Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-428/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza DIOKOM NOVI d.o.o. u stečaju, OIB 75105693331, Split, Mažuranićevo šetalište 35, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Anči Bašić, a po punomoći Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, Lička 23, protiv tuženika KERUM d.o.o. u stečaju, OIB 66124057408, Split, Zrinjsko Frankopanska 68, kojeg zastupa osporavatelj tražbine ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, a po punomoći Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28/IV, radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i stečajne upraviteljice Anči Bašić te zamjenice punomoćnika tuženika Anite Juretić, odvjetnice u Splitu, 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  je

I Utvrđuje se osnovanim potraživanje tužitelja Stečajna masa iza DIOKOM NOVI d.o.o. u stečaju, OIB: 14723663506 kao stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom KERUM d.o.o. u stečaju, OIB: 66124057408 u iznosu od 1.126.450,92 EUR / 8.487.244,43 kn.[1]

II Nalaže se osporavatelju ADRIA RIJEKA d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju Stečajna masa iza DIOKOM NOVI d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 128.820,76 EUR / 970.600,00 kn.

III Odbija se zahtjev tužitelja Stečajna masa iza DIOKOM NOVI d.o.o. u stečaju za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62.987,76 EUR / 474.581,25 kn. IV Odbija se zahtjev tužitelja Stečajna masa iza DIOKOM NOVI d.o.o. u stečaju da mu tuženik KERUM d.o.o. u stečaju naknadi troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Diokom novi d.o.o. u stečaju je 31. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja osporene tražbine. Izjavio je da je u stečajnom postupku koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom prijavio tražbinu u iznosu od 8.487.244,83 kn koja je nastala na temelju ugovora o zajmu koji su stranke sklopile 22. svibnja 2007. Na temelju tog ugovora tužitelj kao zajmodavac da je dao tuženiku kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 22.686.310,00 kn koji se tuženik obvezao vratiti u roku od sedam godina računajući od dana isplate i uz to platiti kamatu po stopi ZIBOR plus 2,5 % uvećano za PDV. Taj novčani iznos tužitelj da je priskrbio ugovorom o dugoročnom kreditu koji je sklopio s Erste&Steiermarkische bank d.d. broj 5103557857.

2. Izjavio je da tuženik nije uredno podmirivao svoje obveze prema tužitelju, pa da je tužitelj u postupku predstečajne nagodbe prijavio svoje potraživanje koje je u tom trenutku iznosilo 5.883.749,27 kn, a koje se sastojalo od glavnice kredita i ugovorenih kamata. Izjavio je da je postupak predstečajne nagodbe obustavljen. Nakon toga da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak u kojem je prijavio iznos glavnice i ugovorenih kamata koji je utvrđen u postupku predstečajne nagodbe, a tom iznosu da je pribrojio i zatezne kamate dospjele u razdoblju od 22. svibnja 2014. do dana otvaranja stečaja. Prijavi tražbine da je priložio prijavu tražbine u postupku sklapanja predstečajne nagodbe, izvadak iz zapisnika Financijske agencije o utvrđivanju tražbine, ugovor o zajmu, obračun kamata te dokaz o plaćanju sudske pristojbe. Ta dokumentacija da je bila dostatna za odlučivanje o postojanju tužiteljeve tražbine. Stečajna upraviteljica tuženika da je priznala tražbinu u cijelosti, no da je tražbinu osporio vjerovnik HYPO GROUP d.o.o. Stoga da je tužitelj rješenjem ovog suda poslovnog broja St-2/2013-234 od 24. svibnja 2019. upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 8.487.244,43 kn.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja 4 St-2/2013-234 od 24. svibnja 2019., ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007., prijave tražbine s prilozima i obračuna kamata. Predložio je da sud učini uvid u spis ovog suda poslovnog broja St-2/2013 te da izvede dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu. Osporio je izjavu tužitelja o tome da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zajmu iz razloga što tužitelj uz tužbu i uz prijavu tražbine nije dostavio ugovor o zajmu od 22. svibnja 2007. Osim toga, izjavio je da tužitelj nije dokazao da je zaista tuženiku platio bilo koji iznos na temelju ugovora o zajmu, kao niti kada je platio.

5. Osim toga istaknuo je i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja. Izjavio je da prijavom tražbine u postupku predstečajne nagodbe nije došlo do prekida zastre jer je prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe odbačen. Izjavio je da je zastara nastupila prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

6. Očitujući se o navodima tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je izjavio da je osporena tražbina prethodno priznata u predstečajnom postupku na ročištu za ispitivanje tražbina koje je održano 6. prosinca 2013 i u tablici upisana pod rednim brojem 146. Na tom ročištu da je proveden i prijeboj s tražbinom tuženika u iznosu od 64.689,36 kn, nakon čega je preostao iznos utvrđene tražbine u iznosu od 5.819.059,90 kn.

7. Izjavio je da se prijavljena tražbina u postupku predstečajne nagodbe sastojala od glavnice u iznosu od 5.162.535,78 kn prema stanju konto kartice i obračuna kamata sukladno ugovoru zaključno s 30. rujna 2013., sveukupno u iznosu od 5.883.749,27 kn. Izjavio je da je direktorica tuženika u postupku predstečajne nagodbe Financijskoj agenciji dostavila 29. studenoga 2013. popis obveza dužnika na dan 15. listopada 2013., kada je doneseno rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe u kojem je pod rednim brojem 151. navedena tražbina tužitelja u iznosu od 5.723.896,43 kn. Iznos prijavljene tražbine u stečaju od 5.819.059,90 kn da je iznos tražbine iz postupka predstečajne nagodbe uvećan za zatezne kamate izračunate od dospijeća zajma na naplatu do dana otvaranja stečaja. Prigovor zastare ocijenio je neosnovanim navodeći da prijavom tražbine dolazi do prekida zastare od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi do izvršnosti odluke o obustavi postupka. Rješenje o obustavi postupka da je doneseno 4. lipnja 2018.

8. Izjavio je i to da će isplatu zajma dokazati financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Predložio je tužitelj izvesti i dokaz čitanjem zapisnika o utvrđivanju tražbina od 6. prosinca 2013., prijave tražbine od 14. studenoga 2013. s konto karticom 1510 dane pozajmice Kerum d.o.o. i konto karticom 1511 kamate po anuitetu kredita Kerum d.o.o., podneska tadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika objavljenog na mrežnoj stranici Financijske agencije u postupku predstečajne nagodbe te rješenja o obustavi predstečajne nagodbe.

9. Rješenjem ovog suda poslovnog broja P-261/2019-15 od 28. srpnja 2020. utvrđen je prekid postupka jer je tužitelj prestao postojati brisanjem iz sudskog registra.

10. Potom je Stečajna masa iza Diokom novi d.o.o. u stečaju obavijestila sud o tome da preuzima ovaj postupak, pa je sud rješenjem poslovnog broja P-261/2019 od 17. lipnja 2021. nastavio postupak.

11. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz saslušanjem stečajne upraviteljice tuženika Natalije Mladineo. Izjavio je da je ugovor o zajmu dostavio i u postupku sklapanja predstečajne nagodbe koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Stpn-7/2017 (ranije Stpn-28/2015). U tom postupku izjavio je da je tražio ispravak plana i nacrta predstečajne nagodbe podneskom od 13. rujna 2016. uz koji je dostavio predmetni ugovor o zajmu. Dostavio je i u ovaj spis taj podnesak i predložio saslušati stečajnu upraviteljicu Anči Bašić. Pored toga izjavio je da je ugovor o zajmu zajednička isprava stranaka koju je tuženik imao u trenutku sklapanja ugovora i bez da mu je tužitelj dostavi, a direktorica tuženika da je 29. studenoga 2013. dostavila Financijskoj agenciji dokumentaciju i popis obveza dužnika na dan 15. listopada 2013. kada je doneseno rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe u kojim obvezama je pod rednim brojem 151. naveden tužitelj s iznosom tražbine od 5.723.896,43 kn. Stoga da tužitelj svoj zahtjev temelji na osnovi koja je naznačena u prijavi tražbine i temeljem dokumentacije koja je priložena prijavi tražbine, a koju je tuženik ranije imao s obzirom na to da je riječ o ispravama koje su zajedničke parničnim strankama te koje su višekratno dostavljane u postupcima koji su prethodili predmetnom parničnom postupku. Dostavio je tužitelj i obračun zateznih kamata na iznos od 5.819.059,91 kn.

12. U podnesku od 16. rujna 2021. trgovačko društvo Adria Rijeka d.o.o. obavijestilo je sud da je osporavatelj tražbine HYPO GROUP d.o.o. prestao postojati jer je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja Tt-21/3649-4 od 5. srpnja 2021. pripojen trgovačkom društvu Adria Rijeka d.o.o. Izjavio je da u postupku predstečajne nagodbe uz prijavu tražbine od 14. studenoga 2013. tužitelj nije dostavio predmetni ugovor o zajmu, niti se na taj ugovor pozvao. Izjavio je da se može samo nagađati s koje osnove je tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku, ali da je iz prijave tražbine razvidno da je kao pravnu osnovu tražbine naznačio ugovor koji nije dostavio te izvod iz poslovnih knjiga-konto kartice iz kojeg da ne proizlazi zaključak da je postojala tražbina prema tuženiku temeljem ugovora o zajmu od 22. svibnja 2017. niti da je upravo tražbinu s osnove predmetnog ugovora o zajmu tužitelj prijavio u postupku predstečajne nagodbe. Stoga da nije tužitelj dokazao da je tražbinu prijavio postupku predstečajne nagodbe, niti da je prekinuo zastaru. Dostavio je prijavu tražbine vjerovnika sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi od 13. studenoga 2013. i konto karticu od 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. za konto 1510 date pozajmice Kerum d.o.o. te konto karticu od 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. za konto 1511 kamate po anuit. kredita Kerum d.o.o.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanom tražbine tužitelja u iznosu od 8.487.244.43 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda koju je u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom osporio stečajni vjerovnik Hypo Group d.o.o. koji je uslijed pripajanja Adria Rijeka d.o.o. prestao postojati.

14. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja 4 St-2/2013-234 od 24. svibnja 2019., ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007., prijave tražbine s prilozima i obračuna kamata, zapisnika o utvrđivanju tražbina od 6. prosinca 2013., prijave tražbine od 14. studenoga 2013. s konto karticom 1510 dane pozajmice Kerum d.o.o. i konto karticom 1511 kamate po anuitetu kredita Kerum d.o.o., podneska tadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika objavljenog na mrežnoj stranici Financijske agencije u postupku predstečajne nagodbe i rješenja o obustavi predstečajne nagodbe.

15. Sud je izveo dokaze saslušanjem stečajne upraviteljice tuženika Anči Bašić. Sud nije izveo dokaz saslušanjem stečajne upraviteljice tuženika Natalije Mladineo jer nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza s obzirom da su bitne činjenice utvrđene iz sadržaja izvedenih dokaza.

16. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Mato Zeljko.

17. Tužitelj je podnio ovu tužbu radi utvrđenja osnovanom tražbine postupajući prema rješenju ovog suda poslovnog broja 4 St-2/2013-234 od 24. svibnja 2019. kojim je upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika, stečajnog dužnika kojeg zastupa osporavatelj. Tužitelj je naime u stečajnom postupku koji se nad tuženikom vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-2/2013 od 2. studenoga 2018., prijavio tražbinu u iznosu od 8.487.244,83 kn. Tu tražbinu u stečaju je, o tome nije bilo spora, stečajni upravitelj tuženika priznao u cijelosti. Osporavatelj Hypo group d.o.o. osporio je ovu tražbinu navodeći da nisu dostavljeni dokazi o davanju zajma.

18. Prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari trebalo je uzeti u obzir činjenice o kojima među strankama nije bilo spora:

- da je rješenjem Financijske agencije, Nagodbenog vijeća HR03 nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe. U zapisniku o utvrđivanju tražbina (str.70. spisa), navedeno je da je postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom otvoren rješenjem Financijske agencije, Nagodbenog vijeća HR03 Klase:UP-I/110/07/13- 01/4615, Ur.br.04-06-13-4615-18 od 15. listopada 2013.

- da je rješenjem ovog suda poslovnog broja St-2/2013 2. studenoga 2018. otvoren stečajni postupak nad tuženikom

- da je tužitelj u tom postupku, prijavio kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda tražbinu u iznosu od 8.487.244,83 kn

- da je stečajna upraviteljica tuženika priznala tužiteljevu tražbinu

- da je stečajni vjerovnik HYPO GROUP d.o.o. osporio tužiteljevu tražbinu u cijelosti - da je HYPO GROUP d.o.o. prestao postojati pripajanjem trgovačkom društvu ADRIA RIJEKA d.o.o., pa da je ADRIA RIJEKA d.o.o. pravni slijednik HYPO GROUP d.o.o.

19. Sporno je, i to osporavatelju tražbine koji u ovoj parnici zastupa tuženika, postojanje ugovornog odnosa stranaka na temelju ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007. i je li tužitelj ispunio svoju obvezu nastalu na temelju ugovora o zajmu, odnosno je li tuženiku predao zajam.

20. Sporno je i to postoji li tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje obveze s obzirom na to da je tuženik istaknuo prigovor zastare.

21. Stoga je trebalo u ovoj parnici prvenstveno raspraviti i odlučiti o postojanju ugovornog odnosa stranaka na temelju ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007., potom je li tužitelj predao zajam, pa je li onda nastala obveza tuženika vratiti zajam. Trebalo je utvrditi i to je li, u slučaju da tužiteljeva tražbina postoji, ta tražbina zastarjela prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe ili kasnije, a s tim u vezi i je li tužitelj u postupku predstečajne nagodbe prijavio tražbinu na temelju ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007. i je li tu istu tražbinu prijavio u stečajnom postupku, pa je li prijavljivanjem tražbina polučio učinak prekida zastare. Kod toga je trebalo utvrditi i na koji način je okončan postupak predstečajne nagodbe s obzirom na različite tvrdnje tužitelja i osporavatelja koji zastupa tuženika, dakle je li postupak okončan odbacivanjem prijedloga ili obustavom.

22. Iz ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007. vidljivo je da su Diokom novi d.o.o. i Kerum d.o.o. 22. svibnja 2007. sklopili ugovor na temelju kojeg je Diokom novi d.o.o. trebao dati zajam Kerumu d.o.o. u iznosu od 22.686.310,00 kn u svrhu podmirivanja dospjelih obveza prema vjerovnicima. Diokom novi d.o.o. se obvezao vršiti uplate zajma Kerum d.o.o. na njegov žiro račun prema dinamici koju dogovore. U članku 3. ugovora sadržano je utvrđenje da je Diokom novi d.o.o. 16. svibnja 2007. sklopio ugovor o dugoročnom kreditu sa Erste & Steiermarkische bank d.d. br. 5103557857 s dogovorenom kamatom ZIBOR +2,5% te da dio tih sredstava u iznosu od 22.686.310,00 kn daje Kerum d.o.o. kao zajam. Člankom 2. ugovora je određeno da se zajam daje s rokom vraćanja od 7 godina računajući od dana isplate zajma uz mogućnost prijevremene otplate i uz redovitu kamatnu stopu ZIBOR +2,5% uvećanu za pripadajući PDV.

23. Nad tuženikom je rješenjem Financijske agencije Nagodbenog vijeća HR 03 15. listopada 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe. U tom postupku tužitelj je prijavio tražbinu 14. studenoga 2013.

24. Iz prijave tražbine vjerovnika sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" br. 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 71/15., 78/15. i 78/15.) (str. 77.-78. spisa) vidljivo je da je tužitelj prijavio tražbinu od 5.883.749,27 kn od čega je glavnica 5.162.535,78 kn, a kamata 721.213,49 kn. Kao pravna osnova tražbine naveden je ugovor. Uz prijavu tražbine dostavljene su isprave konto kartice, konta 1510: date pozajmice Kerum d.o.o. (str. 79. spisa) i konta 1511: kamate po anuit. kredita Kerum d.o.o. (str. 80 spisa).

25. U izvješću o stanju obveza dužnika Kerum d.o.o. na dan 15. listopada 2013. koje je 29. studenoga 2013. Financijskoj agenciji podnijela direktorica Željka Kerum Topalušić (str. 81-84 spisa) pod rednim br. 151 navedena je obveza tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.723.896,43 kn.

26. U tijeku postupka predstečajne nagodbe, vidljivo je iz dopisa od 13. rujna 2016. (str. 106.-108. spisa) tužitelj je tražio ispravak plana nacrta predstečajne nagodbe. U tom dopisu tužitelj je izjavio da ima iskazano potraživanje od tuženika po kreditu sklopljenom 22. svibnja 2007. u iznosu od 22.686.310,00 kn. Od tog iznosa dio obveze da je podmiren i da je na dan 2. siječnja 2013. preostala obveza u iznosu od 5.162.535,78 kn koji je iznos tužitelj prijavio u postupku predstečajne nagodbe zajedno s kamatama u iznosu od 721.213,49 kn. Naveo je tužitelj u ovom dopisu da je tražbina ispitana i utvrđena u prijavljenom iznosu, ali da je prilikom izrade izmijenjenog plana predstečajne nagodbe i nacrta tužitelj razvrstan u tablici vjerovnika čije su tražbine uvrštene temeljem članka 72.a ZFPPN-a, što da nije točno, jer se tražbina tužitelja temelji na ugovoru o kreditu, a prijava odnosi na nepodmireni dio kredita, radi čega se ne radi u ugovoru o jamstvu, pa da bi tražbina bila razvrstana po članku 72.a ZFPPN-a.

27. Iz zapisnika o utvrđivanju tražbine od 6. prosinca 2013. Financijske agencije Nagodbenog vijeća HR 03 (str. 70.-76. spisa) i rješenja o utvrđivanju tražbina (str.169.-173.) vidljivo je da je tražbina tužitelja priznata pod rednim br. 146 u prijavljenom iznosu od 5.883.749,27 kn, da je izvršen prijeboj dijela tražbine u iznosu od 64.689,36 kn i da je u konačnici preostao iznos tražbine u iznosu od 5.819.059,91 kn ( str.76. spisa).

28. Iz rješenja Financijske agencije Nagodbenog vijeća HR01 Klasa:UP/I/110/07/13-01/4615, Ur.br.:07-02-18-4615-534 od 4. lipnja 2018. vidljivo je da je rješenjem ovog suda poslovnog broja Stpn-7/2017-16 29. siječnja 2018. odbačen prijedlog tuženika za sklapanje predstečajne nagodbe. Stoga je Financijska agencija tim rješenjem od 4. lipnja 2018., postupila prema određenju članka 66. ZFPPN-a i obustavila postupaka predstečajne nagodbe (str. 92-93 spisa).

29. Potom je rješenjem ovog suda poslovnog broja St 2/2013 2. studenoga 2018. otvoren stečajni postupak nad tuženikom.

30. U tom postupku tuženik je prijavio tražbinu u iznosu od 8.487.244,83 kn. 31. Iz prijave tražbine od 13. studenoga 2018. (koju je sud pribavio iz spisa poslovnog broja St -2/2013, a koju je uostalom i tužitelj dostavio) utvrđeno je da je tužitelj prijavio tražbinu temeljem ugovora o zajmu, glavnicu, ugovornu kamatu i zateznu kamatu od dospijeća kredita do otvaranja stečaja u iznosu od 8.487.244,83 kn. Uz obrazac prijave tražbine sadržan je i podnesak tužitelja naslova „Prijava tražbine u stečaju“ u kojem je navedeno da prijavljuje tražbinu na temelju ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007. Osim toga je navedeno da je u postupku predstečajne nagodbe prijavio tražbinu glavnice kredita i ugovornih kamata od 5.883.749,27 kn i da je nakon provedenog prijeboja utvrđena tražbina u iznosu od 5.819.059,91 kn. Izjavio je i to da predstečajna nagodba nije potvrđena na ovom sudu, da se postupak nastavio do 4. lipnja 2018. kad je Financijska agencija donijela rješenje o obustavi postupka, pa je tražbini utvrđenoj u predstečajnoj nagodbi pribrojio zatezne kamate obračunate od dospijeća zajma, dakle od 22. svibnja 2014. do otvaranja stečaja u ukupnom iznosu od 2.668.184,92 kn. Uz prijavu tražbine u stečajnom postupku tužitelj je priložio konto kartice, rješenje Financijske agencije Nagodbenog vijeća HR 03 od 15. siječnja 2014. ispravak rješenja o utvrđenim tražbinama od 6. prosinca 2013., obračun zateznih kamata od 13. studenoga 2018., ugovor o zajmu od 22. svibnja 2007. i izvadak iz tablice utvrđenih tražbina rješenjem FINE Nagodbenog vijeća HR 03. Dakle suprotno tvrdnji osporavatelja koji zastupa tuženika, tužitelj je prijavi tražbine priložio ugovor o zajmu stranaka od 22. svibnja 2007.

32. Iz sadržaja prethodno spomenutih isprava, pri čemu treba naglasiti da su isprave koje je sastavila Financijska agencija javne isprave, koje dakle prema članku 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, zaključiti je da je postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom obustavljen. Iz sadržaja ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007. zaključiti je da su stranke bile u ugovornom odnosu, što uostalom proizlazi i iz činjenice da je zastupnik po zakonu tuženika, dakle stečajna upraviteljica priznala tražbinu u cijelosti i to tražbinu nastalu baš na temelju ugovora o zajmu iz 2007., koji je tužitelj dostavio uz prijavu tražbine u stečaju. Tuženik je pogrešno tvrdio da taj ugovor nije dostavljen uz prijavu tražbine, niti uz tužbu jer je dostavljen i uz prijavu tražbine i uz tužbu.

33. Osim toga zaključiti je i to da je tužitelj i u postupku predstečajne nagodbe i u stečajnom postupku, suprotno tvrdnji tuženika prijavio istovjetnu tražbinu odnosno tražbinu nastalu na temelju istovjetne osnove, odnosno ugovora o zajmu od 22. svibnja 2007. Naime zastupnik po zakonu tuženika u vrijeme vođenja postupka predstečajne nagodbe u očitovanju je prijavio postojanje duga prema tužitelju, u iznosu gotovo istovjetnom onome koji je tužitelj prijavio, a kasnije je tužiteljeva tražbina u postupku predstečajne nagodbe priznata u onom iznosu koji je tužitelj prijavio. Taj iznos je uostalom knjižen i na kontu tužitelja na koji bilježi potraživanja pozajmice, odnosno kredita. U konačnici je ugovor o zajmu, u tijeku postupka predstečajne nagodbe i dostavljen od tužitelja. Sve te činjenice upućuju samo na jedan zaključak, da je riječ baš o tražbini nastaloj na temelju ugovora o zajmu iz 2007. Taj zaključak ne dovodi u pitanje činjenica što je tužitelj u prijavi tražbine u postupku predstečajne nagodbe kao osnovu tražbine označio „ugovor“ jer ugovor o zajmu i je ugovor. Navođenje nepotpunog naziva stranačkog pravnog posla sagledano zajedno sa svim ostalim činjenicama koje su zabilježene u pročitanim ispravama u ovom postupku, naprosto ne može upućivati na zaključak koji je osporavatelj tuženika zastupao u ovoj parnici, dakle zaključak o nemogućnosti utvrđenja osnove tražbine prijavljene u postupku predstečajne nagodbe.

34. Tuženik je sporio postojanje obveze tuženika zbog toga što tužitelj nije dokazao da je isplatio zajam, pa je sud radi utvrđenja te činjenice izveo dokaz vještačenjem. Stalni sudski vještak Mato Zeljko je u nalazu naveo da je u potvrdi o isplatama sa žiro računa tužitelja prema tuženiku u razdoblju od 1. svibnja 2007. do 31. svibnja 2008. zabilježeno plaćanje robe i pozajmica i to 23. svibnja 2007. plaćanje robe u iznosu od 4.445.329,04 kn, potom 23. svibnja 2007. plaćanje pozajmice od 14.000.000,00 kn, 5. lipnja 2007. plaćanje pozajmice u iznosu od 1.500.000,00 kn i 8. lipnja 2007. plaćanje pozajmice od 5.112.310,00 kn. Naveo je da je prema dostupnoj dokumentaciji razvidno da postoje tri isplate pozajmica tužitelja prema tuženiku u iznosu od 20.612.310,00 kn. Naglasio je da se u ekonomskoj i računovodstvenoj praksi i drugi odnosi mogu pretvoriti u pozajmicu, pa da ne mora nužno značiti da je isplata na kojoj opis plaćanja piše "roba" bila za nekakvu robu ili uslugu. No, kako nije mogao pronaći relevantnu dokumentaciju koja bi potkrijepila tvrdnju da je uplata na kojoj kao opis plaćanja stoji "roba" uistinu bila za robu, neku uslugu ili za pozajmicu tuženiku, iznio je mišljenje da je tužitelj tuženiku dao 20.612.310,00 kn pozajmice.

35. Sudski vještak je pregledao konto kartice tužitelja prema tuženiku za bilančni konto 1510 dane pozajmice Kerum d.o.o. te konto 1511 kamate po anuit. kredita Kerum d.o.o. prema i naveo da je saldo duga 5.162.535,78 kn glavnice, a obračunatih kamata 721.213,49 kn, što daje ukupan iznos od 5.883.749,27 kn. Iz bruto bilance tuženika da je razvidno da je kod tuženika iskazan iznos od 5.880.049,27 kn, što je manje za 3.700,00 kn. Tih 3.700,00 kn da je stavka usklađenja koja je knjižena na konto kartici tužitelja, a nije provedena kod tuženika, pa da se za taj iznos razlikuje stanje kod tuženika. Iz navedenog je zaključiti da je tužitelj ispunio svoju obvezu, odnosno da je tuženiku dao zajam i da je naposljetku preostao dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.883.749,27 kn.

36. Treba kazati i to da je tuženik izjavio protivljenje nalazu i mišljenju koje je sačinio stalni sudski vještak Mato Zeljko. Pri tome nije problematizirao matematičku točnost obračuna kamata, niti stručna zapažanja evidentiranih poslovnih događaja u poslovnim knjigama stranaka. Tuženik je problematizirao činjenicu što je sudski vještak za potrebe vještačenja koristio isprave koje je pribavio od tužitelja u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, a koje nisu dostavljene u prethodnom postupku. Konkretno riječ je o očitovanju ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., potom o potvrdi o isplatama ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. te izvodu iz prometa po računima tužitelja. Suprotno stavu tuženika, ovaj sud smatra da zbog navedene okolnosti, vještačenje nije nevaljano. Dapače, suprotno stavu tuženika, člankom 259. ZPP-a određena je mogućnost izvođenja i novih dokaza da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Ti novi dokazi određeni u članku 259. ZPP-a su oni koji nisu prethodno izvedeni i koji se izvode onda kada je to važno za stvaranje mišljenja sudskog vještaka. To je razumljivo jer tužitelj prilikom predlaganja dokaza vještačenjem nije dužan znati koju će sve dokumentaciju trebati vještak da bi izradio nalaz i mišljenje. Osim toga, vještak ima pravo neposrednog uvida u knjigovodstvo i u dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje stranaka i bez eventualnog prilaganja te dokumentacije u spis predmeta. Dakle, ono što je bitno je da je tužitelj, pravovremeno, prije zaključenja prethodnog postupka, predložio da se provede dokaz financijskim vještačenjem. Okolnost što je sudski vještak prilikom vještačenja koristio i isprave koje prethodno tužitelj nije predložio pročitati, nije od utjecaja na ispravnost mišljenja vještaka, niti na mogućnost suda da činjenice utvrdi takvim vještačenjem.

37. Stalni sudski vještak je u nalazu i mišljenju izvršio i provjeru obračuna zateznih kamata na iznos glavnice duga iz ugovora o zajmu u iznosu od 5.883.749,27 kn i izračunao zatezne kamate u iznosu od 2.697.846,61 kn. U konačnici je iskazao preostalo dugovanje tuženika na temelju ugovora o zajmu u iznosu od 8.581.595,88 kn, dakle u iznosu većem od iznosa koji je tužitelj prijavio u stečaju.

38. Potom je trebalo odlučiti o istaknutom prigovoru zastare.

39. Propisano je člankom 78. ZFPPN-a da se prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi do izvršnosti odluke o obustavi postupka.

40. U ugovoru o zajmu dospijeće tražbine vraćanja zajma određeno je nakon isteka roka od 7 godina od dana isplate zajma. Iz nalaza sudskog vještaka proizlazi zaključak da je zajam plaćen 23. svibnja 2007., 5. lipnja 2007. i 8. lipnja 2007. Tužitelj je kao datum dospijeća označio 22. svibnja 2014., dakle za sebe, u kontekstu razmatranja prigovora zastare najnepovoljniji datum jer je taj datum najraniji, pa onda i zastara ranije nastupa, ako se dospijeće tražbine računa od tog dana.

41. Propisano je člankom 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

42. Stranački ugovor o zajmu nije trgovački ugovor o prometu robe i usluga, pa stoga rok zastare tražbine iz ugovora o zajmu traje pet godina.

43. Uzimajući u obzir ugovoreni rok za ispunjenje obveze, pa s tim u vezi i datum dospijeća obveze, zaključiti je da od tog dana do dana 14. studenog 2013. kada je tužitelj prijavio tražbinu u postupku predstečajne nagodbe nije niti počeo teći rok zastare tužiteljeve tražbine, a kamoli da je istekao. Međutim prema članku 72. ZFPPN-a prijavljuju se u postupku predstečajne nagodbe i nedospjele tražbine vjerovnika prema dužniku kao da su dospjele s danom otvaranja postupka predstečajne nagodbe, radi ponovnog ugovaranja rokova i načina njihova plaćanja. Zastara tražbine je prema članku 78. ZPPN-a prekinuta do izvršnosti odluke o obustavi postupka.

44. Posljedica prekida zastare određena je člankom 245. ZOO-a i to da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određen rok za zastaru, a nakon prekida zastara počinje teći iznova i to prema članku 245. stavku 3. nakon što je postupak završen na neki drugi način, dakle kako je i određeno člankom 78.

ZFPPN-a nakon izvršnosti odluke o obustavi.

45. Rješenje o obustavi postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija je donijela 4. lipnja 2018., a stečajni je postupak pokrenut 2. studenoga 2018. Tužitelj je u tom postupku 13. studenoga 2018. prijavio tražbinu čime je ponovno polučio učinak prekida zastare. Utoliko prigovor zastare tužiteljeve tražbine nije osnovan. 46. Stoga je trebalo utvrditi da postoji osnova nastanka tužiteljeve tražbine i tražbina u iznosu koji je tužitelj prijavio u tužbi, dakle u iznosu od 8.487.244,43 kn, pa je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti, kao što je i sadržano u izreci presude pod točkom I.

47. Tuženik, točnije vjerovnik osporavatelj, koji u ovoj parnici sukladno članku članka 266. stavku 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15. i 104/17., dalje: SZ) nastupa u ime i za račun tuženika, osporio je postojanje tražbine navodeći da uz prijavu tražbine nisu dostavljeni dokazi o davanju zajma.

48. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa može osnovano tražiti naknadu troškova izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tužitelj je istaknuo zahtjev za naknadu troškova ovog postupka od tuženika. Međutim, tužitelj je spornu tražbinu u iznosu od 8.487.244,43 kn prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom, a stečajni upravitelj tuženika je tu tražbinu priznao kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda.

49. Tražbinu je osporio osporavatelj Hypo group d.o.o. koji je pripojen trgovačkom društvu Adria Rijeka d.o.o., koji je onda u ovoj parnici prema određenju članka 266. stavka 2. SZ-a nastupao u ime i za račun tuženika, dakle kao zastupnik određen zakonom i to člankom 266. stavkom 2. SZ-a.

50. Člankom 156. stavkom 2. ZPP-a ostavljeno je ovlaštenje sudu da obveže zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke da nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom.

51. U ovoj parnici koja se vodi radi utvrđenja tražbine stečajnog vjerovnika koju je priznao stečajni upravitelj, a osporio drugi stečajni vjerovnik, troškove postupka u slučaju gubitka takve parnice je dužan snositi osporavatelj. Naime, osporavatelj je taj koji je svojim osporavanjem uzrokovao parnični postupak, a po zakonu je zastupao stečajnog dužnika koji je tražbinu priznao i nije imao nikakvog interesa voditi ovu parnicu. Dakle, ova parnica je rezultat osporavanja koje je učinio osporavatelj, pa onda posljedice gubitka parnice, zbog utvrđenog neosnovanog osporavanja, treba snositi onaj tko je neosnovano inicirao parnicu i nastanak troškova u okviru vođenja parnice. U suprotnom, stečajni dužnik bi bio dužan snositi troškove postupka koji on uopće nije inicirao, jer je tražbinu priznao, a mora biti stranka takvog postupka zato što odluka u tom postupku djeluje prema stečajnom dužniku. Upravo zato je i određeno da je u takvim postupcima stečajni dužnik stranka, ali da ga zastupaju osporavatelji, jer oni imaju pravni interes u takvoj parnici. Stoga bi bilo neopravdano obvezati tuženika, a posljedično i ostale vjerovnike tuženika da naknadi troškove postupka, pa je sud na temelju članka 156. stavka 2. ZPP-a odlučio da troškove parničnog postupka tužitelju treba naknaditi osporavatelj koji je odgovoran za nastanak troškova. Utoliko je sud odbio zahtjev tužitelja da mu troškove parničnog postupka naknadi tuženik, što je sadržano u izreci pod točkom IV. 52. Tužitelju su, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i zahtjeve postavljene člankom 155. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 21.120,35 EUR / 159.131,25 kn prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/14., 118/2014., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 13. srpnja 2020. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 20. rujna 2020. u iznosu od 21.120,35 EUR / 159.131,25 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 8. studenoga 2021. u iznosu od 21.120,35 EUR / 159.131,25 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 19. listopada 2022. u iznosu od 21.120,35 EUR / 159.131,25 kn (Tbr. 9.1. Tarife) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 20. ožujka 2023. u iznosu od 21.120,35 EUR / 159.131,25 kn (Tbr. 9.1. Tarife). Sud je priznao tužitelju kao potreban i trošak sastava podneska od 9. srpnja 2020.u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr. 8.3. Tarife), trošak sastava podneska od 2. rujna 2020. u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr. 8.3. tarife) i 14. ožujka 2023. u iznosu od 21.120,35 EUR / 159.131,25 kn (Tbr. 8.1. Tarife). Pored tih troškova tužitelju su bili potrebni i troškovi sudske pristojbe tužbe u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn sukladno Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19., dalje: Uredba) te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn, sukladno Tar. br. 2. Uredbe te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn. 53. Dakle, tužitelju je trebalo priznati kao potreban za vođenje parnice ukupan trošak od 128.820,76 EUR / 970.600,00 kn, pa onda na temelju članka 156. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 266. stavkom 2. SZ-a i člankom 271. stavkom 3. SZ-a naložiti osporavatelju da troškove u tom iznosu naknadi tužitelju.

54. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu se naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 13. srpnja 2020. u iznosu od 20.995,92 EUR / 158.193,75 kn jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa tužitelja pripada nagrada određena Tbr.9.5. Tarife. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu se naknadi više traženi trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 9. srpnja 2020. u iznosu od 20.995,92 EUR / 158.193,75 kn jer je to podnesak za koji se nagrada određuje prema Tbr.8.3. Tarife. Iz istog razloga sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu se naknadi više traženi trošak sastava podneska od 2. rujna 2020. u iznosu od 20.995,92 EUR / 158.193,75 kn. Naime, prema Tbr. 8.1. Tarife plaća se nagrada za obrazložene podneske, a sukladno članku 155. ZPP-a naknađuju se troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ove je podneske tužitelj podnio da bi odgovorio na navode tužbe, ali u istom nije naveo ništa pored onoga što je naveo i u tužbi, pa u konačnici sadržaj tog podneska nije bio od važnosti za vođenje parnice, pa utoliko ni potreban.

55. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62.987,76 EUR / 474.581,25 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II i III.

U Splitu 27. travnja 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnica Marija Jerončić Mandić

- Odvjetnik Alen Ivković

- u spis

Broj zapisa: 9-30858-2378e

Kontrolni broj: 057bf-dcd9d-7d69e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.