REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-215/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja D. K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba Katja Mašić, radi starosne mirovine, 27. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/22-01/03101159028, URBROJ: 341-99-05/3-22-7889 od 3. veljače 2023. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/22-01/03101159028, URBROJ: 34114-05/3-22-24036 od 4. studenoga 2022., tužitelju je, u svojstvu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, određena starosna mirovina u visini najniže mirovine prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB) u svoti od 3.270,14 kuna mjesečno, uz ostale prateće odluke. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Postupak je pokrenut na zahtjev stranke (ovdje: tužitelja) podnesen 14. listopada 2022. godine. Tužitelju je, počevši od 17. siječnja 2006., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Počevši od 2. rujna 2006. određena mu je mirovina u visini najniže mirovine sukladno tada važećem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Tužitelju je, po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja od 1. ožujka 2018. određena nova svota najniže mirovine prema članku 49. važećeg Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Rješenjem od 30. prosinca 2019. tužitelju je, u svojstvu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad prevedeno to pravo s 1. siječnja 2020. na starosnu mirovinu (prema čl. 36. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji). Novi zahtjev za određivanje najniže mirovine podnesen je na temelju članku 49. navedenog Zakona, te je utvrđeno da je tužitelj ispunio uvjete za ponovno određivanje najniže mirovine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03101159028, URBROJ: 341-99-05/3-22-7889 od 3. veljače 2023., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Ključni osvrt tuženika na žalbene navode tužitelja vezane uz dan ponovnog određivanja najniže mirovine iznesen je u dijelu obrazloženja drugostupanjskog rješenja što glasi:
„Vezano za zaostatke koje žalitelj navodi i ističe u žalbi ističemo da je predmet ovog upravnog postupka zahtjev žalitelja od 14. listopada 2022. za preračun mirovine prema ZOHBDR-u uz koji je priložio gore navedenu PS-2 potvrdu od 11. listopada 2022. dok su ostala ranija rješenja Područne službe pravomoćna. Sukladno navedenom žalitelju je pravilno određena nova svota starosne mirovine u visini najniže mirovine u smislu članka 49. ZOHBDR-a počevši od 1. studenoga 2022. prema članku 134. ZOMO i članku 52.a ZOHBDR-a te nema zakonske osnove za određivanje nove svote starosne mirovine u visini najniže mirovine s ranijim datumom.“
3. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Žalbu protiv prvostupanjskog rješenja nije izjavio zbog visine mirovine, nego zbog neisplate zaostataka, jer je jasno da Domovinski rat nije završio 2. studenoga 2022. godine. Točne podatke o sudjelovanju u Domovinskom ratu tužitelj je podnio još 2006. i 2007., iz kojih proizlazi da je u borbenom sektoru proveo 105 dana, a ne 96 dana, koji podatak su vodila javnopravna tijela mirovinskog osiguranja. Stoga je tužitelj zakinut za pripadajuća primanja, a nadležna tijela propustila su po službenoj dužnosti, automatski provesti usklađivanje nakon što je na snagu stupio propis koji je uveo pretpostavku od najmanje 100 dana braniteljskog staža u borbenom sektoru. Tužitelj traži isplatu zaostalih svota mirovine za koje smatra da mu pripadaju. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužitelj ujedno predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže odbiti tužbeni zahtjev, ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće:
„Naime, u prethodnim postupcima tužitelju je određena starosna mirovina, tj. najniža mirovina prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019, 84/2021
– skraćeno: ZOHBDR), odnosno članku 206. ZOHBDR-a, u skladu sa dostavljenim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja o broju dana u borbenom sektoru (96 dana), odnosno prema podacima iz Registra branitelja.
S obzirom da je u povodu zahtjeva tužitelja od dana 14. listopada 2022. ponovno obavljen uvid u Registar branitelja te je utvrđeno da je Ministarstvo hrvatskih branitelja dostavilo nove podatke o broju dana u borbenom sektoru za tužitelja (105 dana), određena je nova svota starosne mirovine, tj. najniže mirovine, počevši od 1. studenoga 2022.
Radi pojašnjenja, napominjemo kako nije utvrđena promjena u razdobljima sudjelovanja u Domovinskom ratu nego promjena u utvrđenom broju dana provedenih u borbenom sektoru. Uvidom u evidentirane podatke u banci izračuna mirovine vidljivo je kako su i u prethodnim postupcima prilikom izračuna mirovine uračunata razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu od 18. siječnja 1992. do 23. siječnja 1992., od 22. veljače 1992. do 25. travnja 1992. te od 23. srpnja 1993. do 26. kolovoza 1993.“
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 26. travnja 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Mjerodavne odredbe članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZOMO glase:
„(
1) Ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
(2) Prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.“
8. Nadalje, članak 52.a ZHB-a glasi:
„(1) Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata ili dragovoljci iz Domovinskog rata kojima je taj status ili dodatni dani sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru priznati nakon što su već ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjem propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, imaju pravo da im se ta mirovina ponovno odredi prema ovome Zakonu, odnosno uz primjenu ovoga Zakona, ako im je to povoljnije i ako ispunjavaju uvjete određene ovim Zakonom.
(2) Pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka hrvatskim braniteljima iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.“
9. Odredbe članka 134. ZOMO-a kogentne su, jasne i nedvosmislene.
10. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i druge mjerodavne odredbe ZOMO-a i ZHB-a. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
11. Rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-140- 02/1904/03101159028, URBROJ: 341-14-05/3-19-0029004 od 30. prosinca 2019. tužitelju je, u svojstvu hrvatskog branitelja korisnika invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti / profesionalne nesposobnosti za rad, to pravo prevedeno s danom 1. siječnja 2020. na starosnu mirovinu. To rješenje, kao i prijašnja rješenja kojima su tužitelju priznata prava iz mirovinskog osiguranja, stekla su svojstvo materijalne pravomoćnosti.
12. Zahtjevu kojim je pokrenut predmetni upravni postupak priložena je nova potvrda Ministarstva obrane od 11. listopada 2022., koja je činila podlogu za utvrđenje činjenice da je tužitelj u borbenom sektoru proveo više od 100 dana (u smislu čl. 49. st. 4. ZHB-a). Činjenica trajanja borbenog sektora nije se utvrđivala u razdoblju prije negoli je postala mjerodavna za odlučivanje o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, niti je bilo potrebno da prije toga bude utvrđivana.
13. Novi zahtjev za određivanje najniže braniteljske mirovine mogao je biti usvojen samo primjenom obnove postupka, i to samo od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva (čl. 134. st. 2. ZOMO-a, čl. 52.a st. 2. ZHB-a), što je u odnosu na tužitelja i učinjeno. Ne postoji pravna osnova za određivanje novog iznosa navedene mirovine s ranijim danom.
14. Sud dodatno naglašava sljedeće. U pogledu rokova za predlaganje obnove postupka, posebne odredbe članka 134. ZOMO-a za stranke su povoljnije od opće odredbe članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). No, s obzirom na to da je obnova upravnog postupka izvanredan pravni lijek, a sâmim time i pravno sredstvo koje se iznimno primjenjuje, zakonodavac je uravnotežio pravno uređenje ove materije na način da, u slučaju primjene posebnih normi ZOMO-a, konkretno pravo stranci pripada tek ubuduće. Posebnim zakonom je, dakle, obnova postupka dopuštena i u razdoblju kada obnova više uopće ne bi bila dopuštena prema općem zakonu, pa je u tom dijelu posebni zakon za stranke povoljniji od općega, ali je, s druge strane, posebni zakon, radi spomenutog uravnoteživanja regulacije, manje povoljan od općega u pogledu dana priznavanja prava. Usto, pravnom uređenju mirovinskog osiguranja općenito je svojstveno da je dan priznavanja određenih vrsta prava vezan uz dan podnošenja zahtjeva stranke, a ne uz dan ispunjavanja pretpostavki za priznavanje odnosnog prava (pored čl. 134. st. 2. ZOMO-a, to je propisano npr. i u čl. 37. st. 4., čl. 58. st. 3., čl. 59. st. 12., čl. 64., čl. 72. st. 1., 2. i 6., odnosno čl. 135. st. 2. toga Zakona). Naposljetku, u pogledu utvrđivanja datuma s kojim je određena nova svota mirovine, javnopravna su tijela, primjenom mjerodavnih odredaba članka 134. ZOMO-a i članka 52.a ZHB-a, u odnosu na tužitelja postupila na jednak način kao i u odnosu na druge korisnike mirovine u usporedivoj situaciji. 15. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. 16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 27. travnja 2023.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
