Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-35/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. V. M., R. S., N. S., B. B. 8, OIB: … i 2. D. M., R. S., N. S., R. 4, OIB: …, koje zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU Ž. Č. i. D. Č. iz Š., protiv ovršenice: M. P. iz O., N. 14, OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., radi ispražnjenja i predaje nekretnine, rješavajući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-328/2022 od 31. svibnja 2022. godine, te o žalbi ovršenice protiv rješenja tog suda broj Ovr-328/2022 od 7. srpnja 2022. godine, dana 27. travnja 2023. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-328/2022 od 31. svibnja 2022. godine.

II. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-328/2022 od 7. srpnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi, kojim je određena ovrha ispražnjenjem i predajom u posjed ovrhovoditeljima stana u visokom potkrovlju zgrade oznake čest. zgr. 835 k.o. P., koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, površine 35 m2, te kojim je određen trošak ovrhe u iznosu od 2.050,00 kuna, žalbu je podnijela ovršenica pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 6. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i dr.; dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i odbije prijedlog za ovrhu, podredno, da se ovršenicu uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Ovršenica se žali i protiv prvostupanjskog rješenja od 7. srpnja 2022. godine, kojim je odbijen njen prijedlog za odgodu ovrhe, pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku (”Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i članka 21. stavak 1. OZ, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žalbama nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenice protiv rješenja o ovrsi, u dijelu o kojoj odlučuje drugostupanjski sud, nije osnovana, dok je neosnovana žalba ovršenice protiv prvostupanjskog rješenja od 7. srpnja 2022. godine.

Na točku I. izreke:

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na žalbene razloge navedene u članku 50. stavak 5. OZ, ovaj drugostupanjski sud je našao da je pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odredio ovrhu na temelju valjane ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1821/2018 od 18. ožujka 2021. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-596/2021 od 5. srpnja 2021. godine, suglasno odgovarajućim odredbama OZ kojima je određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine, da pobijano rješenje nije doneseno uz neku od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavak 1. OZ na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 1. 3., 5. i 6. OZ, na koje razloge drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu ovršenica kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ - da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno, na kojem je mogućnost ovrhe ograničena - s tvrdnjom da je "ovrha na nekretnini u odnosu na zahtjev za iseljenje i predaju u posjed ograničena ovršenikovim pravom na dom u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje pravo onemogućava provedbu ovrhe sve dok postoji". Naime, prigovor povrede "prava na dom" u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97 i dr.) je prigovor materijalnopravne naravi te se ne prosuđuje kroz institut ograničenja, odnosno, izuzimanja od ovrhe normiranog odredbama OZ. Ujedno, valja navesti da se isticanje i zaštita prava na dom ostvaruje u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava, odnosno u postupku koji prethodi ovršnom postupku pokrenutom na temelju te ovršne isprave (tako Ustavni sud RH u odlukama broj U-III-119/2014 od 11. svibnja 2016. godine i U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022. godine).

7. O daljnjem istaknutom žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ, odlučuje prvostupanjski sud suglasno odredbama članka 52. OZ.

8. Slijedom navedenog, žalbu ovršenice, u dijelu o kojem odlučuje drugostupanjski sud, kao neosnovanu valjalo je odbiti i temeljem članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u točki I. izreke.

Na točku II. izreke:

9. Nasuprot žalbenim prigovorima ovršenice, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za odgodu ovrhe, našavši da u ovom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti iz članka 65. stavka 1. OZ.

10. Naime, prema navedenoj odredbi OZ, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz postojanje kumulativne pretpostavke da je – u ovom slučaju - ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek.

11. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno zaključio da ovršenica navodima iz svog prijedloga - da bi fizičkim uklanjanjem svih njezinih stvari iz predmetnog stana pretrpjela štetu "u vidu teškog oštećenja imovine", a kako ovrhovoditelji imaju prebivalište u inozemstvu, izvan granica EU, da bi bila izložena i neprimjerenom teretu pokretanja niza postupaka (parnica za naknadu štete), traženju priznanja sudske odluke u Republici Srbiji sa neizvjesnim ishodom, uz upitnu mogućnost naplate potraživanja, jer da ovršenica nema nikakvih podataka o imovini ovrhovoditelja – nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12. Naime, i po nalaženju ovog suda, u prijedlogu navedene okolnosti ne opravdavaju odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavak 1. OZ, jer iz tih navoda ne proizlazi da ovršenica, u slučaju pozitivnog ishoda postupka po izvanrednom pravnom lijeku, ne bi mogla ostvariti pravo na povrat posjeda predmetne nekretnine, i to u sudskom postupku u Republici Hrvatskoj, a šteta koja bi eventualno nastala uklanjanjem stvari iz nekretnine i njihovim vraćanjem, ne predstavlja nenadoknadivu ni teško nadoknadivu štetu u smislu članka 65. stavka 1. OZ.

13. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da je isticanje prigovora prava na dom u prijedlogu za odgodu ovrhe neodlučno za osnovanost tog prijedloga.

14. Stoga je, a kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, niti je postupku počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavak 1. OZ, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, odbijanjem neosnovane žalbe ovršenice, prvostupanjsko rješenje valjalo potvrditi i temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ riješiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 27. travnja 2023. godine

S U D A C

Goran Stošić v.r.