Poslovni broj: 12 P-785/2017-47

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja SVJETLANA STANIĆA, OIB: 16376328329, Kreševo bb, Kreševo, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupaju punomoćnici Dinko Simonelli i Denis Lauc, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, Split, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Dinka Simonellija i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Šustića, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o Split, 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju SVJETLANU STANIĆU iz 75333 Uppsala, Timmermannsg 9, Kraljevina Švedska, OIB: 16376328329, iznos od 11.925,61 EUR / 89.853,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 11.162,43 EUR / 84.103,33 kn od dana 09.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 729,98 EUR / 5.500,00 kn od dana 20.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 33,20 EUR / 250,17 kn od dana 23.11.2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 933,21 EUR / 7.031,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 912,20 EUR / 6.873,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. prosinca 2017. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da se 10. kolovoza 2016. na Hvaru, u Uvali Ždrilca dogodila pomorska nezgoda u kojoj je došlo do sudara brodova. Tužiteljev jahta "Niki 1" da je bila propisno usidrena u navedenoj uvali kada je u nju više puta udarila jahta "Sauvignon Blanc", koja da je pokušavala isploviti po jakom vjetru, ali je uslijed zapetljaja sidra posada izgubila kontrolu nad istom te je počela nekontrolirano udarati u tužiteljevu jahtu "Niki 1", na kojoj da je nastala imovinska šteta u iznosu od 89.853,35 kn. Kako bi se spriječila daljnja oštećenja na plovilima i zaštitile posade, jahte da su privezane jedna za drugu te je o trošku jahte "Sauvignon Blanc" u pomoć pozvan Sea Help tim iz Punta. Plovidbena nezgoda da je 11. kolovoza 2016. prijavljena Lučkoj kapetaniji Split, Ispostava Hvar. Tužitelj nadalje navodi da je člancima 749. i 750. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15) propisano da za štetu nastalu sudarom brodova odgovara brod koji je odgovoran za nastanak štete, a što da je u konkretnom slučaju "Sauvignon Blanc".

2. Jahta "Sauvignon Blanc" da je u vlasništvu Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb, dok je korisnik iste Nautika Kufner d.o.o. Zagreb, a ta jahta da je na dan predmetne pomorske nezgode bila osigurana kod tuženika policom broj: 383299005812. Tom policom da je ugovoreno i osiguranje od odgovornosti, a što da znači da je tom policom tuženik preuzeo obvezu plaćanja štete koju sudarom jahta "Sauvignon Blanc" počini drugom brodu. Pri tom se tuženik pozvao i na tuženikove Uvjete za osiguranje brodica i jahti 6101-176-76-TSKĐ 02/03/15 i to članak 31. tih uvjeta. Tužitelj ističe da je tuženik napravio izvid štete i fotografirao oštećenja, ali da isto nikada nije dostavio tužitelju, a tužiteljev zahtjev za naknadu štetu tuženik da je odbio s obrazloženjem kako je šteta prijavljena od strane oštećenika, a ne od strane štetnika te da u slučaju dobrovoljnog osiguranja odgovornosti plovila ne postoji mogućnost izravnog zahtjeva za naknadu štete od osiguratelja, niti da je moguće takvu štetu isplatiti bez sudjelovanja osiguranika u donošenju odluke vezano uz prihvat štete. Tužitelj navodi kako sve to nije točno, jer da je tuženik izdao policu osiguranja kojom je osigurao odgovornost svog osiguranika, a radi čega je tuženik dužan platiti štetu oštećeniku te oštećenik ima prvo na "actio directa" sukladno članku 965. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Osim toga, tužitelj navodi da je normalno da naknadu štete izravno od osiguratelja zahtjeva izravno oštećenik, a ne da naknadu štete zahtjeva štetnik u ime oštećenika. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplatu tužitelju iznos od 89.853,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom kod ovog suda 24. rujna 2018., tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći pritom da pobija osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je prije svega istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije navodeći da je tužitelj uputio izravnu tužbu tuženiku, kao osiguratelju Nautika Kaufner d.o.o. Tuženik ističe da sukladno odredbama članka 743. Pomorskog zakonika izravna tužba prema osiguratelju nije dopuštena u ovom slučaju. Naime, neposredan zahtjev prema osiguratelju odnosno direkta tužba da je predviđena samo u dva slučaja i to ukoliko se radi o obveznom osiguranju od odgovornosti te za tražbine članova posade zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja. Pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama, iz osiguranja da se nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojim odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove obveze. Kada je to posebno propisano, kao i u slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanja zdravlja člana posade, oštećenik da može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze. Izravna tužba u svojoj je naravi da je iznimka koja mora biti potvrđena zakonskim propisima da bi bila dopuštena. U ovom slučaju, pravo tužitelja na izravnu tužbu da ne postoji, a time niti ne postoji pasivna legitimacija tuženika u odnosu na zahtjev tužitelja.

4. Nadalje, a u odnosu na tužiteljevo pozivanje na članak 31. tuženikovih Uvjeta za osiguranje brodica i jahti, tuženik je istakao kako je stavkom 4. tog članka Uvjeta određeno da će u granicama osigurane svote navedene u polici osiguravatelj naknaditi osiguraniku onaj iznos što ga je dužan platiti, a koji proizlazi iz dokazane krivnje osiguranika kao vlasnika plovila ili osobe koja je ovlaštena upravljala osiguranim plovilom za prouzročenu štetu temeljem odgovornosti za sudar osiguranom plovila. Nadalje, tuženik navodi da je ugovor o osiguranju dvostrano obvezni ugovor i veže samo ugovorne stranke. Oštećenik da nije stranka ugovornog odnosa te da stoga on svoju direktnu tužbu može uputiti osiguravatelju štetnika samo u slučaju kada je to zakonom izričito predviđeno. Štete po osnovu odgovornosti da se naknađuju temeljem zahtjeva osiguranika, a temeljem nagodbe između osiguranika i oštećenog na koju je nagodbu dao svoju suglasnost osiguravatelj, odnosno na temelju pravomoćne presude, sve pod pretpostavkom da šteta nije isključena iz osigurateljnog pokrića. Isto tako, tužiteljevo pozivanje na odredbe članka 965. Zakona o obveznim odnosima da nije osnovano, jer se u konkretnom slučaju radi o pomorskom osiguranju pa se stoga u ovom predmetu imaju primijeniti upravo odredbe Pomorskog zakonika. Tuženik je prigovorio i nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, navodeći pritom da bi od tužitelja trebalo zatražiti podatak je li mu od strane njegovog kasko osiguratelja ili bilo koje druge fizičke ili pravne osobe isplaćena kakva naknada na ime namirenja predmetne štete, jer ukoliko je tužitelj zaprimio kakvu isplatu od svog osiguratelja, tada da nije legitimiran za postavljanje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

5. Tuženik je istakao i da tužitelj nije naveo činjenice niti je naveo dokaze kojim potkrepljuje te činjenice. Tužitelj da nedvojbeno nije dokazao da mu je šteta nastala ni da je za štetu odgovoran navodni osiguranik tuženika, a niti da je nastala šteta pokrivena uvjetima osiguranja. Opis štetnog događaja sadržan u tužbi da se bitno razlikuje od opisa štetnog događaja koji je sam tužitelj, neposredno po nastupu štetnog događaja, dao lučkom kapetanu u Hvaru. Dakle, da nije točan navod da je štetni događaj nastao na način da je jahta "Sauvignon Blanc" nanijela štetu plovilu "Niki 1", već da iz izjave tužitelja proizlazi da su dva plovila udarila u "Niki 1", a ne jedno. Također da nije utvrđeno da bi plovilo "Sauvignon Blanc" bilo odgovorno za sudar plovila, obzirom da je za sudar odgovoran katamaran koji je, prije nego što je ostvaren kontakt među trima plovilima, dohvatio sidro plovila "Sauvignon Blanc". Iz zapisnika o događaju Lučke kapetanije Split, Ispostava Hvar, proizlazi da Lučka kapetanija nije obavila uviđaj te ne može potvrditi navode vlasnika brodica, a ista da može samo potvrditi da je toga dana puhao jak vjetar, uslijed čega je moglo doći do nesreće. S obzirom da sudionici pomorske nesreće nisu zajedno utvrdili štetu, odgovornost, tijek štetnog događaja, niti su zajednički utvrdili da je do štete stvarno došlo, to da nije moguće na navedeni način utvrđivati odgovornost treće osobe za nastanak navodnog štetnog događaja. Stoga, tužitelj da nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi se moglo nepobitno utvrditi kako je šteta nastala i što je oštećeno u samom štetnom događaju.

6. Tuženik navodi i da njegov osiguranik nije odgovoran za štetu. Pozivajući se na odredbe članka 5. točka 32. Pomorskog zakonika, tuženik navodi da je u konkretnom slučaju vlasnik plovila "Sauvignon Blanc" Raiffaisen Leasing d.o.o., dok je brodar prema samim navodima tužitelja Harri Heikura. Tuženik naglašava da nije osiguravatelj ni Raiffaisen Leasing d.o.o. niti osobe koja je upravljala plovilom. Tuženikov osiguranik Nautika Kufner d.o.o. da sukladno članku 750. Pomorskog zakonika nije niti može biti odgovoran za bilo kakav sudar, budući da nije vlasnik plovila ni brodar. Nadalje, tuženik navodi da u slučaju sudara za isti odgovara brod odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom prouzročena šteta, a prema navodima tužitelja šteta da je nastala zbog vremenskih neprilika. Tužitelj isto tako da nije dostavio dokaze da su ispunjene sve pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu na strani tuženika, a zbog čega da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Prigovarajući visini tužbenog zahtjeva, tuženik je osporio i navode tužitelja u odnosu na cijenu popravka oštećenja na plovilu. U svezi s tim tuženik navodi da nema uzročno posljedične veze između navodno nastale štete i izdanih računa, koji da su previsoki, zatim da tužitelj nije priložio fotografije nastalih oštećenja iz kojih bi bilo vidljivo je li predmetno plovilo za koje potražuje štetu stvarno oštećeno, a niti da ima potvrde osobe koja je navodno odgovorna za štetu da se bilo što dogodilo. Također, prijava tužitelja kapetaniji da je napravljena dan poslije navodnog štetnog događaja, koju prijavu je ispunio sam tužitelj, a u kojoj prijavi da izričito stoji da Lučka kapetanija nije obavila uviđaj i da ne može potvrditi navode vlasnika - voditelja broda. Tuženik smatra da je tužitelj sukladno odredbama Pomorskog zakonika nesreću trebao prijaviti odmah isti dan i to u prisutnosti navodno odgovornog skipera, a što da isti nije napravio. Dakle, to znači da nema niti jednog konkretnog dokaza da je stvarno nastala šteta za koju tužitelj traži naknadu u ovom pravnom sporu.

8. Podneskom od 23. studenog 2018. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu ističući da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan. Suprotno tvrdnjama tuženika kako tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo izravne tužbe protiv osiguravatelja, tužitelj ističe da Pomorski zakonik uopće ne propisuje da pravo na izravnu tužbu ovisi o tome radi li se o obveznom ili dobrovoljnom osiguranju od odgovornosti. Osiguranje od odgovornosti da ne bi imalo nikakvog smisla kada oštećena osoba ne bi imala pravo izravno ostvariti naknadu od osiguravatelja pa tuženikovo pozivanje na to da bi pravo naknade štete pripadalo njihovom osiguraniku, a ne oštećeniku, da je apsurdno i protivno svrsi instituta osiguranja od odgovornosti. Isto tako, tuženikovo pozivanje na članak 31. Uvjeta osiguranja te njegove navode da bi štetu bio dužan platiti osiguraniku (štetniku), a ne oštećeniku, da je također neosnovano jer je svrha ta da se šteta plati upravo oštećeniku. Tužitelj navodi i da u polici osiguranja, kao i tuženikovim Uvjetima osiguranja, nije nigdje navedeno kako se bodar osiguratelju može obratiti tek onda kad oštećeniku isplati naknadu štete. Također, a u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tužitelj je naveo da štetu nije naplatio na temelju kasko osiguranja od Euroherc osiguranja d.d.

9. Podneskom od 16. siječnja 2019. tuženik se očitovao na naprijed iznesene navode tužitelja ističući pri tom da osiguranik tuženika nije tuženiku postavio nikakav formalni zahtjev za naknadu štete koja mu je eventualno nastala 10.8.2018. pa da stoga tuženik nije sačinio dokument o štetnom događaju, a zbog čega da ne raspolaže fotografijama broda. Tužitelj da ne može očekivati da će tuženik kao osoba koja nije sudjelovala u štetnom događaju imati i dostavljati dokaze, koje je sam tužitelj trebao imati i dostaviti. Tuženik je pri tom ustrajao u svojim navodima da tužitelj u konkretnom slučaju, a sukladno odredbama članka 743. stavak 1. i 2. Pomorskog zakonika, nema pravo na izravnu tužbu protiv tuženika, jer se ne radi o posebnom propisanom slučaju kada je takva tužba dopuštena, a niti se radi o slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanja zdravlja člana posade.

10. Tuženik je naveo i kako odredbe Pomorskog zakonika (Narodne novine 181/04) reguliraju materiju dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti, dok je materija obveznog osiguranja od odgovornosti regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Tako da je člankom 1. stavak 1. tog Zakona, između ostalog, propisano da su obvezna osiguranja u prometu i osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (vlasnika) brodice na motorni pogon (brodice) odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. Nadalje, a u smislu odredbi članka 11. stavak 1. te članka 41. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da je razvidna osnovanost tuženikovog prigovora o nepostojanju pasivne legitimacije i to upravo iz članka 41. stavak 2. tog Zakona. Kako dakle predmet ovog postupka nije naknada štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja treće osobe iz članka 41. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (prva pretpostavka propisana člankom 743. stavak 2. Pomorskog zakonika) niti se ovaj postupak vodi radi naknade štete zbog smrti ili tjelesne ozljede člana posade broda, odnosno narušavanja zdravlja člana posade (druga pretpostavka propisana člankom 743. stavak 2. Pomorskog zakonika), već je predmet ovog postupka naknada štete zbog navodnog sudara jahti, to da je stoga evidentno da tužitelj nema pravo izravne tužbe prema tuženiku.

11. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: tuženikovu policu osiguranja br. 383299005812 (stranice 5-6 spisa), tuženikove Uvjete za osiguranje brodica i jahti 6101-176-76-TSKĐ 02/03/15 (stranice 7-24 spisa), tuženikove Uvjete za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodice na motorni pogon odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (stranice 25-26 spisa), prijavu nesreće brodice od 11.8. 2016. (stranice 27-30 spisa), račun Sea Help Adria d.o.o. broj 17/Posl7/1 od 11.8.2016. (stranica 31 spisa), upisni list za jahtu "Niki 1" izdan od Lučke kapetanije Split (stranice 33-40 spisa), svjedodžbu o osposobljenosti za plovidbu za tužitelja od 4.4.2005. (stranica 41 spisa), svjedodžbu o sposobnosti jahte "Niki 1" za plovidbu od 14.10.2013. (stranice 42-43 spisa), popis posade i putnika na jahti "Sauvignon Blanc" od 6.8.2016. (stranica 44 spisa), presliku certifikata i putovnice za Harri Erik Heikura iz Finske (stranice 45-46 spisa), svjedodžbu o sposobnosti jahte "Sauvignon Blanc" za plovidbu od 7.6.2016. (stranice 47-48 spisa), upisni list Lučke kapetanije Split za jahtu "Sauvignon Blanc" (stranice 49-50 spisa), račun društva Navigator d.o.o. Split br. 74/V01/1 od 9.8.2017. (stranica 51 spisa), račun društva Dialux d.o.o. Podstrana br. 211/1/2 od 21.8.2017. (stranice 52-53 spisa), ponuda društva Unimar Rijeka d.o.o. Rijeka br. 200526/121 od 23.11.2016. (stranica 54 spisa), zapisnik o događaju Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Hvar od 27.9.2016. (stranica 86 spisa), internetski izvadak iz javnog pretraživača plovila za "Sauvignon Blanc" (stranice 87- 88 spisa), preslik putovnice i domovnice tužitelja (stranice 92-93 spisa), izvadak iz knjige prof.dr. Drage Pavića "Ugovor o pomorskom osiguranju prema Pomorskom zakoniku" (stranice 94-99 spisa), izvadak iz knjige prof.dr. Drage Pavića "Pomorsko osiguranje pravo i praksa" te izvadak iz "Komentar zakona o obveznim odnosima" (stranice 120-122 spisa), dopis Euroherc osiguranje d.d. od 13.12.2018. (list 113 spisa), e-mail poruke (stranice 130-132 spisa), dokumentaciju iz tuženikovog spisa štete (stranice 145-171 spisa), preslike fotografija jahte (stranice 182-185 spisa). Isto tako izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja Svjetlana Stanića i svjedoka Gorana Stanića te je provedeno vještačenje po vještaku pomorske struke Nevenu Kralju iz Mravinaca.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao oštećenika za naknadu imovinske štete prema tuženiku u iznosu od 89.853,50 kn, a koja šteta je prema navodima tužitelja nastala na njegovoj jahti "Niki 1" u pomorskoj nezgodi – sudaru brodova dana 10. kolovoza 2016. na Hvaru, u uvali Ždrilca, na način da je u tužiteljevu jahtu koja je bila usidrena u navedenoj uvali više puta udarila jahta "Sauvignon Blanc", a koja jahta je na dan pomorske nezgode bila osigurana kod tuženika policom broj 383299005812.

14. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je u vrijeme kada tužitelj navodi da se dogodila prometna nezgoda, dana 10. kolovoza 2016., jahta "Niki 1", a koja je upisana u ulošku broj 5Y 1127 Glavne knjige upisnika jahti Lučke kapetanije Split, bila upisana kao vlasništvo tužitelja, a koji je u to vrijeme imao potrebnu svjedodžbu o osposobljenosti za upravljanje kao zapovjednik jahte. Isto tako, između stranaka nije bilo sporno ni da u je navedeno vrijeme jahta "Sauvignon Blanc" bila osigurana kod tuženika policom broj 383299005812.

15. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i osnov te visina tužbenog zahtjeva.

16. Uvidom u Policu osiguranja br. 383299005812 utvrđeno je da je ista zaključena između tuženika kao osiguratelja i društva Nautika Kufner d.o.o. Zagreb kao osiguranika i ugovaratelja osiguranja. Predmetnom policom ugovoreno je osiguranje plovila "Sauvignon Blanc", a u koje osiguranje je uključeno i osiguranje odgovornosti do limita 1.500.000,00 EUR po događaju za štete uslijed sudara, udara, smrti ili tjelesne ozljede trećih osoba, smrti ili tjelesne ozljede putnika, onečišćenje i vađenje ili uklanjanje podrtine. Također je razvidno da se pravo na isplatu osigurnine do osigurane svote prenosi u korist Raiffeisen Leasing-s d.o.o. Zagreb. Polica je izdana za period osiguranja od 25.10.2015. do 24.10.2016., a isto tako je vidljivo da se na tu policu primjenjuju tuženikovi Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 6101-176-76- TSKĐ 02/03/15.

17. Iz prijave nesreće brodice koju je tužitelj 11.8.2016. podnio Lučkoj kapetaniji Split, Ispostava Hvar vidljivo je da je tužitelj tu prijavu podnio kao voditelj brodice "Niki 1", te da je kao vrijeme i mjesto nesreće označio Hvar – Ždrilac dana 10.8.2016. oko 23:00 sata. Kao uzrok nesreće u toj prijavi tužitelj navodi vremensku nepogodu, kao vrstu nesreće sudar s drugim brodom, a kao aktivnost navodi da je njegov brod bio usidren u vrijeme nesreće. U opisu nesreće i nastalih oštećenja, razvidno je da je tužitelj naveo kako su se prilikom vremenske nepogode dva broda (jedrilica i katamaran – jedrilica) prilikom pokušaja isplovljavanja zapetljali sidrima te da su tako uvezana oba broda nošena vjetrom udarila u njegov brod te da su prilikom toga razvalili ogradu na brodu i napravili jako puno ogrebotina. Razvidno je i da je Lučka kapetanija potvrdila primitak prijave nesreće od voditelja – vlasnika brodice, ali da isto tako Lučka kapetanija nije obavila uviđaj te ne može potvrditi navode voditelja – vlasnika brodice.

18. Nadalje, iz zapisnika o događaju Lučke kapetanije Split, Lučke ispostave Hvar od 27. rujna 2016. razvidno je da Lučka kapetanija potvrđuje da je 11. kolovoza 2016. vlasnik jahte "Niki 1" prijavio pomorsku nesreću, ali da Ispostava Hvar ne može potvrditi te navode, jer su ostali sudionici nezgode napustili mjesto nezgode te da jedino što oni mogu potvrditi je da je toga dana puhao jak vjetar uslijed čega je moglo doći do nesreće.

19. Iz upisnih listova Lučke kapetanije Split za jahte "Niki 1" i "Sauvignon Blanc" razvidno je da je kao vlasnik jahte "Niki 1" upisan tužitelj, dok je kao vlasnik jahte "Sauvignon Blanc" upisan Raiffaisen Leasing d.o.o. Zagreb, kao i da je kao korisnik upisano društvo Nautika Kufner d.o.o. Zagreb.

20. Nadalje, iz popisa putnika i posade broda Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture razvidno je da su na jahti "Sauvignon Blanc" u periodu od 9.8.2016. do 13.8.2016. bili ukrcani Harri Heikura iz Finske kao zapovjednik broda te još 10 putnika.

21. Iz spisu priloženog računa Sea Help Adria d.o.o. broj 17/Posl7/1 od 11.8.2016. razvidno je da se radi o računu koje je to društvo izdalo Harri Heikuri iz Finske, a koje se odnosi na trošak dolaska do plovila i teglja, koji račun je izdan na ukupan iznos od 12.859,00 kn.

22. Uvidom u račun društva Navigator d.o.o. Split br. 74/V01/1 od 9.8.2017. utvrđeno je da je taj račun izdan tužitelju te da se isti odnosi na radove na M/Y Niki. Opisani radovi obuhvaćaju usluge travel lifta, usluge veza za kopno, reparature postolja sidra i sidrenog vinča, bojanje i popravak oštećenja lijevog provenog boka, kitavanje, nanošenje trimera i boje te završno poliranje, kao i poliranje bokova. Račun je izdan na ukupan iznos od 84.103,33 kn.

23. Uvidom u račun društva Dialux d.o.o. Podstrana br. 211/1/2 od 21.8.2017. utvrđeno je da je taj račun izdan tužitelju te da se isti odnosi na radove na M/Y Niki i to bravarske radove demontaže konstrukcije, izbacivanja oštećenog dijela, izrade novog dijela te varenja i centriranja, kao i na deinstalaciju i ponovno instalaciju električnih kablova i svjetala te finalnu montažu na brod i centriranje s ostalim dijelovima inox konstrukcije. Račun je izdan na ukupan iznos od 5.500,00 kn te je kao datum isporuke naveden 21.8.2017.

24. Iz ponude društva Unimar Rijeka d.o.o. Rijeka br. 200526/121 od 23.11.2016. vidljivo je da se radi o ponudi upućenoj tužitelju te da se ista odnosi na cijenu jarbolnog svjetla od inoxa te uslugu dostave robe u ukupnom iznosu od 250,17 kn.

25. U svom iskazu, danom na ročištu koje je održano kod ovog suda 20. veljače 2019., tužitelj Svjetlan Stanić u bitnom je naveo da je 10. kolovoza 2016., na otoku Hvaru u uvali Ždrilca, upravljao svojom jahtom Niki 1. Jahta da je bila vezana na bovi, jer je za taj dan bilo najavljeno veliko nevrijeme. U istoj uvali da su bila usidrena i druga dva plovila od kojih je jedno bilo u vlasništvu firme Kufner, a poslije da je vlasnik izjavio da je vlasnik tog plovila Raifeisen leasing. Uvala Ždrilac da je promjera nekih 150 m, a u jednom dijelu uvale da su postavljene bove u vlasništvu restorana Park. Jedno od plovila koja su bila usidrena kod tog restorana da je udarilo u tužiteljevu jahtu. Tužitelj navodi da je toga dana upozorio vlasnike ta druga dva plovila da će doći do nevere i da nije dobro da ostanu usidreni i vezani na kopnu. Kada je došlo do nevere, negdje oko 23 sata, vjetar da je pomakao brodove s njihove pozicije, a koji su bili udaljeni od tužiteljeve jahte cca 70-80 m. Na oba broda da je bila kompletna posada, kao i na tužiteljevoj jahti. Tužiteljev brod da je bio vezan na bovi, 30-40 m udaljen od kopna te da je prije same nesreće bio okrenut provom u pravcu odakle dolazi vjetar, dok su druga dva broda bili vezani sa spuštenim sidrom prema sredini uvale te su bili vezani sa dva krmena konopa na kopnu, a bokom okrenuti točno na udare vjetra, što je značilo da ih je vjetar direktno udarao. Njihovo sidro da je popustilo te ih je počelo nositi jedan na drugi. Tužitelj da ne zna kako se dogodio kontakt između ta dva broda, a oni da su pokušali odmah isploviti. Brod Sauvignon Blanc da je bio bliži njegovom brodu. Pri tom isplovljavanju da je došlo do zapetljanja sidra ta dva broda, a posada njegovog broda, s obzirom na intezitet nevremena, da nije mogla ostvariti komunikaciju sa ta dva broda. U momentu kada su se zapetljali sa sidrom, tužitelj da je primijetio da katamaran, koji je bio do jahte Sauvignon Blanc, otplovljava nazad krmom, a ta plovila da su se približavala njegovoj jahti. U jednom trenutku Sauvignon da je bio u poziciji isplovljavanja, a prije nego što je udario tužiteljevu jahtu da je imao zapetljane konope oko propelera, što da je rezultiralo time da mu nisu radili motori, odnosno da nije bio u plovnom stanju. Kada je Sauvignon udario u tužiteljev brod bokom o njegovu provu, druga dva broda da su se zaustavila te da su se u tom momentu njihova sidra raspetljala. Katamaran da je plovio krmom prema nazad. Sauvignon da je u tužiteljevu jahtu udario svojom sredinom broda te da je visio na provi njegove jahte. Na jahti Sauvignon da se nalazilo i dvoje male djece, koje da je on osobno spasio odnosno zajedno sa svojim bratom i sinom. Tužitelj je nadalje naveo da je nakon toga pozvao Sea Help koji je po ljude sa jahte došao idućeg jutra oko 3 sata te ih odšlepao do Milne na Braču. Ujutro, kad se probudio, tužitelj da je nesreću sam prijavio Lučkoj kapetaniji u Hvaru u kojoj da mu je rečeno da ispriča što se dogodilo. Obzirom da je See help odvezao jahtu na otok Brač, to stoga da inspektori lučke kapetanije nisu izlazili na lice mjesta, tim više što osim materijalne štete nije bilo nikakvih ozljeda.

26. Tužitelj je iskazao i da ima društvo koje se zove Stanić grupa d.o.o. i da je svojoj asistentici u toj firmi proslijedio dokumentaciju, nakon čega da su oni provjerili ime vlasnika predmetne jahte te kod koga je ta jahta osigurana, a do 12.8. da je stupljeno u kontakt sa vlasnikom i sa osiguravateljem. Osiguratelj da je 17.12. došao te da je zapisnik sastavljen u Aci Marini, gdje je u to vrijeme njegov brod bio na svom matičnom mjestu. Prilikom pregleda broda od strane osiguratelja, tužitelj da nije bio prisutan, ali da je u njegovo ime bio prisutan Goran Fučko. U vrijeme kada je došao na matični vez, brod Niki da je još uvijek bio u oštećenom stanju. Tužitelj da je sam snimio brod, ali kako nije znao da će se ovo sve skupa odužiti to da stoga više ne posjeduje te snimke, a po onom što mu je rekao g. Fučko, Croatia osiguranje da je sve snimila. Iskazao je i da zaprimljeno izvješće o pregledu broda koji je Croatia osiguranje izvršila nije zaprimio te da od iste nije dobio konačan odgovor. Drugi da su po njegovom nalogu kontaktirali i vlasnika i osiguratelja.

27. Odgovarajući na posebna pitanja, a vezano za sam nastanak pomorske nezgode, tužitelj je naveo je da je brod Sauvignon Blanc išao prema njegovom brodu, dok se drugi brod izvlačio van prema moru, sredini kanala. Brod Sauvignon da nije mogao isploviti van jer je puhao jak vjetar, a motori mu nisu radili, jer su bili zapetljani konopom u propeleru. Prilikom sudara brodova, na njegovom brodu da je došlo do velike štete, odnosno da su nastale ogrebotine te da je oštećena ograda i sidro. Naveo je i da je štetu popravio prema računima dostavljenima u spis, odnosno da je popravak sam platio, obzirom da niti jedna osiguravajuća kuća nije htjela snositi trošak. Iskazao je i da je njegova jahta bila osigurana kod Euroherc osiguranja, a u prvom trenutku da tom osiguranju nije prijavio štetu, jer da je očekivao da će štetu pokriti osiguratelj Sauvignona. Euroherc osiguranje da je naknadno napravilo izvid štete, ali u to vrijeme brod da je već bio popravljen, a to iz razloga što tužitelj nije mogao čekati svog osiguratelja, jer je bio ljetni period. Euroherc osiguranje da nije ništa isplatilo. Šteta na njegovom brodu da je popravljena u ljetnom periodu, kolovozu, a brod da je nakon 17. kolovoza bio na popravku. U odnosu na činjenicu da su računi za popravak izdani u studenom 2016. i kolovozu 2017. tužitelj je iskazao da je to zbog toga što su čekali kome će se fakturirati računi, Croatiji ili Eurohercu.

28. U svom iskazu danom na ročištu od 29. travnja 2019. svjedok Goran Stanić, brat tužitelja, u bitnom je naveo da je u vrijeme nastanka nezgode bio na obiteljskom odmoru te da se na brodu, osim njega i brata, nalazila i cijela njihova obitelj. Na sam dan nezgode, a s obzirom da se po najavama vremenske prognoze očekivalo nevrijeme, oni da su se s brodom Niki vezali ispred restorana Patak na njihovu bovu. Te prigode da su u njihovoj blizini bila vezana i druga dva broda, a koje da su oni upozoravali da ih sidra neće zadržati ukoliko dođe nevrijeme. Ta druga dva broda da su bila udaljena od broda Niki oko 100 do 150 metara. U jednom trenutku svjedok da je vidio kako jedrilica ide prema njima, da je vjetar nosi i da će udariti u njihov brod. On da je pokušao zaustaviti taj udar, hvatanjem broda, ali da u tome nije uspio, a ograda na provi bratovog broda da je popucala. On da je cijelo vrijeme gurao jedrilicu od njihovog broda, a njegov brat i sin Stefan da su pomagali spasiti posadu s tog drugog broda. Svjedok je iskazao da je svojim postupanjem spriječio da taj brod napravi i veću štetu, jer da ga je zadržao na provi tako da isti ne ode na drugu stranu i udari u desnu stranu njihovog broda. Naveo je i da su ta druga dva broda imala zapetljana sidra te kada je jedan od njih počeo isplovljavati i kada je drugi brod udario u njih, sidra da su se raspetljala, a zbog čega da su oni jedrilicu mogli privezati s njihove lijeve strane kako bi spasili posadu s tog broda, koja je bila u strahu. Njegov brat, a koji je bio kapetan broda, da je obavio sve što je potrebno vezano uz prijavu štete i ostalih detalja, a isto tako da je pozvao pomoć vezano za posadu s druge jedrilice. Iskazao je da se ne može sjetiti imena te druge jedrilice koja je udarila u njih, a ista da prije sudara nije otplovila jer nije imala upaljene motore. Iskazao je da mu nije poznato što se nakon toga događalo te kako je tekla komunikacija s osiguravajućom kućom.

29. Na prijedlog tužitelja tijekom postupka izveden je i dokaz vještačenjem po vještaku pomorske struke, a na okolnost nastanka štete i visine štete te je za vještaka određen Neven Kralj iz Mravinaca, stalni sudski vještak za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije.

30. U pisanom nalazu i mišljenju od 25. srpnja 2022. (stranice 188-194 spisa) sudski vještak Neven Kralj je, a na osnovi dokumentacije priložene spisu i iskaza saslušanih tužitelja i svjedoka, naveo kako se mjesto pomorske havarije nalazi na Paklinskim otocima u prolazu Ždrilac, nasuprot otoka Hvara, između otoka Marinkovac na istočnom dijelu prolaza i otoka Borovac i Planikovac na zapadom dijelu prolaza. Prema stanju u spisu, brod Niki 1 da je bio vezan na stacionarno sidro ispred restorana „Patak“, stacioniranom na otoku Marinkovac i ispred kojeg i u čijem se vlasništvu nalaze stacionarna sidra. Stacionarna sidra su takve konstrukcije, da na dnu mora imaju betonski blok mase preko 2 tone na koje je uhvaćen lanac, a na kojeg je pričvršćen konop koji se kod pristajanja broda hvata za pramčanu bitvu, tako da je brod kod naleta vjetrova uvijek sa pramcem okrenut prema vjetru, što bitno smanjuje otpor i opterećenje na sve komponente veza. Brod Sauvignon Blanc, a prema opisu u predmetnom spisu, da je bio na vlastitom sidru, sjeverno od broda Niki 1, ali na način da je pramcem okrenut u smjeru zapada, a s krmenim konopima vezan za kopno, odnosno otok Marinkovac. Sjeverno od broda Sauvignon Blanc, da se nalazi jedrilica koja je sidrena na isti način kao i Sauvignon Blanc. Sam prolaz Ždrilac, u kojem su se nalazili sudionici ove pomorske havarije, da se proteže u smjeru jugozapad – sjeveroistok te da je otvoren na sjeveroistočni vjetar (buru), sjeverni vjetar (tramontanu) i dijelom na jugozapadni vjetar (lebić). Oba broda koja se nalaze sjeverno od broda Niki 1, da su kod nevremena okrenuta desnim bokom naletima vjetra, sa svojim sidrom ispred, dakle sa bočnom desnom površinom izloženom vjetru. Uslijed velike sile vjetra na bočne desne dijelove brodova, sidro da je u najnepovoljnijem položaju, jer sila vjetra da djeluje okomito u odnosu na smjer sidra i sidrenog lanca te da dolazi do popuštanja sidra kod katamarana, sjeverno od broda Sauvignon Blanc, do „oranja“ sidra katamarana po dnu i do zapetljanja sa sidrom broda Sauvignon Blanc, nakon čega oba broda da imaju bitno smanjenu mogućnost manevra. U pokušaju da se oslobode, skiperi oba broda da oslobađaju krmene konope i sa motorima pokušavaju napraviti manevar izlaskom u sredinu kanala, ali da se krmeni konopi hvataju na pogon, kada brodovi potpuno gube manevar i brod Sauvignon Blanc svojim desnim bokom udara u pramčani dio broda Niki 1, koji je pramcem okrenut prema vjetru i desnom bočnom dijelu broda Sauvignon Blanc. Po mišljenju vještaka, uzrok ove pomorske havarije je loš položaj sidrenja broda Sauvignon Blanc i katamarana desno od njega i nemar skipera oba broda, zbog nepraćenja vremenske prognoze bez obzira na nadolazeće nevrijeme i od strane DHMZ-a najavljivani jak sjeveroistočni vjetar, čiji su naleti vjetra uzrokovali popuštanje sidara loše usidrenih plovila, gubitak njihovog manevra i u konačnici nalet na usidren brod Niki 1, čiji položaj i način sidrenja nije ugrožavao plovidbu u prolazu Ždrilac. Vještak je na kraju naveo da se o visini štete ne može se očitovati, jer izvid štete nije napravljen.

31. Tužitelj nije prigovarao utvrđenjima vještaka o uzroku nastanka pomorske havarije, ali je predložio da se vještak usmeno očituje o računima koje je tužitelj priložio u spis, odnosno da li oštećenja opisana od strane tužitelja i svjedoka te dokumentacije koja se nalazi u spisu i samom nalazu vještaka o dinamici nastanka nezgode odgovaraju oštećenjima koja su navedena u računima i ponudi koje je tužitelj uz tužbu dostavio u spis.

32. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je isto neadekvatno, jer da je iz vještva razvidno kako je isto napravljeno isključivo na temelju iskaza tužitelja i svjedoka koji su zainteresirani za ishod ovog postupka, a bez ikakvih materijalnih dokaza i tragova, radi čega da se nalaz i mišljenje vještaka ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku, a vještak da nije ovlašten interpretirati iskaze svjedoka. U spisu da nigdje da nema dokaza o odgovornosti broda tuženikova osiguranika, dok je iz samog mišljenja vještaka razvidno da se ne može utvrditi visina štete, jer niti ne postoje relevantni podaci i dokazi temeljem kojih bi se ista mogla utvrditi. Stoga tuženik da smatra da je sporna dinamika nastanka štetnog događaja, a sama visina štete da se ni ne može utvrditi.

33. Na ročištu održanom 8. studenog 2022., sudski vještak Neven Kralj je u svom usmenom iskazu naveo da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koje je dostavio u spis. Svoj nalaz i mišljenje da je dao na temelju podataka u predmetnom spisu odnosno iskaza svjedoka i sudionika u pomorskoj havariji koji su opisali trenutak pomorske havarije, kao i mjesto iste. Što se tiče visine štete, u predmetnom spisu da ne postoji izvid štete niti fotodokumentacija s izvida štete. Naveo je i da tri računa koja su priložena spisu, a koja se odnose na vađenje broda tužitelja na suhi vez pomoću travel lifta, njegov boravak na kopnu i sanacija oštećenja na trupu kitanjem, brušenjem i u konačnici poliranjem te sanacija oštećene inoks ograde, bi približno odgovarali opisu oštećenja na plovilu koje je sam tužitelj opisao, ali da je za bilo kakvu dublju analizu predmetnih računa potreban izvid štete, s fotodokumentacijom oštećenja. U odnosu na tri fotografije broda koje je tužitelj priložio u spis uz svoj podnesak od 3.3.2020., vještak je naveo da je na tim fotografijama vidljivo oštećenje oko pramčanog sidra i oštećenje pramčanog dijela inoks ograde. Na temelju tih vidljivih oštećenja račun na kojem je iskazana sanacija inoks ograde te sanacija oštećenja na trupu da odgovara lokalitetu i intezitetu oštećenja. Nadalje, da je vidljivo na fotodokumentaciji da je brod na suhom vezu, a što da je moguće jedino upotrebom za to osposobljenog i atestiranog travel lifta, čiji račun u predmetnom spisu odgovara vrijednosti podizanja takvog broda. Dakle, dostavljeni računi da se približno poklapaju s oštećenjima iz priloženih fotografija, a cijena raspona sanacije trupa da ovisi o tome kakvom tehnologijom je trup završen, da li se nalazi u gelcoatu ili je li farban jednom od renomiranih nautičkih boja. Na kraju, vještak je naveo da u odnosu na visinu štete ostaje kod navoda iz pisanog nalaza i mišljenja, jer da mu je za bilo kakvo točno utvrđenje visine štete potreban izvid štete.

34. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije odnosno tuženikov prigovor da tužitelj ne bi bio legitimiran za postavljanje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari ukoliko je istom od strane njegovog kasko osiguranja ili koje druge fizičke ili pravne osobe isplaćena naknada na ime namirenja predmetne štete, navodi se da takav prigovor tuženika sud nije našao osnovanim. Naime, tužitelj je izjavio da mu od strane njegovog osiguratelja Euroherc osiguranja d.d. nije isplaćena šteta temeljem kasko osiguranja, a da je tome tako proizlazi i iz dopisa Euroherc osiguranja d.d. Zagreb od 13.12.2018., koje je na traženje ovog suda za dostavom podataka o isplati štete tužitelju, a pozivom na broj štete 170506290004, obavijestilo sud da po navedenoj šteti nisu vršili plaćanje. Kako dakle iz navedenog proizlazi da tužitelju njegov osiguratelj nije vršio plaćanje štete, a tuženik nije dostavio bilo kakav dokaz da bi bilo koji dio utužene štete bio podmiren tužitelju, to stoga navedeni prigovor tuženika nije osnovan.

35. Međutim, u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno prigovor da tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na izravnu tužbu protiv tuženika, ističe se da je takav prigovor tuženika sud ocijenio osnovanim, a zbog sljedećih razloga.

36. Predmetnu naknadu štete tužitelj potražuje od tuženika navodeći da je tuženik izdao policu osiguranja kojim je osigurao odgovornost svog osiguranika pa da je stoga tuženik dužan platiti štetu tužitelju kao oštećeniku, a tužitelj da ima pravo na direktnu tužbu prema tuženiku, sukladno odredbama članka 965. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO). Isto tako, odredbe Pomorskog zakonika koje se primjenjuju na konkretan slučaj da uopće ne propisuju da pravo na izravnu tužbu ovisi o tome radi li se o obveznom ili dobrovoljnom osiguranju od odgovornosti.

37. Prije svega, a u odnosu na pozivanje tužitelja na članak 965. ZOO-a, potrebno je navesti da je ovdje riječ o pomorskom osiguranju pa se stoga na isto ne primjenjuju odredbe ZOO-a, već isključivo odredbe Pomorskog zakonika, a sve to sukladno odredbama članka 923. ZOO-a.

38. Odredbom članka 743. stavak 1. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19, dalje: PZ) propisano je da pri se osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove obveze.

39. Odredbom članka 743. stavak 2. PZ-a propisano je da kada je to posebno propisano, kao i u slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade, oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.

40. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi PZ-a jasno proizlazi da pravo oštećenika da od osiguratelja neposredno zahtijeva naknadu štete, odnosno pravo oštećenika na direktnu tužbu prema osiguratelju je predviđeno samo u dva slučaja i to ukoliko se radi o obveznom osiguranju od odgovornosti te za tražbine članova posade broda zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja. Pri tom valja napomenuti da se pod pomorskim obveznim osiguranjima od odgovornosti razumijevaju obvezna osiguranja predviđena odredbama PZ-a.

41. Obvezno osiguranje odgovornosti u PZ-u regulirano je:

- u Glavi IV. PZ-a odredbama koje reguliraju Izvanugovornu odgovornost vlasnika broda – Odredbama o odgovornosti za onečišćenje mora uljem koje se prevozi kao teret i to čl. 820. PZ-a koji propisuje da je vlasnik broda upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj koji kao teret prevozi više od 2.000 tona ulja dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili potvrda izdana od jednog od međunarodnih fondova za naknadu štete, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanih čl. 816. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira čl. 821. PZ-a;

- u Glavi IV. PZ-a odredbama koje reguliraju Izvanugovornu odgovornost vlasnika broda - Odredbama o odgovornosti za onečišćenje mora pogonskim uljem i to čl. 823. e) PZ-a propisuje da vlasnik broda brutto tonaže više od 1000 upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanih u čl. 391. st. 1. toč. 2. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira čl. 823. f) PZ-a:

- u Glavi VI. PZ-a odredbama koje reguliraju Vađenje i uklanjanje podrtina i potonulih stvari i to čl. 840. p) PZ-a kojim je propisano kako vlasnik plovnog objekta čija bruto tonaža iznosi 300 tona ili više upisanog u Upisnik brodova u Republici Hrvatskoj je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične institucije radi pokrića odgovornosti iz čl. 840. nj) PZ-a u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim u čl. 391. st. 1. toč. 2. PZ-a. Pravo na podnošenje direktne tužbe regulira čl. 840. r) PZ-a;

- u Glavi II. PZ-a odredbama koje reguliraju Ugovore o iskorištavanju pomorskih brodova i to čl. 516. a) PZ-a kojom je propisano da svaki prijevoznik koji stvarno obavlja međunarodni prijevoz u cijelosti ili djelomično brodom upisanim u Hrvatski upisnik brodova koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim u Uredbi EU 392/2009 o odgovornosti pomorskih prijevoznika za putnike u slučaju nezgode;

- u Glavi V. PZ-a odredbama koje reguliraju Odgovornost poduzetnika nuklearnog broda i to čl. 832. propisuje da je poduzetnik nuklearnog broda mora održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo koje pokriva njegovu odgovornost za nuklearnu štetu do visine čl. 831. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira čl. 835. PZ-a.

42. Odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, - dalje ZOOP-a) u članku 2. stavak 1., među ostalim, određeno je da obvezna osiguranja u prometu jesu: osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodice na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. Prema članku 11. ZOOP-a odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavak 1. toga zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Prema članku 41. stavak 1. ZOOP-a, vlasnik brodice odnosno jahte čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW, a koja po propisima o registraciji brodica mora biti upisana u očevidnik brodica odnosno jahti, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom brodice odnosno jahte može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja. Stavkom 2. tog članka propisano je da trećim osobama iz stavka 1. tog članka ne smatraju se osobe koje se nalaze na brodici odnosno jahti kojom je prouzročena šteta, osobe koje se nalaze na drugoj brodici, jahti, brodu odnosno drugom plovnom objektu.

43. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi razvidno je da predmetna tražbina naknade štete na jahti tužitelja ne spada u tražbine kod kojih je moguće isticati izravan zahtjev prema tuženiku kao osiguratelju, odnosno da se ne radi o pravnoj situaciji u kojoj tužitelj ima pravo na izravnu tužbu u odnosu na tuženika.

44. Kako se dakle u konkretnom slučaju ne radi o obveznom pomorskom osiguranju od odgovornosti, a niti o odgovornosti za smrt ili tjelesnu ozljedu člana posade, odnosno narušavanja zdravlja člana posade broda, a što tužitelj tijekom postupka nije niti osporavao, to stoga tužitelj nije ovlašten izravno od tuženika zahtijevati naknadu predmetne štete. Upravo stoga, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud je ocijenio osnovanim pa je sukladno tome tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan, a radi čega je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

45. Na kraju, ovdje se smatra potrebnim navesti da, neovisno o usvojenom prigovoru promašene pasivne legitimacije, po ocjeni ovog suda tužitelj nije ni dokazao postojanje svih potrebnih pretpostavki za nastanak odgovornosti za naknadu štetu na strani tuženika, a što se prvenstveno odnosi na nastalu štetu i visinu štete. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka Gorana Stanića, kao i priložene prijave pomorske nesreće te ostalih pisanih isprava u spisu, može se zaključiti da je do predmetne pomorske nezgode doista došlo te da su u istoj, između ostalih, sudjelovali tužiteljeva jahta Niki 1 i jahta Sauvignon Blanc, koja je u vrijeme pomorske nezgode bila osigurana kod tuženika i kojom je u vrijeme pomorske nezgode kao zapovjednik upravljao Harri Heikura iz Finske. Isto tako, razvidno je da je na dan predmetne nezgode puhao jak vjetar, odnosno da je bilo nevrijeme, a zbog čega bi se mogla prihvatiti utvrđenja vještaka Nevena Kralja o načinu nastanka predmetne nezgode i uzrocima iste. Međutim, koja su točno oštećenja na tužiteljevoj jahti Niki 1 u toj pomorskoj nezgodi nastala i kolika je visina nastalih oštećenja, odnosno visina štete, iz dokaza izvedenih tijekom ovog postupka nije bilo moguće sa sigurnošću zaključiti. Imenovani sudski vještak je naveo da bi troškovi u računima koje je tužitelj priložio u spis približno odgovarali opisu oštećenja koje je tužitelj naveo te fotografijama broda koje je tužitelj priložio uz podnesak od 3.3.2020., ali da se visina štete ne može točno utvrditi jer u spisu ne postoje fotografije broda u vrijeme nastanka štete, odnosno izvida štete, kao niti sam izvid štete. S tim u svezi i ovaj sud primjećuje kako su računi koje je tužitelj priložio u spis, a koji bi se prema njegovim navodima odnosili na popravak oštećenja na njegovoj jahti koja su nastala u predmetnoj pomorskoj nezgodi, izdani u mjesecu kolovozu 2017., dakle gotovo godinu dana nakon nastanka pomorske nezgode, a zbog čega ne može sa sigurnošću zaključiti da bi se ti računi odnosili upravo na popravak oštećenja nastalih u predmetnoj pomorskoj nezgodi.

46. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio i da je tuženik napravio izvid štete te da je fotografirao tužiteljevu jahtu te je tražio da tuženik dostavi te fotografije. Tuženik je istakao da s fotografijama broda ne raspolaže ta da nije sačinio bilo kakav dokument o štetnom događaju, a sve to obzirom da osiguranik tuženika nije tuženiku dostavio formalni zahtjev za naknadu štete, kao i obzirom da je sam tužitelj odustao od zahtjeva prema tuženiku. S tim u svezi, napominje se da je iz e-mail poruke od 20.6.2017. koju je Sandra Mirkut, u ime tužitelja, uputila tuženiku (list 171 spisa), razvidno da istom tužitelj obavještava tuženika da odustaje od zahtjeva za naknadom štete koja se vodi kod Croatia osiguranja, a vezano za predmetnu pomorsku nezgodu, a sve to radi aktivacije kasko police za predmetno plovilo. Upravo stoga, sud je smatrao suvišnim po prijedlogu tužitelja izvoditi dokaz saslušanjem predloženih djelatnika tuženika, kao svjedoka, a na okolnost posjeduje li tuženik fotografije tužiteljeve jahte. S tim u svezi treba navesti i da je tužitelj u svom iskazu naveo da je nakon nastanka pomorske nezgode fotografirao svoj brod, ali da istim fotografijama više ne raspolaže, a što je doista čudno, obzirom da po navodima samog tužitelja ni tuženik, a niti tužiteljev osiguratelj Euroherc osiguranje d.d. Zagreb nije tužitelju podmirilo bilo koji dio štete. Budući da je upravo na tužitelju bio teret dokaza u ovom postupku, a iz dokaza koje je tužitelj priložio u spis, kao i iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka, se ne može sa sigurnošću zaključiti o nastaloj šteti i visini štete na tužiteljevoj jahti, to bi iz tog razloga, a da nije usvojen tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT), a sve obzirom na vrijednost predmeta spora od 89.853,50 kn. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove postupka koji su mu bili potrebni za vođenje ove parnice.

48. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 30.8.2022. (datiran 25.8.2022.), kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav podnesaka od 13.9.2022. i 25.11.2022. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. t. 3. OT-a, za zastupanje na ročištima od 8.11.2022. i 9.12.2022. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, te za zastupanje na ročištu od 4.10.2022. u visini od 25 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a. Dakle, tuženiku su priznati troškovi u ukupnoj visini od 375 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 15,00 kn iznosi 5.625,00 kn, a na koji iznos je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25 % u iznosu od 1.406,25 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a.

49. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 25.2.2020. (datiran 24.2.2020.) u visini od 25 bodova, jer je tim podneskom tuženik samo obavijestio sud o imenovanju svog punomoćnika pa se stoga ne radi o podnesku čiji trošak bi trebao pasti na teret tužitelja. Nadalje, tuženiku nisu priznati ni više zatraženi troškovi za sastav podneska od 13.9.2022. i 25.11.2022. u visini od po 75 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se po ocjeni ovog suda radi o ostalim podnescima za koje tuženiku pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 3. OT-a (25%) odnosno u visini od 25 bodova koliko je tuženiku za te podneske i priznato, a ne u visini od 100 bodova koliko je zatraženo. Nadalje, tuženiku nije priznat ni više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 4.10.2022. u visini od 75 bodova, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, obzirom da na isto nije pristupio sudski vještak, pa stoga tuženiku za to ročište pripada nagrada po Tbr. 9. t. 5. OT-a (25%) odnosno u visini od 25 bodova koliko mu je i priznato, a ne u visini od 100 bodova koliko je zatraženo. Tuženiku isto tako nije priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova, budući da za tuženika na to ročište nije nitko pristupio. Na tako nepriznati trošak u ukupnoj visini od 300 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 15,00 kn iznosi 4.500,00 kn, tuženika ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 1.125,00 kn. Na kraju, tuženiku nije priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 1.248,00 kn, obzirom da sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako dakle obveza plaćanja te sudske pristojbe još uvijek nije nastala, a tuženik nije ni pozvan platiti tu sudsku pristojbu, niti je istu platio to je stoga njegov zahtjev za naknadu troška s osnova te pristojbe neosnovan.

50. Slijedom navedenog, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.031,25 kn, a što preračunato po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 933,21 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u ukupnom iznosu od 6.873,00 kn, a što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 912,20 EUR, trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

51. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 27. travnja 2023.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30858-25583

Kontrolni broj: 0cfbf-5bd67-a8fc9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.