Poslovni broj: Usž-107/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice R. J. iz P., Češka Republika, koju zastupa Z. V. odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J1 ., Š., S. J . & J ., R., protiv tuženika 2  3

Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-843/22-8 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI- 843/22-8 od 28. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/19-01/408, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. svibnja 2022. godine i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda R., KLASA: UP/I-415-02/19-18/4, URBROJ: 513-02-17-02-6005/9-19-6 od 4. listopada 2019., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda R., KLASA: UP/I-415-02/19- 18/4, URBROJ: 513-02-17-02-6005/9-19-6 od 4. listopada 2019. kojim je tužiteljica obvezana na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u ukupnom iznosu od 44.633,81 kn, za osobno vozilo marke Subaru, model Outback, registarske oznake Republike Češke, pobliže opisano u izreci rješenja.

3. U žalbi protiv osporene presude tužiteljica pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjskog poreznog rješenja od 4. listopada 2019., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u postupku njegova donošenja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivajući se pri tome na članak 8, i 30. Zakona o općem upravnom postupku i članak 8. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Ponavlja iscrpno navode i argumentaciju iznesenu u upravnom postupka a ponovljene u tužbi pozivajući se na članak 3. Direktive 83/182 EEZ od 28. ožujka 1983, o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za prijevozna sredstva koja se privremeno uvoze iz jedne članice u drugu. U odnosu na prvostupanjsku presudu i navod suda o tome da joj djeca idu u školu u RH, i o izdanim parkirnim kartama , što je ona navodno izjavila u zapisnik od 4. ožujka 2018. kojeg je bez primjedbi potpisala, tužiteljica ističe da takvu izjavu nije dala i to izričito osporava te ponavlja da ne poznaje hrvatski jezik. Ponavlja da ne postoje povlaštene karte za parkiranje koje bi bile izdane na njeno ime. Osporava zaključak suda da ugovori o radu ne bi bili vjerodostojan dokaz njenog stvarnog zaposlenja u Češkoj te ističe da je obveznik plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje u Češkoj što dokazuje europskom zdravstvenom iskaznicom.

Na kraju ponavlja da u vrijeme navodne nezakonite uporabe motornog vozila nije bila u radnom odnosu u RH odnosno da nije postojala poslovna veza s RH u smislu članka 8 Zakona o posebnom porezu na motorna vozila sukladno kojoj bi se smatralo da tužiteljica u RH boravi više od 185 dana godišnje pa da bi se moglo smatrati da u RH ima prebivalište.

Uzimajući u obzir navedeno smatra razvidnim da je prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika u cijelosti neosnovano te da je prvostupanjski sud iste trebao poništiti.

Slijedom navedenog predlaže sudu da usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje poništavaju u cijelosti, podredno, da istu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega valja napomenuti tužiteljici da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima čije odredbe ne propisuju mogućnost preinačenja presude niti ukidanja presude i vraćanja sudu na ponovni postupak. 7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom, niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

9. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Naime, prvostupanjska presuda se može pobijati žalbom iz razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. ZUS-a, zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Tužiteljica osporenu presudu ne pobija niti zbog jednog žalbenog razloga propisanog člankom 66. stavkom 1. ZUS-a nego pobija osnovanost donošenja upravnih rješenja.

12. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljica dana 4. ožujka 2018. zatečena u upravljanju motornim vozilom čeških registarskih oznaka, marke Subaru Outback; da je tužiteljica češka državljanka s prijavljenim prebivalištem u P.-Češka Republika; da je na istoj adresi prijavljeno sjedište trgovačkog društva I. čiji je zakonski zastupnik M. J.-suprug tužiteljice; da tužiteljica ima u Hrvatskoj ( na adresi R., …) odobren privremeni boravak od 1. prosinca 2016. zbog čega joj je izdana boravišna iskaznica s rokom važenja do 17. studenog 2021.; da su za predmetno vozilo izdane povlaštene parkirne karte koje glase na M. J.; da je M. J. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stana u R., ...

12.1. Nadalje proizlazi da je tužiteljica u prilog svojih navoda da zbog poslovnih veza uobičajeno boravi u Češkoj dostavila Ugovor o radu sklopljen s T. I. i račune za potrošenu struju i vodu za stan u P. Tužiteljica nije dostavila dokaze da bi u Češkoj Republici bila zdravstveno i mirovinski osigurana temeljem radnog odnosa ko poslodavca T. I.

13. Kada se k tome ima u vidu da je tužiteljica na zapisnik o obavljenom očevidu dana 4. ožujka 2018. izjavila da joj djeca pohađaju školu u Hrvatskoj, koji zapisnik je bez primjedbe potpisala, pravilan je zaključak carinskog tijela o nezakonitoj uporabi motornog vozila na teritoriju RH.

14. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 15/13. – 127/17., dalje: ZPPMV) nezakonita uporaba motornih vozila je svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje nije u Republici Hrvatskoj plaćen posebni porez.

14.1. Prema odredbi članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na osobna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

14.2. Ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području RH ako fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici EU koristi na području RH motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici EU u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od najduže šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci (čl. 16. st.1. ZPPMV).

14.3. To je sukladno članku 3. Direktive Vijeća (83/182 EEZ) od 28. ožujka 1983. o oslobođenju o oslobođenju poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno unose iz jedne u drugu državu. Tim člankom Direktive propisano je, uz ostalo, da ako se privatno vozilo privremeno unese, oslobađa se poreza iz članka 1. Direktive za razdoblje, (kontinuirano ili ne), od najviše šest mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci pod uvjetom da osoba koja uvozi ima uobičajeno boravište u državi članici koja nije ona u koju privremeno uvozi vozilo.

14.4. Uobičajeno boravište znači mjesto gdje osoba obično živi, tj. najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi (čl. 7. st.1. Direktive).

15. Iz podataka spisa predmeta nesporno proizlazi da tužiteljica ima uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj u kojoj joj je odobren privremeni boravak, u kojoj joj živi i radi suprug, u kojoj joj djeca polaze školu, kako je to detaljno obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

16. Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede sudskog postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

17. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.