1              Poslovni broj: Gž R-25/2024-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-25/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz I. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. N. S. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Z., radi poništenja sporazuma i dr., odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 23 Pr-508/2019-46 od 19. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 23 Pr-508/2019-46 od 19. listopada 2023., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj: 23 Pr-508/2019-50 od 10. studenoga 2023.

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Poništava se Sporazum o prestanku Ugovora o radu od dana 16. veljače 2018., broj: 137996 sklopljen između društva C. N. S. d.o.o., Z., OIB: ... i N. K. iz I. G., OIB: ....

 

Nalaže se tuženiku C. N. S. d.o.o., Z., OIB: ... da tužitelja N. K. iz I. G., OIB: ... vrati na radno mjesto poslovođe za logističku podršku remontnim radovima 2.

 

Nalaže se tuženiku C. N. S. d.o.o., Z., OIB: ... isplatiti tužitelju N. K. iz I. G., OIB: ... iznos od 17.576,20 eura/132.427,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od kn 11.756,49 od dana 11.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.692,82 od dana 11.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.814,03 od dana 11.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.928,19 od dana 11.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 12.741,07 od dana 11.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.750,28 od dana 11.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 12.755,34 od dana 11.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.750,05 od dana 11.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.814,10 od dana 11.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od kn 12.753,89 od dana 11.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od kn 11.671,64 od dana 11.02.2019. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku C. N. S. d.o.o., Z., OIB: ...na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju N. K. iz I. G., OIB: ... isplatiti iznos od 3.981,68 eura/30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku C. N. S. d.o.o., Z., OIB: ... da tužitelju N. K. iz I. G., OIB: ... naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Točkom II./ pobijane odluke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 447,94 EUR-a/33.750,00 kuna u roku od 15 dana.

 

3. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: 23 Pr-508/2019-50 od 10. studenoga 2023. ispravljena je pobijana presuda u izreci presude pod točkom II./, redak treći i u obrazloženju presude, odlomak 37., redak jedanaesti, tako da umjesto „447,94 eura“ pravilno treba pisati „4.479,39 eura“.

 

4. Žali se tužitelj  pobijajući prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak žalbe.

 

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio pobijanu presudu potvrditi.

 

6. Žali se tuženik na rješenje o trošku sadržano u pobijanoj presudi suda prvog stupnja (u točki II./ izreke), uz prijedlog da se isto preinači te naloži tužitelju podmiriti tuženiku daljnji trošak koji mu sud nije priznao, kao i obveže tužitelja na naknadu troška žalbenog postupka tuženika.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za poništenje Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 16. veljače 2018., za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na radno mjesto poslovođe za logističku podršku remontnim radovima 2., za isplatu na ime plaće iznosa od 17.576,20 EUR-a te na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznosa od 3.981,68 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama.

 

9. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

10. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tužitelj ističe u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

12. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

13. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Poslovođa za logističku podršku remontnim radovima 2 prema Ugovoru o radu od 1. kolovoza 2017.,

- da su stranke potpisale Sporazum o prestanku Ugovora o radu dana 16. veljače 2018. te utvrdile da Ugovor o radu prestaje dana 31. ožujka 2018.,

- da je prethodno provedena interna istraga zbog sumnje u počinjene nepravilnosti, tijekom koje je tužitelj priznao neke nepravilnosti u svom radu te dao pisanu izjavu,

- da tijekom istrage nije bilo prijetnji niti prisile prema radnicima, a niti prema tužitelju, a na kraju istrage da je sačinjeno Izvješće,

- da je nakon ove istrage, direktor tuženika tužitelju rekao koje su činjenice utvrđene, te mu predložio da sklope sporazum o prestanku radnog odnosa ili da će dobiti izvanredni otkaz te mu je dao rok od 24 sata da razmisli,

- da je tužitelj sljedećeg tjedna 16. veljače 2018. slobodnom voljom, bez prijetnje i prisile, potpisao sporazum o prestanku radnog odnosa, u sjedištu tuženika u Zagrebu, a prije potpisivanja sporazuma, istog je pregledao i nije imao nikakvih pitanja i primjedbi,

- da tužitelj nije dokazao postojanje protupravne štetne radnje tuženika i njegovu odgovornost niti da mu je nastala šteta u vidu pogoršanja zdravstvenog stanja koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa postupanjem tuženika.

 

14. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik nije nedopuštenom prijetnjom kod tužitelja izazvao opravdani strah zbog čega je on sklopio predmetni sporazum pa da ne postoje razlozi za njegovo poništenje. Kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao na temelju sporazuma o prestanku radnog odnosa, sud prvog stupnja smatra da ne postoji osnova za vraćanje tužitelja na rad kao i isplatu plaće nakon prestanka radnog odnosa. Ujedno sud prvog stupnja odbija i zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete iz razloga što tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje tuženika, koja bi imala za posljedicu odštetnu odgovornost tuženika.

 

15. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge o neosnovanosti zahtjeva tužitelja. Neutemeljeni su navodi tužitelja da bi postupanjem suda prvog stupnja bilo povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.). Naime, sud je dužan stečeno uvjerenje o relevantnim okolnostima potkrijepiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja u pobijanoj odluci i napravio pa ista nije arbitrarna.

 

16. Za dodati je kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužitelj, jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

17. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanima uz osnovno i odlučno shvaćanje da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima te zahtjeve temelji, odnosno da nije dokazao da mu je direktor tuženika prijetio otkazom i kaznenim postupkom ako na Sporazum ne pristane, i to tako da je ta prijetnja kod njega izazvala strah koji bi bio i konačan razlog zbog kojeg je potpisao Sporazum o prestanku ugovora o radu.

 

18. Jedan od načina prestanka ugovora o radu prema odredbi članka 112. t. 5) Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19), a u smislu prihvaćene građanskopravne koncepcije ugovaranja prava i obveza iz radnoga odnosa, jest sporazumom radnika i poslodavca, dakle, pravnim poslom građanskog prava, valjanost kojeg treba cijeniti u smislu općih pravila obveznog prava.

 

19. I prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, kod činjenice da je tužitelj kao odrasla poslovno sposobna osoba koja pristupa potpisivanju važnog pravnog posla kakav je ovaj o prestanku ugovora o radu, imao vremena razmisliti koja opcija prestanka radnoga odnosa mu je povoljnija, da je prije potpisivanja pregledao sporazum te ga bez prijetnje potpisao slobodnom voljom, u konkretnom slučaju ne postoje razlozi pobojnosti ugovora iz odredbe članka 279. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

 

20. Okolnost da je od strane tuženika iznesena mogućnost otkazivanja ugovora o radu tužitelju ukoliko ne prihvati Sporazum, a i da bi mu bilo ukazano na mogućnost podnošenja kaznene prijave protiv njega, ne može imati značenje prijetnje u smislu spomenute odredbe ZOO-a jer postupanje tuženika koje navodi tužitelj, nije ugrozilo život, tijelo ili neko drugo značajno dobro tužitelja, dakle, kod istog nije izazvalo opravdani strah niti postoji nedopuštena prijetnja jer takva prijetnja ne može predstavljati ukazivanje na poduzimanje određenih pravnih radnji prema tužitelju ukoliko on ne potpiše Sporazum. Te pravne radnje tuženik je mogao poduzeti, a tužitelj bi mogao osporavati njihovu osnovanost.

 

21. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja zauzeo stajalište o kaznenoj odgovornosti tužitelja za nepravilnosti u radu kod tuženika jer navedeni zaključak suda ne proizlazi iz pobijane odluke.

 

22. Slijedom iznijetoga, pravilno je sud prvog stupnja postupio odbivši tužbeni zahtjev za poništenjem sporazuma stranaka, ocijenivši da u postupanju stranaka nema elemenata pobojnosti, dok o ništavosti nije odlučivao jer u smislu odredbe članka 2. ZPP-a, sud odlučuje u granicama zahtjeva pa kad tužbeni zahtjev nije bio postavljen na utvrđenje ništetnosti u smislu odredbe članka 279. stavak 3. ZOO-a, već na poništenje Sporazuma, to nije mogao odlučivati o ništetnosti jer bi time prekoračio tužbeni zahtjev.

 

23. Kod utvrđenja da je ugovorni odnos stranaka prestao valjanim sporazumom stranaka, irelevantni su navodi tužitelja u žalbi o tome da je tužitelj bio dobar radnik, da nije poduzeo radnje kojima bi nanio štetu tuženiku, kao i navodi o tome da ne bi došlo do sklapanja sporazuma sve dok tužitelj svoju navodnu obvezu obeštećenja tuženika ne bi izvršio u cijelosti.

 

24. Kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao temeljem sporazuma, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad kod tuženika i za isplatu plaće koju bi ostvario da mu radni odnos nije prestao, za koju odluku je dao jasne i detaljne razloge, koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

25. Ocjenjujući tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti, pravilno sud prvog stupnja definira mobbing prema prihvaćenom standardu kao specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja ili ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta sve do eliminacije s radnog mjesta, s tim da se takve aktivnosti smatraju mobbingom ako su učestale i dugotrajne.

 

26. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj nije dokazao bilo kakvo sustavno šikanozno ili zlonamjerno ponašanje tuženika s ciljem eliminacije tužitelja s radnog mjesta, dok iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj došao na pregled zbog stresa na poslu. Navedenim, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao postojanje protupravne radnje tuženika i odgovornost istoga kao ni da bi mu nastala šteta u vidu pogoršanja zdravstvenog stanja koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi sa postupanjem tuženika.

 

27. S obzirom da tuženik kao poslodavac odgovara po načelu krivnje u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a, pri čemu tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju valja njegov tužbeni zahtjev s time u vezi odbiti kao neosnovan.

 

28. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi odredbe 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.).

 

29. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

30. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada tuženiku nije priznao trošak sastava podnesaka od 24. siječnja 2020., 29. rujna 2021. i 9. kolovoza 2023. Sud prvog stupnja je dao valjane i logične razloge zbog kojih nije priznao ove troškove tuženika, koje prihvaća i ovaj sud.

 

31. Naime, okolnost što procesne odredbe propisuju pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju ostvariti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

32. Podnesci tuženika, i to od 24. siječnja 2020. kojim dostavlja adrese svjedoka, od 29. rujna 2021. u kojem obrazlaže prijedlog za saslušanje svjedoka te od 9. kolovoza 2023. kojim se osvrće na tijek postupka i ponavlja već iznesene tvrdnje, nisu bili nužni za vođenje postupka te je ove navode tuženik mogao iznijeti na ročištu. Stoga ne priznavanje troška sastava ovih podnesaka ne predstavlja povredu postupka niti je time tuženiku onemogućeno izjašnjenje o zahtjevima i navodima protivne strane u smislu članka 5. ZPP-a.

 

33. Slijedom iznesenog, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

34. S obzirom da stranke nisu uspjele sa žalbama, to im nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu, 31. siječnja 2024.