Poslovni broj: Usž-2641/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. A., Z., koju zastupa opunomoćenica I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava na razmjerni dio obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-474/22-4 od 30. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-474/22-4 od 30. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/21-03/03248705004, URBROJ: 341-99-06/2-21-5950 od 4. siječnja 2022.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-03/21-03/03248705004, URBROJ: 341-25-06/2-21-88474 od 18. lipnja 2021., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da prvostupanjski sud pogrešno poima predmet ovog upravnog spora, pa je iz navedenog razloga pogrešno utvrđeno i primijenjeno materijalno pravo. Navodi da rješenje o nasljeđivanju nije dokaz, već odluka suda. Ističe da je ostavinski postupak samo jedan od izvanparničnih postupaka koji rezultira odlukom suda. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju je u konkretnom slučaju utvrđen njezin status izvanbračne supruge pokojnog I. T. Imajući na umu članak 22. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO), smatra da je u cijelosti postupila u skladu s istim jer je dostavila pravomoćnu odluku donesenu u izvanparničnom postupku, s obzirom da u navedenoj odredbi nije propisan naziv postupka ili naziv odluke kojom se status izvanbračne supruge utvrđuje. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužiteljice na razmjerni dio obiteljske mirovine riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su primijenjene mjerodavne odredbe ZOMO-a, citirane u presudi. Pri tome je ocijenio sve navode tužiteljice iz tužbe, a koje navode tužiteljica ponovno iznosi i u žalbi, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i članak 22. stavak 1. i stavak 3. i članak 67. ZOMO-a osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

9. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 1 O-3910/19-32 od 24. ožujka 2021. proglašena nasljednicom pokojnog I. T., kao njegova izvanbračna supruga. Međutim, iako je navedeno rješenje doneseno u izvanparničnom postupku, ne radi se o postupku radi utvrđivanja statusa izvanbračne zajednice u smislu članka 22. stavka 3. ZOMO-a u vezi s paragrafom 263. Zakona o vanparničnom postupku („Narodne novine“, 73/91“ – dalje: ZVP).

10. Člankom 22. stavkom 1. ZOMO-a taksativno su navedene osobe koje su osigurane kao članovi obitelji u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine, između ostalih, u točki 1. i udovica, odnosno udovac. Stavkom 3. navedenog članka ZOMO-a propisano je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, a koji status izvanbračne zajednice se utvrđuje u izvanparničnome sudskom postupku.

11. Člankom 8. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug, koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, te da se izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

12. Člankom 232. ZN-a propisan je učinak rješenja o nasljeđivanju pa je tako stavkom 1. citiranog članka navedeno što se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje, odnosno što ulazi u sastav ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako te postoje li kakva prava na zapise i koja, dok je stavkom 5. citiranog članka, između ostalog, propisano tko je rješenjem o nasljeđivanju vezan, odnosno da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane.

13. Člankom 175. stavkom 1. ZN-a propisano je da je ostavinski postupak izvanparnični postupak. Stavkom 2. istog članka propisano je da, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

14. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Navedeno je ujedno propisano i paragrafom 10. stavkom 1. i stavkom 2. ZVP-a.

15. Paragrafom 263. ZVP-a propisano je da osim slučajeva nabrojanih u prednjim dijelovima ovoga Zakona, postupat će sudovi po vanparničnom postupku i u slučajevima, koji su u ovom dijelu Zakona ili u kojem drugom zakonu nabrojani.

16. Dakle, imajući na umu članak 8. ZN-a i članak 232. ZN-a u vezi s paragrafom 10. ZVP-a i člankom 12. ZPP-a, razvidno je da se rješenjem o nasljeđivanju ne utvrđuje općenito status izvanbračnog druga za potrebe ostalih postupaka (jer to niti nije svrha tog postupka), već samo za potrebe ostavinskog postupka kao prethodno pitanje kako bi se među nasljednicima utvrdilo tko je sve ostaviteljev nasljednik, iz kojeg razloga tako utvrđen status izvanbračnog druga u ostavinskom postupku vrijedi samo za potrebe tog postupka.

17. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer se status izvanbračne zajednice mora dokazati i utvrditi u posebnom, izvanparničnom sudskom postupku, u kojem će se donijeti rješenje čija će izreka glasiti na utvrđenje takve zajednice te će se pri tome u tom postupku provesti i drugi dokazi pored izjava nasljednika, a pravomoćno rješenje o nasljeđivanju može poslužiti kao jedan od dokaza za utvrđenje jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 11. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 47/20. – dalje: ObZ). Postupak za utvrđivanje izvanbračne zajednice u smislu citiranog članka 22. stavka 3. ZOMO-a je izvanparnični postupak koji se provodi sukladno citiranom paragrafu 263. ZVP-a, a ne sukladno pravilima ZN-a. Dok u izvanparničnom postupku nije doneseno rješenje kojim se utvrđuje status izvanbračne zajednice, sva ostala utvrđenja takve zajednice u drugim postupcima predstavljaju prethodno pitanje koje ima učinak samo u postupku u kojem je to pitanje riješeno te se ne mogu koristiti za druge postupke, imajući pri tome na umu članak 10. ZVP-a i članak 12. ZPP-a.

18. S obzirom da tužiteljica tijekom ovog postupka nije dostavila pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje status izvanbračne zajednice, a koje je doneseno u posebnom izvanparničnom postupku radi utvrđivanja takve zajednice, pravilno je primijenjen članak 67. u vezi s člankom 22. stavkom 1. i stavkom 3. ZOMO-a, pa je prigovor tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Tužiteljici se pri tome napominje da je pravno značenje izvanbračne zajednice jasno definirano odredbama ObZ-a zbog čega je zakonodavac i predvidio da se izvanbračna zajednica dokazuje u za to predviđenom izvanparničnom postupku, imajući na umu pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se određena zajednica smatrala izvanbračnom zajednicom i koje joj daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice. Upravo iz navedenog razloga propisano je da se postojanje izvanbračne zajednice dokazuje u posebnom izvanparničnom postupku u kojem će se utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 11. stavka 1. ObZ-a te, u slučaju njihova ispunjenja, donijeti rješenje kojim se utvrđuje njezino postojanje. Imajući na umu da u konkretnom slučaju navedena pretpostavka nije ispunjena (nije doneseno pravomoćno rješenje o utvrđenju postojanja izvanbračne zajednice), to nije osnovan prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio mjerodavne zakonske odredbe te posljedično pogrešno poimao predmet ovog upravnog spora.

20. Imajući na umu sve navedeno, nije osnovan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju činjenice nisu sporne. Naime, iako u žalbi tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio što je sporno u ovome sporu, iz spisa tuženika proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari nisu sporne. Naime, tužiteljica u žalbi nije osporila činjenična utvrđenja iz upravnog postupka, već jedino primjenu članka 22. ZOMO-a u vezi s tumačenjem smatra li se i ostavinski postupak izvanparničnim postupkom u smislu navedene odredbe, a koji žalbeni navod se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

21. Prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, iz kojeg razloga ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila sudskog postupka ovaj Sud nije našao.

22. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.