenski kredit, na rok otplate od 120 mjeseci. Između ostalog, predmetnim Ugovorom je propisan i otkaz Ugovora o kreditu tj. da banka može otkazati ugovor ako korisnik kredita ne plati najmanje dva dospjela anuiteta, te su navedene i druge mogućnosti otkaza Ugovora o kreditu.

9. Tuženik nije ispunjavao ugovornu obvezu sukladno ugovorenom, te je banka, kao raniji vjerovnik, dana 18. ožujka 2014. godine otkazala tuženiku Ugovor o nenamjenskom kreditu uz otkazni rok od 15 dana, te je cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu 03. travnja 2014. godine (33 i 34).

10. Privredna banka Zagreb d.d., raniji vjerovnik prema tuženiku, je dana 08. lipnja 2015. godine sa tužiteljem sklopio Ugovor o kupoprodaji plasmana broj 02- 96/2015, ovjeren kod javnog bilježnika Zorke Čavajda u Zagrebu dana 08. lipnja 2015. godine, a kojim je Privredna banka Zagreb d.d. prenijela tužitelju kao stjecatelju potraživanje prema fizičkim osobama/klijentima sukladno Specifikaciji potraživanja banke prema fizičkim osobama sastavljen na dan 31. svibnja 2015. godine, a koja Specifikacija u prilogu broj 1 Ugovora i koja čini njegov sastavni dio, a u popisu Specifikacije je i potraživanje prema tuženiku Vjekoslavu Greguroviću (35- 45).

10.1. Privredna banka Zagreb je dopisom od 09. srpnja 2015. godine obavijestila tuženika Vjekoslava Gregurovića da su dospjelu tražbinu koju imaju prema njemu - tuženiku s osnove nepodmirenih obveza po Ugovoru 9014030192 koja na dan 31. svibnja 2015. godine iznosi 12.926,29 eura, (a koja se sastoji od dospjele glavnice, kamata, naknada i ostalih troškova), prenijeli na tužitelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb Ugovorom o prijenosu tražbine broj 02-96/2015, sklopljenim dana 08. lipnja 2015. godine (46-56).

11. Tuženik je u svojstvu tužitelja dana 04. veljače 2019. godine podnio tužbu protiv Privredne banke Zagreb d.d. u svojstvu tuženika kojom traži utvrđenje ništetnim Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9014030192 koji je Vjekoslav Gregurović zaključio sa Privrednom bankom Zagreb d.d. 19. kolovoza 2008. godine i to čl. 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu. Istom tužbom predlaže i da se Privrednoj banci Zagreb d.d. naloži da Vjekoslavu Greguroviću, na ime preplaćenih kamata po predmetnom Ugovoru o nenamjenskom kreditu vrati iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to sve uz naknadu parničnog troška. Povodom tužbe Vjekoslava Gregurovića Općinski sud u Puli-Pola je dana 24. lipnja 2021. godine donio Presudu posl.br. 7 Pu P-80/2019-34 (97-104) kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja Vjekoslava Gregurovića u cijelosti. Povodom žalbe tužitelja Vjekoslava Gregurovića Županijski sud u Varaždinu je Presudom posl.br. 24 Gž- 1683/21-2 od 02. veljače 2022. godine (105-107) odbio žalbu tužitelja Vjekoslava Gregurovića kao neosnovanu i potvrdio Presudu Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. 7 Pu P-80/2019-34 od 24. lipnja 2021. godine.

12. U ovoj pravnoj stvari tuženik je osporavao vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga od 05. prosinca 2018. godine, kao i visinu potraživanja tužitelja, sve uz tvrdnju da je tuženik u cijelosti platio svoj dug, čak i preplatio.

13. U odnosu na osporavanje tuženika da bi izvadak iz poslovnih knjiga bio nevjerodostojan, sud navodi da se sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona izvadak iz poslovnih knjiga smatra vjerodostojnom ispravom. A s obzirom na to, teret dokaza da izvadak iz poslovnih knjiga nije vjerodostojan je na tuženiku. Tuženik nije dokazao nevjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga.

14. Prigovor tuženika na aktivnu legitimaciju tužitelja nije osnovan. 14.1. Provedenim dokazima (35-44) utvrđeno je da je tražbina s ranijeg vjerovnika - Privredne banke Zagreb d.d. prenesena na tužitelja, slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika u pogledu aktivne legitimacije.

14.2. Ustup tražbine je ugovor vjerovnika (cedenta) s trećom osobom (cesionarom) na temelju koje tražbine iz obveze prelazi s dosadašnjeg vjerovnika na treću osobu kao novog vjerovnika. Cesijom se mijenja samo subjekt tražbine. Za prijelaz tražbine nije potreban pristanak dužnika jer se promjenom vjerovnika tražbina sadržajno ne mijenja (čl. 82. st. 1. ZOO-a). Da bi ugovor imao učinak prema dužniku, dužnik mora o njemu biti obaviješten (čl. 82. ZOO-a). Prema provedenom dokazu (46) Privredna banka Zagreb je obavijestila tuženika Vjekoslava Gregurovića da je predmetna dospjela tražbina koju je banka imala prema tuženiku s osnove nepodmirenih obveza po predmetnom Ugovoru o kreditu i da je ta tražbina prenijeta na novog vjerovnika B2 Kapital d.o.o. tj. tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Prema čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ustupljena tražbina nije zabranjena zakonom, niti je ona strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Slijedom navedenog, prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja nije osnovan.

15. U odnosu na osporavanje tuženika visine potraživanja tužitelja, provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, iz Klane, Breza 35. U svome nalazu stalni sudski vještak navodi da, sukladno podacima iz knjigovodstvene kartice, na dan 31. svibnja 2015. godine, dug tuženika je iznosio ukupno 12.926,29 EUR, od čega iznos od 11.326,43 EUR otpada na glavnicu, iznos od 379,88 EUR predstavlja redovne kamate i iznos od 1.183,98 EUR predstavlja zakonske zatezne kamate. Ističe da je Privredna banka Zagreb d.d. ispravno obračunala zakonsku zateznu kamatu po navedenoj glavnici, a sve sukladno ZOO-u na navedeno dugovanje, te da je prijenos potraživanja u iznosu od 97.916,55 kn ispravan (po tečaju 7,57 EUR za dan 31. svibnja 2015. godine). Nakon prijenosa potraživanja na tužitelja, tuženik je u nekoliko navrata vršio uplate kojima se potraživanje djelomično zatvaralo. Iz tablice sadržane u nalazu i mišljenju vještaka, vidljivo je da je tuženik ukupnim uplatama u iznosu od 18.035,39 kn u periodu od 01. lipnja 2015. godine do 04. prosinca 2018. godine zatvorio, odnosno otplatio dio izvornog potraživanja po predmetnom Ugovoru o kreditu broj 9014030192 od dana 18. ožujka 2014. godine kada je predmetni Ugovor otkazan, i to u cijelosti redovnu kamatu i zakonsku zateznu kamatu do dana prijenosa potraživanja u iznosu od 11.846,24 kn ukupno. Glavnicu u iznosu od 86.070,41 kn djelomično je umanjio, a na dan 05. prosinca 2018. godine ona je iznosila 79.881,26 kn. Osim toga, tužitelj je, nakon prijenosa potraživanja, obračunao zakonske zatezne kamate koje su na dan 05. prosinca 2018. godine iznosile 22.406,77 kn, pa slijedom svega navedenog, tužiteljevo ukupno potraživanje na dan 05. prosinca 2018. godine iznosilo je 102.288,03 kn. Zaključno, u svome mišljenju stalni sudski vještak navodi da na dan 05. prosinca 2018. godine potraživanje tužitelja prema tuženiku je iznosilo 79.881,26 kn / 10.602,07 EUR glavnice, 22.406,77 kn / 2.973,89 EUR pripadajućih zakonskih kamata, odnosno sveukupni iznos od 102.288,03 kn / 13.575,96 EUR, pri čemu precizira da se navedeni iznos glavnice odnosi na osnovno potraživanje temeljem predmetnog Ugovora o kreditu broj: 9014030192 od dana 18. ožujka 2014. godine, dakle od dana otkaza predmetnog Ugovora, a koje je preneseno na tužitelja. Tuženik je redovnu kamatu i zakonsku zateznu kamatu po predmetnom Ugovoru o kreditu do dana prijenosa u cijelosti namirio, dok navedeni iznos zakonske zatezne kamate koje tužitelj potražuje, odnosi se na razdoblje nakon prijenosa potraživanja na tužitelja.

16. Tužitelj na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka nije imao primjedbi.

17. Tuženik osporava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u cijelosti. Ističe da tužitelj nije bio u nikakvom poslovnom ili financijskom odnosu sa tuženikom, da je vještak trebao pribaviti Ugovor o kupoprodaji plasmana sklopljen između tužitelja i PBZ, u cijelosti (a ne samo u njegovim dijelovima), da vještak nije umanjio iznos plaćenog kredita prilikom izračuna dugovanja, da obračun sačinjen po vještaku nije pravilno izračunat, jer da se temelji na manjkavoj dokumentaciji, te konačno da je dana 20. kolovoza 2018. godine istekao rok od 120 mjeseci od kada je sklopljen Ugovor o kreditu, te da od tada teče zastara potraživanja, a tužitelj da je dug otkupio 08. lipnja 2015. godine i zato da je dana 09. lipnja 2020. godine nastupila zastara, jer je protekao opći zastarni rok od 5 godina.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je isti jasan, logičan, objektivan, razumljiv i sačinjen u skladu sa pravilima struke.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je visina potraživanja tužitelja prema tuženiku osnovana. Iz navedenog, kao i iz pravomoćne Presude Općinskog suda u Puli od 24. lipnja 2021. godine koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 02. veljače 2022. godine nesporno je utvrđeno kako su tvrdnje tuženika da je po predmetnoj kreditnoj partiji platio veći dio duga u potpunosti, odnosno da je čak i preplatio, su paušalne i ničim potkrijepljene. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, a niti je uspio pobiti vještački nalaz.

20. Prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja nije osnovan.

20.1. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da je Ugovor o kreditu sklopljen između Privredne banke Zagreb d.d. i Vjekoslava Gregurovića otkazan 18. ožujka 2014. godine, uz otkazni rok od 15 dana, da je dana 03. travnja 2014. godine potraživanje po predmetnom Ugovoru o nenamjenskom kreditu dospjelo u cijelosti i da od 03. travnja 2014. godine teče zastarni rok sukladno odredbi čl. 215. ZOO-a.

20.2. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave dana 17. prosinca 2018. godine, a koji prijedlog je zaprimljen kod javnog bilježnika pod posl.br. Ovrv-1763/18 dana 19. prosinca 2018. godine.

20.3. Slijedom navedenog je nesporno utvrđeno da od dospijeća tražbine tužitelja, pa do pokretanja ovršnog postupka pod posl.br. Ovrv-1763/2018 (kada je zastara prekinuta – čl. 241. ZOO-a) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

21. U ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je tuženik imao dugovanja prema Privrednoj banci Zagreb d.d. na temelju Ugovora o nenamjenskom kreditu od 19. kolovoza 2008. godine, da je zbog neispunjenja ugovorne obveze tuženika tražbina Privredne banke Zagreb d.d. u cijelosti dospjela, da je Privredna banka Zagreb d.d. svoju tražbinu iz predmetnog Ugovora u cijelosti ustupila tužitelju temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana od 08. lipnja 2015., a kojim Ugovorom je prema Specifikaciji i potraživanje tuženika Vjekoslava Gregurovića, a financijskim vještačenjem je utvrđena i visina potraživanja, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, te je pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi u cijelosti održan na snazi, tj. presuđeno je kao u točki I izreke Presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22.1. Tužitelju je priznat trošak za sastavljanje podneska od 05. ožujka 2019. godine, 22. ožujka 2019. godine, 19. siječnja 2023. godine, zastupanje na ročištima 23. svibnja 2019. godine, 21. rujna 2019. godine i 15. ožujka 2023. godine, za svaku radnju po 199,08 EUR / 1.500,00 kn plus PDV u iznosu od 298,62 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu 152,47 EUR, a što sveukupno iznosi 1.645,57 EUR / 12.398,55 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), visina vrijednosti boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kn, te tarifnom broju 2. Tarife sudskih pristojbi.

23. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 27. travnja 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

Broj zapisa: 9-30858-25b78

Kontrolni broj: 0fce1-8300a-c7735

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marčela Štefanuti, O=OPĆINSKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.