Poslovni broj: Usž-256/23-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. B. iz Z., kojeg zastupa odvjetnik V. B., Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., klasa: UP/I-361-05/21-22/1, urbroj: 531-07-01-03/07-22-2 od 15. veljače 2022., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Q. e. f. d.o.o. Z., koju zastupa odvjetnik M. Č., Z., radi obnove postupka izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-833/22-8 od 31. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-833/22-8 od 31. listopada 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe. III Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-361-05/21-22/1, urbroj: 531-07-01-03/07- 22-2 od 15. veljače 2022. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-361-03/14- 010/336, urbroj: 251-13-22/103-2014-9 od 14. listopada 2014.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je protiv rješenja o izmjenama i dopunama lokacijske dozvole od 16. siječnja 2014. uložio žalbu i pokrenuo upravni spor te je s takvim zahtjevom i uspio jer je prvostupanjski sud presudom poslovni broj: UsI-2188/14 od 18. siječnja 2017. poništio to rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku zahtjev zainteresirane osobe za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole je odbijen a što je potvrđeno i presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž- 1284/20 od 9. srpnja 2020. Stoga je nesporno da nije bilo uvjeta za donošenje rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta od 16. listopada 2014. Upire na odredbu članka 123. stavka 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da se obnova upravnog postupka može pokrenuti ukoliko se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom pitanju u bitnim točkama odluči drugačije. Nesporno je da je u postupku donošenja rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta od 14. listopada 2014. prethodno pitanje predstavlja opstojnost rješenja o izmjenama i dopunama lokacijske dozvole od 16. siječnja 2014. Nesporno je da je upravno tijelo u postupku donošenja rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta usprkos saznanju da je tužitelj pokrenuo žalbeni i sudski postupak protiv rješenja o izmjenama i dopunama lokacijske dozvole odlučilo o navedenom prethodnom pitanju i donijelo odluku koja odluka je u suprotnosti s kasnijom odlukom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2188/14 i UsI-1276/18 te presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2184/20. Upire na odredbu članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku te smatra da su ispunjeni uvjeti za obnovu ovog postupka. Naime, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1284/20 od 9. srpnja 2020. pravomoćno je poništena lokacijska dozvola koja je bila preduvjet za donošenje rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta od 14. listopada 2014. Prijedlog za obnovu postupka rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta podnesen je na temelju pravomoćno poništene lokacijske dozvole što predstavlja bitnu razliku u činjeničnom stanju u odnosu na prethodni postupak na koji se poziva tuženik. Upire na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Uzz-4/07 od 27. lipnja 2007. čije dijelove citira te navodi da zaključak ovog Suda koji je donesen nakon naprijed navedene presude nije u suprotnosti s tom presudom jer se u njemu ne navodi pravomoćno poništena lokacijska dozvola kao razlog za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole nego poništena lokacijska dozvola. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu suda te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te potražuje troškove sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu u odgovoru na žalbu navodi da se obnova postupka sukladno odredbi članka 123. Zakona o općem upravnom postupku može voditi samo iz taksativno navedenih razloga a poništena lokacijska dozvola bila pravomoćno poništena ili ne, ne predstavlja jedan od zakonom propisanih razloga zbog kojih može tražiti obnova postupka. Također isto ne predstavlja niti nove činjenice niti nove dokaze te predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Tužitelj smatra da je ovdje bilo mjesta obnovi upravnog postupka okončanog donošenjem rješenja o izmjeni i dopuni glavnog projekta, klasa: UP/I-361-03/14- 010/336, urbroj: 251-13-22/103-2014-9 od 14. listopada 2014. imajući u vidu odredbu članka 123. stavka 1. točka 1. i stavka 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., dalje: ZUP).
7. Odredbom članka 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
8. Prema odredbi članka 123. stavka 2. točka 3. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučio u bitnim točkama drukčije.
9. Osnovano prvostupanjski sud kao i tuženik upućuju na praksu ovog Suda odnosno na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela od 13. ožujka 2006. i od 3. travnja 2009. prema kojem poništenje lokacijske dozvole nakon konačnosti građevinske dozvole ne može biti razlog za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole. Zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela od 3. travnja 2009. donesen je nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Uzz-4/07-2 na koju tužitelj upire i na kojoj je razmotreno naprijed navedeno pravno shvaćanje suda i kojom prilikom je ovaj Sud ostao kod svog ranijeg shvaćanja zauzetog na sjednici od 13. ožujka 2006.
10. Naime, prema odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23.) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela, između ostalog, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.
11. Također, pod novim činjenicama i novim dokazima u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točka 1. ZUP-a smatraju se samo one činjenice i dokazi koji su već postojali u momentu donošenja konačnog upravnog akta, ali se za takve činjenice nije znalo odnosno nije postojala mogućnost da se takvi dokazi upotrijebe. Pod novim činjenicama u smislu naprijed navedene odredbe ZUP-a ne mogu se smatrati činjenice koje su nastale nakon konačnosti upravnog akta donesenog u postupku čija se obnova traži. Naime, takve činjenice ne mogu činiti sastavni dio ranijeg činjeničnog stanja na podlozi kojeg je donijeto rješenje u ranijem postupku jer u to vrijeme te činjenice nisu ni postojale stoga nisu ni mogle dovesti do drugačijeg rješenja određene upravne stvari. Stoga poništenje lokacijske dozvole nakon konačnosti građevinske dozvole ne predstavlja novu činjenicu u smislu naprijed navedene odredbe ZUP-a jer se radi o činjenici koja je nastala nakon konačnosti građevinske dozvole, konkretno nakon rješenja o izmjeni i dopuni Glavnog projekta.
12. Također treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi izraženoj u nizu odluka ovog Suda izraženo shvaćanje da lokacijska dozvola nije prethodno pitanje u postupku izdavanja građevinske dozvole već uvjet za izdavanje iste zbog čega nema mjesta primjeni odredbe članka 123. stavka 2. točka 3. ZUP-a.
13. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u točki I izreke. Odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu odbijen je temeljem odredbe članka 79. stavka 1. istog Zakona jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke u ovom sporu.
U Zagrebu 26. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
