Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Povrv-77/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. s. K. d.o.o. K., OIB: …, koga zastupa zakonski zastupnik D. P. i punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika M. H., OIB: …, K., koga zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik iz K., radi isplate, temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijaliste Marine Rengel Brlečić, nakon održane glavne rasprave 21. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te objavljene presude 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović poslovni br. Ovrv-3635/2022 od 22.9.2022., kojim se nalaže tuženiku M. H., OIB: …, K., da tužitelju V. s. K. d.o.o. K., OIB: …, K. namiri tražbinu u iznosu od 1.514,75 eura/11.412,89 kuna[1] (slovima: tisućupetstočetrnaest

eura

i

sedamdesetpet eurocenti/jedanaesttisućačetristodvanaest kuna i osamdesetdevet lipa) uvećanu za zakonske kamate koje teku od 1.9.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN HR…, model HR…, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 771,45 eura/5.812,49 kuna[1] (slovima: sedamstosedamdesetjedan euro i četrdesetpet eurocenti/pettisućaosamstodvanaest kuna i četrdesetdevet lipa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude, tj. od dana 27. travnja 2023. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika u kojem navodi da tuženik duguje tužitelju, prema priloženom izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, novčani iznos od 1.514,75 eura/11.412,89 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 1.9.2022. do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice posl. br. Ovrv-3635/2022 (UPP/OS-Ovr-597/2022) od 22. rujna 2022., prihvaćen je ovršni prijedlog u cijelosti.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio pravodobni prigovor u kojemu navodi da ga tužitelj do sada nije pozvao na platež navodnog dugovanja, da se sjeća duga po inventuri iz 2016. godine koji je platio, a ako postoji kakav dug s te osnove, isti je u zastari. Stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Rješenjem ovoga suda broj Povrv-77/2022-11 od 3. studenog 2022. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, posl. br. Ovrv-3635/2022 od 22. rujna 2022. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao prijedlog za ovrhu (list 1- 5), izvadak iz poslovnih knjiga Veterinarske stanice Koprivnica d.o.o. na dan 31.8.2022. broj 135/2022 (list 7), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a (list 8), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marine Ostović (list 15), račun IRA-4046 od 31.12.2018. (list 31), konto karticu od 12.9.2022. (list 32), otvorene stavke (list 33), te su pročitani iskazi svjedoka K. T. i B. V.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

6.1. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga od 31.8.2022 broj 135/2022 (list 7) sud utvrđuje kako tužitelj od tuženika potražuje iznos od 11.412,89 kuna s datumom dospijeća 30.1.2019. po broju dokumenta IRA 4046.

6.2. Uvidom u dokument IRA 4046 od 21.12.2018. (list 31) utvrđuj se da tužitelj od kupca M. H., ovdje tuženika, po računu br. RN 1 s datumom dospijeća 30.1.2019. potražuje iznos od 41.167,60 kuna od kojih je osnovica 32.934,08 kuna te PDV po stopi od 25% u iznosu od 8.233,52 kune. Pod stavkom "plaćeno" navodi se iznos od 0,00 kuna te je preostalo za platiti 41.167,60 kuna.

6.3. Uvidom u Konto karticu 66316 od 12.9.2022. (list 32) izdanu od strane tužitelja s nazivom konta "Prod. H." utvrđuje se da se pod dokumentom IRA broj 4046 s datumom 31.12.2018. vodi dugovanje u iznosu od 41.167,60 kuna.

6.4. Uvidom u otvorene stavke tužitelja partnera 1198 M. H. od 12.9.2022. (list 33) utvrđuje se da je početno stanje na dan 1.1.2022. dugovanje u iznosu od 11.412,89 kuna s dospijećem 30.1.2019., a radi se o dugu s opisom knjiženja 4046.

6.5. Iz iskaza svjedoka B. V., direktora tužitelja u razdoblju od lipnja 2019. do svibnja 2022., proizlazi da je tuženik bivši zaposlenik tužitelja koji je u studenom 2020. godine otišao u prijevremenu mirovinu. Kod tužitelja je radio na radnom mjestu terenskog veterinara te je za potrebe svog posla u ljekarni tužitelja zaduživao materijal i lijekove za potrebe rada. Prilikom preuzimanja lijekova, djelatnica u ljekarni tužitelja mu je izdavala dokument naziva međuskladišnica na kojoj je točno naznačena količina te jedinična i ukupna cijena vrijednosti lijekova koje je tuženik preuzeo sa točnim datumom. Nakon izvršenih usluga, tuženik je putem računa- priznanice evidentirao vrstu i količinu lijekova i materijala koje je utrošio u radu te se isto nosilo u računovodstvo za svaki mjesec pa je na temelju tih račun-priznanica skidano s njegovog konta zaduženja iznos za koje je donio račune. Krajem svake godine, oko 28. ili 29. prosinca, imenovala se tročlana komisija koje je napravila inventuru svih materijalnih sredstava i lijekova. Svjedok navodi da je, kad je postao direktor tužitelja, došao do saznanja da je tuženik u dugovanju oko 50.000,00 do 60.000,00 kuna, a kad je tuženik odlazio u mirovinu, dugovanje je bilo oko 50.000,00 kuna. Tuženiku je pripadalo pravo na otpremninu u iznosu od oko 38.000,00 kuna koji mu iznos nije u stvari isplaćen, već je tim iznosom prebijen iznos njegova dugovanja pa je još preostalo dugovanje od oko 10.000,00 kuna, konkretne podatke nema. Smatra da se dugovanje tuženika može utvrditi uvidom u zapisnike inventurnih komisija za svaku godinu. Financijsko zaduženje nastaje u trenutku preuzimanja materijala, a isto se zatvara svaki mjesec predočenjem računa-priznanice o izvršenoj usluzi.

6.6. Iz iskaza svjedokinje K. T., voditeljice računovodstva tužitelja, proizlazi kako je utvrdila u sustavu dugovanje tuženika po fakturama. Tuženik je otišao u mirovinu krajem veljače 2021., a isplata otpremnine je bila 15.3.2021. Navodi da je u tom trenutku utvrđeno dugovanje tuženika od oko 54.600,00 kuna, a tuženiku je pripadala otpremnina od šest bruto plaća što je iznosilo otprilike oko 43.200,00 kuna. U evidenciji se vidi isplatnica gotovine s njegovim potpisom te istovremeno uplatnica kojom on uplaćuje isti iznos na račun blagajnu tužitelja radi podmirenja dugovanje koje je imao prema tužitelju. Navodi da izvadak iz poslovnih knjiga nosi datum dospijeća 30.1.2019. a odnosi se na račun IRA 4046 koji je izdan s datumom 31.12.2018. koji je predstavljao dugovanje tuženika iz 2017. i dio dugovanja iz veljače 2018. kada je tuženik zadnji puta preuzimao određene lijekove koji su se fakturirali kao njegovo dugovanje na njegovom kontu. Iznos se odnosi na fakture od otprilike 43.000,00 kuna iz 2017. i dvije fakture iz 2016. godine. Uplatom iznosa tuženikove otpremnine, dugovanja su se zatvarala kronološki tako da su tom uplatom zatvorena dugovanja tuženika po fakturama iz 2016. godine u iznosu od 9.000,00 kuna i 3.700,00 kuna te djelomično faktura iz 2018. Ističe kako nisu postojale fakture iz 2017. već je ostalo nepodmireno dugovanje iz 2018. godine. Također svjedokinja navodi da tuženik nikada nije prigovarao dugovanju i fakturama za koje je bio zadužen, isto tako kod isplate otpremnine odmah ju je vratio na konto duga, što je vidljivo i iz uplatnice na kojoj stoji napomena "dio duga" što je i potpisao te tome nije prigovarao.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Članak 8. ZPP-a propisuje: Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Teret dokazivanja potraživanja je na tužitelju, a on je svoje potraživanje prema tuženiku dokazao gore analiziranim dokazima, dok tuženik ne nudi niti jedan dokaz kojim bi dokaze tužitelja pobio i dokazao svoje tvrdnje. Jedini dokaz koji je tuženik predložio izvesti je saslušanje svjedoka B. V., čiji iskaz samo potvrđuje navode tužitelja. Stoga je sud dužan primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a te o postojanju činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Primjenom ovog pravila, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj priložio dokaze za svoje tvrdnje, a tuženik za svoje tvrdnje ne nudi nikakav dokaz niti iste predlaže izvesti, sud zaključuje kako je tužitelj svoje potraživanje dokazao i po svojoj osnovi kao i po visini.

9. Potraživanje tužitelja po svojoj osnovi i visini nedvojbeno proizlazi iz svih provedenih dokaza, dok tuženik samo ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

10. Na odnos tužitelja i tuženika primjenjuj se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO). Budući da je iz provedenih dokaza utvrđeno kako se potraživanje tužitelja odnosi najranije na dugovanje iz 2018. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je dana 2. rujna 2022., potraživanje tužitelja nije u zastari.

11. Također, sukladno odredbi čl. 240. ZOO-a, zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Stoga se podmirenje dijela dugovanja od strane tuženika prema tužitelju uplatom otpremnine na konto dugovanja u ožujku 2021. godine smatra priznanjem duga. Iz iskaza voditeljice računovodstva tužitelja proizlazi da su uplatom tog iznosa dugovanja zatvarana kronološki, što je i sukladno odredbi čl. 171. st. 1. i 2. ZOO-a. Naime, isto propisuje da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Tuženik ne tvrdi da bi uplatom otpremnine na konto dugovanja odredio red namirenja tražbina tužitelja drugačiji od kronološkog namirenja, niti o tome dostavlja kakav dokaz.

12. Sukladno navedenom sud zaključuje da prigovor zastare koji je istaknuo tuženik nije osnovan pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Stoga je održan na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović poslovni br. Ovrv-3635/2022 od 22.9.2022. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 1.514,75 eura/11.412,89 kn[1] zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.9.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

13. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, proizlazi da je potraživanje dospjelo 30.1.2019., a tužbenim zahtjevom potražuju se kamate tekuće od dana 1. rujna 2022. time je ovakav zahtjev tužitelja također osnovan.

14. Radi izloženog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuđeno je kao u toč. I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je određeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16. Sud tužitelju priznaje troškove koji se odnose na sastav ovršnog prijedloga s PDV-om u iznosu od 248,85 eura/1.874,96 kn[1] (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu: Tarifa), javnobilježničkih troškova u iznosu od 24,89 eura/187,53 kn[1] ,[1] zastupanje na ročištu dana 17.1.2023. s PDV-om u iznosu od 124,43 eura/937,52 kn (Tbr. 9.2. Tarife), zastupanje na ročištu dana 21.3.2023. s PDV-om u iznosu od 248,85 eura/1.874,96 kn[1] (Tbr. 9.1. Tarife), te zastupanje na ročištu za objavu presude 27.4.2023. s PDV-om u iznosu od 124,43 eura/937,52 kn[1] (Tbr. 9.3. Tarife). Tužitelju se ne priznaje zatraženi trošak podneska od dana 17.1.2023. u privitku kojeg je dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev, budući da je istog dana održano pripremno ročište na kojem je ove dokaze mogao predati. Temeljem navedenog, riješeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Koprivnica, 27. travnja 2023.

Sudac

Darko Magdić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostavna naredba:

1. Odvjetnik Ž. P., K.

2. Odvjetnik R. R., K.