Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2100/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice S. K. iz P., OIB ..., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š. & N. T. & L. Š. iz P., protiv tuženika- protutužitelja B. K. iz P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. K. i D. K. iz P., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-205/2019-21 od 21. lipnja 2021., 27. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude i rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-205/2019-21 od 21. lipnja 2021. u dosuđujućem dijelu, točka II. izreke u cijelosti te točka III. izreke u dosuđujućem dijelu.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (točka I. izreke) naloženo je tuženiku- protutužitelju platiti tužiteljici-protutuženoj iznos od 988,67 EUR/7.449,12 kn[1] sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose na način kako je to naznačeno u toj točki izreke, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 152,06 EUR/1.145,76 kn.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je protutužba tuženika- protutužitelja koja glasi :“ Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici te se nalaže tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od ---- kuna uvećan za zatezne kamate.“ (točka II. izreke), dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 433,00 EUR/3.262,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice-protutuženice odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

3. Protiv točke I. izreke presude u dosuđujućem dijelu, protiv točke II. izreke u cijelosti te protiv točke III. izreke rješenja u dosuđujućem dijelu žalbu je podnio tuženik-protutužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP)

4. Žalbenim navodima ističe da tužiteljica-protutuženica nije dokazala da je utuženi iznos tuženik-protutužtelj stekao bez osnove. Nastavno navodi da je vrijednost dionica iz pravomoćne sudske presude suda prvog stupnja posl.br. P- 734/09 od 11. ožujka 2010. izražena u novcu iz kojeg razloga da su bile ispunjene pretpostavke za prijeboj tražbina stranaka. Konačno ističe da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl.br. P-1715/15 od 6. travnja 2016. naloženo tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 1.858,11 EUR/14.000,00 kn, iz kojeg razloga da je primjenom odredbe članka 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; dalje: ZOO) njegov prigovor zadržanja osnovan, a osim toga sud prvog stupnja da je tražbinu iz te presude trebao prebiti sa tražbinom tužiteljice-protutuženice iz ovog postupka.

5. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i rješenje u ožalbenom dijelu, podredno ukinuti ih i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

6. Na žalbu nije odgovoreno.

7. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.

8. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja u ožalbenom dijelu i granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona, pa ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja za svoju odluku ponudio jasne i neproturječne razloge te se ona može ispitati.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tuženik-protutužitelj temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl.br. Ovr-100/12 od 22. ožujka 2012. naplatio od tužiteljice- protutuženice iznos od 988,67 EUR/7.449,12 kn,

- da je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž Ovr-68/16 od 10. svibnja 2017. preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, posl.br. Ovr- 100/12 od 22. ožujka 2012. te je prijedlog za ovrhu odbijen,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-734/09 od 11. ožujka 2010. utvrđeno da dionice stranaka J. d.d. predstavljaju bračnu stečevinu koja se podijelila tako da je tuženiku-prototužitelju pripala 1/3 tih dionica, dok je tužiteljici-protutuženoj pripada 2/3 istih,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama, posl.br. P-1715/15 od 06. travnja 2016. naloženo tužiteljici-protutuženici isplatiti tužieniku-protutužitelju iznos od 14.400,00 kn sa zateznom kamatom.

10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja koje ovaj sud sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a ne može preispitivati, sud prvog stupnja je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz članka 1111. ZOO-a te je naložio tuženiku-protutužitelju da isplati tužiteljici-protutuženoj iznose primljene temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl.br. Ovr-100/12 od 22. ožujka 2012. sa zateznom kamatom (članak 1115. ZOO-a).

11. Prigovor zadržanja tuženika-protutužitelja sud prvog stupnja utvrdio je neosnovanim pozivom na odredbu članka 73. stavak 1. ZOO-a smatrajući da tuženik- protutužitelj nema pravo zadržanja novčanog iznosa radi kojeg se vodi ovaj postupak budući da je riječ o stvari koja je izašla iz posjeda tuženika-protutužitelja protiv njegove volje.

12. U odnosu na protutužbu tuženika-protutužitelja, sud prvog stupnja je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 195. stavak 1. ZOO-a za prebijanje međusobnih tražbina jer se sukladno citiranoj odredbi tražbina dužnika i protututražbina vjerovnika mogu prebiti ukoliko obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, koje pretpostavke u konkretnoj situaciji nisu ispunjene budući da tražbina iz pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-734/09 od 11. ožujka 2010., koju tuženik-protutuženik predlaže prebiti sa tražbinom tužiteljice- protutuženice, ne glasi na novac druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće.

13. Iz navedenih je razloga sud prvog stupnja odbacio protutužbu tuženika- protutužitelja.

14. Budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama žalitelja, tužiteljica- protutuženica priloženim ispravama na neproturječan način dokazala da je tuženik- protutužitelj prisilnim putem naplatio iznos od 988,67 EUR/7.449,12 kn, temeljem rješenja o ovrsi koje je naknadno odlukom županijskog suda preinačeno na način da je ovršni prijedlog odbijen, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 1111. stavak 1. i stavak 3. ZOO-a kada je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice i to utvrđenje određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Naime, iako nije sporno da tuženik-protutužitelj ima temeljem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama, posl.br. P-1715/15 od 06. travnja 2016., dospjelu novčanu tražbinu prema tužiteljici-protutuženoj, kako se pravo zadržanja prema odredbi članka 72. stavak 1. ZOO-a odnosi samo na stvari tj. na pokretnine i nepokretne stvari, a ne i na novčane tražbine, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim žaliteljev prigovor zadržanja novčanog iznosa kojeg je temeljem pobijane presude dužan platiti tužiteljici-protutuženoj.

15. Iz navedenih je razloga žalba tuženika-protutužitelja odbijena i presuda suda prvog stupnja je potvrđena u dosuđujućem dijelu točke I. izreke pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Nastavno, budući da tuženik-protutužitelj kompenzabilnom protutužbom traži da se utvrdi postojanje njegove tražbine (iz presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-734/09 od 11. ožujka 2010.) te da se konstitutivnom odlukom nakon prebijanja tražbina naloži tužiteljici-protutuženici plaćanje dijela tražbine žalitelja koja bi preostala nakon prijeboja, pravilno je sud u smislu odredbe članka 189. stavak 1. ZPP-a, takvu protutužbu odbacio. Naime, budući da tražbina tužiteljice-protutuženice glasi na novac, što nije slučaj i sa tražbinom tuženika-proutužitelja iz navedene presude, tužbeni i protutužbeni zahtjev ne mogu se prebiti pa takva protutužba nije dopuštena. Navode o ispunjenju pretpostavki za prijeboj tražbine tužiteljice-protutužene i tražbine tuženika- protutužitelja iz druge presude (pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama, posl.br. P-1715/15 od 06. travnja 2016.) tuženik- protutužitelj prvi put ističe u žalbi pa ti navodi sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a nisu uzeti u obzir prilikom odlučivanja.

17. Tužiteljica-protutuženica je u parnici uspjela djelomično pa je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a pravilna i odluka o troškovima postupka koja određenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

18. Stoga je žalba tuženika odbijena i rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a (točka II. izreke i točka III. izreke u dosuđujućem dijelu.).

19. Točka I. i točka III. izreke presude i rješenja suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

20. Žalba uženika-protutužitelja je odbijena pa je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 27. travnja 2023.

Sutkinja

Brankica Malnar, v.r.