Broj: Ppž-3864/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenog D. J. i II. okrivljenog R. K., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22), odlučujući o žalbi I. okrivljenog D. J., podnesenoj po branitelju M. S., odvjetniku iz R. protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: 97 PpJ-40/2020-11 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I. okrivljenog D. J., a po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona odbija se optužba protiv II. okrivljenog R. K. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

r i j e š i o  j e

II. Prihvaća se žalba I. okrivljenog D. J., pobijana presuda u odnosu na žalitelja se ukida i predmet u odnosu na žalitelja se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima I. okrivljeni D. J. i II. okrivljeni R. K. da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj su im izrečene novčane kazne u iznosu od 720,00 (sedamstodvadeset) kuna/95,56 (devedesetpet eura i pedesetšest centi) eura svakome koju kaznu su obvezni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 euar/199,97 kuna.

2. Nadalje, u točki 3. izreke pobijane presude je navedeno da je II. okrivljeni R. K. po prekršajnom nalogu ovog Suda pod brojem 97. PpJ-40/2020-2 od 3. veljače 2021. platio dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 480,00 kuna kao i trošak postupka u iznosu od 200,00 kuna te da je isti u cijelosti podmirio izrečenu novčanu kaznu kao i trošak prekršajnog postupka.

3. Protiv te presude I. okrivljeni D. J. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Žalitelj u bitnom ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer da je iskaz svjedoka R. K. nezakonit dokaz budući da je ispitan u svojstvu okrivljenika iako nije mogao biti ispitan u tom svojstvu, već se može ispitati kao svjedok budući da nije podnio prigovor protiv izdanog prekršajnog naloga Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, Prekršajnog odjela, Poslovni broj: 97 PpJ- 40/2020-2 od 3. veljače 2021. Nadalje ističe da drugookrivljenik osim što nije uložio prigovor protiv citiranog prekršajnog naloga, platio je i novčanu kaznu i troškove postupka pa da slijedom navedenog R. K. je pravomoćno proglašen krivim za predmetni prekršaj te više nije mogao imati svojstvo okrivljenika. Osim toga, žalitelj ističe da su iskazi svjedoka I. S. i svjedoka G. Š. nezakoniti dokazi, a jednako tako da sud nije dao razloge zbog kojih nije prihvatio njegov prijedlog iznesen u pisanoj obrani da se u postupku ispitaju svjedoci J. Š., Đ. P., A. P., policijski službenici A. B. i D. S. koji su uredovali. Jednako tako ističe da ga niti R. K. u svom iskazu sa glavne rasprave od 2. ožujka 2023. ne tereti.

3.1. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je osnovana.

U odnosu na presudu

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22), ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progon.

5.1. Pritom je ovaj Sud utvrdio po službenoj dužnosti da je prvostupanjski sud u odnosu na II. okrivljenog R. K. počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. točke 3. Prekršajnog zakona, odnosno citiranom odredbom Zakona je propisano, između ostalog, povreda materijalnog prekršajnog prava postoji, ako je zakon ili na njemu temeljen propis povrijeđen u pitanju ima li okolnosti koje isključuju prekršajni progon, a osobito je li nastupila zastara prekršajnog progona ili je stvar već pravomoćno presuđena. Dakle kako iz sadržaja spisa predmeta, a jednako tako i pobijane presude proizlazi da je II. okrivljeni R. K. nakon izdanog prekršajnog naloga broj: 97 PpJ-40/2020-2 od 3. veljače 2021. platio izrečenu novčanu kaznu od 480,00 kuna kao i trošak postupka u iznosu od 200,00 kuna te da nije niti podnio prigovor pa je navedeni prekršajni nalog pravomoćan, a što proizlazi iz točke 3. izreke pobijane presude, a jednako tako i iz točke 11., pa je dakle u povodu žalbe I. okrivljenog D. J. trebalo protiv II. okrivljenog R. K. odbiti optužbu na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona jer je II. okrivljeni R. K. za isti prekršaj već pravomoćno osuđen pa je slijedom navedenog trebalo odlučiti kao u točki 1. izreke pobijane presude. U odnosu na rješenje

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe 1. okrivljenog D. J. te po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progon te je pritom ovaj Sud utvrdio da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu, a što pravilno i žalitelj ističe u žalbi, a jednako tako presuda nema niti razloga o odlučnim činjenicama.

7. Naime, prvostupanjski sud je u točki 8. pobijane presude obrazložio odluku o krivnji i to na temelju iskaza II. okrivljenog R. K., pisane obrane 1. okrivljenog D. J. te iskaza I. S. i G. Š. da se žalitelj ponašao na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Međutim, sud je koristio zapisnike o ispitivanju svjedoka I. S. i G. Š. sastavljene kod II. Policijske postaje Rijeka 26. prosinca 2019., međutim isti se ne mogu koristiti kao dokaz budući da zapisnici o ispitivanju svjedoka nisu sastavljeni sukladno članku 158. stavka 7. Prekršajnog zakona jer iz istih nije razvidno da su svjedoci upoznati i upozoreni o svojim pravima i obavezama kako je to propisano zakonom te slijedom navedenog radi se o nezakonitim dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji odluku o krivnji. Nadalje, pravilno žalitelj ističe da R. K. nije mogao biti u postupku ispitan kao okrivljenik budući da je već pravomoćno proglašen krivim i da se u konkretnom slučaju mogao ispitati samo kao svjedok. Naime, prvostupanjski sud je trebao ispitati u svojstvu svjedoka R. K. u smislu odredbe članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona kojom je propisano, da će se pri ispitivanju svjedoka i vještaka u prekršajnom postupku primjenjivati smisleno odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka osim ako ovim zakonom nije što drukčije određeno, odnosno trebalo ga je ispitati sukladno članku 286. i 288. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22.). Slijedom navedenog odluka o krivnji se nije mogla temeljiti niti na iskazu II. okrivljenog R. K., a osim toga pravilno žalitelj ističe da R. K. ga niti ne tereti u svom iskazu.

8. Nadalje, prvostupanjska presuda nema niti razloga o odlučnim činjenicama budući da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu žalitelja da se u postupku ispitaju svjedoci J. Š., Đ. P., A. P. i policijski službenici koji su uredovali te da se po potrebi provode suočenje okrivljenika, međutim prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije niti u kratkim crtama reproducirao obranu 1. okrivljenog D. J. niti je dao razloge zbog kojih ne prihvaća obranu žalitelja, a jednako tako zbog kojih razloga nije prihvaćen prijedlog okrivljenika za provedbom dokaza ispitivanja svjedoka, pa slijedom navedenog pobijana presuda nema niti razloga o odlučnim činjenicama.

9. U svezi s navedenim niti činjenično stanje u odnosu na žalitelja nije u potpunosti i pravilno utvrđeno jer provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji žalitelja.

10. Stoga je trebalo žalbu 1. okrivljenika D. J. prihvatiti, prvostupanjsku presudu u odnosu na žalitelja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud će postupiti u smislu razloga ove odluke te nakon što u postupku ispita žalitelja i svjedoka R. K. provede i druge dokaze predložene po žalitelju, odnosno obrazloži zbog kojih razloga ne prihvaća prijedlog žalitelja za provedbom dokaza, dakle, nakon što ocijeni i analizira sve provedene dokaze u ovom predmetu donese novu, valjano obrazloženu odluku.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. travnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.