REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1588/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-172/2022-3 od 7. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2486/19-21 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-172/2022-3 od 7. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2486/19-21 od 11. lipnja 2021.

2. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila slijedeća pravna pitanja:

"(i) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?

(ii) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

(iii) Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

(iv) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredaba o prijevremenoj djelomičnoj i konačnoj otplati kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?

(v) Pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP?"

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ocijenjeno je da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

5. Naime, materijalnopravna pitanja pod 1., 2. i 3. koje tuženica postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer je riječ o pitanjima glede kojih drugostupanjska presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. Osim toga, prema shvaćanju ovoga suda, nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. U odnosu na četvrto postavljeno materijalnopravno pitanje, treba reći, da tuženica u odnosu na navedeno pitanje nije izložila odgovarajuće razloge važnosti.

7. Nadalje, u odnosu na peto pitanje koje se odnosi na to pripada li stranci zastupanoj po odvjetniku naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske je uspostavio ujednačenu praksu (npr. Rev 1162/2019 od 13. studenoga 2019., Rev 244/07 od 11. srpnja 2007., Rev-x 816/2016 od 22. prosinca 2020.) da stranci pripada pravo na troškove zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju odredbe čl. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u smislu naprijed navedenog i ovaj sud u Revd 2804/2022-2 od 11. listopada 2022. i Revd 18/2023-2 od 17. siječnja 2023.).

8. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.