Poslovni broj: Usž-1161/23-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja K. I. iz F., kojeg zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik u P1 ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1212/2022-6 od 13. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja K. I. iz F. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1212/2022-6 od 13. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1212/2022-6 od 13. siječnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21-01/222, urbroj: 513-04-22-2 od 23. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P2 ., Ispostave P3 ., klasa: UP/I-410-20/2020-001/01102, urbroj: 513-007-18-02-2020-002 od 22. prosinca 2020. (točka I izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica nije naveo razloge o tim odlučnim činjenicama te posebno napominje da nije došlo do čina stjecanja nekretnine te da je raskinuo ugovor o prodaji nekretnine te mu ista nije predana u posjed niti je on predmetnu nekretninu koristio jer se radi o kupoprodaji tuđe nekretnine. Porez na promet nekretnina plaća se ako se vrši promet nekretnina, a što znači da nekretnina mora biti vlasništvo osobe koja je otuđuje prema stjecatelju koji je temeljem zakona legitimiran da mora platiti porez, dakle ako ima funkciju stjecatelja – dakle ako stječe nekretninu. S obzirom da u ovom predmetu ne postoji legitimni prodavatelj, dakle radi o nevlasniku, nije niti došlo do stjecanja nekretnine, pa predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj je ovom Sudu dostavio podnesak koji je zaprimljen 20. travnja 2023. uz koji je priložio sporazum o raskidu ugovora o prodaji predmetne nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika 11. travnja 2023.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je između tužitelja kao kupca i S. G., kao prodavatelja, 12. rujna 2020. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina i to kč. br. 364/1 i 372/1 k.o. F. za iznos od 89.960,00 eura.
8. Rješenjem tuženika od 23. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja od 22. prosinca 2020. kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 677.414,27 kn te porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 20.322,42 kn.
9. Međutim, među strankama u ovom upravnom sporu, sporno je, je li sklapanjem predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina došlo do prometa nekretnina koji je oporeziv po odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj 115/16. i 106/18.), a s obzirom na navode tužitelja u tužbi, koje ponavlja i u žalbi protiv prvostupanjske presude da se radilo o pravnom poslu koji ne proizvodi učinke obzirom da je sklopljen s osobom koja nije vlasnik predmetnih nekretnina.
10. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbe članka 4. stavka 1. točaka 1., 2. i 7., članka 5., članka 6. stavka 1. i članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, te smatra da se prometom nekretnina u poreznom smislu smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine do kojeg je došlo po jednoj od osnova pobliže navedenih u članku 4. stavku 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, pri čemu se stjecanje vlasništva, odnosno nastanak porezne obveze, ne vezuje uz upis prava vlasništva u zemljišne knjige već uz trenutak sklapanja ugovora, odnosno drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina, što prihvaća i ovaj Sud.
11. Stoga je pravilno postupio tuženik kada je pobijanim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina.
12. Tužitelj u tužbi a i u žalbi protiv prvostupanjske presude smatra da nije došlo do prometa nekretninama te da je evidentno da nije stekao nekretninu, kao i da je raskinuo ugovor o kupoprodaji. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio navedene činjenice navodeći da tužitelj nije dostavio dokaz da je predmetni ugovor raskinut, ali ta činjenica bi bila relevantna samo u slučaju da je do raskida došlo prije donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja, dok naknadni raskid ugovora predstavlja razlog za obnovu postupka sukladno članku 29. Zakona o porezu na promet nekretnina, koje stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud.
13. Međutim, nakon podnošenja žalbe tužitelj je ovom Sudu dostavio podnesak 20. travnja 2023. te je uz podnesak dostavio i sporazum o raskidu ugovora o kupoprodaji, no međutim ta okolnost i dalje nije odlučna niti od utjecaja za rješavanje u predmetnom upravnom sporu nego se, kao što je to naprijed navedeno može smatrati razlogom za obnovu postupka.
14. Imajući na umu navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu jer tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
U Zagrebu 27. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.
