Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37.Gž Ovr-1847/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: …, protiv ovršenice A. D. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-90/21-2 od 12. kolovoza 2021., dana 27. travnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-90/21-2 od 12. kolovoza 2021. i predmet se vraća tome sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se po završetku postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja je odbijen ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na poslovnim udjelima ovršenice i naloženo mu je da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 65.637,50 kn.
2. Protiv ovoga rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/11, 28/13, 70/20, dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ), primjenjuje na odgovarajući način, s prijedlogom za preinačenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Nije sporno da je prednica ovrhovoditelja Z. b. d.o.o. 26. srpnja 2013. sklopila ugovor o dugoročnom kreditu s A. p. d.o.o. kao korisnikom kredita i D. d.o.o. kao sudužnikom.
5. Dana 26. srpnja 2013. Z. b. d.o.o. kao vjerovnik, A. p. d.o.o. kao dužnik-založni dužnik, D. t. d.o.o. kao sudužnik, D. D. kao založni dužnik 2, ovdje ovršenica A. D. kao založni dužnik 3 i Š. D. kao bračni drug založnog dužnika 2, sklopli su ugovor o založnom pravu solemniziran istoga dana kod javnog bilježnika M. O. u K. pod
6. Ovim ugovorom o založnom pravu stranke su utvrdile postojanje i iznos obveze iz ugovora o kreditu od 26. srpnja 2013., vrijeme dospijeća, u čl. 2.e su se, uz ostalo, suglasile da se radi osiguranja ove tražbine uknjiži hipoteka na nekretnini založnog dužnika 3,ovdje ovršenice.
7. U čl. 4. svi založni dužnici su se suglasili da se za slučaj neisplate tražbine iz čl. 1. može neposredno na temelju toga ugovora provesti prisilna ovrha na nekretninama iz čl. 2. i da dozvoljavaju vjerovniku da za slučaj neisplate tražbine iz čl. 1. toga ugovora može na temelju toga ugovora provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na svim njihovim računima kod banaka ili drugih pravnih subjekata kao i na cjelokupnoj njihovoj imovini.
8. Prvostupanjsko rješenje temelji se, u bitnome, na obrazloženju da je prijedlog za ovrhu podnesen temeljem ovršne isprave-ugovora o založnom pravu od 26. srpnja 2013. kao solemnizirane isprave s potvrdom ovršnosti, međutim kako ovršenica nije korisnik kredita, jamac ili sudužnik u ugovoru o kreditu, ona kao zalogodavac odgovara za naplatu tražbine vjerovnika samo vrijednošću založene nekretnine a ne i cjelokupnom imovinom, tako niti poslovnim udjelima na kojima je ovdje ovrha predložena.
9. Žalitelj osnovno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava.
10. U ovom slučaju ovrha je predložena temeljem solemniziranog ugovora o založnom pravu, sklopljenog sukladno odredbi čl. 307. st. 1. OZ, kojim su stranke sporazumno utvrdile postojanje i iznos tražbine vjerovnika, vrijeme njenog dospijeća, te se suglasile da se tražbina osigura zasnivanjem založnog prava na nekretnini, ali uz opću klauzulu ovršnosti kojom se ovršenica izričito suglasila da se radi namirenja dospjele tražbine iz ugovora o kreditu ovrha može provesti na cjelokupnoj njenoj imovini.
11. Taj je ugovor po pravnim učincima izjednačen sa sporazumom o sudskom založnopravnom osiguranju tražbine iz čl. 301. OZ što znači da ima snagu sudske nagodbe (čl. 301. st. 2. OZ).
12. Kako predmetni ugovor o založnom pravu predstavlja nagodbu stranaka kojom su utvrdile svoja prava i obveze, u ovom slučaju su utvrdile predmet osiguranja i predmet ovrhe, nagodba ih obvezuje i moraju ju poštovati. Stoga u ovom slučaju, kada nije ugovoreno da se ovrha može provesti samo na nekretnini kao predmetu osiguranja već je ovršenica kao založni dužnik i protivnik osiguranja izričito dozvolila da se na temelju toga sporazuma po dospjelosti novčane tražbine predlagatelja osiguranja može neposredno provesti ovrha na njenoj cjelokupnoj imovini, sporazum o založnom pravu ima i u formalnom smislu svojstvo opće ovršne isprave iz odredbe čl. 23. t. 1. OZ temeljem koje je ovrhovoditelj ovlašten predložiti ovrhu i na drugoj imovini a ne samo na nekretnini kao predmetu zaloga (tako i Rev-552/15).
13. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u postupku nisu ocijenjene i utvrđene ostale pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi, prvenstveno one koje se tiču iskazanog obračuna tražbine kojim je ovrhovoditelj iskazao stanje duga na dan 28. listopada 2020. Osim iznosa glavnice duga koji odgovara iznosu iz ovršne isprave i ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi tražbina, iskazani su i dospjeli iznosi obračunate zatezne i ugovorne kamate ali bez prikaza njihovog obračuna po razdobljima i kamatnoj stopi, zbog čega nije moguća njihova provjera u odnosu na ovršnu ispravu ali niti provjera da li je obračun sukladan zakonskim odredbama iz čl. 26. st. 2. i st. 4. kao i čl. 27. st. 2. ZOO Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 78/15, dalje: ZOO).
14. Navodi ovršenice kojima osporava valjanost isprava o prijenosu tražbine između vjerovnika iz ovršne isprave i ovdje ovrhovoditelja nisu osnovani jer je priložena ovjerena privatna isprava, ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. s anexom od 4. travnja 2019., kao što propisuje odredba čl. 32. st. 1. OZ.
15. U daljnjem postupku valja imati u vidu tvrdnju ovršenice o nepoštenoj ugovornoj odredbi u čl. 4. st. 2. sporazuma o založnom pravu kao ovršnoj ispravi, kojom je kao založni dužnik dala suglasnost vjerovniku da može na temelju toga ugovora provesti ovrhu i na svim njenim računima i cjelokupnoj imovini. Budući da ovršna isprava do sada nije prošla sudsku kontrolu, povodom tog prigovora ovršenicu valja uputiti na pokretanje parnice, ukoliko to već nije sama učinila kao što tvrdi, a u svakom slučaju po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu do donošenja sudske odluke o valjanosti sporne odredbe u ovršnoj ispravi, odnosno dopuštenosti ovrhe.
16. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu, radi pravilnog utvrđenja spornih činjenica na koje je ukazano te donošenja nove, zakonite odluke.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ. U Zagrebu, 27. travnja 2023.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.