Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-158/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja FASADER BOJA d.o.o., OIB: 06128727643, Osijek, Vilajska ulica 9, kojeg zastupa Vedran Pajić, OIB: 48066401121, odvjetnik u Osijeku, Franje Krežme 11, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa Miroslav Vegar, OIB: 46162172796, odvjetnik u OD Grgić & partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete (vps 570,20 EUR / 4.296,18 kn[1] ), nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 27. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju FASADER BOJA d.o.o., OIB: 06128727643, Osijek, Vilajska ulica 9, iznos od 420,89 EUR (četiristodvadeseteura i osamdesetdevetcenti) / 3.171,18 kn (tritisućestosedamdesetjednakuna i osamnaestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 149,31 EUR (stočetrdesetdeveteura i tridesetjedancent) / 1.125,00 kn (tisućustodvadesetpetkuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 443,84 EUR (četiristočetrdesettrieura i osamdesetčetiricenta) / 3.344,11 kn (tritisućetristočetrdesetčetirikune i jedanaestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku petnaest dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 674,77 EUR (šestosedamdesetčetirieura i sedamdesetsedamcenti) / 5.084,05 kn (pettisućaosamdesetčetirikune i petlipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako se 24. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao Zlatko Uršić, upravljajući vozilom Hyundai Accent, reg. oznaka OS 382-LU, i koji je udario u parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja, marke BMW serija 5 520D, reg. oznaka OS 882-JU te je na vozilu u vlasništvu tužitelja nastala imovinska šteta i to na lijevom prednjem dijelu u vidu oštećenja prednjeg lijevog blatobrana, prednjeg obloga branika i prednjeg lijevog naplatka automobila. Dalje navodi kako je vozilo kojim je upravljao Zlatko Uršić osigurano kod tuženika te kako je 24. lipnja 2019. podnio tuženiku zahtjev za naknadom štete kojim je zatražio naknadu imovinske štete od tuženika za oštećenja na vozilu uslijed navedene prometne nezgode. Tuženik je odštetni zahtjev ocijenio pravno osnovanim i priznao štetu u iznosu od 1.800,00 kn, na što je tužitelj uložio prigovor, s obzirom na to kako je ukupno nastala šteta znatno veća od procijenjene te zatražio od tuženika da još jednom razmotri postavljeni zahtjev, što je tuženik odbio. Naime, ostao je kod ranije donesene odluke, odnosno tuženik je ukupno procijenjenu visinu štete u iznosu od 1.800,00 kn isplatio tužitelju (priznata osnovica i 50% PDV). Tužitelj smatra kako je stvarno nastala šteta na vozilu značajno viša i kako iznosi 5.523,54 kn, a s obzirom kako se radi od automobilu više klase, nemoguće je izvršiti popravak spomenutih oštećenja u iznosu koji je ponudio tuženik. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženika kako popravak vozila nije izvršen u skladu s izvidom štete te ističe kako je bio nužan najam vozila.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako je nesporno kako se 24. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku prometne nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno kako je osiguranik tuženika odgovoran za nastalu prometnu nezgodu te kako nije sporan osnov tužbenog zahtjeva. Dalje navodi kako je sačinio izvid štete na vozilu tužitelja, a kojim je utvrđeno što je na vozilu tužitelja za popravak te postoji li neki dio koji je potrebno zamijeniti, odnosno kako je na vozilu tužitelja bilo potrebno popraviti oblogu branika – prednja lijeva, blatobran – lijevi, naplatak prednji lijevi – poliranje. Tužiteljevo vozilo nije popravljeno u skladu s izvidom štete zbog čega je visina štete na vozilu nepravilno utvrđena, tj. u ovoj pravnoj stvari sporna je visina tužbenog zahtjeva. Naime, izvid štete je dokument na temelju kojeg oštećenik popravlja svoje vozilo, servis mora obavijestiti tuženika ukoliko popravak vrši protivno navedenom izvidu, a isto tako uobičajeno je kako se određena oštećenja na vozilu mogu pojaviti i nakon sačinjavanja izvida štete, ali je onda servis dužan pozvati tuženika da zajedno utvrde navedena oštećenja. Tuženik navodi kako tužitelj ne može popravljati svoje vozilo protivno izvidu štete, a izvidom štete odobren je popravak blatobrana, dok je prema računu servisa fakturirana zamjena blatobrana. Također, tuženik osporava i potraživanje tužitelja s osnova troška „najam vozila“ u iznosu od 1.000,00 kn, pravo tužitelja na PDV te zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu od 10. studenog 2019.

3. Na ročištu održanom 18. listopada 2022. tužitelj je predložio saslušanje svjedoka Damira Gilića i Mladena Pejičića, dok je tuženik predložio i to u slučaju da sud prihvati dokazni prijedlog tužitelja saslušanje svjedoka Tvrtka Franca i Borisa Maletića. Nadalje, podneskom od 20. listopada 2022. tužitelj je dostavio Ugovore o izvođenju radova na tri gradilišta, odnosno dokaz kako je vozilo bilo nužno tužitelju za obavljanje djelatnosti za vrijeme dok je vozilo bilo na popravku.

4. Sud prethodno navedene dokaze nije uzeo u obzir.

5. Naime, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, a čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. Čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano je kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. predmetnog članka, dok je st. 7. istog članka propisano kako nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 6. istog članka sud neće uzeti u obzir.

7. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako bez svoje krivnje nije mogao ranije predložiti dokaze pa sud iste nije uzeo u obzir.

8. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja Pavla Darojkovića (str. 91-92 spisa) te izvršio uvid u izvješće o prometnoj nesreći od 24. lipnja 2019. (str. 9 spisa), izvid štete broj 190910510717/1 od 24. lipnja 2019. (str. 10 i 27 spisa), radni nalog broj 9011497 od 29. listopada 2019. (str. 11 spisa), račun broj 1318/1/8 ANI d.o.o. na ime tužitelja od 4. studenog 2019. sa datumom dospijeća 9. studenog 2019. (str. 12 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 25. srpnja 2019. (str. 13-14 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 18. studenog 2019. sa potvrdom o primitku (str. 15-17 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 4. prosinca 2019. (str. 18 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju od 30. srpnja 2019. (str. 25 spisa) i izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo ANI d.o.o. Također, sud je izveo dokaz strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Perici Dumančiću, vl. Obrta EXPERT, obrt za trgovinu i usluge (nalaz i mišljenje vještaka str. 65-75 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Među parničnim strankama nesporno je kako se 24. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika svojim vozilom udario u parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja, odnosno nesporna je odgovornost tuženika za naknadu štete (str. 9 i 13-14 spisa).

11. Također je nesporno kako je prilikom predmetne prometne nezgode došlo do oštećenja vozila u vlasništvu tužitelja te kako je sačinjen izvid štete (str. 10 i 27 spisa).

12. Nesporno je i kako je tuženik štetu procijenio u iznosu od 1.800,00 kn (priznata osnovica + 50 % PDV-a) (str. 13-14 spisa) i navedeni iznos isplatio tužitelju (str. 25 spisa) te kako tužitelj nije bio suglasan sa procijenjenom visinom štete pa se obratio tuženiku sa zahtjevom da mu isti isplati iznos od 6.773,00 kn (str. 15-17 spisa), što je tuženik odbio (str. 18 spisa).

13. Dakle, nesporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, dok je sporna visina štete.

14. Također je sporan tijek zakonskih zateznih kamata, kao i činjenica ima li tužitelj pravo na PDV.

15. Naime, tuženik je tijekom postupka isticao kako vozilo nije popravljeno u skladu sa izvidom štete, a također je osporavao i trošak najma drugog vozila u iznosu od 1.000,00 kn.

16. Sud je izvršio uvid u radni nalog broj 9011497 od 29. listopada 2019. (str. 11 spisa) te utvrdio kako se na istom navodi kako se radi o popravku vozila po izvidu štete ovdje tuženika.

17. Izvršenim uvidom u račun broj 1318/1/8 ANI d.o.o. na ime tužitelja od 4. studenog 2019. sa datumom dospijeća 9. studenog 2019. (str. 12 spisa) razvidno je kako isti iznosi 6.773,00 kn, odnosno kako je u navedenu cijenu uračunat lijevi blatobran (2.861,13 kn), rad lakirera (492,00 kn), potrošni materijal (737,70 kn), rad limara (328,00 kn) i najam vozila (1.000,00 kn) i to sve uvećano za PDV.

18. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo ANI d.o.o. sud je utvrdio kako predmetno trgovačko društvo obavlja djelatnost iznajmljivanja automobila.

19. Tijekom postupka sud je izveo i dokaz strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Perici Dumančiću, vl. Obrta EXPERT, obrt za trgovinu i usluge na okolnost visine i obima štete na ovdje spornom vozilu, odnosno je li na vozilu popravljeno sve ono što je utvrđeno izvidom štete.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 65-75 spisa) proizlazi kako popravak nije u potpunosti izvršen u skladu sa izvidom štete, odnosno kako je za kvalitetan popravak bilo potrebno izvršiti zamjenu blatobrana (str. 70 spisa) te kako ukupni troškovi popravka s PDV-om iznose 7.270,12 kn. Također proizlazi kako su svi oštećeni dijelovi prema izvidu štete bili predviđeni za popravak, odnosno kako na izvidu štete nema dijelova predviđenih za zamjenu, odnosno kako je serviser ANI d.o.o. popravio oštećeno vozilo na način da je izvršio zamjenu lijevog blatobrana, iako je isti izvidom štete tuženika bio predviđen za popravak, dok su ostali radovi provedeni u skladu sa izvidom štete.

21. Na ročištu održanom 25. siječnja 2023. (str. 77-79 spisa) vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, odnosno isti je naveo kako obračun štete i izvid štete nisu podudarni ni po pitanju dijelova za zamjenu ni po pitanju satnice, a stvarni izvid štete iznosi 7.270,12 kn. Također je naveo kako vozilo nije u potpunosti popravljeno sa izvidom štete, nego je zamijenjen blatobran koji nije na izvidu štete, a prilikom obračuna nije korigirana satnica na manje, s obzirom na to da je blatobran zamijenjen. Nadalje, vještak je od tuženika zatražio i dopunski izvid, ali istog nema te je vještak zaključno naveo kako ovlašteni servisi imaju opremu za popravak aluminijskih dijelova na vozilu i popravak takvog dijela je moguć u slučaju manjeg oštećenja. Međutim, u vještačenju je opisano oštećenje blatobrana, a koje nije manje te je zbog toga potrebna zamjena.

22. Vezano za najam drugog vozila, sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja Pavla Darojkovića, a koji je u svom iskazu na ročištu održanom 4. travnja 2023. (str. 91-92 spisa) u bitnom naveo kako je ovdje sporno vozilo bilo na popravku kod trgovačkog društva ANI d.o.o. i za to vrijeme tužitelj je od predmetnog trgovačkog društva iznajmio drugo vozilo. Zbog proteka vremena zakonski zastupnik tužitelja ne može se decidirano izjasniti o kojem točno vozilu se radi, ali misli kako se radilo o vozilu marke Audi, a vozilo je bilo iznajmljeno cijelo vrijeme dok je trajao popravak i to četiri ili pet dana, dok je jedan dan najma iznosio 200,00 kn ili 250,00 kn. Dalje navodi kako je navedeno vozilo bilo potrebno kako bi se mogla obavljati osnovna djelatnost društva, odnosno kako je za to vrijeme tužitelj imao otvorena gradilišta i to OŠ Laslovo, OŠ Đakovo i Crikvenica. Također navodi kako u lipnju 2019. nije mogao ostaviti vozilo na popravku jer je u to vrijeme imao najviše posla, kako je serviser u trenutku predaje vozila već imao izvid štete te kako je isti komunicirao sa procjeniteljem, a imao je i sklopljen ugovor o najmu sa serviserom te je najam platio 1.000,00 kn.

23. Materijalnu dokumentaciju u spisu, kao i nalaz i mišljenje vještaka te iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, sud je prihvatio kao vjerodostojnu.

24. Naime, iz materijalne dokumentacije u spisu nisu proizlazile sporne činjenice, nalaz i mišljenje vještaka je objektivno i sačinjeno u skladu s pravilima struke, a također niti stranke nisu imale primjedbi na iste.

25. Vezano za iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, zakonski zastupnik tužitelja je iskazivao uvjerljivo, jasno i nedvojbeno.

26. Nakon izvedenog dokaza strojarskim vještačenjem sud je utvrdio, a što i nije bilo sporno, kako popravak vozila nije obavljen u skladu s izvidom štete.

27. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako je u konkretnom slučaju za kvalitetan popravak bilo potrebno izvršiti zamjenu blatobrana (str. 70 spisa) iz razloga što se nije radilo o manjem oštećenju (str. 79 spisa). Naime, u slučaju manjeg oštećenja moguć je popravak blatobrana, a što ovdje nije bio slučaj.

28. U odnosu na najam vozila, tužitelj je kao dokaz svojih tvrdnji priložio račun trgovačkog društva ANI d.o.o. i predložio izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja.

29. Iako je sud prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, iz predmetnog dokaza nije moguće nedvojbeno utvrditi kako je tužitelju navedeni trošak bio i nužan.

30. Naime, tužitelj nije dokazao kako mu je drugo vozilo bilo zaista potrebno, a sud u postupku pred trgovačkim sudovima u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a), koje tužitelj tijekom postupka nije priložio, odnosno iste nije priložio prilikom podnošenja tužbe, a u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti.

31. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. istog Zakona propisano kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

32. S obzirom na to da je tuženikov osiguranik prouzročio prometnu nezgodu prilikom koje je nastala šteta na tužiteljevom vozilu, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos vezan za popravak vozila, dok je tužbeni zahtjev djelomično neosnovan u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos vezan za najam vozila.

33. Dakle, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložio isplatu iznosa od 420,89 EUR / 3.171,18 kn (osnovica + 50 % PDV) sa zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2019. pa do isplate, odnosno sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje iznos od 149,31 EUR / 1.125,00 kn (osnovica + 50 % PDV).

34. Tuženik je tijekom postupka osporavao tijek zakonskih zateznih kamata, odnosno isticao kako će se tek tužbom utvrditi visina imovinske štete zbog čega tijek zakonske zatezne kamate može početi teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

35. Čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je, između ostalog, kako odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva, dok je st. 4. istog članka propisano kako u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. predmetnog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

36. S obzirom na to da je tužitelj zatražio naplatu zateznih kamata nakon podnošenja odštetnog zahtjeva od 24. lipnja 2019. (str. 10 i 27 spisa), isti ima pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od 10. studenog 2019.

37. Odluku o kamatama, odnosno o stopi zateznih kamata, sud je donio u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

38. Čl. 1085. st. 1. ZOO-a propisano je kako odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

39. Uvidom u račun trgovačkog društva ANI d.o.o. (str. 12 spisa) utvrđeno je kako je u iznos od 6.773,00 kn uključen i PDV, iz čega je razvidno, a primjenom prethodno navedene zakonske odredbe, kako tužitelj ima pravo i na PDV.

40. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka Zlatka Uršića i Žokija Ferenca, s obzirom na to kako nije sporna činjenica je li i na koji način je došlo do predmetne prometne nezgode.

41. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka Damira Gilića i Mladena Pejičića te dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka Tvrtka Franca i Borisa Maletića i to iz razloga što su tužitelj i tuženik u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu bili dužni predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

42. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

43. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 443,84 EUR / 3.344,11 kn.

44. Sud je tijekom postupka utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio 73,81 %, a tuženik 26,19 %, odnosno sud je utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio sa 47,62 %.

45. Naime, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je najprije utvrdio postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela (tužitelj 73,81 %, tuženik 26,19 %), zatim je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što iznosi 47,62 %).

46. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 24. lipnja 2022. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 5. rujna 2022. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. rujna 2022. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 18. listopada 2022. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 25. siječnja 2023. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 4. travnja 2023. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

47. Također sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 2. t. 1. ), kao i trošak na ime predujma za izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 132,72 EUR.

48. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 186,56 EUR odbio kao neosnovan.

49. Tužitelj je tražio trošak za sastav podneska od 20. listopada 2022. u iznosu od 99,50 EUR uvećano za PDV, a koji podnesak sud nije uzeo u obzir te je također tražio trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 49,75 EUR uvećano za PDV, koji trošak mu sud nije priznao iz razloga što to nije nužno potreban trošak, s obzirom na to da se presuda ističe odmah na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

50. Dakle, nakon što je sud utvrdio u kojem postotku je u ovom sporu uspio tužitelj, utvrdio je iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te je odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

51. Obzirom su tužitelju priznati parnični troškovi u iznosu od 932,05 EUR, a u sporu je uspio sa 47,62 %, sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u konačnom iznosu od 443,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude.

52. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 27. travnja 2023.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: 9-30858-2174f

Kontrolni broj: 03480-5af84-a34c5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARINA LJUBIČIĆ KNEŽEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.