Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1438/2020

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. P. S., kojeg brani M. G., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 52.Pp J- 3320/19 od 30. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalbe okr. P. S., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o trošku vještačenja u prekršajnom postupku od 6.400,00 kuna te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je okr. P. S. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, za koji mu je izrečena novčana kazna 400,00 kuna (protuvrijednost 106 dem-a), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te je dužan naknaditi paušalni iznos troška prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

1.1. Istom presudom je odlučeno da je okr. P. S. dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka za provedeno vještačenje - nalaz i mišljenje K. H., stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija, u iznosu 6.400,00 kuna.

2. Protiv dijela prvostupanjske presudom kojom je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka za provedeno vještačenje u iznosu 6.400,00 kuna, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu, s prijedlogom da se taj dio odluke preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Okrivljenik u žalbi navodi da troškovi provedenog vještačenja u vidu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka nikako ne mogu pasti na njegov teret, s obzirom da istim nije utvrđeno ništa relevantno za predmetni spor jer vještak nije dao odgovor na postavljena pitanja u sudskom nalogu za vještačenje, odnosno, kada je i u koliko sati s koje lokacije P. B. na svoj mobitel snimio glas okrivljenik, zbog čega vještačenje nije dokaz na kojem bi se u slučaju izostanka okrivljenikovog priznanja mogla temeljiti osuđujuća presuda niti je isti na bilo koji način bitan za predmetni spor pa bi trošak vještačenja trebao pasti na teret državnog proračuna jer nije na okrivljeniku da unatoč priznanju snosi troškove nepotrebno izvedenih dokaza. Nadalje, osporava visinu troška vještačenje budući da je isti previsoko odmjeren jer je cjenikom stalnih sudskih vještaka za izradu pisanog nalaza i mišljenja propisana naknada u rasponu od 150 do 4000 bodova ovisno o složenosti samog vještačenja, time da je najviša naknada od 4000 bodova, a koliko je vještak zatražio u troškovniku, propisana za najsloženija vještačenja prilikom kojih je vještak za izradu nalaza i mišljenja morao uložiti ogroman napor kao i utrošiti veliki broj sati, što u troškovniku uopće nije obrazloženo kao niti je navedeno da je koristio neke posebne tehnike ili imao posebne troškove koji bi eventualno opravdali dosuđivanje većeg iznos naknade, zbog čega nije razumljivo temeljem čega predmetni vještak potražuje najveći mogući iznos naknade za vještačenje koje prvostupanjski sud smatra opravdanim i osnovanim.

5. Prvenstveno je okrivljeniku potrebno ukazati na odredbu čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 dalje: PZ) koja propisuje da je obveznik plaćanja troškova prekršajnih troškova onaj okrivljenik koji je proglašen krivim, a što je upravo okr. P. S. u konkretnom prekršajnom postupku. Odredbom čl. 138. st. 2. t. 2. PZ-a je propisano strukturu troškova suda koje je unaprijed iz svojih proračunskih sredstava da u

isplatio tijekom vođenja postupka ulaze i troškovi vještaka, a st. 4. da te troškove sud naplaćuje kasnije od okrivljenika koji je dužan naknaditi ih prema odredbama PZ-a. Iz ovih odredbi jasno proizlazi da je obveznik plaćanja troška vještačenja okrivljenik, suprotno žalbenim navodima.

5.1. Nadalje, neosnovan je navod žalbe da je provedeno vještačenje - nalaz i mišljenje K. H., stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija, bilo nepotrebno i nije moglo samo za sebe dokazati krivnju okrivljenika, a da isti nije priznao prekršaj. Naime, uvidom u spis, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, nakon što je okrivljenik iznio svoju obranu u kojoj je poricao prekršaj (zapisnik o glavnoj raspravi 15. studenog 2019.), naložio telekomunikacijsko vještačenje (9. ožujka 2020. i 17. travnja 2020.) sa zadacima kada i u koliko sati i s koje lokacije je P. B. snimio glas okrivljenika uz dostavu transkripta govora, iz čega je jasno da je izvođenje tog dokaza sud naložio budući da je okrivljenik poricao prekršaj, a radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica prekršaja remećenja javnog reda i mira vikanjem na javnom mjestu, a koji prekršaj je okrivljeniku stavljen na teret. Ovime je prvostupanjski sud postupao sukladno čl. 88. st. 1. PZ-a koji propisuje dužnost utvrđivanja svih relevantnih činjenica.

5.1.2. Okolnost što je okrivljenik naknadno u postupku na glavnoj raspravi 28. srpnja 2020. nakon što mu je uručen predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te preslušana snimka predmetnog događaja (i prethodno ispitani svjedoci), okolnosno priznao prekršaj navodeći da ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza te izrazio žaljenje zbog počinjenog prekršaja i molio blagu kaznu, ne umanjuje niti otklanja njegovu zakonsku obvezu naknade nastalih troškova postupka radi izvođenja potrebnih dokaza u svrhu utvrđivanja krivnje okrivljenika.

5.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, sukladno čl. 139. st. 3., u vezi čl. 138. st. 2. t. 2.PZ-a obvezao okrivljenika na naknadu troška provedenog vještačenja kao troška postupka nastalog radi utvrđivanja prekršaja.

6. Međutim, u pravu je žalitelj kada u žalbi osporava visinu troška provedenog vještačenja, smatrajući isti previsoko odmjeren, a da prvostupanjski sud pritom nije dao valjane razloge za prihvaćanje naknade troška stalnog sudskog vještaka K. H., prema najvećem broju bodova, koji niti sam vještak nije obrazložio. Naime, čl. 24. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj 38/2014, 123/2015, 29/2016, 61/2019, dalje: Pravilnik) glase:

„Članak 24.

Za obavljeno vještačenje stalni sudski vještak ima pravo na nagradu. Nagradu utvrđuje sud prema posebnom cjeniku naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka, koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Nagrada se određuje u bodovima, a vrijednost boda je 2,00 kune bruto bez PDV-a. Nagrada za rad vještaka koja se isplaćuje iz sredstava suda ili državnog odvjetništva umanjuje se za 20% od utvrđene vrijednosti boda iz stavka 2. ovog članka. Ako je nagrada obračunata u satima, vještak je uz račun dužan dostaviti i obrazloženje svake stavke.“

Nadalje, Cjenik naknade i nagrade stalnih sudskih vještaka u Cbr. 2. t. 5. propisuje vrijednost izrade pisanog nalaza i mišljenja od 150 do 4.000 boda.

6.1. Uvidom u Račun br. 113/1 (str. 55 spisa) vidljivo je da vještak K. H. za obavljeno vještačenje potražuje iznos od 6.400,00 kuna prema priloženoj specifikaciji (poleđina str. 55 spisa). U priloženoj specifikaciji troškova je navedeno: “vrijednost boda 1,60 kn“, „Utrošeno vrijeme (sati)“, „Bodovi, Ukupno bodova 4000“ te „Ukupno kuna 6.400,00 kn“. Iz ovako sastavljene specifikacije troškova, proizlazi da vještak potražuje najveću vrijednost boda za izradu pisanog nalaza i mišljenja te je naznačeno da je nagrada obračunata u satima, iako vještak nije naveo koliki broj sati je utrošio, niti je dostavio i obrazložio svaku stavku kako je to propisano u čl. 24. st. 4. Pravilnika. Iz tog razloga prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti ovako paušalno određenu visinu naknade troška vještaka, bez da je vidljiva složenost obavljenog posla vještaka koja opravdava najvišu bodovnu vrijednost izrade pisanog nalaza i mišljenja, zbog čega odluka o visini naknade troška vještačenja nije osnovana.

7. Slijedom navedenog, trebalo je djelomično prihvatiti žalbu okr. P. S. protiv pobijanog dijela presude te ukinuti odluku o visini troška prekršajnog postupka na ime provedenog vještačenja te spis predmeta u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u kojem će voditi računa o navodima žalbe i razlozima ovog drugostupanjskog rješenja.

8. Iz navedenih razloga je na temelju čl. 211. st. 2. t. 3. PZ-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. travnja 2023.

Zapisničaka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.