P-1533/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna sv. Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S., po sucu ovog suda D. R. kao sucu

pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad 1 M. T. iz Z., ,

OIB: .. ad 2 G. T. iz O., .., OIB: … i ad 3 .. iz O.,F. S. V. , OIB: -- svi zastupani po punomoćniku D. P. odvjetniku u S. protiv

tuženika G. O., T. K. T. 5, OIB: zastupanog po

punomoćniku D. M. odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2023 u nazočnosti tužitelja ad 1 osobno sa punomoćnikom D. P. odvjetnika u S. te zz tuženika I. T. sa zamjenikom punomoćnika V. L. odvjetnikom u

S., na ročištu za objavu 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je stvarni vlasnik nekretnina označenih kao zkč 380 i zkč 382, sve u k.o. O., na dan 25.12.1958.g. bio T. M. pok. N. za cijelo (1/1).

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.550,00 EUR-a.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 15.travnja 2022 tužitelj je naveo:

Glede pravnog interesa – postupak povrata u tijeku. Tužitelji su 1996.g. podnijeli zahtjev za povrat nekretnine označene kao zkč koja je bila upisana u z.u., te nekretnine označene kao zkč koja je bila upisana u z.u. 86, obje položene u k.o. O.. U međuvremenu su navedene nekretnine cijepane na način:

- da su od zkč 380 nastale zkč 380/1 sada upisana u z.u. i zkč sada upisana u z.u. 86;

P-1533//2022

- da su od zkč nastale zkč sada upisana u z.u. 3760, zkč

sada upisana u z.u. i zkč sada upisana u z.u. 8

U dosadašnjem tijeku postupka jedino u odnosu na zkč (kč je pravomoćno dovršen postupak povrata na način da je naturalno vraćena tužiteljima u cijelosti te je uknjiženo suvlasništvo imenovane trojice za po 1/3 suvlasničkog dijela na navedenoj nekretnini.

U odnosu na sve ostale navedene čestice – koje su nastale od zkč i zkč u odnosu na koje je 1996.g. podnesen zahtjev za povrat i koje su nacionalizirane s danom 25.12.1958.g. – i dalje je u tijeku postupak povrata te se u odnosu na sve navedene može odrediti povrat tužiteljima, a posljedično i naložiti uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Sukladno čl.17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje: Zakon o de-nacionalizaciji) te posljednjem poništavajućem rješenju M. pravosuđa i uprave od 19.11.2020.

u konkretnom predmetu povrata, odlučno je:

- tko je bio vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme prijenosa u društveno vlasništvo (konkretno u ovom predmetu u vrijeme nacionalizacije na dan 25.12.1958.g. prema rješenju NO O. O. od 25.8.1959.g.) s obzirom da je to „prijašnji vlasnik“ u smislu odredaba Zakona o de-nacionalizaciji.

Članak 17. stavak 1. Zakona o de-nacionalizaciji:

„Neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.“

Rješenjem o nacionalizaciji od 25.8.1959. utvrđeno je da su s danom 26.12.1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (dalje: Zakon o nacionalizaciji) nacionalizirana i postala društveno vlasništvo taksativno navedena građevinska zemljišta, te je ujedno pri svakom od navedenih zemljišta konstatirano tko je upisani vlasnik na dan 26.12.1958.

U konkretnom slučaju, u citiranom rješenju o nacionalizaciji (str.12.) konstatirano je:

- da je vlasnik nekretnine označene kao zkč u k.o. O. na gore navedeni dan bio „Tafra Mate pk. Nikole i dr.“;

- da je vlasnik nekretnine označene kao zkč u k.o. O. na gore navedeni dan bio „K. M. i dr.“

P-1533//2022

Citirana konstatacija Narodnog odbora O. O. iz citiranog rješenja o nacionalizaciji utemeljena je na stanju zemljišne knjige, iako je katastarsko stanje općepoznato stvarno vlasničko stanje u O. (područje B.-M.) bilo bitno drugačije – da je vlasnik za cijelo (1/1) do podruštvovljenja 1958.g. bio isključivo i jedino M. T. pok. N., djed tužitelja.

Ministarstvo u zadnjem poništavajućem rješenju i V. R. u

ranijoj odluci u konkretnom postupku povrata ukazuju da je bitno uzeti u obzir da se STVARNO vlasništvo moglo razlikovati od UKNJIŽENOG, sve u vrijeme nacionalizacije – 25.12.1958.g. kao dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji. Slijedom navedenoga, tužitelji - kao JEDINI predlagatelji u postupku povrata i kao nasljednici prvog nasljednog reda (unuci) iza pok. M. T. – imaju pravni interes da se utvrdi tko je bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme nacionalizacije i kome su predmetne nekretnine oduzete kao prijašnjem vlasniku.

Na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama egzistiraju sljedeći upisi:

- na zkč i zkč objema upisanim u z.u. , uknjižen je tuženik kao vlasnik za cijelo (1/1);

- na zkč (zk tijelo V.) i zkč (zk tijelo II.), objema upisanim u z.u. 86, uknjiženo je društveno vlasništvo uz pravo korištenja u korist S. O.

Meritorno glede stvarnog vlasništva predmetnih nekretnina u vrijeme nacionalizacije.

Tužitelji su kao (JEDINI) potomci pok. M. T. – njegovi unuci odnosno sinovi njegovog sina pok. D. – nasljednici 1. nasljednog reda – zatražili naturalni povrat glede nekretnina označenih ZK oznakom zkč (z.u. ) i zkč

(z.u. ), sve k.o. O., oduzetih u cijelim svojim površinama u vrijeme nacionalizacije 1958.g. (2874 m2 i 1313 m2), iz razloga neprivedenosti namjeni, koje nekretnine su oduzete njihovom djedu pok. M. T. rješenjem o nacionalizaciji NO O. O.. od 25.8.1959., N 03-7508-1959 (Z-659/60), pravomoćnim i izvršnim 24.10.1959., i to pod sljedećim točkama naznačenog rješenja:

• točka 150/. - zemljište uknjiženo u zemljišnim knjigama K. suda u

O., zemljišni uložak parcela , K.O. O., u površini od 2874 m2, kultura oranica za 375 m2 klase 5, te vinograd 2574 m2 klase 5;

• točka 154/. - zemljište uknjiženo u zemljišnim knjigama K. suda u

O., zemljišni uložak , parcela , K.O. O., u površini od 1313 m2, kultura oranica za 300 m2 klase 5, te vinograd 1013 m2 klase 5.

Imenovani pok. M. T. pok. N. (preminuo 26.6.1965.) je sa svojom suprugom pok. A. T. (preminula 21.10.1994.) imao ukupno 8 (osmero) djece

– redom od najstarijeg do najmlađeg djeteta:

- M., udana P., supruga S., rođena 1926.g.;

- N., rođen 1927.g., umro 1984.g.;

- J.-J., rođen 1930.g.;

- D. (D.), rođen 1931.g., umro 1995.g. – otac tužitelja;

- M., rođen 1933.g.;

P-1533//2022

- M. (M.), rođen 1936.g., umro 2019.g.;

- M. (M.), rođen 1939.g., umro 2021.g.;

- I. (I.), rođen 1947.g.

Svi navedeni su u vrijeme nacionalizacije (25.12.1958.g.) bili formalno upisani kao suvlasnici zkč 380 k.o. Omiš, svaki za po 1/10 idealnog dijela, iako je stvarni vlasnik bio M. T. za cijelo (1/1).

Pored tužitelja kao sinova pok. D., nitko od drugih sinova, kćeri i unuka pok. M. nije zatražio povrat predmetnih nekretnina niti na bilo koji drugi način polaže prava na iste.

Nakon smrti pok. M. T. 1965.g. (nakon izvršene nacionalizacije 1958.g., a prije rješenja o deposesiji 1969.g.) dogovorom unutar obitelji u ostavinskom postupku su se supruga i sva ostala djeca odrekla u korist 3 (tri) najmlađa sina M., M. i I. iz razloga kako starija već punoljetna, vjenčana i zaposlena braća i sestra ne bi bili upisani na predmetnim nekretninama, ponajviše kako ne bi izgubili dječji doplatak.

No, pravno relevantni trenutak za procjenu tko je bio “prijašnji vlasnik” u smislu odredaba Zakona o de-nacionalizaciji ne može biti vrijeme donošenja rješenja o deposesiji 1969.g. (koje nikada nije konzumirano), nego isključivo vrijeme nacionalizacije 1958.g.

I prije i nakon razrješenja agrarnih odnosa 1946.g. (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, te Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja) i konačnog upisivanja obitelji T. u zemljišne knjige i katastar, sporazum koji je u cijelosti izvršen i nikad osporavan među upisanim pok. M. i pok. A. te njihovih 8 (osmero) djece je bilo da je pok. M. T. vlasnik za cijelo (1/1). Svi upisi udjela na pok. A. i njihovu zajedničku djecu su notorno bili samo formalne naravi i stvarno ustupljeni pok. M. T. – svom suprugu odnosno ocu.

Rješenje o deposesiji jest doneseno, ali deposesija (uzimanje iz posjeda) nikada nije konzumirana-stvarno izvršena i oduzeto zemljište nikada nije privedeno namjeni za koju je oduzeto.

U postupku donošenja rješenja o deposesiji – koji je kako je objašnjeno uslijedio nakon nacionalizacije 1958.g. i nakon smrti pok. M. T. 1965.g. – na zapisniku od 17.2.1969.g. konstatirano je da su isključivi suvlasnici predmetnih nekretnina (u tom trenutku!) u cijelosti (1/1) M., M. i I. (a ne za 3/30 koliko su mogli naslijediti od formalno upisanih 1/10 sa imena pok. M. T., da je to bilo stvarno vlasničko stanje), svaki za po 1/3 dijela, a nakon smrti pok. T. M., a ujedno da je bila pogrešna uknjižba prava vlasništva za po 1/10 dijela.

D., iako pok. M. T. jest bio upisan samo za 1/10 dijela, on je u vrijeme nacionalizacije 1958.g. stvarno bio vlasnik za cijelo (1/1) te su nakon njegove smrti predmetne nekretnine naslijeđene za cijelo (1/1), a ne samo za 1/10 dijela. S. je pok. M. temeljem u cijelosti izvršenog sporazuma sa svojom suprugom i djecom – prema odredbama O.-a koje se primjenjuju na sva stjecanja stvarnih prava prema čl.388.st.2. Z.-a u razdoblju do stupanja na snagu Z.-a 1980.g. – kao i temeljem samostalnog (vlasničkog) i kvalificiranog, kontinuiranog i neometanog posjedovanja najmanje u razdoblju 1947.g. – 1959.g., stekao vlasništvo predmetnih nekretnina za cijelo.

U dosadašnjem tijeku postupka već prvim rješenjem prvostupanjskog tijela od 24.7.2009. određen je naturalni povrat glede zkč (kč ) z.u. 86 (sada z.u. ), površine 332 m2 (sada 304 m2) te je naložena uknjižba prava vlasništva na

P-1533//2022

ime tužitelja za po 1/3 dijela, sve iz razloga što O. odnosno G. O. nesporno nije priveo namjeni taj realni dio do stupanja na snagu Zakona o de-nacionalizaciji, dok su tužitelji ishodili lokacijsku dozvolu od 27.12.1994. i započeli sa izgradnjom pomoćne građevine-garaže.

I iz navedenog glede zkč (,,,) u k.o. O. je vidljivo da nijedan

drugi pravni sljednik pok. M. T. – osim tužitelja – ne polaže ikakva prava na iste već priznaje da sva prava pripadaju tužiteljima u cijelosti.

U naravi u vrijeme nacionalizacije cjelokupno predmetno oduzeto zemljište (ukupne površine 4187 m2 = 2874 m2 + 1313 m2) predstavljalo je jednu cjelinu u vlasništvu pok. M. T. koji je po zanimanju bio zemljoradnik i privređivao za svoju obitelj od plodova zemlje, te koji je trajno i neprekidno obrađivao cjelokupno predmetno zemljište – najveći dio kao vinograd, manji kao oranicu sa zasađenim povrtnim kulturama i kao voćnjak sa zasađenim voćkama. Ta cjelina je u vrijeme nacionalizacije sa sjevera bila omeđena cestom P. B., dok je sa istoka i zapada bila omeđena prirodnim potokom-vododerinom. Imenovani je imao i svoju stoku te staju za stoku na sjeveroistočnom dijelu ovog zemljišta, ispod B. puta.

Do stupanja na snagu Zakona o de-nacionalizaciji oduzeto nacionalizirano zemljište O. O. kao prednik tuženika – koja je predmetno zemljište trebala uzeti u posjed po rješenju o deposesiji iz 1969.g. za točno određene građevinske namjene - nije privela ni na koji način namjeni, izuzev toga što je oduzeto zemljište u sjevernom dijelu presjekla cesta M. M. (ostao „trokut“ na račvanju P.

B. i M. M. od cca 300 m2 koji također nije priveden namjeni), te u južnom dijelu cesta F. S. V.. Onaj najveći dio u sredini (nevraćenih 1692

m2 + 692 m2, te vraćenih 304 m2) je naprosto ostao one namjene kakav je bio kad je i oduzet pok. T. M., s tim što su protekla desetljeća učinila svoje pa veći (zapadni) dio je obrastao dračom, korovom i drugim samoniklim raslinjem, dok su u istočnom dijelu tužitelji kaskadno zasadili voćne i povrtne kulture, čemu se nitko treći nije usprotivio, pa ni G. O..

S. obzirom da se S. vlasništvo moglo razlikovati od K. (kako upućuje i M. i V. upravni sud R.), i da u praksi najčešće jest u promatranom razdoblju između 2 (dva) svjetska rata imajući u vidu notornu smanjenu važnost austrijskih zemljišnih knjiga (a povećanu važnost katastarske evidencije, osobito u kontekstu zemljoradničkog zanimanja i stjecanja vlasništva iz osnove agrarnog odnosa) te notornu neusklađenost knjižnog i stvarnog stanja, tužitelji u ovom postupku dokazuju da je njihov djed pok. T. M. bio STVARNI vlasnik ne samo zkč i , nego i susjedne zkč , koje su sve skupa tvorile jednu zemljišnu, prirodnu i funkcionalnu cjelinu koju je imenovani trajno i neprekidno obrađivao te živio od nje.

Naime, faktično je i na susjednoj zkč (također bila upisana kultura vinograd i oranica) postojao feudalni karakter te je M. T. bio trajan i neprekidan obrađivač od 1916. pa do 1959. i nadalje do svoje smrti 1965.g., bez obzira na U. (K.) vlasništvo M. K. i dr., pa je stečeno vlasništvo po sili samog Z. (ex lege) 1930.g. odnosno 1946.g., što znači da je T. M. bio

STVARNI vlasnik i ove čestice u vrijeme nacionalizacije 1958.g. Odluka o stjecanju vlasništva agrarom je po svojoj prirodi deklaratorne naravi, zato se predmetnom odlukom „priznavalo“ vlasništvo obrađivaču, s obzirom na činjenicu (ne)postojanja trajnog i neprekidnog obrađivanja te feudalnog karaktera. Nije se radilo o konstitutivnom „davanju“ u vlasništvo obrađivaču.

Smatralo se da do 19.10.1930. (Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D.) postoji tzv. odnos feudalnog karaktera, a za

P-1533//2022

agrarne odnose nastale poslije obrađivači su morali ili dokazivati trajnost odnosa (davanje zemlje u najam iz godine u godinu) ili dokazivati privođenje neobrađene zemlj poljoprivrednoj kulturi. Već po ovom Zakonu iz 1930.g. svi odnosi težaka, koji su na feudalnim zemljištima nastali sve do stupanja na snagu ovoga Zakona razriješeni su tako da je TEŽAK postao vlasnik zemlje.

Kasnije, nakon 2. svjetskog rata, temeljem saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945.g. kao i Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22.11.1946.g., s tim danom je zemlja – i konkretno zemljište na području bivše O. O. - prešla u slobodno vlasništvo OBRAĐIVAČA po osnovi zakona (ex lege), ostvarujući načelo da zemlja pripada onima koji je obrađuju:

• Član 1. Ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području D. i H. P., i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača.

• Član 2. Odnosima iz člana 1 smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uslovima davao drugome na obrađivanje.

Za navedeno stjecanje vlasništva po samom zakonu (ispunjenjem određenih pretpostavki koje sam zakon određuje, kako je određeno i u sada važećem čl.129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) zapreku NIJE predstavljalo ni nepostojanje posebnog zahtjeva obrađivača ni nepostojanje posebne odluke o razrješenju agrarnog odnosa i priznavanju vlasništva obrađivača, iz razloga što je OBRAĐIVAČ vlasništvo stekao po sili zakona (ex lege) 1946.g. temeljem odredbe čl.1. citiranog Zakona.

O tome je potpuno ustaljena sudska praksa još od 1974.g. pa nadalje – od najviših sudova do prvostupanjskih, od stvarnopravnih predmeta u bivšoj S. pa do danas – od čega se u nastavku citira pravno stajalište tadašnjeg V. suda H. iz 1974.g.:

• „Propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa feudalnog karaktera ne sprječava da se odlučuje o tome je li obrađivač stekao vlasništvo zemljišta“

(pravni stav sjednice GO VSRH od 14.11.1974.);

Naposljetku, podredno se ističe da je prednik tužitelja pok. T. M. vlasništvo stekao i DOSJELOŠĆU zakonitim, istinitim i poštenim te samostalnim, neprekidnim i neometanim posjedovanjem predmetnih nekretnina, NAJMANJE u razdoblju od 1946.g. (konačno razrješenje agrarnih odnosa) do 1958.g. (nacionalizacija), dakle najmanje 12 godina samostalnog i kvalificiranog posjedovanja.. Kao i stjecanje vlasništva po osnovi razrješenja agrarnih odnosa, i dosjelost spada u red osnova stjecanja vlasništva po samom zakonu pa sve što je ranije rečeno glede toga vrijedi na odgovarajući način i glede dosjelosti.

U ovom konkretnom slučaju, da pripadnici obitelji Karminati ne polažu vlasnička ni druga prava na predmetnu zkč, jednako kao ni na zkč , potvrđuje činjenica da imenovani nisu ni podnijeli zahtjev 1996. glede ovih nekretnina, niti su se pojavljivali na bilo koji način od 1946. (konačno razrješenje agrarnog odnosa), 1958. (nacionalizacija – oduzimanje iz vlasništva) i 1969. (deposesija – oduzimanje iz

P-1533//2022

posjeda) i nadalje do danas na predmetnom zemljištu, niti su se uključili u upravni postupak povrata koji traje već 25 (dvadeset i pet) godina.

To je jasno iz činjenice što ni sa jedne ni sa druge predmetne nekretnine nisu faktično deposedirani Karminatiji, nego T. koji su faktično 1969.g. zatečeni kao posjednici i korisnici nacionaliziranog zemljišta. Uostalom, to je i konstatirano od strane O. O. u rješenju o deposesiji 1969.g. u kojem su T. prepoznati kao stvarni vlasnici zkč , a ne K..

V. je navedeno da osim K. zahtjev za povrat 1996.g. nisu podnijeli ni drugi sljednici pok. M. T. – supruga i ostala djeca i ostali unuci, izuzev tužitelja.

N. je i potvrdio u dokazne svrhe I. P., rođen 7.7.1935.g., koji je rođen u predjelu B. u O., cijeli život živi u U. V. koja je na putu sa

J. magistrale prema predmetnim nekretninama, te mu je poznato faktično posjedovno stanje istih u cjelokupnom promatranom razdoblju.

❖ Z. glede vlasništva M. T. Z. C. (1/1), podredno glede

vlasništva M. T. i dr. svakog za po 1/10, a ni u kojem slučaju NE vlasništva upisanih M. K. i dr.

Da stvarni suvlasnici predmetnih nekretnina nisu bili uz M. T. i njegova supruga i njegovo 8 (osmero) djece, ali i da nipošto stvarni vlasnici zkč k.o. O. nisu bili K. M. i dr., potvrđuje i očitovanje Ispostave za katastar nekretnina u Omišu i dostavljena arhivska dokumentacija – ponajviše arhivski posjedovni list broj u kojem je prvi upis 50ih godina izvršen na ime T. M. pok. N., isključivo i samo na njegovo ime za cijelo (1/1).

Jasno je vidljivo da su obje predmetne nekretnine – č i č – bile upisane u tom istom posjedovnom listu u vrijeme nacionalizacije 1958.g. Tek nakon njegove smrti 1965.g. izvršena je promjena upisa, ali u vrijeme nacionalizacije 1958.g. egzistirao je upis na njegovo ime za cijelo.

Upis u katastar još od 1950ih godina od velikog je značenja za predmet ove tužbe i za predmet postupka povrata imajući u vidu smanjenu važnost zemljišnih knjiga i gotovo najveću mjerodavnost katastarske evidencije o nekretninama (uz rubrike kulture, površine, prihoda), a osobito kada se radi (kao u konkretnom slučaju u to vrijeme) o obrađenom poljoprivrednom zemljištu – s upisanim kulturama oranice i vinograd, te stečenim prihodima od poljoprivredne djelatnosti pok. M. T..

Naposljetku, što predmetne nekretnine danas u naravi predstavljaju.

S jedne strane, nekretnine označene kao zkč (ispod ceste M.

M.) i zkč (iznad ceste M. M. i ispod ceste P. B.)

predstavljaju ZAPADNI dio kč i kč prikazane na katastarskom planu – na kojem sjeverozapadnom dijelu je i zkč () na kojoj su tužitelji već pravomoćno ishodili naturalni povrat zbog lokacijske dozvole i započete izgradnje garaže, te uknjiženi svaki za po 1/3 dijela kako se traži i glede preostalih nekretnina. S druge strane, nekretnine označene kao zkč 380/1 (ispod ceste M. M.) i zkč (iznad ceste M. M. i ispod ceste P. B.)

predstavljaju ISTOČNI dio kč i kč prikazane na katastarskom planu – koji istočni dio je priveden namjeni od strane tužitelja tako što se iznad ceste nalazi par stabala smokava, dok je ispod ceste njihov objekt-sprema te kaskadno zasađene voćne i povrtne kulture.

Tijekom upravnog postupka povrata zastupnici R. i zastupnici G. O. su se više puta suglasili sa naturalnim povratom predmetnih nekretnina tužiteljima s obzirom da nekretnine nesporno nisu privedene namjeni i da su tužitelji kao nasljednici 1. reda prijašnjeg vlasnika pok. T. M. pravodobno podnijeli zahtjev.

P-1533//2022

- zapisnik u upravnom postupku povrata od 14.7.2009. na kojem se punomoćnik G. O. – nakon identifikacije predmetnih zkč i k.o. O. po ovlaštenom vještaku geodetske struke – suglasio da se predmetne nekretnine vrate tužiteljima kao podnositeljima zahtjeva za povrat.

2.U svom odgovoru na tužbu od 21 lipnja 2022 tuženik je naveo:

da su promašeni navodi punomoćnika tužitelja iz razloga što je još uvijek u tijeku upravni postupak povrata nekretnina. da tužitelji podnose tužbu sa tužbenim zahtjevom specifičnog sadržaja, nastojeći pri tom u parničnom postupku utvrditii tko su bili stvarni vlasnici nekretnina u vrijeme donošenja Rješenja o nacionalizaciji. Predloženo je također odbaciti tužbeni zahtjev iz razloga što nadležni Županijski ured može prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu parnicu. Da su tužitelji samoincijativno podnijeli ovu tužbu, te nastoje u ovom postupku dokazati nešto što je predmet drugog postupka. Isto tako je navedeno da treba utvrditi pravo stanje stvari u vrijeme oduzimanja predmetnih nekretnina. Isto tako je navedeno da od trenutka provedene nacionalizacije upravo je K. M. prijašnja vlasnica oduzetog zemljišta te da za predmetnu nekretninu ne postoji evidentirana agrarna prijava. Isto tako je navedeno da je ovako postavljen tužbeni zahtjev nelogičan i neživotan. Također je navedeno da u trenutku deposesije su isključivi predmetnih nekretnina bili M., I. i M. T. svaki za po 1/3 dijela, da tužitelji nikako ne mogu biti ovlaštenici naknade na čest zem. .. k.o. O.. Također je navedeno da drugi članovi obitelji Tafra nisu podnijeli zahtjev za povrat predmetnih nekretnina.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao: zemljišno knjižne izvatke za predmetne nekretnine, povijesne zemljišnoknjižne izvatke, odluku o razrješenju agrarnog odnosa, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. T., zapisnik od 17.02.1969., identifikaciju katastarskog ureda u O., preris katastarskog plana, povjest promjena na katastarskim česticama, lokacijsku dozvolu, izjavu I. P., Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 19.11.2020.,

iskaz zz tuženika I. T., iskaz tužitelja M. T..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama nije sporno, da je zajednički prednik tužitelja bio pok. M. T. te da su istome za života nacionalizirane i deposedirane predmetne nekretnine.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka se ukazalo spornim da li je pok. M. T. bio vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo u trenutku nacionalizacije i deposesije.

8. U svom iskazu zz tuženika I. T., je naveo:

Mogu kazati da sam ja gradonačelnik grada O. od 2017 god i ne znam što su u naravi dvije predmetne čestice, znam da se vodi postupak povrata navedenih nekretnina pred županijskim uredom U. uredom Ž. S.

P-1533//2022

dalmatinske. Znam da su na jednoj čestici upisani i prednici tužitelja odnosno tužitelji , ne znam na kojoj točno, a na drugim česticama su upisani ćlanovi obitelji K.. Mogu kazati i to da nisam izlazio na lice mjesta i ne znam štio su u naravi te dvije čestice. Mogu kazati da sam ja zatekao stanje kada sam postao gradonačelnik 2017 god, a prije toga sam bio zamjenik gradonačelnika Ne znam točno oznaku čestica .Ne znam u kojoj je fazi postupak pred nadležnim upravnim tijelom a vezano za povrat. Ne znam da lu su te predmetne čestice bile nacionalizirane i da li su deposedirane. Ne znam da li grad O. sudjeluje u postupku povrata tih čestica . Iste čestice se nalaze u naselju M., ne znam kolika je površina istih. Ne znam kako se znao prednik tužitelja. Mogu kazati da sve poslove s timu vezi vode nadležne službe grada O. pa ne znam detalje s tim u vezi a vezano za predmetne čestice. Ne znam da li je vršena parcelacija i kada. Mogu kazati a ispravljam svoje navode jer je krivo ušlo u zapisnik. Predmetne nekretnine su bile prije u vlasništvu obitelji K. i obitelji T. a sada su u vlasništvu G. O.. Na posebno pit. pun.tužitelja što je prostornim planom predviđeno za ovo područje gdje se nalaze ove čestice. Zz tuženika odgovara da nije upoznat s tim. Na posebno pitanje,.pun.tužitelja od kada zz tuženika ima saznanja da bi jedna od čestica prije nacionalizacije bile u vlasništvu obitelji K. i od kada ima tih saznanja. Z. tuženika odgovara da bi to saznao prije nekih par mjeseci od voditelja službe imovinsko pravnih odnosa u gradu O.. Na posebno pit. pun.tužitelj ad 1i ad 3 da li zz tuženika poznaje članove obitelji K. i da li oni vode bilo kakav postupak bilo upravni bilo sudski protiv grada O. zz tuženika odgovara da zna dvije obitelji K. ali da ne zna da vode bilo kakav postupak protiv grada O.. Na posebno pitanje pun.tužitelja ad 1i ad 3 da li su članovi obitelji K. podnijeli bilo kakav zahtjev za povrat. Z. tuženika odgovara da o tome nema saznanja. Na posebno pitanje tužitelja ad 1 da li je zz tuženik poznato da se službe grada O. ne protive povratu predmetnih čestica. Zz tuženika odgovara da mu to nije poznato. N a posebno pitanje pun tužitelja gdje živi obitelj K. u O. o kojima je svjedočio, Z. tuženika odgovara da poznaje 2

brata K. I. I. P. i isti žive u centru G. odnosno u starom gradu a da

li su oni vlasnici ovih čestica o tome nemam saznanja a to nije blizu M. gdje se nalaze sporne čestice a to je udaljeno oko 1 km. Mogu kazati da ne znam da li se braća K. zovu I. i P. a ne znam da li su isti u vezi i sa predmetnom česticom odnosno da li je ista bila u njihovom suvlasništvu.

9. U svom iskazu tužitelj ad 1 M. T., je naveo:

Mogu kazati da što se tiče predmetnih nekretnina iste su prije nacionalizacije bile u vlasništvu moga djeda pok.M. T.. M. djed pok. M. T. je imao ukupno 7 djece a mi tužitelji smo nasljednici njegova sina D. T. koji je moj otac. Mogu kazati da na predmetnom predjelu je mome djedu oduzeto ukupno 7600 m2 nacionalizacijom ,. Vraćeno je samo nekih 332 m2 do sada. Mogu kazati da što se tiče predmetnog predjela odnosno nekretnina koje su bile u vlasništvu moga djede M. T. sada su tu u naravi stambena zgrada i dvije ceste i to na djelu od ovih 7000 kvadrata.Š. se tiče predmetnih čestica iste su u naravi zelena površina dok su bile u vlasništvu moga djeda M. T. iste su bile u naravi pašnjak i vinograd,. Mogu kazati da se pred nadležnih upravnim tijelom vodi i postupak povrata i to čest zem. i .

Mogu kazati da što se tiče predmetnih čestica iste su ušle u ostavinsku masu i rješenje o nasljeđivanju iza smrti moga djeda M. T. i moga oca D. T.. Mogu kazati da M. T. osim moga oca D. , imao je kćer pok. M., sina

P-1533//2022

pok. N., sina pok. J., te sina pok. M. , sina pok. M. i sina pok. M. ,

te moga oca pok. D. i još je živ sin I.. M. kazati da što se tiče

nasljednika pok. M. T. svi njegovi nasljednici su imali po 1/10 do nacionalizacije do 60-tih godina 20 tog stoljeća. Mogu kazati da je moj djed pok. M. T. preminuo 1965 godi nakon što su te nekretnine koje su predmet ovog postupka već nacionalizirane.

Mogu kazati da je donijeto rješenje i o deposesiji i grad O. je stupio u posjed predmetnih nekretnina. Mogu kazati da se vodi postupak povrata pred nadležnim Ž. uredom od 1996 god. Mogu kazati da je u postupku povrata donijeto i djelomično rješenje o povratu. Mogu kazati da se grad O. nije protivio povratu predmetnih nekretnina u vlasništvu nas tužitelja. Mogu kazati da je vršena i parcelacija. i ove dvije čestice i su nastale parcelacijom a ne znam koliko je točno površina svake od tih čestica. Mogu kazati da je suvlasnički dio obitelji K. na predmetnim česticama prešao u vlasništvo moje obitelji i to mog djeda M. T. i to 50-tih god prošlog stoljeća i to temeljem zakonske odredbe i radilo se o osobama koje su po nacionalnosti italijani i nisu imali nasljednika. a radilo se samo o supružnicima iz obitelji K. i isti nisu imali djece. Mogu kazati da u postupku povrata je proveden očevid i to 2 ili 3 puta i to sa službenicima Ž. i grada O.. Na posebno pitanje. pun.tužitelja ad 1i ad 3 čime se bavio djed M. za života.

Tužitelj ad 1 odgovara da se bavio poljoprivredom a imao je i nešto stoke i zemljište na ovom predjelu je hranilo njega i čitavu njegovu obitelj. Na posebno pit. pun. tužitelja ad 1- ad 3 koji dio čestice odnosno koji dio na predmetnom predjelu je vraćen u povrat.

10. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 15.4.2022., dok je 28.4.2022. održano ročište u postupku povrata pred nadležnim upravnim tijelom (SDŽ, UO za imovinskopravne poslove) na kojem je voditelj postupka konstatirao (donji dio str.3.) da će zastati u odlučivanju do okončanja pokrenutog sudskog postupka po tužbi koju je ovaj isti punomoćnik tužitelja dostavio u spis postupka povrata nadležnog upravnog tijela – na znanje i zastupniku G. O. i zastupniku R. H.. Dakle, nadležno upravno tijelo je odlučilo da samo neće rješavati pitanje utvrđivanje prijašnjeg vlasnika već prepušta odluku o tom pitanju nadležnom parničnom sudu. U svom podnesku od 28.4.2022. je i O. u S. kao zastupnik …. izrijekom uputilo na vrijeme donošenja o nacionalizaciji kao jedino relevantno, a ne na vrijeme donošenja rješenja o deposesiji, kamoli ono koje nije konzumirano niti je deposesija ikada izvršena. Iako je O. u S. već u upravnom postupku povrata obaviješteno o podnesenoj tužbi te im je ista dostavljena uz podnesak tužitelja-tamo predlagatelja - tužitelji u skladu sa odredbom čl.211. ZPP- a predlažu da se posebnim podneskom također preko naslovnog parničnog Suda obavijesti O. u S. (na broj Un-DO-207/2009) o ovom parničnom postupku.

11. S obzirom da teret dokazivanja jest na tužiteljima, tužitelji su u svojoj tužbi detaljno i opširno obrazložili kako je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti (1/1) na dan 25.12.1958. bio M. T. pok. N. – djed tužitelja, nesporno prvi nasljedni red.

Među ostalim, istaknuti dokazni prijedlozi su:

a) uvid u priložene povijesne ZK izvatke za obje predmetne nekretnine i povijest promjena katastra nekretnina u O.;

P-1533//2022

b) uvid u arhivski posjedovni list od revizije katastra od 1950ih godina u kojem su bile upisane obje (!) predmetne nekretnine na ime T. M. pok. N. za cijelo (1/1) – dakle bez drugih članova njegove obitelji;

c) uvid u javno ovjerenu izjavu svjedoka I. P. rođenog 7.7.1935.g. u predmetnom predjelu B.-M. u O. i koji cijeli život stanuje upravo tu;

d) saslušanje imenovanog svjedoka i drugih svjedoka-unuka pok. M. T., kao i po potrebi samog tužitelja M. T.;

e) uvid u drugu priloženu dokumentaciju i pribava drugih podataka.

Sam tuženik u odgovoru posebno ukazuje na činjenicu tko je bio upisan u katastru od njegove revizije, pa i tužitelji posebno naglašavaju na ispravu navedenu pod točkom b).Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelji ne traže da se njih utvrdi vlasnicima odnosno da su oni stekli vlasništvo, već klasičnom deklaratornom tužbom traže utvrđenje vlasništva na dan 25.12.1958. kako bi nadležno upravno tijelo svojom konstitutivnom odlukom moglo odrediti naturalni povrat njima kao ovlaštenicima – nasljednicima prvog nasljednog reda prijašnjeg vlasnika. Dakle, tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelji nisu tražili nikakvo ovlaštenje na uknjižbu u zemljišnoj knjizi niti presuda u ovoj pravnoj stvari može biti podobna za izravnu provedbu u zemljišnoj knjizi. Slijedom navedenoga, tužitelji smatraju da s obzirom na konkretni predmet njihovog čisto deklaratornog tužbenog zahtjeva citirani vlasnički spis nema utjecaja.

12. Iz ovako provedenog dokaznog postupak zaključak je ovog suda da su tužitelji podnijeli zahtjev za povrat nekretnine označene kao zkč. k.o. O., te da je predmetna nekretnina cijepana na čest. zem. i . Također je zaključak ovog suda a što nesporno proizlazi iz dokumentacije dostavljene u sudski spis da je pravomoćno dovršen postupak povrata za čest. zem. .

13. Sukladno čl. 17 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine trebalo je utvrditi tko je bio vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme prijenosa u društveno vlasništvo.

14. Rješenjem o nacionalizaciji od 25.08.1959 god bi proizlazilo da bi vlasnik nekretnine z.k.č. k.o. O. bio T. M. pok. N. i dr. a da je vlasnik čest. zem. označene kao zkč bila M. K. i dr., a sve sukladno tadašnjem zemljišnoknjižnom stanju.

15. Tužitelji kao jedini potomci pok. M. T. imaju pravni interes tražiti da se utvrdi da je u trenutku nacionalizacije M. T. bio jedini i isključivi vlasnik predmetnih nekretnina a druge osobe su bile samo formalno upisane kao suvlasnici. Također je nesporno da drugi nasljednici M. T. nisu podnijeli prijedlog za povrat..

16. Nakon smrti pok. M. T. njega su naslijedili sinovi M., M. i

I.. Također je nesporno da da je donijeto rješenje o deposesiji, ali da zemljište nikad nije prevedeno svrsi.

17. Isto tako zaključak je ovog suda a što proizlazi iz iskaza tužitelja Mladena Tafre da drugi nasljednici pok.M. T. nisu zatražili povrat te da je M. T. u trenutku deposesije bio suvlasnik za 1/10 dijela i u tom suvlasničkom omjeru bio upisan u zemljišne knjige iako je stvarno bio vlasnik za cijelo.

P-1533//2022

18. U vrijeme nacionalizacije cjelokupno predmetno zemljište je bila jedna cijelina i bila je vlasništvo pok.M. T.. i istu cjelinu su u cijelosti obrađivali pok.M. T. i njegovi nasljednici, a što je razvidno iz iskaza tužitelja ad 1 M.

T..

19.T akođer je M. T. stekao vlasništvo predmetnih nekretnina i agrarnom reformom.

20. Iz priložene dokumentacije proizlazi da su te nekretnine deposedirane i obitelji Karminati što bi proizlazilo i iz Rješenja o deposesiji iako su kao posjednici i stvari vlasnici nekretnine bili članovi obitelji T. a ne članovi obitelji K..

21. S obzirom na sve izneseno zaključak je ovog suda da je prednik tužitelja M. T. u trenutku deposesije odnosno nacionalizacije bio vlasnik cjelokupne čestice k.o. O. i čest. k.o. O., da su te čestice predstavljale jednu

cjelinu i posjedovao ih je i obrađivao upravo M. T. a nakon toga i njegovi nasljednici te da zemljište nikada nije privedeno svrsi.

22. Zbog svega iznesenog tužbeni zahtjev se ukazuje u cijelosti osnovanim pa je istoga trebalo usvojiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 120,00 EUR-a, sastava podneska od 29.06.2022,30.09.2022,25.11.2022,01.12.2022,12.12.2022, 20.02.2023 svaka radnja po 120,00 EUR-a zastupanje na ročištu od 03.10.2022. 02.12.2022 i 13.03.2023 svaka radnja po 120,00 EUR-a, odnosno ukupno 1.080,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a odnosno 270,00 EUR-a, sudskih pristojbi tužbe 100.00 EUR-a i sudskih pristojbi presude 100,00 EUR-a odnosno ukupno 1.550,00 EUR-a.

U Splitu, 26. travnja 2023.g.

S U D A C

Dragan Ramljak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis