REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-142/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. S. i D. P. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 30. ožujka 2022. br. K-613/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 27. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-613/2016 od 30. ožujka 2022. proglašeni su krivima optužnici J. S. i D. P. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 te su, temeljem članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđeni i to svaki na kazne zatvora u trajanju od jedne godine time da je temeljem članka 56. KZ/11 prema optuženicima primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi J. S. u roku od pet godina, a optuženi D. P. u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženicima da u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude, na jednake dijelove naknade oštećenom trgovačkom društvu M. d.o.o. iznos od 600,00 kuna / 79,63 eura[1] , dok se oštećeni za više zatraženo u iznosu od 7.500,00 kuna / 995,42 eura[1] što čini razliku između dosuđenog i punog iznosa postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, upućuje u parnicu.

3. Sukladno članku 148. stavku 1. ZKP/08 optuženici su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. ZKP/08, u cijelosti.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženike J. S. i D. P. osudi na kazne zatvora u primjerenom trajanju.

5. Odgovor na žalbu podnio je optuženi J. S., putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na uvid, te ga je vratilo uz dopis br. KŽ-DO-173/2022 od 11. srpnja 2022.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj otegotnoj okolnosti ranije osuđivanosti obojice optuženika. Naime, da je optuženi J. S. prema Izvatku iz kaznene evidencije pravomoćno osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, kao i kaznenih djela s elementima nasilja, pa da se kontinuirano pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela. Tom optuženiku da je pet puta za redom izrečena uvjetna osuda za razna kaznena djela, ali da se usprkos tomu i dalje javlja kao počinitelj djela, a zadnje djelo za koje je pravomoćno osuđen počinio je 2020. Suviše toga, objedinjenjem pravomoćno izrečenih zatvorskih kazni, presudom Općinskog suda u Splitu, pod br. Kv-519/2021 od 22.prosinca 2021. optuženi J. S. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i devet mjeseci, koju sada izdržava.

Također i u odnosu na optuženog D. P., državno odvjetništvo navodi, da se radi o općem povratniku koji je već osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela i djela sa elementima nasilja.

Obzirom na izloženo, po stajalištu državnog odvjetništva, optuženicima je potrebno izreći kazne zatvora u primjerenom trajanju.

9. Međutim, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11 za što je dao opširne i prihvatljive razloge koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, sud je obojici optuženika cijenio kao olakotne okolnosti njihove osobne prilike u kojima su se našli u vrijeme počinjenja djela, priznanje djela te izraženo kajanje, čime su optuženici pokazali da su svjesni protupravnosti svoga djela, a priznanjem počinjenja kaznenog djela su doprinijeli efikasnosti toga postupka. Od otegotnih okolnosti obojici optuženika je uzeto u obzir njihova višestruka dotadašnja osuđivanost, iz čega proizlazi da bi se radilo o specijalnim povratnicima.

10. Ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi, a u odnosu na optuženog J. S., da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za ovog optuženika. Osnovano pri tomu prvostupanjski sud smatra da se činjenica ranije osuđivanost optuženika, se ne može, bez sagledavanja svih aspekata, kako počinjenja samog kaznenog djela, tako i same osobe optuženika, a vodeći pri tome računa o svrsi kažnjavanja propisane u članku 47. KZ/11, uzeti kao posebno otegotna okolnost. Prema tome, makar je optuženi J. S. specijalni povratnik, koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine i devet mjeseci, pravilno prvostupanjski sud nalazi da je svrsishodnije da se optuženiku izreče uvjetna suda sa utvrđenom kaznom zatvora od jedne godine, sa rokom provjeravanja u trajanju od pet godina, a koji period će biti garancija da optuženi kontrolira i uskladi svoje ponašanje sa pozitivnim propisima, smatrajući da je dosadašnje izdržavanje kazne zatvora već polučilo rezultata u pravcu stvaranja svijesti kod tog optuženika o svim negativnim posljedicama protupravnog ponašanja kao i njegovu spremnost da nakon izdržane kazne zatvora započne novi život zasnivanjem radnog odnosa. Naime, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, kada se uzme u obzir da je kazneno djelo za koje je optuženi J. S. proglašen krivim počinjeno prije gotovo osam godina, da je šteta počinjena djelom neznatna (otuđenje dvije boce alkoholnog pića i novca u iznosu od 100,00 kuna), uzimajući u obzir da je optuženi, kako je naveo, otac malodobnog djeteta od osam godina, koji se, nakon izdržavanja kazne zatvora, namjerava zaposliti, tada doista izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, kako to predlaže državni odvjetnik, se ne bi u konkretnom slučaju postigla svrha kažnjavanja. Po ocjeni ovoga suda, upravo izricanjem uvjetne osude i to kazne zatvora u trajanju od jedne godine na rok kušnje od pet godina, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja, omogućiti optuženiku J. S. ponovno uključivanje u društvo, utjecati na istoga, ali i na sve druge, da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

11. Jednako tako i u odnosu na optuženog D. P., po stajalištu ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kaznene sankcije za počinjeno kazneno djelo. Kod toga optuženika je ispravno cijenjeno, imajući u vidu višestruku dotadašnju osuđivanost, da se radi o osobi specijalnog povratnika, ali i da se kao počinitelj kaznenih djela ne javlja nakon 2015., te da je izdržao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jedanaest mjeseci, a izdržavanje kazne zatvora je nedvojbeno utjecalo na optuženika da shvati posljedice svoga protupravnog ponašanja budući je, kako je naveo, počeo novi život te se više ne javlja kao počinitelj djela. Uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja djela, težinu djela, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja i povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, upravo će se izricanjem uvjetne osude sa utvrđenom kaznenom zatvora u trajanju od jedne godine na rok kušnje od tri godine u odnosu na toga optuženika, ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

12. Dakle, bez obzira na raniju višestruku osuđivanost obojice optuženika za istovrsna kaznena djela, što državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe, kada se uzmu u obzir sve okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno našao i ispravno vrednovao na strani obojice optuženika te razložno i opširno obrazložio u pobijanoj odluci, upravo odmjerenim kaznama i to za optuženog J. S. kaznom zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od pet godina, a za optuženog D. P. kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od tri godine, u cijelosti će se u konkretnom slučaju ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

13. Kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika i odlučiti kao u izreci ove presude sukladno članku 482. ZKP/08.

U Šibeniku, 27. travnja 2023.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.