Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-74/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i izvjestiteljice i Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. O., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., i 61/15.,– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika J. O. po branitelju S. Š., odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1212/2016 od 23. siječnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023. koja je održana u odsutnosti uredno pozvanih optuženika J. O., branitelja S. Š., odvjetnika iz S. i ŽDO Bjelovar,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika J.O. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženika J. O. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11., te je temeljem članka 190. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog J. O. se oduzima droga koja je predmet ovog postupka: 5 (pet) stabljika biljke cannabis stativa tipa droge marihuana (vel. 70-90 cm)., 4 (četiri) stabljike biljke cannabis stativa tipa droge marihuana (vel.20-30 cm)., 6 (šest) stabljika biljke cannabis stativa tipa droga marihuana (vel. 5-10 cm), a koja je oduzeta od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PUSD Sektor kriminalističke policije, Službe kriminaliteta od 8. lipnja 2015. pod brojem 934872. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19, i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP-a) nalaže se optuženiku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiriti troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 483,47 eura/3.640,52 kuna[1] od čega iznos od 53,12 eura/400,00 kuna na ime paušala, iznos od 265,60 eura/2.000,00 kuna[1] s osnova troška sudsko medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku spec.psihijatru Dr. Č. L., iznos od 80,69 eura/608,00 kuna[1] s osnova troškova vještačenja Centra službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 12. listopada 2022., iznos od 84 eura/632,52 kuna[1] . S osnova troškova dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Č. L. na raspravi od 18. siječnja 2023. Optuženik je dužan naknaditi i trošak branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP-a, s time da će se o dijelu troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 148. stavkom 4. ZKP-a, odlučiti naknadno posebnim rješenjem kad podaci o tome budu poznati.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP-a i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine a podredno preinači.

3. Protiv presude žalbu je podnio i optuženik J. O. po branitelju S. Š. odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

6. Optuženik je u žalbi zahtijevao da ga se obavijesti, kao i njegovog branitelja o sjednici žalbenog vijeća u smislu članka 475. stavka 2. ZKP-a., no na istu nije pristupio nitko, iako su svi bili uredno obaviješteni, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u skladu sa člankom 475. stavkom 3. ZKP-a.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

8. Iako optuženik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u daljnjem obrazloženju žalbe taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže, a ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao postojanje povreda odredaba kaznenog postupka, na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izmjenom činjeničnog opisa povrijedio objektivni identitet te je izostavljen subjektivni element kaznenog djela, odnosno namjera počinitelja, te da optuženik nije bio svjestan i nije znao da se radi o opojnoj drogi. Smatra da se ne radi o velikoj količini i da se radi o beznačajnom djelu temeljem članka 33. KZ-a/11 te je stupanj njegove krivnje bio toliko mali da njegovo djelo nije imalo posljedica te je kod subjektivnog elementa trebalo cijeniti sve navedene okolnosti stoga nema subjektivnog elementa počinjenja ovog djela.

10. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. KZ/11 te je u tom smislu žalba optuženika neosnovana, jer je prvostupanjski sud detaljno i pravilno obrazložio sve elemente kaznenog djela za koje je optuženika proglasio krivim, analizirao sve provedene dokaze koje je proveo tijekom postupka i detaljno obrazložio pod točkom 20.4., obrazloženja presude i objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela koje obrazloženje i ovaj sud prihvaća. Prema odredbi članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja i koji je bio svjestan ili je bio dužan ili je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Prema mišljenju vještaka optuženik je tempore criminis zbog obilježja anksioznog poremećaja ličnosti bio u blažoj mjeri smanjeno ubrojiv. Dakle, što se tiče subjektivnog elementa, sud je pravilno utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, te je bio svjestan da je sadnjom sjemenki iz kojih su niknule stabljike konoplje, za koje je vještačenjem utvrđeno da se radilo o opojnoj drogi marihuane, iako je to za njega zabranjeno, pa je tako bio svjestan i svog postupanja i počinjenja kaznenog djela.

11. Nadalje, u konkretnom slučaju ne radi se ni o beznačajnom djelu neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11 jer je optuženik proglašen krivim da je u dvorištu kuće zasadio i uzgojio 15 (petnaest) stabljika konoplje, tipa droge marihuana s više od 0,3 % THC, ukupne mase 328,55 grama, a iz kojeg postupanja proizlazi takav stupanj počiniteljeve krivnje koji i po ocjeni ovog suda zahtjeva da isti bude kažnjen. Isto tako 15 (petnaest) stabljika biljke konoplje ne predstavljaju takvu malu kvantifikaciju neprava da bi se radilo o očito beznačajnom djelu.

12. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika oglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11.

13. Državni odvjetnik u žalbi smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada je naveo da je optuženik drogu proizvodio samo jedino za svoju vlastitu uporabu odnosno konzumaciju, a što je rezultat pogrešne analize dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka te nedovoljno kritičkog stava prema obrani optuženika, a sve zbog pronađene količine što tijekom postupka nije bilo sporno. Smatra da prvostupanjski sud osim obrane nije uzeo u obzir niti jedan drugi dokaz izveden tijekom dokaznog postupka i pogrešno je zaključio da je droga bila namijenjena isključivo za osobnu uporabu optuženika samo zato što nije pronađena vaga niti popis kupaca. Osim toga smatra da su precijenjene olakotne okolnosti te da je kaznena sankcija preblaga i da je potrebno izreći strožu kaznu optuženiku.

14. Nasuprot žalbenim prigovorima državnog odvjetništva, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti pravilno utvrdio činjenično stanje te našao da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u svezi stavka 1. a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11 kako je to izmijenjenom optužnicom bilo stavljeno na teret optuženiku, a što detaljno prvostupanjski sud i obrazlaže u presudi pod točkom 20. do 23., za što je dao sveobuhvatne, uvjerljive i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilno dakle, zaključuje prvostupanjski sud, da u situaciji kada vijeće nije našlo dokazanim da bi optuženik počinio kazneno djelo iz stavka 2. KZ/11 koje mu se optužbom stavljalo na teret, već je utvrdilo da su se u postupanju optuženika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. KZ/11 kako s obzirom na obranu optuženika koji priznaje da je stabljike koje su pronađene kod njega baš on posadio u dvorištu obiteljske kuće i da to uopće nije skrivao i u nedostatku drugih dokaza optužbe za suprotno, to je očito da je optuženik neovlašteno proizvodio tvari koje su propisom proglašene drogom, odnosno da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 1 KZ/11 kao blaži oblik kaznenog djela od onoga koje mu se optužbom stavlja na teret. Sud je ovlašten na ovakve izmjene obzirom da nije vezan prijedlogom tužitelja o pravnoj ocjeni djela, a izmjena je učinjena u korist optuženika, jer je proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. KZ/11 koje djelo je lakše od kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisano u članku 190. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11 koje mu je optužbom stavljeno na teret. Dakle i po mišljenju ovog suda, da bi se nekoga moglo proglasiti krivim, njegova krivnja mora biti sa nedvojbenom sigurnošću utvrđena, a u konkretnom slučaju postoji samo jedan indicij, a to je da postoji 15 (petnaest) izniklih stabljika marihuane, a za tvrdnju optužbe nema nikakvih drugih dokaza osim oduzetih stabljika marihuane.

15. Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji pobijaju i optuženik i državno odvjetništvo, optuženik jer smatra da je stupanj njegove krivnje toliko nizak da djelo nije imalo posljedica odnosno one su u krajnjem slučaju minorne i nema svrhe da on bude kažnjen, dok državno odvjetništvo smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o broju zasađenih stabljika ni o proizvedenoj količini droge i da sud nije uzeo u obzir otegotne okolnosti. Smatra da je optuženiku potrebno izreći strožu kaznu zatvora koja će biti daleko veća od posebnog minimuma, a rok provjeravanja daleko veći od najmanjeg mogućeg.

15.1. Protivno žalbenim navodima i optuženika i državnog odvjetništva, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, te optuženiku izrekao kaznenu sankciju kojom će se ostvariti kako posebna tako i opća svrha kažnjavanja. U postupku individualizacije kazne izrečena uvjetna osuda ukazuje se odgovarajućom kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i ličnosti optuženika J. O. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne i nedostatak otegotnih okolnosti na strani optuženika te je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i uvjetna osuda s rokom kušnje od (1) jedne godine primjerena vrsti i težini počinjenog kaznenog djela, jačini ugrožavanja zaštićenih dobara i stupnju kaznene odgovornosti optuženika, a kojom će se sankcijom postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, kako u smislu specijalne, tako i u smislu generalne prevencije.

16. Iz navedenih razloga žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a nije nađeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Stoga je temeljem članka 482. ZKP-a. odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 27. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić