Poslovni broj: Usž-1306/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. T. & S. d. o. o. Z., kojeg zastupa opunomoćenica Z. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-438/22-8 od 24. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-438/22-8 od 24. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/20-01/441, urbroj: 513-04-21-2 od 28. prosinca 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Službe za suzbijanje poreznih prijevara, klasa: UP/I-471-02/18-01/460, urbroj: 513-07-01-20-09 od 22. rujna 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 511.502,48 kuna od čega se iznos od 449.386,32 kuna odnosi na porezne obveze, a iznos od 61.816,16 kuna na kamate, s nalogom za uplatu utvrđenih iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da su predmetna vozila nabavljena u sustavu oporezivanja marže i da iz računa ne proizlazi da PDV nije plaćen u okviru oporezivanja marže. Ističe da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio na koji način je proveden dokazni postupak, niti navodi u koje račune je izvršio uvid, kao niti njihov sadržaj. Navodi da nije postojala potreba za provjerom predmetnih računa putem međunarodne suradnje. Stava je da bi se, bez ikakve provjere, a na temelju sadržaja računa, utvrdila obveza PDV-a i pravo na povrat ostvaren prilikom prodaje. Ističe da je nesporno da je, putem međunarodne suradnje s bugarskim poreznim tijelom, utvrđeno da društvo iz Bugarske nije u sustavu oporezivanja marže i da nije platilo PDV u Bugarskoj. Ističe da se u slučaju nabave sedam rabljenih automobila od francuskog društva oporezivanje također temelji na činjenicama koje su utvrđene međunarodnom suradnjom, odnosno na činjenicama o kojima tužitelj nije imao saznanja. Stava je da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da u konkretnom radi o zloporabi prava. Dodatno obrazlaže da francuska porezna tijela, do trenutka razmjene informacija s bugarskim poreznim tijelom, nisu imala saznanja da se radi o nezakonitom iskazivanju posebnog postupka oporezivanja marže pa samim time niti tužitelj nije mogao znati da se radi o zloporabi prava. Ističe da se sud nije osvrnuo na kontradiktornosti iz osporenog rješenja tuženika. Stava je da je nejasno na temelju kojih utvrđenih činjenica je sud utvrdio da je došlo do zloporabe prava. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba protiv presude nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka, a kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad tužiteljem proveden postupak poreznog nadzora te mu je utvrđen manje obračunati porez na dohodak za 2017., o čemu je sastavljen zapisnik klasa: UP/I-471-02/18-01/460, urbroj: 513-07-01-20-07 od 13. srpnja 2020.
9. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud nije počinio niti jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju tako da se može ispitati. Stoga nema istaknute procesne povrede da se presuda ne može ispitati.
10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj nabavio osam rabljenih vozila od bugarskog društva, koju je nabavu i prodaju iskazao po posebnom postupku oporezivanja marže. Bugarsko je društvo isporuke vozila tužitelju u Vies sustavu iskazalo u okviru trostranog posla na način da je prijavilo isporuke iz Europske unije u Republiku Hrvatsku, dok tužitelj nije prijavio stjecanje niti iz Bugarske niti iz Njemačke. Bugarsko društvo na navedeno nije primijenilo poseban postupak oporezivanja marže, kao što ni na računima nije bilo naznaka o primjeni maržnog sustava.
11. U odnosu na nabavu sedam rabljenih vozila od francuskog društva, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj navedeno iskazao po posebnom postupku oporezivanja marže, na osnovicu kao razliku između prodajne i nabavne cijene umanjenu za PDV. Bugarsko porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj, u okviru trostranih transakcija, prevozilo vozila bugarskog društva za francusko društvo iz Njemačke u Francusku, dakle bugarsko je društvo vozila iz Njemačke izravno isporučilo francuskom društvu posredstvom tužitelja.
12. S obzirom na navedeno pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su porezna tijela osnovano utvrdila da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju tužitelja i preprodaji rabljenih vozila čija bi isporuka bila oporeziva u posebnom postupku oporezivanja marže, već samo u redovnom postupku oporezivanja uz obračun PDV-a. Naime, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku proizlaze okolnosti koje ukazuju na to da tužitelj nije u PDV prijavama iskazao stjecanje vozila od predmetnog dobavljača pa je porezno tijelo obračunalo PDV na ukupan iznos, a ne na maržu. Stoga, ovaj Sud prihvaća ocjenu da se nije mogao primijeniti poseban postupak oporezivanja marže.
13. Prema tome, na utvrđeno činjenično stanje javnopravna tijela su, a što prihvaća i prvostupanjski sud, pravilno primijenila materijalno pravo, odnosno odredbe članka 5. stavka 1.c) i članka 95. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16.; dalje: ZPDV) i članka 28. stavka 2., 3. i 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17.) te su ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu posebnog postupka oporezivanja marže u konkretnom slučaju.
14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. ZUS-a pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 26. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
