REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 14 Pž-877/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB 74364571096, Zagreb, Radnička cesta 1, protiv tuženika POLJOOPSKRBA-GRAĐEVINARSTVO d.o.o., OIB 94228152963, Zagreb, Donje Svetice 40, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3889/2017 od 11. siječnja 2023., 26. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3889/2017 od 11. siječnja 2023. u točkama I., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3889/2017 od 11. siječnja 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić poslovni broj Ovrv-4891/2017 od 20. srpnja 2017. za iznos od 5.004,29 EUR / 37.704,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate, kao i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,62 EUR / 908,81kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2017. do isplate (točka I. izreke). Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić poslovni broj Ovrv-4891/2017 od 20. srpnja 2017 za trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 579,14 EUR / 4.363,50 kn (točka III. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.004,29 EUR / 37.704,83 kn, jer je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja s osnove isporučenog plina, a da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje.
3. Tuženik je protiv točaka I., III. i IV. izreke podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da nije dokazao svoje tvrdnje o neispravnosti plinomjera, jer navedeno proizlazi i iz činjenice da ga se (tuženika) tereti za peterostruko veći novčani iznos od njegove uobičajene potrošnje iskazane u posljednjih 10 godina, koje su prethodile utuženom razdoblju. Navodi da je sporni plinomjer samo površno pregledan i da njegova ispravnost nije utvrđena, te da povećana potrošnja plina u utuženom razdoblju ukazuje na neispravnost plinomjera. Ističe da činjenica da je spornom plinomjeru produženo ovjerno razdoblje za 4 godine statističkom metodom, nije od utjecaja, jer statistička metoda podrazumijeva ispitivanje samo onih uzoraka koji se fizički dostavljaju na ispitivanje, što nije bio slučaj sa spornim plinomjerom. Žalitelj navodi i da iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi neispravnost spornog plinomjera. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 345,24 EUR / 2.601,21 kn.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je tuženikova žalba u cijelosti neosnovana i predlaže ovom sudu da žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi presudu u pobijanom dijelu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je isplata iznosa od 5.004,29 EUR / 37.704,83 kn na ime naknade za uslugu opskrbe plinom za razdoblje od listopada 2016. do travnja 2017. za poslovni prostor na adresi u Zagrebu, Donje Svetice 40, pod šifrom kupca broj 6012006.
8. Tužitelj navodi da se njegovo potraživanje odnosi i na mjesečnu fiksnu naknadu koja se odnosi na distribuciju plina, održavanje plinomjera i da je količina potrošenog plina utvrđena očitovanjem plinomjera u obračunskim razdobljima što je naznačeno u dostavljenim računima i po popisu očitanja.
9. Tuženik s druge strane ističe da je podnio prigovor za račun od 31. listopada 2016. na iznos od 27.800,23 kn i da je tužitelju izrazio svoju sumnju u ispravnost mjernog uređaja kojim je utvrđena potrošnja za navedeno razdoblje, da je tužitelj bio obvezi izvršiti promjenu plinomjera nakon isteka roka od montaže 2006. godine, a kako tužitelj to nije učinio, tuženik smatra da stanje potrošnje iskazano na plinomjeru nije ispravno. Također ističe da je njegova potrošnja od 2006. do spornog trenutka bila ujednačena, što je vidljivo dostavljenih računa i obračuna i da nije točna tužiteljeva tvrdnja da je enormnu razliku u stanju plinomjera uzrokovalo dugogodišnje neočitavanje jer ako je u razdoblju od 2006. do 31. svibnja 2014. potrošio 10.002 m3 plina, kako je moguće da bi za jednu sezonu potrošio 5.582 m3 plina.
10. Tuženik nadalje navodi da je svoje obveze od 2006. do 2016. podmirivao sukladno primljenim računima i da je 18. kolovoza 2016. prema tužiteljevom očitovanju izvršio uplatu kompletnog dugovanja u iznosu od 23.665,21 kn. Ističe da sporni plinomjer nije kontroliran od dana priključka tj. od 2006. godine i da je tužitelj nastavio isporuku plina sljedeće tri godine (od 2016. godine) iako nije ispitao ispravnost mjernog uređaja i iako tuženik nije plaćao račune koje mu je tužitelj slao.
11. Uvidom u tužiteljev dopis od 20. siječnja 2021. prvostupanjski sud utvrdio da je za predmetno obračunsko mjerno mjesto prvo priključenje prema priključnici izvršeno 27. prosinca 2006. a zadnje kontrolno očitanje 21. rujna 2020.
12. Uvidom u isprave u spisu prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik uložio reklamaciju na potrošnju po računu od 31. listopada 2016. u kojoj reklamaciji je naveo da je posljednje očitanje tužitelja izvršeno u rujnu 2015. i da se evidentirana potrošnja na plinomjeru odnosi na proteklu sezonu grijanja (2015. – 2016. godine), a da od 2006. godine ima identičan način korištenja sustava centralnog grijanja i da mu je do spornog računa (listopad 2016.) evidentirana 5 puta manja potrošnja od potrošnje evidentirane za proteklu sezonu. Tužitelj se na tu reklamaciju očitovao i obavijestio tuženika da predmetni plinomjer nije očitan od 2014. do 2016. u kojem su razdoblju ispostavljeni računi na temelju procjene stanja plinomjera, te je tuženik upućen obratiti se tužitelju radi očitanja plinomjera (a to tuženik nije učinio). Također, tuženik je mogao, ako je sumnjao u ispravnost plinomjera, zatražiti kontrolno ispitivanje plinomjera, što također nije učinio, nego je tužitelj, postupajući po tuženikovoj reklamaciji izašao na teren 5. prosinca 2019., te nakon izvršenog očevida nije utvrdio neispravnost plinomjera. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi i da je 22. svibnja 2018. i 22. veljače 2019. izvršen vizualni pregled spornog plinomjera i da je utvrđen pozitivan vizualni dojam mjeriteljske i monterske plombe plinomjera.
13. Također, iz dopisa Gradske plinare d.o.o. od 24. svibnja 2021. proizlazi da je predmetnom plinomjeru 3. rujna 2014. statističkom metodom ispitivanja produljeno ovjerno razdoblje za naredne četiri godine, sukladno odredbama propisa o mjeriteljstvu.
14. Prvostupanjski je sud ocijenio da, iako je tuženik podnio prigovor u vidu reklamacije (da potrošnja nije bila u skladu s procijenjenim stanjem temeljem kojeg se vršio obračun utuženih iznosa), on tijekom postupka nije dokazao tvrdnje o neispravnosti plinomjera, u čiji prilog ide nalaz i mišljenje vještaka (na okolnost potrošnje plina za utuženo razdoblje) u dijelu u kojem je isti utvrdio da stanje na plinomjeru predstavlja stvarno potrošenu količinu plina, što ne bi bilo da plinomjer nije bio ispravan, kao i sadržaj dopisa Državnog zavoda za mjeriteljstvo od 20. lipnja 2022. Naime, iz tog dopisa proizlazi da je tužitelj za predmetni plinomjer 4. prosinca 2014. Državnom zavodu za mjeriteljstvo podnio zahtjev za ispitivanje plinomjera u svrhu produljena ovjernog razdoblja za četiri godine, te da je ovlašteni mjeritelj DZM- a 11. prosinca 2014. izvršio propisani postupak ispitivanja te je navedenom plinomjeru produljeno to razdoblje za četiri godine, iz čega proizlazi da je predmetni plinomjer u utuženom razdoblju bio ispravan (za razdoblje od 2014. – 2018. godine - list 176. – 177. spisa) pa utvrđeno stanje plinomjera koje je iskazano na obračunu potrošnje plina predstavlja stvarno potrošenu količinu plina.
15. Stoga i tuženikov žalbeni navod da povećana potrošnja plina u utuženom ukazuje na neispravnost plinomjera, a da činjenica da je spornom plinomjeru produženo ovjerno razdoblje za 4 godine statističkom metodom nije od utjecaja, sa obrazloženjem da statistička metoda podrazumijeva ispitivanje samo onih uzoraka koji se fizički dostavljaju na ispitivanje, a što nije bio slučaj sa spornim plinomjerom, nije osnovan. Naime, iz odredbe čl. 1. 1. Naputka za ispitivanje protočnih mjerila obujma plina statističkom metodom („Narodne novine“ broj: 99/02, 102/03, 163/03, 74/14) proizlazi da se postupak za ispitivanje protočnih mjerila obujma plina G6 i manjih (u daljnjem tekstu plinomjera) statističkom metodom primjenjuje u svrhu produljenja ovjernog razdoblja za ponovno ovjeravanje plinomjera.
16. Iz odredbe čl. 1.2. proizlazi da ispitivanje plinomjera statističkom metodom u svrhu produljenja ovjernog razdoblja za ponovno ovjeravanje treba provesti prije isteka ovjernog razdoblja za ponovno ovjeravanje, tako da se svi plinomjeri prijavljene skupine mogu dostaviti na ispitivanje prije isteka ovjernog razdoblja za ponovno ovjeravanje, ako izabrani uzorci ne zadovolje propisane zahtjeve. Navedeno znači da se iz skupine (serije) plinomjera odabire uzorak plinomjera koji se potom ispituje i donosi se odluka o tome zadovoljava li serija zahtjeve temeljene na testu uzorka ili ne, ili drugim riječima, tek ako izabrani uzorci ne zadovolje, može se zaključiti da nije ispravan ni predmetni plinomjer, a što u konkretnom predmetu nije slučaj (tuženik nije ni tražio ispitivanje predmetnog plinomjera).
17. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nadalje, prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Tužitelj je dokazao da je tuženika opskrbljivao plinom koju opskrbu tuženik nije platio (što nije ni sporno) i da je količina potrošenog plina utvrđena očitanjem plinomjera u obračunskim razdobljima, dok tuženik s druge strane nije dokazao svoje navode, odnosno da plinomjer nije ispravan (zbog čega tvrdi da nije plaćao predmetne račune). Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije s uspjehom osporio tužiteljeve navode i isprave kojima je tužitelj dokazao osnovanost svoje tražbine.
18. Isto tako, osim općenitog navoda da presudu pobija, tuženik nije ni obrazlagao zašto pobija trošak. Stoga je odluka o trošku ispitana po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrđeno kako je sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a dosudio tužitelju trošak.
Zagreb, 26. travnja 2023.
Sudac
Maja Bilandžić
Broj zapisa: 9-30858-1ebbd
Kontrolni broj: 08708-0a47c-4a703
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Maja Bilandžić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
