REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 86/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1385/2022-2 od 19. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1600/2019-21 od 7. veljače 2022., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1385/2022-2 od 19. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1600/2019-21 od 7. veljače 2022., u odnosu na pitanje:

"Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?"

II. Odbija se zahtjev tužitelja BE za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1385/2022-2 od 19. srpnja 2022., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1600/2019-21 od 7. veljače 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja: "1. Je li, u slučaju kada utvrdi da su pojedine promjene kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu kamate za kredite bez valutne klauzule?

3. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

4. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?

6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

7. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?"

2.1. Tuženik navodi da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije predlaže da se prijedlog tuženika odbaci, te traži trošak sastava odgovora.

4. Prijedlog je dopušten.

5. Postupajući po odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženika u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP radi trećeg pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, a koje glasi kao u izreci ovog rješenja. Naime, u odnosu na treće postavljeno pitanje (koje se svodi na pitanje procesne ravnopravnosti stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi) je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu, te za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da o navedenom pitanju nema prakse revizijskog suda, dok bi sudsku praksu trebalo preispitati uzimajući u obzir promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. (tako i u Revd-3244/2022, Revd-3140/2022 i dr.).

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci (točka I. izreke ovog rješenja).

7. U odnosu na preostala (prvo, drugo, četvrto, peto, šesto i sedmo) pitanja, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.

8. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina