Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu Zdenki Kudović-Husain u parničnom predmetu tužiteljice K. M.-K. OIB ... iz Z., ...., zastupane po punomoćnici D. P., odvjetnici iz Z., protiv tužene B. Š. OIB

. . . iz S. K., ..., zastupane po punomoćnici A. S. P., odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 29. ožujka 2023. u prisutnosti stranaka te njihovih punomoćnica, a potom na ročištu za objavu i uručenje presude 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tužiteljica K. M.-K. iz Zagreba, ..., OIB ..., suvlasnica u 2/8 dijela nekretnine zk. čestice 560/68 kuća i dvorište Bilićevica u zk.ul.br. ... k.o. ..., upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno-knjižni odjel Senj, pa se nalaže tuženiku V. K. iz S., ..., OIB: ..., da prizna suvlasništvo u 2/8 dijela tužiteljici na navedenoj nekretnini , te joj dozvoli da se upiše kao suvlasnik navedene nekretnine u 2/8 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišno-knjižnom odjelu Senj, jer će u protivnom upis toga prava suvlasništva biti proveden temeljem ove presude, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2.Nalaže se tuženiku V. K. iz S., ..., OIB ... da tužiteljici naknaditi parnični trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana.“

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

II Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.575,77 EUR / 26.941,64 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužiteljica podnijela 24. prosinca 2015. u ovom predmetu protiv tuženika V. K. navodi se da su ona i tuženik bili u braku od 19. studenoga 1988. do 22. ožujka 2005. kada je taj brak razveden, a da je ona sa zetom J. F. (suprugom njezine kćerke Ž. F.) kupila dana 31. listopada 1997. od prodavatelja Zvonka Vukelića nekretninu koja se nalazi u S. kčbr. ... pašnjak B. od 106 čhv upisanu u zk.ul.br. ... k.o. Krivi put koja je bila građevinsko zemljište za cijenu od 8.000,00 DEM, od čega je svaki od njih platio iznos od 4.000,00 DEM te je na toj parceli napravljena kuća. Nadalje tužiteljica navodi da je ugovorom o darovanju od 2. listopada 2002. svoj suvlasnički dio te nekretnine od ½ darovala kćerki Ž. F. koja se i upisala suvlasnicom u zemljišne knjige, tvrdi da je tuženik imao potpuno saznanje o oba sklopljena ugovora, ali je unatoč tome nakon njihovog razvoda braka podnio tužbu dana 17. svibnja 2005. protiv njezinog zeta i kćerke, J. i Ž. F. u predmetu Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/2012 kojom je tražio da se utvrdi njegov udio vlasništva na predmetnoj nekretnini, tvrdeći da je ona navedeno zemljište kupila njegovim novcem, a potom ga darovala kćerki te da je sud u postupku po toj tužbi pravomoćno utvrdio da je tuženik suvlasnik u 2/8 dijela sporne nekretnine, ali ne raspravljajući i ne izvodeći dokaze o bračnoj stečevini između nje i tuženika, niti je ona u tom postupku bila obuhvaćena tužbenim zahtjevom za utvrđenje njegova vlasništva predmetne nekretnine da bi se radilo o presuđenoj stvari, već je bila tužena isključivo u pogledu suposjeda i pokretnina u spornoj nekretnini.

2. Smatrajući i tvrdeći da je suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je kasnije darovala kćerki stekla kupnjom iz svoje posebne imovine, a ne iz imovine koja bi predstavljala bračnu stečevinu nje i tuženika, tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi njezino vlasništvo na upisanom suvlasničkom dijelu tuženika od 2/8 dijela predmetne nekretnine kao i njegovo trpljenje upisa toga suvlasničkog dijela na njezino ime u zemljišnim knjigama. Tvrdi kako je suvlasnički dio od ½ sporne nekretnine kupila od novčanih sredstava koje je stekla unovčenjem dionica koje je imala kod poslodavca Izdavačko instruktivni biro d.o.o., zatim iz ušteđevine ostvarene iz radnog odnosa, a i stečene dodatnim radom kroz pomoć u kući drugim osobama koji, kako tvrdi, osim što su joj plaćali za izvršene usluge, da su joj davali i novčane darove u znak zahvalnosti (bračni par P. i M.).

3. U odgovoru na tužbu tuženik V. K. prvenstveno ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari i predlaže odbaciti tužbu ukazujući da je

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/2012 od 16. siječnja 2015. utvrđeno njegovo suvlasništvo u 2/8 dijela predmetne nekretnine temeljem bračne stečevine s ovdje tužiteljicom, dakle da se radi o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Osim toga, budući da je tužiteljica suvlasnički dio koji je upisala temeljem ugovora o kupoprodaji kasnije darovnim ugovorom darovala svojoj kćerki smatra da nema ikakav pravni interes na podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje te u tom smislu ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer više nema ikakvih suvlasničkih prava na toj nekretnini i stoga joj ne može biti ikakvo pravo ugroženo ili povrijeđeno, niti ne postoji vjerojatnost da će za nju postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez sudske odluke ne bi mogla ostvariti.

4.

Nadalje tvrdi kako je u kupnju i izgradnju predmetne nekretnine uložio oko 230.000,00 DEM jer je imao ušteđevinu oko 70.000,00 DEM i plaću oko 3.000,00 DEM dok tužiteljica u tijeku trajanja braka nije imala značajnijih prihoda pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Budući da je tuženik V. K. preminuo u tijeku postupka, rješenjem na ročištu 2. listopada 2019. utvrđeno je da je zbog toga nastupio prekid postupka, a na prijedlog njegove nasljednice B. Š. temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-975/2019-14 od 22. veljače 2021., koji prijedlog se ima smatrati preuzimanjem postupka na strani preminulog tuženika u smislu odredbe članka 215. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-148/2019-23 od 30. rujna 2022. nastavio prekinuti postupak, a navedeno rješenje je postalo pravomoćno 19. listopada 2022.

6.

Tijekom glavne rasprave izvedeni su dokazi uV.om u kupoprodajni ugovor od 31. listopada 1997. (list 6-7 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 8 i 13-14), rješenje Ureda državne uprave u Ličko-Senjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Senj od 30. svibnja 2003. (list 9-10), Ugovor o darovanju nekretnina od 2. listopada 2002. (list 11-12), presudu Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/2012 od 16. siječnja 2015. (list 15-20), potvrdu Zavoda (list 21), prijavnicu za otkup dionica od 25. siječnja 1995. (list 22), Ugovor o oročenom štednom ulogu bez namjene od 16. siječnja 1985. (list 23), preslike štednih knjižica K. (K.) M. (list 24-39), presliku uplatnica (list 40- 42), presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2350/15-2 od 3. lipnja 2015. (list 66- 67), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (list 74-76), rješenje o nasljeđivanju iza pok. V. K. poslovni broj O-975/2019-14 od 22. veljače 2021. (list 96-98), saslušana je svjedokinja Ž. F. (list 119-120) te su saslušane parnične stranke (list 121-124), a izvršen je i uV. u spis Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Crikvenici poslovni broj

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

Pu P-1068/2015 (prije Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12).

7. Ocjenom svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđuje se neosnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica K. M.-K. i sada pokojni tuženik V. K., čija je nasljednica i pravna sljednica tužena B. Š., sklopili brak 19. studenoga 1988. koji je razveden 2005. ali je faktično bračna zajednica prekinuta još 2002., zatim je nesporno da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka i to 31. listopada 1997. zajedno sa zetom J. kupila od prodavatelja Z. V. spornu nekretninu kao građevinsko zemljište te su temeljem toga ugovora upisali suvlasništvo te nekretnine svaki u ½ dijela. Također nije sporno da je potom na toj nekretnini sagrađena kuća (u razdoblju od 1998. do 2002.) te da je nakon njezine izgradnje tužiteljica darovnim ugovorom od 2. listopada 2002. darovala svoj upisani suvlasnički dio od ½ kćerki Ž. F. koja je i upisana suvlasnicom u zemljišnim knjigama, zajedno sa suprugom J. F., svaki u ½ dijela.

9. Nadalje je nesporno da je po tužbi prvobitnog tuženika u ovom predmetu V. K. podnesenoj 2005. nakon razvoda braka njega i ovdje tužiteljice, vođen spor protiv tuženih J. F. kao 1. tuženika, Ž. F. kao 2. tužene i te ovdje tužiteljice kao 3. tužene, kojom je tražio utvrđenje suvlasništva na ovdje spornoj nekretnini, zatim njezine predaje mu u suposjed, te utvrđenja suvlasništva pokretnina iz kuće na toj nekretnini i njihove predaje mu u suposjed. 10. To proizlazi iz u V. u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pu P-1068/2015 (prije Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12) iz kojeg je razvidno da je pravni prednik tužene V. K. podnio tužbu Općinskom sudu u Senju u predmetu poslovni broj P-204/05 dana 17. studenoga 2005. te je nakon provedene glavne rasprave Općinski sud u Crikvenici Stalna služba u Senju presudom poslovni broj P-50/09 od 24. ožujka 2010. odbio njegov tužbeni zahtjev no drugostupanjski sud je povodom žalbe ukinuo tu presudu, a u ponovljenom postupku je presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12 od 16. siječnja 2015. utvrđeno da V. K. kao tužitelju pripada suvlasnički udio od 2/8 dijela upravo ovdje predmetne nekretnine i to temeljem bračne stečevine sa ovdje tužiteljicom K. M.-K. (tamo 3. tuženom). Iz obrazloženja te presude proizlazi da je dokazao da je i u kupnju građevinskog zemljišta i u izgradnju kuće na tom zemljištu uložena njihova bračna stečevina, dok tamo tuženici nisu uspjeli dokazati suprotno, dakle da bi gradilište bilo kupljeno uloženim sredstvima ovdje tužiteljice, tamo 3. tužene iz njezine posebne imovine i da V. K. kao tužitelj ne bi sudjelovao svojim sredstvima koja su također bila bračna stečevina i u gradnji obiteljske kuće na toj nekretnini. Također je navedenom presudom naloženo J. i Ž. F. kao 1. i 2. tuženicima da mu predaju nekretninu u suposjed, a utvrđeno je i njegovo suvlasništvo utuženih pokretnina koje su se nalazile u toj nekretnini te im je naloženo predati mu ih u suposjed.

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

11. Naprotiv, prema ovdje tužiteljici kao 3. tuženoj odbijen je tužbeni zahtjev za predaju suposjeda predmetne nekretnine, utvrđenje suvlasništva pokretnina kao i njihovom predajom u suposjed uz obrazloženje da ona nije u posjedu istih.

12. Odlučujući o procesnopravnom prigovoru tužene da se tom presudom radi o presuđenoj stvari te prijedlogu za odbacivanje ove tužbe ovaj sud je zaključio da se obzirom na procesne uloge u ovom i naprijed navedenom sporu, kao i u odnosu na postavljene tužbene zahtjeve ne radi o subjektivnom i objektivnom identitetu jednog i drugog spora pa da je taj prigovor tužene neosnovan.

13. Naime, protiveći se osnovanosti toga prigovora tužiteljica tvrdi da se u odnosu na nju nije ni raspravljalo u postupku Općinskog suda u Crikvenici iz kojeg potječe pravomoćna presuda poslovni broj P-373/12 od 16. siječnja 2015. vezano za vlasništvo sporne nekretnine budući da u vrijeme podnošenja tužbe njezinog tada već bivšeg supruga V. K. ona više nije bila suvlasnica te nekretnine jer ju je prije tužbe darovala kćerki Ž. F. (svoj suvlasnički udio), drugim riječima da se ta presuda ne odnosi i na nju. Stoga tvrdi kako ima pravni interes dokazivati svoje pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu

V. K. utvrđenom u tom postupku.

14. Prema odredbi članka 333. stavak 2. ZPP-a prvostupanjski sud je dužan tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Dakle, da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari (res iudicata) mora u kasnije pokrenutoj parnici postojati identitet stranaka (subjektivni identitet) i identitet tužbenog zahtjeva kao i identitet činjenične osnove tužbe (objektivni identitet).

15. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da se ne radi o presuđenoj stvari jer naprijed citiranom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12 od 16. siječnja 2015. nije ni odlučivano o zahtjevu ovdje tužiteljice za utvrđenjem njezinog suvlasništva na predmetnoj nekretnini budući da takav zahtjev nije ni postavila već je bila samo na pasivnoj strani kao jedna od tuženih time da iz izreke pravomoćne presude koja jedino obvezuje, ne bi proizlazilo da se odnosi i na nju (primjerice da je dužna priznati tužitelju V. K. utvrđeno suvlasništvo ili to trpjeti), a nije bila tada već upisana suvlasnica, a osim toga prema njoj je odbijen tužbeni zahtjev samo u odnosu na predaju u suposjed sporne nekretnine, za utvrđenje suvlasništva pokretnina i njihove predaje u suposjed. Prema odredbi članka 200. ZPP-a svaki suparničar u parnici je samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima, osim u slučaju jedinstvenih suparničara (članak 201. ZPP-a) što su u konkretnoj parnici bili 1. i 2. tuženici J. i Ž. F. zbog činjenice da su oboje bili suvlasnici sporne nekretnine na kojoj je tužitelj V. K. tražio utvrđenje svojeg suvlasništva. Stoga je ovdje tužiteljica u toj parnici bila samostalna stranka u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 15. ožujka 2010. (list 126-130 toga spisa) i pravomoćnu presudu.

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

16. Konačno, sve i da je tužitelj smatrao da se dio zahtjeva za utvrđenjem suvlasništva i ovdje sporne nekretnine ima odnositi i tamo 3. tuženu, ovdje tužiteljicu trebao je dokazati pravni interes za takvu tužbu u odnosu na nju, a nije ga ni dokazivao te budući da o tom njegovom zahtjevu nije sud ni odlučio, a nije ni podnio prijedlog za eventualno donošenje dopunske presude u tom dijelu da bi točka I izreke obuhvatila i obvezivala i nju kao 3. tuženu, to i ovaj sud smatra da u odnosu na ovdje tužiteljicu navedena pravomoćna presuda ne predstavlja presuđenu stvar.

17. Iako tužena smatra da tužiteljica nema ni pravni interes za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje, sud smatra kako sukladno odredbama članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a može ima pravni interes na podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje unatoč tome što je prije, darovnim ugovorom raspolagala upisanim vlasništvom predmetne nekretnine.

18. No cijeneći sve izvedene dokaze u ovom predmetu, kao i u predmetu Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12 u koji je izvršen uV. (sada spis Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Pu P- 1068/2015) ovaj sud smatra da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Tužiteljica u ovom predmetu tvrdi da se u postupku iz kojeg potječe pravomoćna presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12 od 16. siječnja 2015. na temelju koje je predniku tužene V.K. utvrđen suvlasnički udio od 2/8 dijela nije raspravljalo i izvodilo dokaze o njihovoj bračnoj stečevini što nije točno. Uvidom u cijeli spis toga predmeta te prvostupanjsku presudu kao i drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena presuda prvog stupnja proizlazi da je predniku tužene V. K. dosuđen sporni suvlasnički udio predmetnih nekretnina (sada izgrađenog zemljišta, kuće i dvorišta) u 2/8 dijela što odgovara ¼ dijela upravo s osnova utvrđenog jednakog udjela sa ovdje tužiteljicom po osnovi bračne stečevine.

20. Navedena pravomoćna presuda kojom je predniku ovdje tužene, tada bivšem bračnom drugu ovdje tužiteljice utvrđeno suvlasništvo u 2/8 dijela na spornoj nekretnini, tada već i sa izgrađenom obiteljskom kućom, zasniva se na utvrđenju toga suda razvidnog iz obrazloženja presude, da je ovdje tužiteljica tu nekretninu kao građevinsko zemljište kupila u ½ dijela u vrijeme trajanja njihovog braka i ne iz njezine posebne imovine, već iz bračne stečevine, a i da je V. K. svojim novčanim sredstvima koje je slao po poznanicima iz Njemačke gdje je uglavnom živio, pa i šaljući čak i građevinski materijal, sudjelovao u gradnji kuće na toj kupljenoj nekretnini. Takvo utvrđenje taj je sud zasnovao poklonivši vjeru svjedocima koji su o tome iskazivali, njemu kao stranci, a i materijalnim dokazima o njegovim primanjima iz spornog razdoblja, zatim kupoprodajnom ugovoru o prodanoj nekretnini u Z. S druge strane, nije poklonio vjeru tvrdnjama tamo tuženih, pa i same 3. tužene, ovdje tužiteljice da bi uložila u kupnju samo svoju posebnu imovinu, štoviše da njihova zajednica nije ni imala obilježja braka jer su uglavnom živjeli odvojeno, V.K. u Nj., a ona u Z., a da su samo provodili kratko vrijeme zajedno kada bi on dolazio u Republiku Hrvatsku te da su svaki raspolagali svojim financijama.

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

21. Takve tvrdnje u bitnome je iznijela tužiteljica i u ovom postupku, kao i svjedokinja Ž. F., njezina kćerka, koje imaju neposredni interes za uspjeh tužiteljice u postupku pa su njihovi iskazi i ovdje cijenjeni kao subjektivni, pristrani i životno neuvjerljivi. Uvjerenje prvostupanjskog suda u donošenju navedene presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-373/12 od 16. siječnja 2015. prihvatio je i drugostupanjski sud te ni ovaj sud nema razloga, a ni dokaza da bi činjenično stanje bilo drugačije od tamo utvrđenog.

22. Tužiteljica je i u tom postupku, a i tijekom ovog postupka tvrdila da je kupnja građevinskog zemljišta bila od njezine posebne imovine, a da ni ona ni V. K. nisu svojim sredstvima ni radom sudjelovali u gradnji kuće na toj nekretnini, već da su je gradili, dakle i financirali J. i Ž. F., njezini zet i kćer, a da je ona kćerki darovala svoj suvlasnički udio od ½ na kupljenom zemljištu na kojem je izgrađena kuća.

23. Materijalnim dokazima u ovom predmetu u V.u izvoda iz stanja na računima u razdoblju i prije njezine kupnje sporne nekretnine, pa ni prijavnicom za otkup dionica (list 22) nije dokazala da bi upravo za isplatu dijela kupoprodajne cijene građevinskog zemljišta (za koje tvrdi da je dala tada 4.000,00 DEM) uložila i imala svoju posebnu imovinu, a pogotovu iz tih dokaza ne proizlazi da bi njezina sredstva bila uložena i u gradnju kuće na toj nekretnini jer i ne tvrdi da ih je ulagala, upravo suprotno.

24. Prema načelu pravnog jedinstva nekretnine iz odredbe članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-pročišćeni tekst) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a prema odredbi članka 2. stavak 3. istog Zakona nekretnine su čestice zemljine površine zajedno sa svime što je trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, spornu nekretninu kčbr. ... upisanu u zk.ul.br. .... Krivi Put sada čini zemljište sa kućom na kojem je predniku tužene V.u K. utvrđen suvlasnički udio od 2/8 dijela temeljem udjela u bračnoj stečevini s njom. Budući da i u ovom postupku tvrdi kako uopće nije s djelovala na ikoji način u gradnji kuće, postavlja se pitanje temeljem čega bi joj pripadao utuženi suvlasnički udio od 2/8 dijela na cijeloj nekretnini kao njezina posebna imovina.

25. Stoga sud nije prihvatio njezin prijedlog za saslušanjem svjedoka predloženih na okolnosti njezine navodne zarade u V. pomoći u obiteljima M. i P. jer se time zasigurno ne može utvrđivati visina njezine posebne imovine prije braka sa prednikom tužene, a posebice ne da bi baš ta imovina bila uložena u kupnju sporne nekretnine.

26. Osim toga, ostaje činjenica na koju ukazuje tužena strana, da je ugovorom o darovanju od 2002. tužiteljica raspolagala upisanim suvlasničkim udjelom od ½ u korist kćerke Ž. F., kada je već bila izgrađena kuća, pa je jasno kako predmetnom tužbom samo pokušava pobiti učinke pravomoćne sudske odluke kojom je predniku tužene kao njezinom bivšem

Posl.broj: 18 P-519/2022-36

bračnom drugu priznat udio u spornoj nekretnini temeljem instituta bračne stečevine.

27. Stoga sud utvrđuje kako tužiteljica ničim nije dokazala osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva što je bila dužna temeljem odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a te je njezin zahtjev odbijen u cijelosti.

28. Budući da je tužena uspjela u ovom sporu dosuđen joj je zatraženi i opravdani trošak parničnog postupka temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

29. Njezin trošak sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to prema označenoj vrijednosti predmeta spora od 29.199,02 EUR / 220.000,00 kn na ime sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova po Tbr. 7/1 Tarife, za zastupanje na četiri ročišta u visini od 250 bodova po Tbr. 9/1 Tarife, a za zastupanje na ročištu 14. svibnja 2018. po Tbr. 9/2 Tarife u visini od 125 bodova, te za sastav podneska od 26. svibnja 2022. po Tbr. 8/3 Tarife u visini od 62,50 bodova, što je ukupno 1437,5 bodova odnosno primjenom Tbr. 50. Tarife i vrijednosti boda od 1,99 EUR / 15,00 kn tužena ima pravo na naknadu troškova za zastupanje u iznosu od 2.860,62 EUR, a uz povećanje na ime PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife što iznosi daljnjih 715,15 EUR dosuđuje joj se trošak postupka u iznosu od 3.575,77 EUR / 26.941,64 kn. 30. Nije joj opravdan zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 2. listopada 2019. povodom raspravljanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje koji trošak joj je dosuđen rješenjem poslovni broj P-519/2022-27 od 22. studenoga 2022., kao ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude kojem punomoćnica nije ni pristupila, a ni trošak zatražene sudske pristojbe za koju nije ni zadužena.

U Vrbovcu, 27. travnja 2023.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain, v.r.

Posl.broj:

Uputa o pravnom lijeku.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. odvj. D. P., Z.

2. odvj. A. S. P., Z.