Republika Hrvatska

Županijski sud Bjelovar

Bjelovar, J. Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1028/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Alena Goluba, kao predsjednika vijeća, Antuna Dominko kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB: …, iz L., kojeg zastupa opunomoćenik V. D., odvjetnik u O., protiv tužene M. J., iz Š., koju zastupa opunomoćenica S. L., odvjetnica u O. društvu L., iz Š., radi raskida i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2298/2019-22 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I.) Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2298/2019-22 od 25. svibnja 2022. godine.

II.) Tuženoj se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2298/2019-22 od 25. svibnja 2022. godine raskinut je Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, zaključen 11. rujna 2018. za vozilo marke Jeep Grand Cherooke, tip SUV, diesel, snage motora 120 KW, obujma 2685 cm3, reg. broja ..., između tužitelja G. S., iz L., i M. J., iz Š., za kupoprodajnu cijenu od 31.200,00 HRK, pa je tužena obvezana isplatiti tužitelju novčani iznos od 31.200,00 HRK uz zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od 11. rujna 2018. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke).

2.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 9.574,00 HRK, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od donošenja presude pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za više zatraženi trošak u iznosu od 626,00 HRK zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

3.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu joj prouzročenog parničnog troška u cijelosti uključujući i trošak žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. 4.) U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tužene i predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i da potvrdi pobijanu presudu.

5.) Žalba nije osnovana.

6.) Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za konstitutivni raskid ugovora o prodaji motornog vozila zbog materijalnih nedostataka prodane stvari te povrat isplaćene kupoprodajne cijene zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s tim da je tijekom postupka bilo sporno da li je tužena tužitelju prodala vozilo sa skrivenim nedostacima, o kakvim se nedostacima radi, da li je i kada tužitelj o navedenim nedostacima obavijestio tuženu, da li je za te nedostatke tužena znala te ovisno od svega navedenog da li tužena odgovara tužitelju za te nedostatke.

7.) Raspravljajući navedena sporna pitanja sud prvog stupnja nalazi utvrđenim slijedeće važne činjenice:

-da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji motornog vozila 11. rujna 2018., i to tužena M. J. kao prodavateljica, i tužitelj G. S. kao kupac;

-da je predmetom prodaje navedenim ugovorom bilo motorno vozilo marke Jeep Grand Cherooke, tip vozila SUV, srebrene boje s efektom, broj šasije …Diesel, putničko vozilo registarskih oznaka …

-da je za kupnju navedenog vozila ugovorena cijena u iznosu od 31.200,00 HRK te da je tužitelj isplatio tuženoj navedeni iznos cijene;

-da je tužena prilikom prodaje tužitelju priopćila da vozilo ima samo manji problem pri paljenju što da je povezano sa akumulatorom vozila;

-da je tužitelj odmah nakon preuzimanja vozila imao problema sa paljenjem zbog čega je vozilo odmah odvezao kod auto mehaničara M. J., koji je vozilo pregledao te utvrdio da vozilo pali sa zadrškom pri čemu baca dim te da kod dodavanja gasa ispušta prekomjernu količinu dima, što je ukazivalo na neispravnu kompresiju, pumpu te dizne;

-da je tužitelj u prosincu 2018. izvijestio tuženu o neispravnosti kupljenog vozila, a kada je tužena otklonila mogućnost postojanja nedostataka o kojima je obaviještena otkazao sklopljeni ugovor o prodaji;

-da je predmetno vozilo zbog navedenih nedostataka nepopravljeno te neupotrebljivo, odnosno da je u nevoznom stanju.

8.) Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, a uvažavajući pri tome odredbe čl.407., čl.410., čl.417.st.2. te čl.419. u svezi čl.368. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., i 29/18. – dalje: ZOO/05), sud prvog stupnja postavljeni tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim.

8.1.) To stoga jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužena kod prodaje vozila imala saznanja o određenim neispravnostima vozila, koji nisu bili navedeni niti u oglasu o prodaji niti je o njima prilikom prodaje izvijestila tužitelja, a o kojim nedostacima prilikom kupnje tužitelj nije mogao imati saznanja jer nisu bili vidljivi prilikom pregleda vozila. S obzirom na to, te budući da se radi o takvim nedostacima zbog kojih kupljeno vozilo nije u voznom stanju, tj. neupotrebljivo je, sud prvog stupnja zauzima stav da se u konkretnom slučaju radi o materijalnim nedostacima za koje tužena kao prodavatelj odgovara, odnosno kako je riječ o nedostacima vozila za koje je ona znala ili joj nisu mogli ostati nepoznati, zbog čega tužitelj, u skladu sa odredbom čl.407. ZOO/05, nije izgubio prava koja mu, u smislu odredbe čl.410. te čl.417. ZOO/05, pripadaju s osnova odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari.

8.2.) Zbog navedenog sud prvog stupnja, pozivom na naprijed navedene odredbe prihvaća tužbeni zahtjev za raskid sklopljenog ugovora o prodaji, a primjenom odredbe čl.419. u svezi čl.368. ZOO/05, prihvaća i tužbeni zahtjeva na povrat isplaćene kupoprodajne cijene zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana kada je tužena primila od tužitelja isplatu cijene.

8.3.) O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučuje primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, dosuđujući tužitelju cjelokupni trošak koji, u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a utvrđuje potrebnim za vođenje predmetne parnice.

9.) U žalbi protiv navedene presude, koju izjavljuje zbog svih žalbenih razloga, tužena u bitnome ističe:

-da je tužitelj propustio prekluzivni rok iz odredbe čl.404.st.1. ZOO/05 u kojem je bio dužan obavijestiti prodavatelja o otkrivenim nedostacima, jer da to proizlazi i iz iskaza svjedoka M. J. (automehaničara), koji je iskazao da je vozilo koje mu je tužitelj dovezao odmah (u rujnu 2018.) pregledao i rekao mu o kakvom se nedostatku radi, te da je vozilo kod njega u radionici bilo oko mjesec dana, nakon čega ga je tužitelj odvezao;

-da iz iskaza navedenog svjedoka jasno proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženu o nedostacima nakon isteka propisanog roka od dva mjeseca, tj. tek u mjesecu prosincu 2018.;

-da tužitelj nije obavio sudsko ili javnobilježničko osiguranje dokaza kojim bi se utvrdilo stanje vozila u kojem se je isto nalazilo, slijedom čega tužena ne može odgovarati za sve ono što se je na vozilu događalo (naknadne štete, krađe dijelova, skidanje ispravnih i umetanje neispravnih dijelova) od predaje vozila u rujnu mjesecu 2018. godine pa do obavijesti o navodnim nedostacima u prosincu 2018. godine, ili do podizanja predmetne tužbe u svibnju 2019. godine;

-da se samo na temelju iskaza navedenog svjedoka M. J., koji je obavio samo "prosti pregled" vozila, a ne onaj detaljan koji podrazumijeva rastavljanje i pregled motora, ne može zaključivati o karakteru nedostataka, to tim više što se o navedenom nije mogao očitovati niti sudski vještak u ovom predmetu, jer prije vještačenja tužitelj nije izvršio defektažu motora i mjenjača, pa vještak nije niti odgovorio na ona sporna pitanja koja su mu dana u zadatak prilikom određivanja vještačenja;

-da vozilo, osim onih nedostatak koji su bili navedeni u oglasu za prodaju te koji su priopćeni tužitelju (problem s paljenjem zbog akumulatora), nije imalo nikakvih drugih nedostataka, što proizlazi i iz dokumentacije koju je ona sudu predočila o izvršenom pregledu vozila prije prodaje u A. H., s tim da je tužitelj i potpisom kupoprodajnog ugovora potvrdio da vozilo kupuje prema viđenom stanju i da nema nikakvih primjedbi.

9.1.) Navedene žalbene tvrdnje tužene ne mogu se prihvatiti kao osnovane i to zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku ovog obrazloženja.

10.) Žalbenim tvrdnjama da se pobijana presuda ne može na valjan način ispitati jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da navedeni razlozi su nejasni i proturječni, tužena upire na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a – no te žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.

10.1.) Kao prvo, tuženoj treba odgovoriti da se radi o uopćenim, tj. ne konkretiziranim te neargumentiranim žalbenim tvrdnjama, a kao drugo, suprotno navedenim tvrdnjama i izreka presude a i njeno obrazloženje su u svemu potpuno jasni, a u obrazloženju su za sve važne činjenice navedeni valjani razlozi, koji su po svemu potpuno jasni te između kojih nama proturječja. Naime, iz obrazloženja presude jasno proizlazi temeljem kojih činjenica sud nalazi utvrđenim da je tužena prodala tužitelju osobni automobila sa materijalnim nedostacima koji ga čine neupotrebljivim, i zbog čega sud nalazi postojanje njene odgovornosti za navedene nedostatke. Kako presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati nju i pravilnost u primjeni materijalnog prava, nije ostvareno postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a.

10.2.) Isto tako, ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja, niti prilikom donošenja pobijane presude niti u postupku koji joj je prethodio, učinio bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

11.) Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa stoga nije ostvareno niti postojanje žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a.

12.) Naime, iz stanja predmetnog spisa, odnosno činjenica koje proizlaze i iz stranačkog iskaza tužene (list 52) te iskaza svjedoka M. J. (list 50), proizlazi da je tužitelj u mjesecu prosincu 2018. godine obavijestio tuženu, kao prodavatelja, o otkrivenim nedostacima na od nje kupljenom osobnom vozilu, i da je tužitelj, nakon što ona nije prihvatila da bi na prodanom vozilo postojali nedostaci koji nisu bili vidljivi prilikom predaje vozila, izjavio tuženoj raskid ugovora o prodaji.

12.1.) Nadalje, iz činjenica koje sud prvog stupnja utvrđuje provedenim strojarskim vještačenjem (list 32-37) te saslušanjem svjedoka M. J. (list 52), automehaničara koji je izvršio pregled kupljenog vozila nakon što ga je tužitelj preuzeo od tužene kao prodavatelja, proizlazi da kupljeno osobno vozilo nije u upotrebljivom, odnosno da nije u voznom stanju, i da se radi o kvaru koji zahtijeva „generalku“ motora, tj. da je riječ o opsežnom popravku veće vrijednosti.

12.2.) Imajući u vidu naprijed navedeno, sud prvog stupnja izvodi zaključak da se u predmetnom slučaju radilo niti o neznatnim nedostacima, niti o nedostacima koje bi tužitelj mogao otkriti uobičajenim pregledom prije preuzimanja kupljenog vozila, i zasigurno o nedostacima za koje je tužena znala ili joj nikako nisu mogli ostati nepoznati, slijedom čega zauzima stav kako tužitelju pripada pravo na raskid ugovora te pravo na povrat plaćene kupoprodajne cijene, i to sve temeljem propisa na koje se i poziva u pobijanoj presudi.

13.) Imajući u vidu relevantne pravne norme koje se na predmetni slučaj imaju primijeniti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, naprijed navedena utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda su pravilni, tj. temelje se na pravilno utvrđenim činjenicama i na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

13.1.) Naprijed navedeno stoga što iz odredbi ZOO/05, i to u sadržaju važećem u vrijeme (11.09.2018.) sklapanja predmetnog ugovora o prodaji, tj. bez izmjena i dopuna izvršenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima

– NN broj 126/21 – koje je u primjeni od 01. siječnja 2022., proizlazi:

-iz čl.400.st.1. i st.3. da prodavatelj odgovara za materijalni nedostatak stvari koji je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira jeli mu to bilo poznato (st.1.), i da se predmnjeva da je nedostatak, koji se pojavi u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika, postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka;

-iz čl.401.st.1.t.1. da materijalni nedostatak postoji, između ostalog, i onda kada stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu upotrebu ili promet;

-iz čl.404.st.1. da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, da je kupac dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja;

-iz čl.406.st.1. da u obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru;

-iz čl.407. da kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja, ili obvezu da u određenom roku obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka, a i kad se nedostatak pokazao tek nakon proteka dvije godine, odnosno kod trgovačkih ugovora šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat.

-iz čl.410. da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može, po svom izboru, zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostataka, zahtijevati sniženje cijene i izjaviti da raskida ugovor (st.1.), s tim da pravo na raskid ugovora nema ako je nedostatak neznatan ali u tom slučaju zadržava ostala prava po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke (st.3.);

-iz čl.412. da kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (st.1.), odnosno da kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor (st.2.);

-iz čl.417. da k

upac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kad mu je nemoguće vratiti stvar ili je vratiti u stanje u kojem ju je primio (st.1.); da kupac ipak može raskinuti ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelomično propala ili oštećena zbog nedostatka koji opravdava raskid ugovora, ili zbog nekog događaja koji ne potječe od njega niti od neke osobe za koju on odgovara (st.2.); i da isto vrijedi ako je stvar potpuno ili djelomično propala ili oštećena pri ispunjenju obveze kupca da pregleda stvar, ili ako je kupac prije nego što je otkriveni nedostatak potrošio ili izmijenio jednu dionicu u tijeku njezine redovite uporabe te ako je oštećenje ili izmjena bez izmjene značenja (st.3.).

14.) Tužena kada pobija navedenu odluku suda prvog stupnja zbog žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a, prije svega, u žalbi posebno inzistira na propuštanju tužitelja postupiti unutar prekluzivanog roka propisanog odredbom čl.404. ZOO/05.

14.1.) Imajući u vidu iskaz svjedoka M. J., tada bi se doista moglo zaključivati da tužitelj nije, u skladu sa naprijed navedenom odredbom čl.404.st.1., u roku od dva mjeseca od dana saznanja za nedostatak obavijestio tuženu o nedostatku, jer je navedeni svjedok iskazao da je vozilo koje mu je tužitelj dovezao u radionicu nakon kupnje odmah pregledao, dakle u mjesecu rujnu a ne u mjesecu prosincu 2018. godine, i da mu je odmah i priopćio o kakvom se kvaru na vozilu radi, tj. da iz onog što je pregledom utvrdio da se radi o neispravnoj kompresiji, pumpi, diznama i slično, i da je vozilu potrebna „generalka“ te da je riječ o skupom popravku, a tužitelj je o istome obavijestio tuženu tek u mjesecu prosincu 2018. godine.

14.2.) Međutim, imajući u vidu ostala utvrđenja prvostupanjskog suda, naprijed navedeno nema utjecaja na prava koja tužitelju pripadaju po osnovu odgovornosti tužene za materijalne nedostatke, sve to u skladu sa odredbom čl.407. ZOO/05. To stoga jer sud prvog stupnja utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o takvom nedostatku koji prodano vozilo čini neupotrebljivim, tj. da isto nije u voznom stanju, da je riječ o nedostacima koje tužena prilikom prodaje nije priopćila tužitelju, i da je tužena, s obzirom na karakter nedostataka da je tužena znala za iste, odnosno da je za njih svakako morala znati, a navedeno utvrđenje i zaključak suda prvog stupnja tužena žalbom niti ne dovodi u pitanje, kao što to nije učinila niti iznošenjem činjenica i predlaganjem dokaza u postupku pred prvostupanjskim sudom.

14.3.) Naime, tužena je i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom tvrdila, a to ponavlja i u žalbi, da je vozilo bilo ispravno osim što je imalo manjih problema sa paljenjem, a što je bilo uzrokovano neispravnim akumulatorom a što je bila i priopćila tužitelju prilikom prodaje, a za navedene tvrdnje pozivala se je na dokumentaciju o pregledu vozila izvršenom od strane A. H. d.o.o. S. (list 17-18), a na tu dokumentaciju se poziva i u žalbi. Međutim, iz dokumentacije navedenog servisa ne proizlazi da je vozilo bilo pregledano prije stavljanja u prodaju u rujnu 2018. godine, već da je tužena u mjesecu lipnju, srpnju i kolovozu 2018. godine servisu prijavljivala određene kvarove (problem sa mjenjačem i ubrizgavanjem goriva, problem sa prekidačem, problem sa akumulatorom) koji su po navedenom servisu i otklanjani. Čak što više, iz navedene dokumentacije proizlazi da je dana 14. kolovoza 2018. godine, dakle nepunih mjesec dana prije prodaje vozila tužitelju, izvršena zamjena akumulatora, što samo po sebi potvrđuje da problem sa paljenjem, kako ga je tužena prezentirala tužitelju prilikom prodaje vozila, nikako nije mogao biti povezan sa akumulatorom.

15.) Dakle, iz navedene dokumentacije na koju se tužena poziva u žalbi, proizlazi da je tužena znala da je na vozilu neposredno prije davanja u prodaju izvršena zamjena akumulatora te da stoga problemi sa paljenjem nemaju nikakve veze sa stanjem akumulatora već sa nedostacima na samom motoru, koji su otkriveni pregledom od strane stručne osobe – mehaničara M. J., čijem iskazu tužena nije prigovarala, a sud prvog stupnja ga je prihvatio kao istinit i objektivan u onom dijelu u kojem je navedeni svjedok ustvrdio da je vozilo pokušao paliti te je pri tome utvrdio da vozilo pali sa zadrškom te da pri tome ispušta bijeli dim, i da prilikom dodavanja gasa ispušta neprimjerenu količinu dima temeljem čega je i utvrdio o kakov se kvaru na vozilu radilo, tj. da je neispravna kompresija motora, pumpa te dizne.

15.1.) Točni su žalbeni navodi tužene da navedeni svjedok nije vršio demontažu te detaljan pregled motora, no pri tome tužena ispušta iz vida da je riječ o automehaničaru, dakle o stručnoj osobi, koja je mogla temeljem svog stručnog znanja i iskustva u popravljanju osobnih vozila, već i na temelju vizualnog pregleda vozila bez rastavljanja motora zaključiti da li se radi o nekom manjem kvaru (tj. o neispravnom akumulatoru) ili o nekom ozbiljnijem kvaru tj. ozbiljnijem nedostatku. To sve tim više što je predmetno vozilo pregledano i u ovom postupku po sudskom vještaku, koji također nije vršio defektažu motora, ali je isti konstatirao da pri pokušaju paljenja vozilo motor nije bilo moguće pokrenuti, da su vidljivi tragovi nafte oko ubrizgača goriva te da su po cijelom podvozju vidljivi tragovi ulja.

16.) S obzirom na naprijed navedeno neosnovane su i žalbene tvrdnje u kojima se ističe da je tužitelj propustio stanje vozila utvrditi provođenjem sudskog osiguranja dokaza, ili po javnom bilježniku, ili sastavljanjem zapisnika u prisutnosti svjedoka.

16.1.) Naime, sve naprijed navedeno tužitelj nije bio dužan učiniti – jer to niti ne proizlazi iz naprijed citiranih zakonskih odredbi koje reguliraju odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari, već je bio samo dužan o otkrivenom nedostatku te stanju prodanog vozila obavijestiti tuženu po obavljenom pregledu od strane auto mehaničara, nakon čega je i tužena, kao prodavatelj vozila, a radi otklanjanja svoje eventualne odgovornosti za nedostatke o kojima je bila obaviještena, bila u mogućnosti i sama izvršiti pregled prodanog vozila te se uvjeriti u njegovo stvarno stanje, a što je tužena nesporno odbila učiniti ustrajući kod svojih tvrdnji da je tužitelju prodala i predala u posjed ispravno vozilo.

17.) Žalbene navode u kojima se ukazuje na mogućnost da je od predaje vozila tužitelju pa do pokretanja predmetne parnice postojala mogućnost naknadne štete, otuđenja dijelova, skidanja ispravnih te stavljanja neispravnih dijelova na vozilo, ovaj sud drugog stupnja u skladu sa odredbom čl.352. ZPP-a nije uzeo u razmatranje, jer takve žalbene tvrdnje tužena po prvi put iznosi u žalbi.

18.) Slijedom svega naprijed navedenog, i ovaj sud drugog stupnja prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja o odgovornosti tužene za materijalne nedostatke prodanog osobnog vozila tužitelju, sve to temeljem odredbe čl.407. ZOO/05, odnosno unatoč tome što je tužitelj o ustanovljenim nedostacima tuženu izvijestio po proteku roka propisanog odredbom čl.404. ZOO/05, jer je u postupku utvrđeno da vozilo ima takav nedostatak zbog kojeg nije upotrebljivo, tj. nije u voznom stanju, da se je navedeni nedostatak pojavio neposredno nakon prodaje (unutar roka od šest mjeseci od predaje tuženiku), i da je tužena za nedostatke na motoru vozila znala ili morala znati a to je tužitelju prešutjela prilikom prodaje.

19.) Jedno od prava kupca, u skladu sa odredbom čl.410. ZOO/05, po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke je i pravo na raskid ugovora. Budući da iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom neznatnom nedostatku, i s obzirom na nespornu činjenicu da tužena kao prodavatelj nije željela prihvatiti da prodano vozilo ima nedostatak o kojem je od strane tužitelja kao kupca obaviještena, tužitelj je s pravom, pozivom na navedenu odredbu, izjavio tuženoj raskid ugovora.

19.1.) Vezano za navedeno u prethodnoj točki treba reći da se kupoprodajni ugovor zbog materijalnih nedostataka stvari i raskida izjavom kupca a ne konstitutivnom sudskom odlukom. Međutim, time što je i sud prvog stupnja donesenom presudom izrekao da se raskida ugovor koji je već i prije toga bio raskinut izjavom tužitelja kao kupca, tužena nije došla u nepovoljniji pravni položaj, jer učinci raskida ugovora su nastali u trenutku raskida pa i njena obveza da tužitelju vrati ono što je primila na ime isplaćene joj kupoprodajne cijene nije postala veća time što je i sud izrekao da raskida već raskinuti ugovor.

20.) O obvezi povrata isplaćene kupoprodajne cijene sud prvog stupnja je pravilno odlučio primjenom općih odredbi obveznog prava o pravnim posljedicama raskida ugovora – tj. primjenom odredbe čl.368. ZOO-a.

21.) Budući da je tužitelj u predmetnoj parnici u cijelosti uspio to je onda, primjenom odredbe čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, sud prvog stupnja pravilno odlučio i o troškovima parničnog postupka kada je obvezao tuženu da tužitelju naknadi cjelokupni trošak koji je utvrdio kao potreban za vođenje predmetne parnice.

22.) Slijedom svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP- a, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

23.) Kako tužena nije uspjela sa žalbom ne pripada joj niti pravo na troška njenog izjavljivanja slijedom čega joj isti nije niti dosuđen.

Bjelovar, 27. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Alen Golub, v.r.