REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1453/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužitelja mlljt. OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica DČ, a svi zastupani po punomoćnici Jeleni Dulčić, odvjetnici u Hvaru, protiv tuženice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1625/2022-2 od 19. prosinca 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj IP-190/14 od 19. veljače 2015., na sjednici održanoj 26. travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1.1. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložila dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1625/2022-2 od 19. prosinca 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj IP- 190/14 od 19. veljače 2015., ističući tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
1.2. U prijedlogu tuženica je navela i da joj je povrijeđeno pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4.1. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4.2. Prema odredbi čl. 385. a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije i određeno naznačiti temeljno ljudsko pravo za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja tuženica ističe slijedeća pitanja:
“1. Da li je Sud u ovom predmetu trebao utvrditi na koji se način kao suvlasnik 167/168 dijelova sada javlja treća osoba tj. upisani SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te da li je on pravni slijednik sadašnjeg tužitelja te po kojem se osnovu upisao u zemljišnoj knjizi? S tim u vezi utemeljeno je pitanje na koje Sud nije dao odgovor, a to je da li je on bio posjednik predmetnog pašnjaka u trenutku donošenja i prvostupanjske, a naročito drugostupanjske presude. To pitanje je značajno i s obzirom na aktivnu legitimaciju za vođenje parnice?
2. Da li je Sud trebao dati tumačenje o praktički jednoj pisanoj ispravi – na koju se i sama tužba pozvala tj. o nespornoj činjenici kako je prilikom zaključivanja Kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 2005. nesporno utvrđeno između navodnog prodavatelja i navodnih kupaca da se prodaje zapušteno i neobrađivano zemljište koje je obraslo i niskim raslinjem i korovom? U odnosu na takvo stanje postavlja se i pitanje na koje nema nikakvog odgovora u obrazloženjima presuda – na koji se način može dokazati vršenje posjeda, odnosno koji suprotni dokazi imaju prevagu u ocjeni Suda kako predstavljeni prodavatelj drži posjed spornog pašnjaka?
3. Daljnje pitanje na koje je Sud propustio dati valjano obrazloženje jest to da li je promjena VPS-a, kojoj se promjeni tužena izričito protivila, dopuštena kada je ona povećana na izrazito visoki iznos (101.000,00 HRK), a sam tužbeni zahtjev odnosi se na 7,98 m2 zapuštenog i neobrađivanog pašnjaka u hvarskom kamenjaru (bez ikakve infrastrukture)?“
7. Međutim, uz to što su ta pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela valjane razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti je tuženica dostavila sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se tuženica sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
8. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
9. Nadalje, tuženica je u prijedlogu navela da joj je povrijeđeno pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, tuženica nije obrazložila u čemu bi se smatralo da je eventualna pogrešna primjena postupovnog i materijalnog prava osobito teške naravi (niti sud u obrazloženom nalazi da bi se o takvoj povredi, takve naravi i intenziteta radilo), a osobito niti određeno ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala povreda spomenutog Ustavom zajamčenog prava. Dakle, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka odnosno osobito teškom povredom materijalnog prava bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. i 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
