REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 91 Pž-3831/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOSKOK d.d., OIB 34134218058, Zagreb, Čulinečka cesta 221c, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BROD-PLIN d.o.o., OIB 93572453653, Slavonski Brod, Trg pobjede 5, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-74/2022-13 od 11. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-74/2022-13 od 11. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-74/2022-13 od 11. srpnja 2022. Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 64.255,00 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj za trgovačke ugovore. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda je ispitana sukladno odredbi članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) te ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita.
6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da tužitelj traži isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženik naplatio po danim zadužnicama smatrajući da ga je tuženik naplatio bez pravne osnove. Prvostupanjski sud je utvrdio kako između stranaka nije sporno da su nakon provedenog postupka javne nabave sklopile 25. ožujka 2021. Ugovor o isporuci PHD cijevi (dalje: Ugovor), da je tužitelj tijekom izvršenja ugovornih obveza isporuke robe objavio tuženiku događaj više sile zbog poremećaja opskrbe sirovinama i porasta cijena, da je tuženiku uputio zahtjev za izmjenu cijena i zahtjev za izmjenom Ugovora na koju izmjenu tuženik nije pristao nakon čega je tužitelju izjavio raskid Ugovora zbog neispunjenja ugovorne obveze i pustio na naplatu zadužnicu kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora naplativši se od tužitelja za iznos od 64.255,00 kn. Utvrdio je da je sporno je li u konkretnom slučaju, a prije dospijeća tužiteljeve obveze, nastupio događaj više sile, odnosno jesu li nakon sklapanja Ugovora nastupile izvanredne okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme njegovog sklapanja te je li tuženik u takvim okolnostima imao osnovu jednostranom izjavom raskinuti Ugovor zbog neispunjenja ugovorne obveze i naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke odredbom članka 18. Ugovora predvidjele odredbe o nastupanju „više sile“ kao događaj ili okolnost nastalih nakon sklapanja Ugovora koje ugovorna strana nije mogla predvidjeti ili otkloniti niti na njih utjecati, a koje nisu nastupile kao posljedica pogreške ili nemara ugovorne strane pogođenom višom silom. Utvrdio je da je pak odredbom stavka 2. istog članka ugovoreno da tuženik kao naručitelj nema pravo naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje obveza, naplatiti kaznu ni raskinuti Ugovor zbog neizvršavanja ili neurednog izvršavanja ugovornih obveza isporučitelja ako i u onoj mjeri u kojoj je njegovo neizvršavanje posljedica „više sile“, a da je odredbom stavka 3. istog članka ugovoreno da je u slučaju nastupa „više sile“ ugovorna strana obvezna o njihovom nastupu odmah pisanim putem obavijestiti drugu stranu jer se u protivnom neće priznati pozivanje na „višu silu“. Utvrdio je i da je tuženik prema odredbi stavka 4. istog članka, ako razlozi ili okolnosti više sile traju duže od 30 dana, ovlašten odmah raskinuti ugovor pisanom obavijesti.
8. Uvidom u tužiteljev dopis od 26. travnja 2021. prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tuženika na vrijeme obavijestio o nastupu okolnosti poremećaja opskrbe sirovinama na europskom i svjetskom tržištu za proizvodnju PHD cijevi i porasta cijena sirovina, dok je dopisom od 6. listopada 2021. uputio zahtjev tuženiku za izmjenom cijena ili odgodom izvršenja Ugovora zbog povećanja cijena koje nije mogao predvidjeti ni ukalkulirati u svoju ponudu uz analizu cijena za razdoblje travanj-rujan 2021.
9. Prvostupanjski sud je u skladu s odredbama članka 373. i članka 343. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) zaključio da se pravni učinci više sile očituju u mogućnosti dužnika da se oslobodi odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s njenim ispunjenjem zbog vanjskih, izvanrednih ili nepredvidivih okolnosti nastalih prije sklapanja Ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. S tim u vezi prvostupanjski sud zaključuje da epidemija bolesti COVID 19 može predstavljati događaj više sile.
10. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da je Vlada Republike Hrvatske 12. ožujka 2020. donijela odluku kojom je proglasila epidemiju bolesti COVID-19, na koji način je događaj nastupanja pandemije koji je i uzrokovao određene poremećaje na tržištu, bio objavljen godinu dana prije sklapanja Ugovora. Stoga je zaključio da iako epidemija bolesti COVID-19 predstavlja događaj više sile, da taj događaj nije nastao nakon sklapanja Ugovora 25. ožujka 2021., zbog čega je tužitelj već u vrijeme njegovog sklapanja mogao previdjeti da će određeni poremećaji na svjetskom i europskom tržištu prouzrokovati povećanje cijena sirovina. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu nastupili učinci „više sile“ na koje se poziva tužitelj u smislu odredbe članka 18. Ugovora zbog čega nema mjesta primjeni te odredbe u dijelu da tuženik kao naručitelj ne bi imao pravo naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, ni Ugovor raskinuti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja obveze tužitelja kao isporučitelja, u onoj mjeri u kojoj je njegovo izvršenje posljedica više sile.
11. Prvostupanjski sud je zaključio i da su izvanredne okolnosti porasta cijena i nestašice sirovina takvog karaktera da ih je tužitelj također u okolnostima godinu dana trajanja pandemije mogao previdjeti i u trenutku sklapanja Ugovora te je mogao koristiti i pravna sredstva iz odredbe članka 369. ZOO-a na način da traži izmjenu ili raskid Ugovora putem suda u konkretnom slučaju nemogućnosti sporazuma s drugom ugovornom stranom o izmjeni Ugovora. Zaključuje da je u skladu s tim tužitelj kao ugovorna strana kojoj je ispunjenje obveze postalo otežano imao pravo putem suda tražiti raskid Ugovora pod uvjetom postojanja zakonom propisanih pretpostavki jer tuženik nije uspio postići sporazum o izmjeni Ugovora, a što tužitelj nije učinio iako je raskid Ugovora najavio tuženiku svojim dopisom od 10. studenog 2021., a kojim je ujedno i uredno prihvatio svoju obvezu isporuke robe tuženiku po njegovoj zadnjoj narudžbi u skladu s ugovorenim cijenama.
12. Uvidom u tuženikov dopis od 15. listopada 2021. prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja kako ne prihvaća njegov zahtjev s predloženom izmjenom cijena, odnosno odgodom izvršenja ugovornih obveza te da tužitelj nije postupio po narudžbi broj 14608 901/2021 i nije dostavio tuženiku traženu robu u skladu s ugovorenim cijenama iz Ugovora, a koju isporuku robe nije obavio ni nakon što ga je tuženik svojim dopisom od 4. studenog 2021. pozvao da to učini u naknadnom roku od 8 dana. Stoga je zaključio da je tuženik tužitelju osnovano izjavio raskid Ugovora u smislu odredbe članka 360. i članka 362. ZOO-a, a slijedom toga i aktivirao instrument osiguranja za uredno ispunjenje Ugovora u smislu odredbe članka 16. Ugovora.
13. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora učinke pandemije na ugovorni odnos stranaka. Ističe da su veći poremećaji na tržištu nastali tek 2021. godine, a da je do enormnih porasta cijena sirovina došlo tek nakon sklapanja Ugovora, odnosno u travnju 2021. godine, zbog čega je i Vlada Republike Hrvatske u listopadu 2021. godine Zaključkom o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda pozvala sve naručitelje u postupcima javne nabave na izmjene već sklopljenih Ugovora za stavke na koje je promjena cijena utjecala više od 10%. Nadalje navodi da se tuženikov poziv na trenutnu isporuku robe po narudžbenici broj 14608 i sam raskid Ugovora dogodio unutar roka kojeg mu je tužitelj dao da se očituje o konkretnom prijedlogu za izmjenom cijena te da je tuženik umjesto očitovanja na takav zahtjev i na izmijenjene cijene jednostrano raskinuo Ugovor i naplatio nakon toga zadužnicu. Ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužitelj pozvao tuženika na izmjenu Ugovora u vrijeme kada nije kasnio sa svojim obvezama iz Ugovora zbog čega je prvostupanjski sud trebao utvrditi je li tužitelj zahtjev za izmjenama opravdano postavio. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da bez savjesne ocjene dokaza o tome je li tužiteljev zahtjev za izmjenom cijena bio zakonski opravdan nije moguće donijeti zaključak da je sama naknadna narudžba robe po starim cijenama bila dovoljan razlog da tuženik raskine ugovor i naplati zadužnicu. Navodi i da je posljedično tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredba članka 369. i članka 371. ZOO-a.
14. Donošenjem presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
16. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da konkretni događaj više sile u vidu pandemije COVID-19 i poremećaja svjetskog tržišta nije nastao nakon sklapanja Ugovora, već da su takve prilike postojale unazad više od godine dana prije sklapanja Ugovora uzimajući u obzir da je pandemija COVID-19 proglašena od strane Vlade Republike Hrvatske već 12. ožujka 2020. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora 25. ožujka 2021. u takvim okolnostima već mogao predvidjeti da će određeni poremećaji na svjetskom i europskom tržištu prouzrokovati povećanje cijene sirovina. S tim u vezi prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 18. Ugovora, odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o višoj sili nastaloj nakon sklapanja Ugovora koju tužitelj nije mogao predvidjeti u vrijeme njegovog sklapanja, a u kojem slučaju tuženik sukladno odredbi članka 18. stavka 2. Ugovora ne bi imao pravo na naplatu jamstva za uredno ispunjenje Ugovora od strane isporučitelja (tužitelja).
17. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 369.-371. ZOO-a. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije trebao ispitivati jesu li u ispunjene pretpostavke za izmjenu Ugovora pod uvjetima propisanim odredbom članka 369. ZOO-a. Naime, iako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su izvanredne okolnosti porasta cijena i nestašice sirovina takvog karaktera da ih je tužitelj mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora uzimajući u obzir okolnosti u razdoblju trajanja pandemije unutar zadnjih godinu dana prije sklapanja Ugovora, tužitelj se referirajući kao ugovorna strana kojoj je zbog izvanrednih okolnosti ispunjenje njene obveze postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, mogao i zatražiti da sud izmijeni taj Ugovor, a u kojem slučaju bi onda sud u tom postupku ocjenjivao postojanje pretpostavki iz odredbe članka 369. ZOO-a.
18. U konkretnom slučaju kada tužitelj nije sudskim putem tražio izmjenu, a ni raskid Ugovora, već je očitujući se na tuženikov dopis od 4. studenog 2021. kojim ga tuženik poziva na ispunjenje obveze po narudžbi broj 14608 901/2021 u naknadnom roku od 8 dana uz upozorenje da će u protivnom raskinuti Ugovor i aktivirati sredstva za uredno ispunjenje Ugovora, iskazao svoju volju isporučiti naručenu robu prema ugovorenim cijenama, a što nije učinio ni po tuženikovom opetovanom traženju, tuženik je pravilno raskinuo Ugovor zbog neispunjenja tužiteljeve obveze i naplatio iznos od 64.255,00 kn na temelju zadužnice kao danog sredstva osiguranja urednog ispunjenja tužiteljeve obveze. S obzirom na to da u konkretnom slučaju Ugovor nije izmijenjen u smislu odredbe članka 369. ZOO-a, tužitelj je bio dužan postupiti po tome Ugovoru i ispuniti svoju ugovornu obvezu, a kako to nije učinio, tuženik je osnovano raskinuo Ugovor i naplatio zadužnicu.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužitelj ni ne ističe posebne žalbene razloge, je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).
20. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.
Zagreb, 26. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mirta Matić
