Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-717/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u

S., protiv tuženika H. U. Z. O., Z., O.:…, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika J. M. iz K., O.: …, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene dana 30. ožujka 2023. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i tuženika te u izočnosti umješača, pozivom na odredbu čl.355.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 27. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova imovinske štete iznos od 1.347,49 € / 10.152,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe tj. od dana 03. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila

prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Za više zatraženi iznos imovinske štete 477,28 € / 3.596,04 kune zahtjev se tužitelja odbija.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.896,69 € / 21.825,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao pred ovim sudom tužbom dana 3. prosinca 2019. u kojoj je naveo da je J. M., upravljajući vozilom marke B., bez registarskih

oznaka, dana 8. veljače 2018. oštetio parkirano vozilo tužitelja, marke B. registarskih oznaka …. U štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta na vozilu u visini od 19.748,69 kuna. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku za isplatu naknade štete, međutim, isti nije isplatio štetu već je svaki put kada je tužitelj postavio zahtjev tražio dostavljanje dodatne dokumentacije. Zbog navedenog tužitelj je predložio da sud provede postupak i donese presudu kojom će se tuženika obvezati na naknadu imovinske štete i troškove postupka.

2. Odgovarajući na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, istakao je prigovor doprinosa tužitelja u visini od 25% zbog nemarnog i opasnog ostavljanja vozila da viri svojim stražnjim lijevim dijelom na cesti, na raskrižju, te se usprotivio visini zatražene štete kao nerealno prikazanoj. Prema osigurateljevom izvidu štete ta šteta je znatno manja i iznosila bi zajedno sa PDV-om 4.001,93 kune.

3. Nakon što je provedeno prometno-tehničko vještačenje i to po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, M. Ž., tužitelj je podneskom od 29.

lipnja 2022., uredio svoj zahtjev u onome dijelu u kojem je tražio isplatu imovinske štete tako da je sada zatražio isplatu iznosa od 13.748,69 kuna.

4. U dokazne svrhe sud je pregledao potvrdu P S.

od 8. svibnja 2018., podaci – zahtjev za dostavu skice i fotografija u vidu dopisa što ga je P S. uputila IO 30. srpnja 2018., ponudu

T.&C.. od 26. travnja 2018., podatke o prometnoj nezgodi, odštetni zahtjev, izvid štete broj HUO 1/18 SO, fotografije oštećenog vozila, procjenu popravka

AC T od 27. veljače 2018., očitovanje SO d.d. od 24. srpnja 2019., zračnu fotografiju mjesta događaja, očitovanje SO d.d. od 15. travnja 2021. zajedno sa priloženom dokumentacijom (odštetnim zahtjevom, prometnom knjižicom, osobnom iskaznicom tužitelja, policom osiguranja, potvrdnicom P. S. od 8. svibnja 2018., ponudu T.&C.., očitovanje od 3. prosinca 2018., fotografijama oštećenog automobila u boji), cjelokupni spis P. S. dostavljen uz dopis od 21. travnja 2021. i prekršajni spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj 46 Pp P – 4786/2019. Proveden je u postupku dokaz prometno- tehničkim vještačenjem po vještaku M. Ž. koji je svoj pisani nalaz i mišljenje dao 18. svibnja 2022. Osim navedenog, tijekom postupka saslušan je kao svjedok umješač J. M. kao i tužitelj, H. K..

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Među strankama nije sporno da se dana 8. veljače 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećenja pretrpjelo vozilo tužitelja koje je bilo parkirano. Nije sporna niti pasivna legitimacija.

8. Među strankama je sporno zbog čega se prometna nezgoda dogodila odnosno je li tužitelj suodgovoran za nastanak štete zbog nepravilno parkiranog vozila i kolika je točno visina štete.

9. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu koja mu je nastala u događaju od 8. veljače 2018., a u kojem događaju je na njegovom automobilu nastupila šteta.

10. Odredbom čl.1085.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“

broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08 i 125/11 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala dok je st.3.istog članka propisano da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

10.1. Tužitelj se tijekom postupka poziva i na odredbu čl.1090. ZOO-a a koja propisuje da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10.2. Čl.1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

11. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi slijedeće:

- dana 8. veljače 2018. dogodila se prometna nesreća s materijalnom štetom u kojoj su sudjelovali D. D., M. T., J. M. i H.

K.. Tom prigodom oštećeno je vozilo D. D. i to baš stražnji branik u lijevom dijelu, oštećeno je vozilo M. T. i to baš prednji branik s desne strane,

oštećeno je vozilo J. M. i baš stražnji branik u desenom dijelom te vozilo tužitelja i to baš stražnji branik, stražnji lijevi blatobran i aluminijski naplatak stražnjeg lijevog kotača. Prema potvrdi P. S. od 8. svibnja 2018. riječ je bila o prometnoj nesreći s materijalnom štetom, a koja se dogodila u S., na kolniku raskrižja …, kada je došlo do udara vozila u parkirano vozilo zbog

nepropisne vožnje unatrag, slijedom čega je navedeno tijelo izdalo obvezne prekršajne naloge D. D. te J. M.. P. S. je dana 30. srpnja 2018. dodatno obavijestila IO d.d. da je tom prometnom događaju izdan obvezni prekršajni nalog protiv J. M. za kojeg je utvrđeno da je u neregistriranom vozilu vozio unatrag, od smjera istoka prema zapadu i uslijed takve vožnje je stražnjim desnim dijelom svoga vozila udario u stražnji lijevi bočni dio vozila tužitelja, koji je bio parkiran u nizu parkiranih automobila, dijelom na kolniku,a dijelom na nogostupu.

- tužitelj je dobio ponudu T.&C.. i to ponudu broj 5-20-18000426 za popravak oštećenog vozila na način bi popravak iznosio, bez PDV-a 15.798,95 kuna, a sa PDV-om od 3.949,74 kune bio iznosio 19.748,69 kuna. Upravo taj je iznos tužitelj u tužbi i zatražio. Vještak Ž. je kasnije, u svom usmenom očitovanju na prigovor na njegov nalaz i mišljenje od strane tužitelja kazao da je, prije izrade vještva posjetio ovlašteni BC kako bi provjerio ponudu koja je priložena u spisu. Tom prigodom da je dobio informaciju da ta ponuda nije napravljena nakon stručnog pregleda vozila već su u Odjelu prodaje dijelova, na zahtjev kupca (tužitelja) navedeni troškovi novih, originalnih B. dijelova. Tužitelj je u iskazu pak kazao da nije bio u financijskoj mogućnosti izvršiti popravak vozila već se snalazio sa polovnim dijelovima i majstorima koji su mu vozilo popravljali bez računa.

- saslušani tužitelj H. K. pojasnio je da je njegovo vozilo kritične prigode bilo uredno parkirano po uputama poduzeća P. S., obzirom da se u to vrijeme uređivala garaža te su u to vrijeme korisnici garaže, sukladno uputama parkirali uzduž ceste, djelomično na pješačkom prolazu poštujući upute policije da se od ogradnog zida ostavi barem 1 metara radi nesmetanog prolaza pješaka. Tužitelj je posebno apostrofirao činjenicu da se iz policijskog spisa jasno vidi da oni nije niti upozoren zbog načina parkiranja, upravo zbog ovih činjenica. Štetu na vozilu da je reparirao i pri tome da se rukovodio i visinom svojih financija, s tim da od limara J. B. nije tražio niti račun za izvršenje popravka. - Ovlašteni serviser za popravak je tražio čak do 25.000,00 kuna, ukoliko će se u vozilo ugraditi originalni dijelovi.

- svjedok (umješač) J. M. potvrdio je da je kritične prigode postupao na način da je vozio unatrag kada je udario u vozilo tužitelja, ali to da se dogodilo zbog toga što se prethodno dogodila nezgoda u kojoj je nastradalo vozilo M. T., pa je policija tražila da on pomakne svoj automobil. Vozilo tužitelja je bilo parkirano dijelom na cesti, a dijelom na nogostupu. Šteta na vozilu tužitelja nije mu se činila osobito velikom.

- prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za cestovni promet M. Ž., u konkretnom slučaju trošak popravka oštećenog tužiteljevog vozila,

bez aluminijskog naplatka jer se na vozilu nije niti nalazio originalni B. naplatak iznosio bi 8.588,65 kuna, dok trošak zamjene aluminijske felge iznosi 1.564,00 kuna. Ukupna visina štete tužiteljevog vozila iznosila bi dakle, 10.162,65 kuna.

12. Analizom ovako provedenog dokaznog postupka, zaključeno je da nema mjesta prigovoru tuženika o doprinosu tužitelja nastanku štete na njegovom vozilu. Tužiteljevo vozilo bilo je parkirano i u tako parkirano vozilo udarilo je vozilo kojim je prometovao J. M.. Logično je, jasno i uvjerljivo obrazloženje tužitelja zbog čega je njegovo vozilo djelomično bilo parkirano na nogostupu, a dijelom na kolniku. Uostalom, iz akata nadležne policijske postaje jasno je razvidno da protiv tužitelja nije pokrenut postupak iako bi, u slučaju da su tuženikove tvrdnje o nepropisnom parkiranju točne, navedeno bilo dovoljno da se i protiv tužitelja pokrene prekršajni postupak. P. S. protiv tužitelja nije pokretala nikakav prekršajni postupak, a ostaje nespornom činjenica da je prekršajni postupak pokrenut protiv J. M. i to pred nadležnim Općinskim prekršajnim sudom u Splitu. Pregledom, pak, tog spisa, utvrđeno je da je postupak protiv J. M. pravomoćno

završen, jer je prigovor narečenog, a protiv obveznog prekršajnog naloga, odbačen kao nepravodoban. Ostaje, dakle, pravomoćno utvrđena činjenica da je kritične prigode upravo J. M. prouzročio prometni udes u kojem je oštećeno vozilo tužitelja i to zato što se u neregistriranom vozilu vozio unatrag od smjera istoka prema smjeru zapada, između dva niza parkiranih automobila, a da se nije, prije započete radnje, uvjerio da istu može obaviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu kao i imovinu. Tvrdnje J. M. da se ova radnja vožnje unatrag poduzela po nalogu policije, ničim nisu potkrijepljene, a pogotovo ne iz policijskih izviješća, provedenog postupka u P. S. odnosno kasnije u provedenom postupku pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu.

13. Ostalo je u postupku raspraviti visinu štete koja je nastala na vozilu tužitelja. Obzirom da je utuženu visinu štete iz tužbe, tuženik osporio proveden je dokaz na tu okolnost angažiranjem stalnog sudskog vještaka za cestovni promet M. Ž., koji je tu štetu prikazao u znatno manjem iznosu, odnosno u iznosu od 10.152,65 kuna. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovor je imao tužitelj, smatrajući da vještak nije pravilno procijenio trošak popravka bočne lijeve stranice jer je u trošak uračunao samo rad limara i lakirera. Stoga je vještak Ž. pozvan na ročište za glavnu raspravu 12. prosinca 2022. kada je naveo da je tijekom izrade svog nalaza i mišljenja posjetio ovlašteni BC kako bi provjerio ponudu koja je priložena u spisu. Tom prigodom da je dobio informaciju da ta ponuda nije napravljena nakon stručnog pregleda vozila već su u Odjelu prodaje dijelova, na zahtjev kupca (tužitelja) navedeni troškovi novih, originalnih B. dijelova. Tek nakon pregleda vozila, on da bi se mogao očitovati o ovome prigovoru na valjani način. Zbog navedenog sud je odgodio ročište i dao nalog vještaku da pregleda oštećeno vozilo no 17. prosinca 2022. vještak Ž. je u pisanom očitovanju naveo da pregled oštećenog vozila ne može obaviti jer je tužitelj svoje vozilo popravio.

14. Slijedom naprijed navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja do iznosa kojeg je vještak M. Ž. procijenio kao iznos potreban da bi se šteta na tužiteljevu vozilu popravila i to baš iznosa od 10.152,65 kuna. Kako je tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu zatražio nešto veći iznos, odnosno iznos od 13.748,69 kuna, to ga je za razliku valjalo sa zahtjevom odbiti.

15. Na dosuđeni iznos štete sud je tužitelju priznao i zakonsku zateznu kamatu od kad ju je on i zatražio (od dana podnošenja tužbe) iako smatra da ga ista pripada od dana nastanka štetnog događaja jer je šteta tada i nastupila, a kako to propisuje ranije citirana odredba čl.1086. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina određena pozivom na Tbr.7., Tbr.8.toč.1. te Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94,

11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Tužitelju je parnični trošak priznat za sastav zahtjeva za naknadu štete, sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 19. ožujka 2019., 9. studenog 2021. te 3. veljače i 29. lipnja 2022. kao i pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi baš 1. travnja 2020., 9. rujna 2021., 31. siječnja i 12. prosinca 2022. te 3. ožujka 2023. - svaka radnja po 100 bodova, pristup i zastupanje na ročištu od 17. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima – 50 bodova i konačno za pristupe ročištima odgođenima bez raspravljanja na dane 30. lipnja, 1. listopada i 10. studenog 2021. i 17. listopada 2022. – svaka radnja po 25 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je iznosom od 15,00 kn te je tako dobiven iznos od 18.750,00 kn. Tome iznosu pribrojen je iznos od 4.687,50 kuna na ime 25% te je tako dobiven iznos od 23.437,50 kuna koji iznos je umanjen za tužiteljev neuspjeh u parnici od 25% odnosno isti mu je priznat u visini od 75% njegovog uspjeha. Tako je dobiven iznos od 17.578,13 kuna kojem iznosu je sud potom pribrojio iznos sudskih pristojbi od ukupno 947,00 kuna (547,00 sudske pristojbe na tužbu i 400,00 sudske pristojbe na presudu) kao i iznos plaćen u svrhu provođenja prometno-tehničkog vještačenja od ukupnih 3.300,01 kunu (prvo 2.500,00 kuna, a potom 800,001 kuna). Matematičkom operacijom zbrajanja navedenog troška dobiven je iznos od 21.825,14 kuna, koliko će na ime prouzročenog parničnog troška tuženik tužitelju platiti srazmjerno njegovom uspjehu u ovoj parnici. Pri dosudi parničnog troška tužitelju sud je vodio računa o tome da je tuženik osporio i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu nije uspio dokazati da bi tužiteljeva osnova bila smanjena zbog njegove suodgovornosti za doživljenu štetu i to zato što je sud procijenio da tužiteljeve suodgovornosti u nastanku štete nije bilo. Glede visine štete tužitelj je uspio sa pola iznosa u odnosu na traženi s time da je svoj zahtjev naknadno umanjio, a tuženik se takvom smanjenju usporotivio, po mišljenju ovog suda neuspješno, jer su poduzete radnje vrednovane unutar istog bodovnog razreda za svaku radnju od po 100 bodova. Osim toga, zbog tuženikovog protivljenja osnovu i visini zahtjeva u odnosu na tužiteljeve tvrdnje, nije bilo suviše radnji koje bi tuženiku prouzročile bespotreban trošak.

16.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12,

25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

17. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u R. H. ("NN" broj 57/22 i

88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom i u eurskom iznosu.

18. Radi svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 27. travnja 2023.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka iste, u tri primjerka

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis